Inspiracija

Violetna

Elita
Poruka
22.085
"Nadahnuće ili inspiracija (lat. inspiratio ; in + „spiritus“ = život, duša, Duh) označava kao opšti pojam mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu koja vodi do novih ideja."

Šta je to što vas je inspirisalo i inspiriše i vodi dalje, ka novim idejama, akcijama, delima? Da li su to određene situacije, materijalna stvarnost, priroda, ljudi, reči, knjige, muzika, filmovi ili...?
 
Mene inspirišu ljudi, njihovi interesantni životi, nove priče. Inspiriše me priroda, a more najviše :). Kada imam osećaj da "tonem", vratim se slikama koje čuvam u sebi, kao da ispunim sebe novom energijom i stvarnost dobije novo značenje..inspiracija doleti lahorom lagano i vraćam se novim dešavanjima.
 
Jedna univerzalna kategorija, a to su osecanja.
Sve nam u sustini zavisi od toga kako se osecamo, i sta zelimo da osecamo kad ostvarimo neki cilj. A zelimo da osetimo srecu.

Kljuc toga za mene je uspeh u bilo kom aspektu zivota, na bilo kom polju za koje smatram da mi lezi...
Sa druge strane, bezim od onoga sto me tera da se lose osecam... a to je tapkanje u mestu.
 
Ako je inspiracija pokretanje ... može li superego biti pokretač?
Po ovoj definiciji:
"Nadahnuće ili inspiracija (lat. inspiratio ; in + „spiritus“ = život, duša, Duh) označava kao opšti pojam mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu koja vodi do novih ideja."

inspiracijom možemo nazvati i najbolje djelovanje u najtežim situacijama ... ?
 
Ako je inspiracija pokretanje ... može li superego biti pokretač?
Po ovoj definiciji:
"Nadahnuće ili inspiracija (lat. inspiratio ; in + „spiritus“ = život, duša, Duh) označava kao opšti pojam mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu koja vodi do novih ideja."

inspiracijom možemo nazvati i najbolje djelovanje u najtežim situacijama ... ?

Inspirisani smo nečim, šta je to? Superego se ne pokreće sam od sebe, nešto treba da ga potakne, makar to samo bile misli proizvedene unutra ili su ipak potaknute nečim spolja?

Ako smo jako inspirisani boldovano obično bude, ali nije pravilo.
 
Bravo za temu.
Otvorila sam jednu, o nadahnuću, davno, na Filozofiji. Ali ovo je Psihologija, možda adekvatniji pdf. za priču o inspiraciji.
Evo mog doprinosa sa te stare teme, i nekih pitanja:
'Nadahnuće' – da li je koren ove reči nada, ili na dah /nakratko, zadržavajući vazduh u plućima, zaroniti ... u sebe?
Bilo je mnogo romantičarskih teorija o ovom fenomenu, počevši od nadahnuća kao govora Božijeg duha, prisutnog u svima nama ali prepoznatljivog samo genijima (a genije je onaj koji u sebi objedinjava talenat i karakter). Ali, nije svako genije... nije svako onaj vidovnjak koji, kako je veliki pesnik V. Blejk tvrdio, ima zasebni organ da uoči beskonačnost /Boga/ u zrncu peska, divljem cvetu, ptici.
Ako zalazak sunca u nama pobudi iznenadnu potrebu da ga naslikamo ili o tome napišemo pesmu – bez obzira da li je naša kreacija loša, dobra ili genijalna – šta je zasluga: sunce ili naša sposobnost reprodukovanja ... nastala kako, zašto... ? I šta je sa 'stvarima' koje objektivno ne postoje, tj. ličnim doživljajem, nevidljivim za bilo koga drugog osim za nas? /Govorim o moći da se predmetima nastalim u mašti deluje kao sa realnim/.
Ta 'igra' mora biti sasvim bezinteresna, slobodna od svih spoljnih određenja pravila. Nadahnut čovek iskazuje (originalno, neponovljivo, duboko iskreno) svoju individualnost. Ali, otkud mu ta sposobnost da u nečemu (inicijalno spolja ili unutar sebe, svejedno) vidi ono što drugi ne vide, da doživi na način na koji niko drugi ne doživljava?
Nadahnuće je, recimo, kao bljesak... i ako se ne makar malo te svetlosti ne zapati u ideju, nestane poput sna kojeg zaboravimo čim se probudimo, ma koliko se trudili da ga zadržimo u pamćenju. Da li taj iznenadni bljesak pripada našem svesnom ili nesvesnom?
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=6435191&postcount=26
 
Inspiraciju imaju ljudi koji uce.
Koji su sposobni da uce.
Da stvaraju ideje i nova saznanja, i da ih prihvataju.
Inspiracija nije potreba da se ponovi vidjeno. Inspiracija je potreba da iskazemo ono sto smo bas tada shvatili. Razumeli. Naucili.
Covek ima potrebu da znanje, do koga je tesko dosao, podeli sa drugima.
Ta potreba se zove inspiracija.
 
'Nadahnuće' – da li je koren ove reči nada, ili na dah /nakratko, zadržavajući vazduh u plućima, zaroniti ... u sebe?
Bilo je mnogo romantičarskih teorija o ovom fenomenu, počevši od nadahnuća kao govora Božijeg duha, prisutnog u svima nama ali prepoznatljivog samo genijima (a genije je onaj koji u sebi objedinjava talenat i karakter). Ali, nije svako genije... nije svako onaj vidovnjak koji, kako je veliki pesnik V. Blejk tvrdio, ima zasebni organ da uoči beskonačnost /Boga/ u zrncu peska, divljem cvetu, ptici.
Ako zalazak sunca u nama pobudi iznenadnu potrebu da ga naslikamo ili o tome napišemo pesmu – bez obzira da li je naša kreacija loša, dobra ili genijalna – šta je zasluga: sunce ili naša sposobnost reprodukovanja ... nastala kako, zašto... ? I šta je sa 'stvarima' koje objektivno ne postoje, tj. ličnim doživljajem, nevidljivim za bilo koga drugog osim za nas? /Govorim o moći da se predmetima nastalim u mašti deluje kao sa realnim/.
Ta 'igra' mora biti sasvim bezinteresna, slobodna od svih spoljnih određenja pravila. Nadahnut čovek iskazuje (originalno, neponovljivo, duboko iskreno) svoju individualnost. Ali, otkud mu ta sposobnost da u nečemu (inicijalno spolja ili unutar sebe, svejedno) vidi ono što drugi ne vide, da doživi na način na koji niko drugi ne doživljava?
Nadahnuće je, recimo, kao bljesak... i ako se ne makar malo te svetlosti ne zapati u ideju, nestane poput sna kojeg zaboravimo čim se probudimo, ma koliko se trudili da ga zadržimo u pamćenju. Da li taj iznenadni bljesak pripada našem svesnom ili nesvesnom?

Prvo sunce, pa onda mogućnost reprodukovanja, osim ako smo to sunce sami nesvesno stvorili, ako je proizašlo iz naše mašte. Dakle,
gde je granica mašte i stvarnosti:mrgreen:?
Mogućnost reprodukovanja nastaje zato što želimo da trenutak ushićenja zadržimo, da traje večno i da postane deo nas. Činom reprodukcije mi
ga približavamo sebi, spajamo sa svojom suštinom i tako postaju jedno;).
Inspiracija kao trenutni bljesak pre pripada našem nesvesnom. Koliko god nešto bilo lepo iliti savršeno, ako ne umemo da prepoznamo, džaba
za nas same:).
 
"Nadahnuće ili inspiracija (lat. inspiratio ; in + „spiritus“ = život, duša, Duh) označava kao opšti pojam mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu koja vodi do novih ideja."

Šta je to što vas je inspirisalo i inspiriše i vodi dalje, ka novim idejama, akcijama, delima? Da li su to određene situacije, materijalna stvarnost, priroda, ljudi, reči, knjige, muzika, filmovi ili...?

Ono što mene pokreće je ljubav.I to ona široka kao stepa,ljubav koju u meni probudi čovjek,rijeka,planine,more( more je moja neizmjerna pokretačka snaga)
Kad je ljubav u meni,kad je dišem,kad mirišem lipe,kad gledam treperenje breza,talase ..mogu sve,ona mi daje snagu i imam onaj osjećaj visina koje mogu da dotaknem..
Ono što mene inspiriše da pišem je tuga,samoća,gubitak.
 
"Nadahnuće ili inspiracija (lat. inspiratio ; in + „spiritus“ = život, duša, Duh) označava kao opšti pojam mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu koja vodi do novih ideja."

Šta je to što vas je inspirisalo i inspiriše i vodi dalje, ka novim idejama, akcijama, delima? Da li su to određene situacije, materijalna stvarnost, priroda, ljudi, reči, knjige, muzika, filmovi ili...?

Nista me ne inspirise,na zalosto u_u
 
'Nadahnuće' – da li je koren ove reči nada, ili na dah /nakratko, zadržavajući vazduh u plućima, zaroniti ... u sebe?
Bilo je mnogo romantičarskih teorija o ovom fenomenu, počevši od nadahnuća kao govora Božijeg duha, prisutnog u svima nama ali prepoznatljivog samo genijima (a genije je onaj koji u sebi objedinjava talenat i karakter). Ali, nije svako genije... nije svako onaj vidovnjak koji, kako je veliki pesnik V. Blejk tvrdio, ima zasebni organ da uoči beskonačnost /Boga/ u zrncu peska, divljem cvetu, ptici.
Ako zalazak sunca u nama pobudi iznenadnu potrebu da ga naslikamo ili o tome napišemo pesmu – bez obzira da li je naša kreacija loša, dobra ili genijalna – šta je zasluga: sunce ili naša sposobnost reprodukovanja ... nastala kako, zašto... ? I šta je sa 'stvarima' koje objektivno ne postoje, tj. ličnim doživljajem, nevidljivim za bilo koga drugog osim za nas? /Govorim o moći da se predmetima nastalim u mašti deluje kao sa realnim/.
Ta 'igra' mora biti sasvim bezinteresna, slobodna od svih spoljnih određenja pravila. Nadahnut čovek iskazuje (originalno, neponovljivo, duboko iskreno) svoju individualnost. Ali, otkud mu ta sposobnost da u nečemu (inicijalno spolja ili unutar sebe, svejedno) vidi ono što drugi ne vide, da doživi na način na koji niko drugi ne doživljava?
Nadahnuće je, recimo, kao bljesak... i ako se ne makar malo te svetlosti ne zapati u ideju, nestane poput sna kojeg zaboravimo čim se probudimo, ma koliko se trudili da ga zadržimo u pamćenju. Da li taj iznenadni bljesak pripada našem svesnom ili nesvesnom?


Izdah iz sebe...onoga sto nadahnjuje od spolja. Nadahnuce ili inspiracija uvek su podstaknuti necim izvan ali to van je poseban trenutak, krajicak, delic necega sto dodirne emociju koja je spremna da se razvije, rasprshi u nesto uhvatljivo, opipljivo, trajno kada mu se da obris. Ako se uhvati taj momenat koji inicira sopstvenu dubinu bezmernog davanja, onda nastaje delo i to u svom najcistijem obliku.
Sunce...zena...kap kise...dodir...sami po sebi nevazni pojmovi, zanemarljivi, propustivi, obicni...ali...kada se nekim neobjasnjivim razlogom spoje sa potrebom da se u njih prodre, iz njih izvuce, da se njima objasni, da se sa njima spoji...onda trivijalnost postane carolija. I to mozda ima veze sa onim da se ni iz cega, ili necega sto nije vidljivo drugima, izvuce bas nesto sto ce uspeti da se priblizi i drugima...ako zele da vide, osete.
Sposobnost bica da vidi ono sto drugi ne vide, da dozivi stvari na nacin na koji drugi ne mogu da je dozive...stvar uzimanja koje iznudjuje davanje, potreba da se dozivljeno izbaci iz sebe, da se jedinstvena unutarnja emocija oboji spoljnim...a emocije nisu iste, cak ni povodom jedne stvari u istoj osobi u razlicito vreme.
Bljesak...nesvesni deo koji osluskujuci umeju da prepoznaju i uhvate...pretvore u svesno. Imaoci maste ....posednici srece.
 
inspiracija je bedni pokušaj da se pobegne od Smrti.
Ko više uspe u tome, tim je veći u očima ostalih smrtnika ali i veći bednik u odnosu na Smrt.
nikuda inspiracija ne vodi. I nigde.

Inspiracija po meni nema za cilj da predje granicu vecnosti (osim kod onih koji je svesno koriste za unovcavanje, sticanje slave, ulazak u krug "odabranih"). Ako je cista, neuprljana idejom prodaje, onda definitivno ima moc da pobegne iz tisine i dozivi prociscenje...pa neka bude i da savlada smrt, iako sam ubedjena da sam zacetak inspiracije nema nikakvih dodirnih tacaka sa dokazivanjem ljudske besmrtnosti...vise ima veze sa dokazivanjem postojanosti emocije, svrhe, stvaranja, ideja, cak i kada njen tvorac prestane da postoji. Inspiracija vodi ka tome da jedna najobicnija stvar izazove unutrasnji potres koji ne moze da se izdrzi iznutra, koji mora da se prenese u nekom obliku spolja, pri tom ostavljajuci dubok trag u onom koji je u obicnoj stvari video cudo i uspeo da to cudo podeli sa drugima (cak i da ga ne podeli ono je u njemu izazvalo menjanje, boljitak). Vodi ka tome da se covek oseti zivim, sposobnim da u malom prepozna veliko, da iz njega iscedi slast. Taj osecaj je mozda jaci od smrti, iako je kratkotrajan. U stvari, mozda i beznacajan za druge ali presudan za nekog jer ga sustinski pomera.
 
inspiracija je bedni pokušaj da se pobegne od Smrti.
Ko više uspe u tome, tim je veći u očima ostalih smrtnika ali i veći bednik u odnosu na Smrt.
nikuda inspiracija ne vodi. I nigde.

zivot je neizleciva bolest sa smrtnim ishodom?:)
dobro, sta se tu moze..ako je vec tako, treba to kratko vreme popuniti prirodom, srecom, mirom, ljudima, ljubavlju, i svim onim sto je za svakog od nas- inspiracija..
 
inspiracija je bedni pokušaj da se pobegne od Smrti.
Ko više uspe u tome, tim je veći u očima ostalih smrtnika ali i veći bednik u odnosu na Smrt.
nikuda inspiracija ne vodi. I nigde.

Ima nečeg i u ovome.

S druge strane, i sve je ostalo zaludno ionako. Najbolje da odmah zaležemo po jarkovima. I Pomremo.
Što ne volem kad sam zdravorazumski nastrojena.

Bah.
 

Back
Top