Drugo, u modernim drzavama blagostanja, standard zivota siromasnih nije ni priblizno ono sto je bio standard zivota siromasnih pre 200 godina.
Sve lazi i spinovi modernih neoKejnz ekonomista, ili levicara koji ce dal upaju kako su ulice modernog Baltimora socijalnije mesto od Londona u 17om veku gde vlada kuga, sa besmislenim statistikama koje ne razumeju kontekst, su nebitne.
Na programe Drzave Blagostanja, te azdaje, se trose ubedljivo najvise svetskih para. Siromasnima kojima se ne isplati da rade, nego da nastave da zive u siromastvu sa parama i programima Drzave Blagostanja je sve vise, i to jeste ozbiljan problem zapadne civilizacije.