Nema niko nista protiv srpskog naroda, niti je iko za srpski narod.
U medjunarodnim odnosima nema prijateljstava, vec samo sopstveni interesi koji se nekada poklope a nekada ne.
Sve strane drzave te gledaju kao potencijalni plen.
Kao sto i nasa drzava gleda sve strane drzave kao potencijalni plen, odnosno nekoga od koga ce da izvuce neku korist.
I to je prirodno stanje medju drzavama - drugo stanje nigde ne postoji.
A sto je ekipa na vlasti servilnija i sebicnija, to drzava postane laksi plen za strance, jer takva ekipa ce prodati svaki drzavni i narodni interes zarad sopstvenog ostanka na vlasti. Prica koju gledamo u Srbiji jos od raspada Jugoslavije, sa izuzetkom dve i po godine, od petog oktobra 2000. pa do ubistva Zorana Djindjica.
A danas imamo najservilniju budalu, okruzenu sa najvecim podanicima, uvlakacima i beskicmenjacima kakve ni Tito nije imao oko sebe.
Zato se stice utisak da su se svi urotili protiv srpskog naroda, a zapravo je problem iskljucivo u vlastima koje su, bukvalno, spustile pantalone, naguzzile se, i rekle svim strancima: izvolite, iebite!
I oni iebu!
I to je to.