Vuk je pobrojao oko pet miliona Srba. On navodi da Srba ima pravoslavaca, muslimana i rimokatolika, i pri tom napominje da samo Srbi „grčkog zakona“ (pravoslavne vjeroispovijesti) sebe zovu Srbima ili „Srbljima“, a ostali ovoga imena neće da prime:
U pomenutijem ovdje mjestima biće najmanje oko pet miliona duša naroda, koji govore jednijem jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijele na troje: može se od prilike uzeti da ih oko tri miliona ima zakona Grčkoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s Metohijom), jedan milion u Austrijskijem državama (u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u desnom podunavlju, u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Boci), a jedan milion u Bosni, Hercegovini, Zeti i Crnoj gori; od ostala dva miliona može biti da bi se moglo uzeti da su dvije trećine zakona Turskoga (u Bosni, Hercegovini i nahiji Barskoj). Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena neće da prime,
nego oni zakona Turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan ne zna turski;a oni zakona Rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima u kojima žive n. p. Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani i td., ili, kao što osobito čine književnici, starinskijem ili Bog zna čiji imenom, Iliri ili Ilirci; oni pak prvi zovu ih u Bačkoj Bunjevcima, u Srijemu, u Slavoniji i u Hrvatskoj Šokcima, a oko Dubrovnika i po Boci Latinima... A u prijateljskom razgovoru oni zakona Grčkoga zovu ove zakona Rimskoga Kršćanima, a oni njih Hrišćanima. Kad čovjek pomisli, n. p. da Madžara ima i Rimskoga i Kalvinskoga zakona, pa se svi zovu Madžari; ili: da Nijemaca ima i Rimskoga i Lutoranskoga i Kalvinskoga zakona, pa se opet svi zovu Nijemci, mora se čuditi kako se barem ovi Srbi zakona Rimskoga neće Srbi da zovu. Arnauti su u ovoj stvari za nas još bliži i priličniji primjer nego i Madžari i Nijemci; njih (Arnauta) ima i Rimskoga (a može biti gdješto i Grčkoga) zakona, pa se svi zovu Arnauti, i da rečemo da se između sebe malo mrze, ali prema drugijem narodima žive kao i braća, kao da su svi jednoga zakona, i jedan bi od njih Turskoga zakona ubio deset pravijeh Turaka za jednoga Arnautina makar koga Hrišćanskog zakona, kao što bi i Arnautin Rimskoga zakona ubio deset Talijanaca za jednoga Arnautina Turskoga zakona.
Ja ću ogledati eda bi li se mogli naći uzroci, za što je kod nas mimo ostale narode (a osobito mimo Arnaute) mogla u ovome događaju postati ovaka mrzost, da narod i na ime svoje omrzne.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/64/Growth_of_Frankish_Power,_481-814_Edit.jpeg