Poslednji papa.
„Sveti Malahije (Malakaj), rodjen u Irskoj 1094. ili 1095. godine, bio je najpre monah i pustinjak, da bi docnije dostigao polozaj arhiepiskopa. Sa tog polozaja se dobrovoljno povukao 1137. godine, sa zeljom da na miru provodi svoje dane u razmisljanjima. Jos za zivota bio je cuven po svojim isceliteljskim mocima i neverovatnim darom za proricanje. Umro je u mestu Klervo, 1148. godine, na rukama svog velikog prijatelja, sv. Bernara.
Ne zna se tacno da li je tada ili prilikom ranije posete, 1139. sastavio listu na kojoj je, koristeci se simbolima, naveo svih stotinu i jedanaest papa, za koje je predvideo da ce vladati od 1143. godine do kraja postojanja papstva.Svaki papa na toj listi nije predstavljen imenom nego simbolom, u vidu tajanstvene latinske fraze ili motoa, koji se mogu tumaciti na vise raznih nacina. Lista je objavljena tek 1595. godine, pa je jasno zasto se sa lakocom protumacilo da se iza simbola „Od Alba“ (De Rure Albo) krio engleski papa Hadrijan IV (1154-59), koji je bio iz st. Albansa, dok se simbol „Od Bonavensija“ (De Rure Bonavensi) odnosio na Celestina III (1191-98), cije je prezime bilo Bonavensi.
Aleksandar IV (1254-61), raniji kardinal iz Ostije, na listi je naveden kao „Signum Ostiense“. Nije potrebna velika mudrost za tumacenje dogadjaja koji su se vec desili, ali mora se priznati da je zapanjujuce do koje mere simboli koje je sv. Malahije navodio umesto imena papa odgovaraju stvarnim papama koji su se pojavili tokom docnijih vekova.
Moguce je da je dokument o papama, koji je objavljen 1595. samo falsifikat i da cak nije ni delo sv. Malahija, ali je cinjenica da je ostao u opticaju do danasnjih dana. Mora se priznati da nije svaki naziv postigao pun pogodak i da je ponekad veza izmedju prorocanstva i stvarnog pape prilicno tanusna. Uzmimo slucaj pape Pija VII (1800-23). Ovaj bezazleni svestenik je na Malahijevoj listi opisan kao „Grabljivi orao“ (Aquila Rapax), sto je bilo daleko od stvarnosti. Medjutim, ako uzmemo u obzir da je njega Napoleon razvlastio i bacio u tamnicu, onda bi se onaj „grabljivi orao“ mogao odnositi na samog francuskog cara, koji je uzurpirao papsku vlast i autoritet.
S druge strane, neke pape su zaista sjajno opisane. Grgur XVI (1832-46) oznacen je simbolom „Iz etrurskog Balneisa“ (De Balneis Etruria). On je zaista bio monah u Balnei (u Toskani, koja je na tlu nekadasnje Etrurije), u vreme kad je izabran za papu, a bio je i izuzetan poznavalac etrurske umetnosti.
Leon XIII je takodje dobio odgovarajuci naziv – „Svetlost na nebu“ (Lumen in Coelo) – sto je odgovaralo kako njegovom porodicnom grbu, u kome se nalazila kometa, tako i njegovoj sjajnoj duhovnosti.
Izgleda da je naziv za Benedikta XV (1914-22), „Opadanje religije“ (Religio Depopulata), bio apsolutno odgovarajuci, zato sto je u to vreme izbio Prvi svetski rat, najstrasniji u dotadasnjoj istoriji. Posle njega je na scenu stupio komunizam u Rusiji i religioznost je pocela u pravom smislu reci da opada.
Pio XII nije bez razloga naveden kao „Andjeoski pastir“ (Pastor Angelicus), a jos adekvatniji naziv nosi njegov sledbenik, harizmatski papa Jovan XXIII (1958-63). Na mestu koje oznacava period njegovog papstvovanja, na listi sv. Malahija, stoji naziv „Pastir i Pilot“ (Pastor et Nauta). Ovaj postariji papa je uspesno vodio svoju crkvu novim putevima koji su mnoge iznenadili. Takodje je vesto „pilotirao“ za vreme Drugog vatikanskog sabora, ciji logo sadrzi crtez broda.
[u stvari je ovde sv. Malahije pogodio mnogo bolje, jer je Jovan XXIII bio i papa (pastir) i lider Priorata Siona (Notonijer – krmanos, ili kako je prevedeno – pilot), primedba – Sveta685]
Njegov naslednik Pavle VI (1963-78), prema listi „Cvet cvetova“ (Flos Florum), imao je u svom grbu cvet ljiljana (oznaka francuske kraljevske loze), a ime mu je pristajalo i simbolicki, jer je veoma mnogo ucinio za katolicanstvo.
Sledeci papa, Jovan Pavle I , opisan je kao „nesto u vezi pola meseca“ (De Medietate Lunae). To bi se moglo odnositi na duzinu njegove sluzbe: vladao je nesto krace od mesec dana.
Sadasnji papa, Jovan Pavle II [ tekst je iz devedesetih godina – Sveta685], ima na listi sinonim „Rad Sunca“ (De Labore Solis). Taj naziv se tumaci na razne nacine. Po nekima, to je zato sto je u doba nacisticke okupacije Poljske radio na otvorenom, u nekim kamenolomima. Po drugima, sinonim odgovara njegovoj zaista velikoj aktivnosti i bezbrojnim putovanjima (kruzenjima) oko zemaljske kugle. Ima i onih koji simbolicno ime pape Vojtile povezuju sa sve ugrozenijim ozonskim omotacem, kroz koji Sunce itekako „radi“ i salje na nezasticenu Zemlju opasne ultravioletne zrake.
[i ovde je Malahije bio mnogo bolji nego sto se misli – Jovan Pavle I, koji je otrovan, bio je, zajedno sa svojim prethodnicima, guran od strane Priorata, dok je Jovan Pavle II ( drugi, ili mozda drugaciji), guran od strane Crvenih, poklonika boga Sunca – primedba Sveta685]
Malahije predvidja da ce posle ovog, postojati jos samo dvoje papa – „Slava masline“ (Gloria Olivae) i „Petar drugi Rimski“ (Petrus II Romanus), koji ce „tokom poslednjeg progona rimokatolicke crkve……hraniti svoje stado za vreme mnogih patnji i nevolja, a kada ove prodju, Grad na sedam brezuljaka ce biti razoren a strasni sudija ce suditi njegovom narodu“.“