Identitet / kriza identiteta /

  • Začetnik teme Začetnik teme DUH
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Kod identiteta ima mnogo društvenog upliva, postoji to neko forsiranje pripadanja, što je možda i jedina zdrava opcija (da se forsira pripadanje). E sad, na temu poltika identiteta ima zanimljivog štiva i zanimljivih mišljenja (ako nismo već i samo dekonstrukciju dekonstruisali), poststrukturalisti često zauzimaju taj neki podozriv stav prema identitetskoj politici. S druge strane, primećujem da suprotan diskrurs (o tome da treba jasno i usko odrediti identitete) jača sa slabljenjem te neke liberalne priče...
Naravno, svemu ovome i nije mesto u ovom pdf, vrvt. Ali, mogu da podelim lično iskustvo-postoje identiteti kojima istrajavam da budem verna, iz čisto političkih razloga. Za sve ostalo, verujem da se može kvalitetno živeti i bez urgentne potrebe da se samoodrediš u odnosu na druge ljude ili situacije, tj. što manje "identiteta", to više ljubavi i prihvatanja drugih.
 
Pre 15- ak godina pitao me psihijatar jedno sasvim naizgled obično pitanje, i to kao uvodni deo....Koji je moj identitet ?
Nisam znala. On se čak iznervirao, mislio da nešto glumatam, da sam došla po pomoć a ovamo kao sad se opirem.
Onda me pitao znam li šta je "identitet".
Znam definiciju....obrazovana sam...
Jedna od definicija : " Identitet (lat.: identitas = karakteristična jedinica) je individualna karakteristika odnosno osobina po kojoj je predmet ili osoba prepoznatljiva ili znana. "

Evo sad ukucah u Google i nadjoh baš lepo i jasno rečeno :
Идентитет је особина релативне целовитости и постојаности личности упркос променама у њој и око ње. Осећање идентитета почиње да се формира у детињству, а посебно током адолесценције када постоје и највеће кризе идентитета. Када особа поставља себи кључно питање „ко сам ја”, „чему тежим”, „одакле сам” и сл. Посебан значај у процесу формирања идентитета имају особе из најближе околине, али и систем социјалних вредности заједнице у којој појединац живи. Према Ериксону, осећање личног идентитета засновано је на запажању самоистоветности и непрекидности постојања у времену и простору, као и опажања чињенице да други људи запажају и признају ову чиненицу.

Појединац који је стекао осећање личног идентитета има доживљај континуитета између онога што је био некада, што је данас, као и онога што замишља да ће тек бити."

Eto, jasnije ne može.

A ja ni danas ne mogu da se "definišem". Nije u pitanju "kriza identiteta", ja uopšte nemam identitet, tj. nemam pojma kako bih sebe opisala.
Zanima me da li si imala ikakve konkretne koristi od tog, ili bilo kakvog razgovora sa psihićem. Koristi u smislu poboljšanja kvaliteta svog života.

FiloSofska pitanja sam mogla i ja da ti postavim, i da te pošaljem kući da misliš o odgovoru, pre nego se vratiš i ponovo mi platiš 20, 30, 50 EUR po seansi.

U priči me najvše buni to što se takva pitanja, u principu, ne očekuju od psihijatra, koji ima medicinsku diplomu i treba da uzme u obzir hemijske procese u tvom mozgu pre nego "životvorna pitanja". Što je jedan od osnovnih, zapravo glavni razlog što psihijatri prepisuju lekove koje psihoanalitičar ne sme. Pitanja slične vrste bih očekivala od psihoanalitičara, i dobio bi odgovor shodan tome, obzirom da živim u zemlji Srbiji i nemam ni para ni vremena da dubim na glavi i budalasam se 20 godina dok ne "razrešim konflikte iz detinjstva" (danas Frojd više nije popularan, ali njegove osnove svi se psihići i dan danas drže ko pijani plota).

Ne znam šta je tvoj psiijatar glumio (psihijatri, kao doktori, obično preziru psihoanalitičare i smatraju ih šarlatanima), ali možda si naišla na nekog wannabe Frojda. Nadam se da te nije terao da glumiš drvo. :D

Elem, poenta: znam vrlo dobro ko sam, šta sam, kakve sam greške u životu učinila i zašto i kako zbog njih plaćam (sve se plaća).
 

Back
Top