...kada bi svaki čovek znao da blagostanje je kada svi(uključujući i sebe) imaju sve što je potrebno za materijalnu sigurnost ne bi bilo trke za parama
		
		
	 
Novac su smislili oni koji su se setili da neće morati ništa da rade i proizvode ako imaju novac. Pa su u tom cilju smislili i mnogo lopovskih rešenja kako se lako dolazi do novca bez rada. Pa tako danas imamo u svetu isto toliko ljudi koji se bave samo novce,, koliko i onih koji se bave materijalnom proizvodnjo. Da pomenem neka od tih zanimanja. Na primer svetske banke i svetski robnonovčani, tj. trgovinski sistem. Zatim sva administracija - sva knjigovofstva, računovodstva i blagajne unutar privrednih organizacija koja se bave materijalnom proizvodnjom, koja moraju da knjiže svaki proizvedeni materijalni proizvod, njegovo proizvodnu vrednost, pa prodajnu vrednost trgovinskim organizacijama. Da bi trgovinske organizacije ponovo knjižile svaki taj proizvod, njegovu nabavnu vrednost, zatim prodajnu vrdnost na malo na tržištu, da bi i trgovci mogli na tome nešto da zarade i među sobom podele.  Onda, tu je, naravno i poreski sitem, u kojem proizvodne organizacije, kao i trgovinske, moraju da računaju i knjiže iznos poreza na svaki materijalni proizvod, jer i državna uprava i administracija mora od nečega da živi. Tu su takođe i knjigovodstva u proizvodnim organizacijama, preko kojih se vrši raspodela zarađenog jednog dela novca radnicima, proizvođaćima, a dobar deo kapitalisti, tj. vlasniku preduzeća, koji nije mali i koji, ponekad može da broji na milijarde. Koje kapitalisti (demokrate) ulažu za gradnju nocih radnih organizacija i zapošljavanje novuh radnika, sve radi povećanja svog kapitala, tj. bogatstva. Tako da se dešava da neki takvi u svetu mogu da postanu toliko bogati, da počinju umišljati sebi da mogu da postanu gospodari i vlasnici celog sveta, s obzirom da za novac može da se kupi apsolutno sve. Neki su čak umislili da se  Ćovečanstvo previše razmnožilo, pa traže rešenja kako da pobiju sedam milijardi ljudi (i to se več dešava, sa time se već eksperimentiše), a da ostane samo milijarda, koja bi bila dovoljna da da služi i robuije za tu malobrojnu bogatu svetsku elitu. Ti eksperimenti uništenja ljudi se sprovode, naravno, uz pomoć svetskih državnih političkih sistema. Zašto ne, ako i na tome može da se zaradi.
Naravno u one koji se bave društveno neopravdanim i nekorisnim radom spadaju i sve svetske drževno-političke organizacije, zatim njihove ratne vojne formacije, pa sva vojna industrija sa naučnicima koji smišljaju ratne tehnologije potrebne za vođenje ratova i ubijanje ljudi.  Tu su i troškovi održavanja vojnih formacija i troškovi vođenja međudržavnih ratova, u kojima najviše stradaju upravo oni koji se bave društevno opravdanim i korisnim radom, koji rade i proizvode materijalna dobra i za sebe i za tu neradničku, dđabalebarošku polovimu Čovečanstva, koja ni o čemu drugom ne vodi brigu, već samo kako da se obogati po svaku cenu, ne birajući sredstva i tako uzrokuje ratove, stradanje, smrt i siromaštvo onih ionako siromašnih radnih ljudi sveta.
A da i ne pominjemo brojne mafijaške svetske organizacije, razne prevarante, lopove. pljačkaše, ubice i narkomane.
A šta bi bilo kada bi ukinuli novac?
Tada ona polovina Čovečanstva koja nikada nije ništa proizvodili i od svog proizvodnog ili uslužnog rada živela, ne bi imali od čega da žive, pa bi onda i oni morali da počnu da se bave društveno opravdanim i korisnim radom - radom od kojeg se živi - pa bi tada materijalnih dobara potrebnih za život bilo duplo više nego što danas ima. A to znaći mnogo više nego što je celom Čovečanstvu za normalan život potrebno, pa tada novac više ne bi ni bio potreban, a moglo bi i radno vreme da se s,anji na polovinu.
I tada bi, naravno, nastupilo opšte materijalno blagostanje za sve ljude sveta. Svi ljudi bi imali materijalnih dobara više nego što im treba. A nastupilo bi i duhovno blagostanje, jer kad novca ne bi bilo,  niko nikoga ne bi mogao neopaženo i "PO ZAKONU" da pljačka, bogati se ili pokreće svetske ratove, osvaja tuđe teritorije, ubija ljude i ruši njihove domove i uništava njihove ekonomije. Sve radi pljačke.
Ali da bi se to ostvarilo, potrebno je da Čovečanstvo poznaje Univerzalni Zakon harmonije i dobra pomoću kojeg se duhovno i materijalno blagostanje najlakše postiže. A to znači da bi bilo potrebnoopšte ujedinjenje sveta i uspostavljanje trajnog svetskog mir i jedinstvenog svetskog društvenog i ekonomskog poretka, sa pravednom podelo m rada i rezulatata rada. Poretka bez ikakvih političkih, verskih, nacionalnih i klasnih podela i pripadnosti. Samo pravedna podela rada i rezultata rada.
A kada se postavlja pitanje kako bi praktično to moglo da se postigne, odgovor glasi da bi to najlakše moglo da se postigne apelom na svetske religijske organizacije. Zato jer sve one u svojim verskim učenjima već imaju sadržan Univerzalni zakon harmonije i dobra. Apelovati na njih da se ujedine u jednu svetsku religiju, taako što bi se njihove glavne dogme o Bogu i večnom životu, uz pomoć otkrića ZAKONA po kojem postoje materija, život i svemir, podigle na nivo NAKE. Tako bi ta jedinstvena svetska verska institucija prestala da bude verska i postala bi jedinstvena svetska naučno obrazovna ionstituicija. Koja bi brinula o jedinstvenom svetskom obrazovanju ljudi  u skladu sa Zakonom postojanja i jo edinsvemom svetskom moralu. Tako bi svi ljudi sveta postali istomišljenici u vezi znanja ISTINE o životu, njegovim zakonima, cilju, svrsi i smislu i među njima više nikada nikakvih mržni, netrpeljivosti i ratova ne bi moglo da bude.
Na ovaj način bi  lako bila oborena darvinistička filozofija prirodne selekcije i prava jačega po kojoj je izvršena politička podela sveta.  Pa bi tako ova jedinstvena svestska verska institucija, koja bi imala podršku svih ljudi sveta, lako se suprostavila svestkim političkim podelama i političkin sistemima i od njih preuzela ulogu upravljanja svetskim društvom u skladu sa Univerzalnim zakonom harmonije i dobra. Odnosno, u skladu sa Hristovim principu "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ili principom "svi za jednoga jedan za sve", po kojem je Bog stvorio svet. Među koje spada i ljudski organizam kao jedan od najsavršenijih. I dok god svetske religije to ne urade, njihovo postojanje neće da ima nikakvu praktičnu vrednost, ni svrhu. 
I na kraju, da bi to sve bilo moguće, potrebna je podrška ljudi koji će da razumeju Zakon Postojanja i njegov princip Harmonije i dobra i koji su spremni da rade na tome. Taj rad ne bi zahtevao nikakvo posebno angažovanje. Ljudi bi trebalo samo sebe da obečleže trobojnim simbolom Zakona postojanja, jedinstva Svemira, jedinstva celog sveta i jedinstvenog svetskog pravednog društvenog i ekonomskog poretka. Samo javno demonstriranje, tj obeležavanje sebe ovim simbolom bi bilo dovoljno, jer ubrzo bi ceo svet saznao šta ovaj simbol poručuje i simboliše.