Imitacija zivota

Џорџи

Srebrna tastatura
Poruka
235.918
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?
 
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?

kada sahrane sve svoje snove i djeca ostanu jedino čega se drže. djeca zahtjevaju odricanje i požrtvovanje i u idealnim okolnostima, ali ako su okolnosti takve da se moraju postaviti prioriteti, djeca će najčešće prevagnuti kao prioritet u odnosu na sve drugo. tada i postaju cijeli život, i vezanost roditelaja za dijete postaje drugačija...
s godinama,kako lične aspiracije zamiru i što manje njihova budućnost ima da im ponudi, ta vezanost jača i svoju budućnost posmatraju kroz potomke i ono što će ostaviti iza sebe...

a normalno je da gubitak djeteta uzrokuje takav bol.
 
Covek kojem je intelekt dominantna osobina smisao zivota nadje obicno u nauci, u poslu u citanju, proucavanju. Neki drugi vole novac iznad svega pa se sasvim posvete karijeri ili zaradi na sve nacine. neki sve to ostave po strani kada formiraju porodicu i svoj zivot usmere ne decu i srecne trenutke sa njima. Postoje i oni, na zalost sve ih je vise, ciji je smisao postojanja dobra jakna, skupa sminka, provod i sjajna kosa.

Kad ih nesto izbaci iz koloseka jednostavno postaju biljke. Od toga, gubitak deteta jeste najteze sto se coveku moze desiti i samo retki posle toga nadju snagu da budu ono sto su pre bili.
 
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?

Da, ali ta majka i dalje živi. Htela da se ubije, ali nije, što implicira da je ipak pronašla neki smisao života.
Ne znam detalje; međutim, ukoliko roditelji snose deo realne odgovornosti za požar (ostavili, npr, malu decu samu i neobezbeđenu), onda je to posebna priča …

Zdravom roditelju sopstveni život nije nebitan dok god su mu deca živa. Može se reći da mu je detetov život važniji od sopstvenog, ali to nije pravilo. Kada se dete rodi, (normalan) roditelj postaje još čuvarniji i odgovorniji po pitanju svog zdravlja, jer brine da dete ne ostane bez roditeljske ljubavi i nege. Zatim, tu je i potreba da se dete isprati na pravi put, pa roditelj želi da bude prisutan u periodu odrastanja i sazrevanja, da uživa u prvim koracima, rečima, da prati njegovo školovanje, prve ljubavi, da mu "zapleše na svadbi" … a kasnije se želja produži u želju da doživi i potomstvo svoje dece. Ima u svemu tome i malo ljudskom rodu prirođenog egoizma, jer roditelj često (i nažalost) posmatra svoje dete kao sopstveni trag u vremenu, kao produžetak svog života.

A kad počinje "taj osecaj da je njima zivot nebitan i da zive za decu i unuke" - nisam sigurna, ali sam prilično sigurna da ima i mnogo koketiranja sa tom izjavom, pogotovu kada uzmem u obzir neke stare ljude koje poznajem a kod kojih je priča o nebitnosti njihovih života samo deklarativni bulšit.
 
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?

kad deci ugledas prvu suzu i sve se u tebi skameni od boli, kada te svog sreca prozme gledajuci im nasmejane oci, kada ti pruze svoje ruke i kazu ti "ponesi me", imas osecaj da te je ceo svet zagrlio i da si svu srecu ovoga sveta poneo u narucju, kad pocnu vise radosti da ti donose deciji uspesi no tvoji, kad pocnu vise da te bole njihove tuge no tvoje, kad su negde drugde i kad sedas da jedes pitajuci se imaju li oni, kada najlepse parce odvajas za njih i kada uspes da pobedis i zadnju trunku sebicnosti radujuci se sto su tamo negde ko zna gde i sto ih dugo vec ne gledas radujuci se sto im je tamo bolje i sto su tamo srecniji no uz tvoje skute i tvoju sebicnost ..... bar tada :)

deca jedina nemaju veze sa licnom i profesionalnom ostvarenoscu, jer, koliko god da si ostvaren, ona su nesto posebno, nesto sto ne moze da se meri ni sa cim ikad stvorenim ... :)
 
to sto zivis za decu ne znaci da ne zivis sebe,
naprotiv.
zivis kroz njih jedan deo svoje esencije, jedan od svojih zadataka koje si izabrao, da budes roditelj.

koliko god da si posvecen poslu, deca su jedan drugi tvoj svet, prostor nase najvece neznosti i najveceg davanja
 
kada sahrane sve svoje snove i djeca ostanu jedino čega se drže.

ja sam sahranila sve svoje snove i ako se djeci mojoj, nedaj boze nesto desi ja sigurno necu zivjeti iza njih, a mozda bi poludila pa nebi bila svjesna da sam ziva

zbog njih sam pod stalnim strahom i stresom, uzas sta prozivljavam

ne znam da glumim i imitiram
 
Po mom iskustvu, oni koji neprekidno ponavljaju da žive za decu ustvari su najsebičniji i najviše maltretiraju svoju decu i svu svoju okolinu - samo da bi sebi ugodili!

Po meni, imitacija života je kada nekome vodilja postanu tabloidne zvezde pa sledi njih i njihov život. Takve osobe više i nemaju pravi život.

nisam sebicna, samo brizna, al sam svjesna da ih mucim
nemaju oni slobodu kao druga djeca, ne branim im ja nista, al im dosadjujem....znam to


pazi sine ovo, pazi sine ono, cuvaje se od ovog, cuvaj se od onog, cuvaj se, pazi se, a to zna biti bas dosadno...

al sta cu kad nisam uspjela da imam svoj zivot, a bog mi je svjedok da sam se trudila vise nego iko drugi mozda, jednostavno mi se nije dalo...
 
Poslednja izmena:
Po mom iskustvu, oni koji neprekidno ponavljaju da žive za decu ustvari su najsebičniji i najviše maltretiraju svoju decu i svu svoju okolinu - samo da bi sebi ugodili!

Po meni, imitacija života je kada nekome vodilja postanu tabloidne zvezde pa sledi njih i njihov život. Takve osobe više i nemaju pravi život.



oni koji zaista zive za decu, a znam ih, to ni ne govore, vec vidis da ih nista ne moze usreciti toliko koliko dete i njegova sreca
 
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?

Mislim da to niko ko nije roditelj ne moze da razume.

Tako da cu se udostojiti dane komentarisem. ^^
 
Na pomen - Imitacija zivota - najpre pomislim,

na sve one stvari koje ljudi odgolume, i rade ... da ne bi ispali autsajderi, ili uklopili se u drustvo na poslu, na pr..
a tako niti misle, niti osecaju.

To je glumljenje nekog drugog, u tom trenutku sam tvoj zivot ne postoji.. ne zivi tvoje bice- vec neka senka.
 
Jel imate neku definiciju ove pojave?
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?

imitacija zivota je zivot bez prave svrhe...

onda svrhu zivota prenose na nesto sto nije prava svrha
 
nisam sebicna, samo brizna, al sam svjesna da ih mucim
nemaju oni slobodu kao druga djeca, ne branim im ja nista, al im dosadjujem....znam to


pazi sine ovo, pazi sine ono, cuvaje se od ovog, cuvaj se od onog, cuvaj se, pazi se, a to zna biti bas dosadno...

al sta cu kad nisam uspjela da imam svoj zivot, a bog mi je svjedok da sam se trudila vise nego iko drugi mozda, jednostavno mi se nije dalo...
To što ti smatraš brigom najčešće se sa strane vidi kao sebičnost.
I deci i tebi bi bilo mnogo bolje da si manje "brižna".
 
Iako negiraju, narocito tinejdzeri - takodje im i imponuje da se neko brine o njma, i stalno ih opominje...

Prednost je imati roditelje koji uvek znaju gde se nalazis, i opominju te na potencijalne opasnosti. To znaci da imas pomoc.

Sdruge strane, sindrom preterano briznih roditelja ... pa ima toga da im zabranjuju da izlaze s drustvom uvece, da sednu za volan iako imaju 20+ itd....
psiholozi prepoznaju kao i - sopstvenu nesigurnost roditelja, koju reflektuju na decu.

Dakle, ako ne dozvolis detetu da samo vozi kola, iako ima dovoljno godina - time mu dajes do znanja da ne verujes da je ono sposobno da se snadje u toj situaciji, za volanom.

Tako se stvaraju i nesigurna deca. :aha:
 
nisam sebicna, samo brizna, al sam svjesna da ih mucim
nemaju oni slobodu kao druga djeca, ne branim im ja nista, al im dosadjujem....znam to


pazi sine ovo, pazi sine ono, cuvaje se od ovog, cuvaj se od onog, cuvaj se, pazi se, a to zna biti bas dosadno...

al sta cu kad nisam uspjela da imam svoj zivot, a bog mi je svjedok da sam se trudila vise nego iko drugi mozda, jednostavno mi se nije dalo...

Nikada nije kasno da imas svoj zivot...

a decu je ok poucavati ali ne biti dosadan...

treba ima dati i slobodu koja im pripada
 
Bracni par videh na tvu pre neki dan,dvoje dece im se ugusilo u pozaru,kaze majka da je tad htela da se ubije,njihov smisao zivota bez dece ne postoji,tragedija zaista, zapitah se kad pocinje taj osecaj da je njima zivot nebitan da zive za decu i unuke?
U konkretnom primeru, ne znači da im a priori nema smisla bez dece, već da se smisao gubi kad ti deca tragično i tvojim nemarom nastradaju. To je velika razlika, ali nekim ljudima, uglavnom emotivno neinteligentnim, treba da se crta da bi to ukapirali. Takvi i žive imitaciju, a ne ovi što traže smisao.
 

Back
Top