Ajd sad bez zezanja...
Ja sam uvek volela jake dečake, one što biju i koske lome pa ih se svi plaše

Pi čke od muškaraca su mi uvek išle na živce - jeste i slatkorečiv i pametan i duhovit i obrazovan i blesav i sve sve naj da ima al' kad se pojavi mrgud spušta se glava dole i govori ,,tako je brate'' za nešto što apsolutno nije tako.
To mi ostalo od puberteta verovatno. Imala sam jednog divnog baš tako ,,kvalitetnog'' dečka i pojavio se jedan Aca i pitao ga - ko prati Maju kući? Odgovor: Ja brate... Posle komentara: Pogrešan odgovor, ja je pratim do kuće - moj dečko spustio glavu i rekao dobro.
Ša bre dobro? Reko... Ćače dolazi po mene - ko iz topa i ako to nije bilo predviđeno
Od tad mi ostalo to da mi sve to ,,kvalitetno'' bude na drugom mestu - zaebi radnju, treba da izađemo negde, da se desi neko njesra i on da mi se rasplače?

A ne, ne, ne...
Jak, brz, siguran i sposoban pa onda to obrazovan i dr