Хрватско прољеће

МАЧАК:
Ти ћеш да ми причаш о знању....о Титовој намештаљци.....
Него...немам воље ни снаге да пишем о усташама из тог периода....:per::per::per:
Kliknite za proširenje...

Sva sreća, jer bi se nalupao za medalju. :mrgreen:

Maspok je bio začetak decentralizacije Jugoslavije.

Tražilo se da se republikama daju veće ovlasti i da se manje novaca izdvaja u saveznu blagajnu, iz koje se uglavnom financirala Srbija, s naglaskom na Kosovo.

Maspok je ugušen, ali je ipak ostavio utjecaja u kreiranju Ustava 1974.
 
.-.. .--- ..- -... ---:
Sva sreća, jer bi se nalupao za medalju. :mrgreen:

Maspok je bio začetak decentralizacije Jugoslavije.

Tražilo se da se republikama daju veće ovlasti i da se manje novaca izdvaja u saveznu blagajnu, iz koje se uglavnom financirala Srbija, s naglaskom na Kosovo.

Maspok je ugušen, ali je ipak ostavio utjecaja u kreiranju Ustava 1974.
Kliknite za proširenje...

:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Коначно....Цела бојна на окупу....:per: :per: :per:
 
.-.. .--- ..- -... ---:
Sva sreća, jer bi se nalupao za medalju. :mrgreen:

Maspok je bio začetak decentralizacije Jugoslavije.

Tražilo se da se republikama daju veće ovlasti i da se manje novaca izdvaja u saveznu blagajnu, iz koje se uglavnom financirala Srbija, s naglaskom na Kosovo.

Maspok je ugušen, ali je ipak ostavio utjecaja u kreiranju Ustava 1974.
Kliknite za proširenje...

A narocito "zacetak" recidiva genocida nad Srbima !!:per::per:
 
nikola41:
Sta su oni hteli.Zar nisu budili nacionalnu svest Hrvata.Da je bilo srpsko polece ...
Kliknite za proširenje...

Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuta je javna debata o položaju Hrvatskog naroda u Drugoj Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha NDH. Ovo sustavno potiskivanje nacionalne pripadnosti režim je objašnjavalo potrebnim da bi se očuvao mir između dva najbrojnija naroda u Jugoslaviji: Hrvatima i Srbima, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U to vrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%, isto tako od federalne vlade SR Hrvatska je dobivala samo 16.5% proračuna dok je SR Srbija dobivala oko 46.6% (1965 do 1970). Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva".
Kliknite za proširenje...

Više na http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_proljeće
 
POSLEDNJI PREDSEDNIK JUGOSLAVIJE ODAVNO BIO OBAVEŠTEN DA JE DRŽAVA OSUĐENA NA PROPAST

Mesić još 1968. znao za plan raspada SFRJ
Pred leskovačkim sudom odlazeći hrvatski predsednik je, tokom saslušanja zbog pljačke društvene imovine, još 1968. godine izjavio da će se Jugoslavija uskoro raspasti i da će Hrvatska biti samostalna država. Sudija je bio šokiran izjavom, ali mu je Mesić rekao da mu niko ništa ne može


LESKOVAC - Odlazeći predsednik Hrvatske Stjepan Mesić bio je upoznat s planom raspada Jugoslavije još daleke 1968. godine! O cepanju SFRJ govorio je tada na sudu u Leskovcu.
Marislav Stojiljković, istražni sudija Okružnog suda u Leskovcu, te godine saslušavao je Mesića kao svedoka u slučaju najveće pljačke koja se dogodila na tlu tadašnje Jugoslavije. Gradić Slavonska Orahovica, čiji je predsednik bio upravo Mesić i u kojoj je rođen 1934, bila je centar velike pljačke društvene imovine.

-Predočio sam mu da bi on, kao pravnik i predsednik opštine morao da zna da je privatna fabrika u doba socijalizma 1968. bila prava jeres. U jednom trenutku Mesić se iznervirao i odsečno mi rekao: "Slušajte, sudija Marislave, ja vam mogu reći da će se SFRJ uskoro raspasti i da će se vratiti kapitalistički sistem kod nas, te ovo o čemu sada raspravljamo tada neće biti značajno, jer će Hrvatska biti samostalna država" - kaže sudija Stojiljković i navodi da je bio sam šokiran ovom izjavom!

- Predočio sam mu da je to teško krivično delo protiv naroda i države po tadašnjem krivičnom zakonu SFRJ, a on je odgovorio da njemu niko ništa ne može. Naravno, za mene on više nije bio toliko značajan kao svedok, koliko kao neko ko je počinio krivično delo, pa sam o tome obavestio nadležne organe. Kad je Mesić biran na funkciju predsednika Predsedništva SFRJ, kod mene su dolazili predstavnici najviših državnih organa bezbednosti da se raspitaju za taj slučaj - priča dalje ovaj sudija u penziji.

Stjepan Mesić se pojavio kao svedok u Okružnom sudu u Leskovcu na glavnom pretresu 13. januara 1969. Ubrzo posle te afere, Mesić je dao ostavku na funkciju predsednika opštine, a pet godina posle ovog slučaja, septembra 1973, Okružni sud u Osijeku osudio ga je na 26 meseci zatvora zbog učešća u pokretu Maspok. Mediji su tada pisali da je odgovoran za delo protiv naroda i države.
 
Marin80:
:mrgreen:

Kakve sad bombe?

Stvar je bila u tome da je SRH cinila oko 20% stanovnistva SFRJ a izdvajala je u proracun 28,5%. Nismo htjeli da dajemo svoj novac za tamo neke "nerazvijene" na Kosovu i sl. Htjeli smo da imamo ono sto zaradimo i da to nama ostaje a ne da nam netko zivi na grbaci. :D
Kliknite za proširenje...

Kakvi crni ekonomski razlozi.
Radi se o povampirenju ustastva, a glavni protagonisti su Savka, Tripalo, Bilandzic.....
Opet su glavna meta bili Srbi u Hrvatskoj
Mozda je los izraz povampirenje Ustastva, jer je ono uvek bilo tu i samo je cekan pogodan moment da izbije na povrsinu.
 
Predmet nestao!

Zanimljivo je da predmet o suđenju u Okružnom sudu u Leskovcu više ne postoji. Jugoslav Tomić, vlasnik i direktor Radija 016, već nekoliko meseci bezuspešno traga za njim.
- Bio sam kod predsednika Okružnog suda i u okružnom tužilaštvu, ljudi su prevrnuli arhive, ali dosijea nigde nema - kaže Tomić. Sudija Marislav Stojiljković i dalje poseduje sudijski dnevnik koji je vodio tokom istrage koja je trajala od jula do decembra 1968.
 
МАЧАК:
Ти ћеш да ми причаш о знању....о Титовој намештаљци.....
Него...немам воље ни снаге да пишем о усташама из тог периода....:per::per::per:
Kliknite za proširenje...

ne znam o titovoj nqameštaljki ništa vec samo što se onda zbivaloi a ustaše si ubacio kako sam vec prije u prvom postu predvidio stvarno se ni o jednoj temi ne može pisati da se ne ubace klasicni pamfleti:dash:
 
Hrvatsko nacionalno buđenje iz 1971, poznato pod nazivima „hrvatsko proljeće” i Maspok, neslavno je završilo. Lideri Maspoka, tadašnje vodeće partijske ličnosti, smijenjeni su sa funkcija. Mnogo “proljećara” je završilo u zatvoru. Jedan od njih, Stjepan Mesić, osuđen je za delikt protiv naroda i države. U njegovoj karakteristici u zatvoru Stara Gradiška zapisano je - „nepopravljiv“. Tada je u zatvoru završio i Franjo Tuđman, ali je on kao disident imao mnogo duži staž od “proljećara”. Nepoznato je šta je zapisano u njegovoj zatvorskoj bilješci, ali je činjenica da je bio nepokolebljiv. Stvaranje samostalne Hrvatske države bila je Tuđmanova opsesija.

Iako je njegova porodica podržavala hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS-a i Mačeka, on je u Drugom svjetskom ratu završio u partizanima. Bio je pripadnik 10. zagrebačkog korpusa i radio kao obavještajni oficir. Prije završetka rata, u januaru 1945. upućen je u Beograd u Vrhovni štab. Tada se dogodila nerazjašnjena tragedija. Otac Stjepan mu je poginuo, što je kasnije tumačeno kao samoubistvo, nesretan slučaj ili, što je bila preovlađujuća verzija, da mu je oca, kao kritičara nove vlasti, likvidirala OZNA.
Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji JNA time nije bio spriječen: radio je u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, pri Generalštabu JNA i završio je Višu Vojnu akademiju. Tada je objavio „Rat protiv rata“, opsežnu studiju o partizanskom, gerilskom ratovanju kroz historiju. Ta je studija učvrstila njegov ugled kao naučnika. Naraštaji jugoslovenskih generala su preuzimali citate iz studije kao okosnicu za generalske ispite.
Iako je dobio čin general-majora 1960., već sljedeće godine svojom voljom napušta vojnu službu i u Zagrebu osniva “Institut za historiju radničkog pokreta”. Na Zagrebačkom je sveučilištu predavač. Tuđmanova djelatnost od osnivanja “Instituta” postaje otvoreno disidentska. Objavljivanjem nepodobnih radova navukao je gnjev mnogih. Iz KP je izbačen 1967., smijenjen je s položaja direktora “Instituta”, a zabranjeno mu je i predavanje na fakultetu. Prisilno je penzionisan u 45. godini.
Tuđman je otvorio hrvatske nacionalne teme: nametanje krivice zbog postojanja NDH i jasenovački mit, nekoliko godina prije izbijanja “Hrvatskoga proljeća”. Tvrdio je da je cifra od 600.000 ubijenih Srba, Jevreja, Bošnjaka, Cigana i ostalih protivnika režima NDH-a preuveličana. Rekao je da je taj broj uveličan makar deset puta. Uz Blajburg, bile su to teme koje su hrvatski nacionalisti potencirali kao dovoljno neistražene i krivo interpretirane.
U vrijeme kada se “hrvatski proljećari” tek bude, Tuđman još radikalnije izražava svoje stavove, što izaziva osudu od strane komunističkog vodstva. Zatvaraju ga 1972. Zahvaljujući činjenici da je veliki hrvatski pisac Miroslav Krleža intervenisao kod Josipa Broza, izbjegao je višegodišnju robiju. Osuđen je na 2 godine, ali je u zatvoru proveo samo 9 mjeseci.
 
U znak podrške „Hrvatskom proljeću“ 20 hrvatskih emigranata, članova „Hrvatskog revolucionarnog bratstva“ organizacije koja je djelovala u Evropi, Australiji i SAD odlučuju da ilegalno uđe u Jugoslaviju. Kako jedan od članova bratstva – Blaž Kraljević – ne uspijeva dobiti odobrenje australijskih vlasti za napuštanje teritorije, preostalih 19 članova se decembru 1971. sastaju u Salzburgu, gdje je provedena desetodnevna obuka, podijeljena oprema, odore i naoružanje. Grupa je 20. juna 1972. ilegalno, pješice, prešla jugoslavensku granicu na području Dravograda. U toku narednih mjesec dana njeni su se članovi na području BiH i Hrvatske sukobljavali s tadašnjom JNA, milicijom i pripadnicima Teritorijalne obrane. Protiv njih je tadašnji jugoslavenski režim na noge digao čak 30.000 ljudi. U akcijama je poginulo 15 članova grupe, a četvorica su uhapšena na području Bugojna zbog čega su prozvani „Bugojanska grupa“.
Nakon suđenja u Sarajevu, koje je počelo 21. decembra 1972. presuda je glasila: „Prvooptuženi Horvat Đuro osuđuje se na kaznu smrti, drugooptuženi Keškić Vejsil na kaznu smrti, trećeoptuženi Vlasnović Mirko na kaznu smrti i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig na kaznu smrti.” Jedino nad Pavlovićem nije izvršena smrtna kazna, jer je bio maloljetan u vrijeme izricanja presude.
Komunisti prema protivnicima režima nisu imali milosti. Poslije Titove smrti 1981. Tuđman je ponovo osuđen na tri godine zatvora i na zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. U zatvoru je imao bolji tretman zbog partizanske prošlosti što je prema tadašnjim standardima podrazumijevalo uredniju ćeliju, dobijanje tople vode za umivanje i paste za brijanje. Zbog lošeg zdravstvenog stanja je izdržao samo dio kazne.
Dugo vremena, kao i drugi jugoslovenski disidenti, on nije mogao dobiti pasoš. Konačno, pasoš dobija 1987. uz pomoć, u to vrijeme, moćnog hrvatskog političara Mike Špiljaka. Tuđman je preko Špiljakovog bratića sa kojim je išao u školu tražio da ga Špiljak primi, a potom da mu pomogne oko tri stvari. “Prvo, da mu se u Hrvatskoj objavljuju knjige što ih je napisao. Drugo, da se zauzmem oko toga da dobije pasoš. I, treće, da mu pomognem da se posmrtni ostaci njegovih roditelja premjeste iz mjesnog groblja u Velikom Trgovišću na zagrebački Mirogoj. Sve sam to prenio tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Vilimu Mulcu. I kada sam to Mulcu iznio, rekao je: ‘Slušaj, ovih je dana Đilas u Beogradu dobio pasoš, nema razloga da ga i mi ne damo Tuđmanu’!”, ispričao je Špiljak.
Prvi Tuđmanov izlet vodio je pravo u Kanadu, gdje se 1987. u gradiću Norval, smještenom 40-ak kilometara sjeverno od Toronta, počela stvarati Hrvatska demokratska zajednica. Tuđman je poslije 1987. još dvije godine uzastopno dolazio u Norval gdje je sa domaćinima, emigrantima iz zapadne Hercegovine, kao što su fra Ljubo Krasić ili Gojko Šušak, usaglašavao viziju buduće hrvatske države. Gojko Šušak, koji je u svojoj biografiji pisao da je rođen u NDH 1945., je rodnu zapadnu Hercegovinu napustio kada je dobio poziv za odsluženje vojnog roka. Preko granice je pobjegao u fratarskoj odjeći i najprije se skrasio u Austriji, a potom produžio za Kanadu.
Kao i Tuđmana, i njega je obilježila obiteljska tragedija: brat i otac su mu nestali tokom Drugog svjetskog rata. Zadnji put su viđeni kada su partizani ulazili u Zagreb. U Kanadi je Šušak radio najprije kao nekvalificirani radnik na građevini, kasnije u pekarama i picerijama. Na univerzitetu je, tvrdio je, završio niz kurseva za menadžment. Postao je predsjednik nekoliko hrvatsko-kanadskih asocijacija, a svoj politički stav izražavao je vrlo transparentno. Jednom je svinju na kojoj je napisao Tito stavio u mrtvački kovčeg i tako nosio po ulicama.
Šušak je u momentu kada se sreo sa Tuđmanom “držao” iznajmljenu, neuglednu pizzeriu u Ottawi gdje je hrvatska emigracija bila minorna. Ključ za dalji razvoj događaja je u činjenici da hrvatska emigracija u početku nije prihvatila Tuđmana, jer je bio Titov general. Nije pomagala odrednica – bivši. Ali, prihvatio ga je “Centar”, kako se u Kanadi među Hrvatima uobičajeno nazivo Norval, koji je za ukus većeg dijela hrvatske emigracije bio previše jugoslavenski. Šušak je organizirao zajedno sa norvalskim franjevcima finasiranje prve turneje Franje Tuđmana po Kanadi i radio na prikupljanju novca za hrvatsku stranku u nastajanju. U Kanadi je postignut nepisani sporazum između Tuđmana i emigranata iz zapadne Hercegovine kako će se graditi Hrvatska.
Prva faza podrazumijevala je stvaranje samostalne države, druga nacionalno homogeniziranje koje podrazumijeva svođenje nehrvata na status nacionalnih manjina, u trećoj fazi uslijedio bi obračun sa komunistima i u četvrtoj pripajanje čistih hrvatskih područja iz BiH Hrvatskoj. Fra Krasić i dr. Tuđman su uskladili svoje vizije, a na Tuđmanu je bilo da ih u Hrvatskoj, u dogledno vrijeme, provede. Ljudi koji su masovno pristupali HDZ-u nisu bili upoznati sa ovim planom, čak ni oni koji su se nalazili u najvišem vodstvu stranke u Zagrebu. Kasnije će se pokazati da je ideja Hrvatske države za koju je robijao Mesić, i ista ta ideja za koju je robijao Tuđman, podrazumijevala sasvim različite stvari.

NDH nije samo puka “kvislinška tvorevina” već izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom: Pavelićava djela, Tuđmanove riječi
Photo: blogihrvati.com
Gojko Šušak, slabog imovnog stanja za kanadske prilike, sam se ponudio preko fra Ljube Krasića da će se vratiti u Domovinu, gdje stiže 1989. Tuđmanu je poslužio kao mamac za bogate Hrvate iz inostranstva. Ugledni poslovni ljudi kao Ivica Zdunić, Janko Herak ili Antun Kikaš za HDZ su donirali milione. Mada je svoj prvi javni skup HDZ održao 28. februara 1989. u Zagrebu, partija je legalizovana tek u decembru iste godine kada su hrvatski komunisti, po uzoru na slovenske, odlučili raspisati višestrančke izbore. Pozivajući emigrante na prvi opći sabor HDZ-a, 24. februara 1990.

Tuđman je, kako je kasnije često ponavljao, povukao najvažniji politički potez. Šušak je bio „oficir za vezu“ između HDZ-a i MUP-a, koordinirajući prebacivanje gostiju od aerodroma do dvorane „Vatroslav Lisinski“, gdje se održavao Sabor. Iz jugoslovenske, komunističke perspektive, svi emigranti su označavani kao apsolutno zlo koje vreba i čeka zgodnu priliku da ruši Jugoslaviju. Potencirano je ovo nizom knjiga i filmova sa ratnom tematikom u kojoj je razlika crni i bijeli likovi bila više nego jasno pokazana.
Savezni organi, kao što su KOS ili Udba, godinama su slali svoje agente da likvidiraju „istaknute“ emigrante po svijetu. Istina je da su neki od gostiju Prvog sabora na tlo Jugoslavije dolazili prvi put nakon 45 godina, mada je to bio šarolik sastav. Izgledalo je kao da se ostvaruje dugo čekani san i da ideje zbog kojih su neki od njih godinama bježali i skrivali se po svijetu, imali prekinute veze sa svojim obiteljima i prijateljima; osjećaj progonjenosti i nepravedne stigme, postaje stvar prošlosti. Dešavala se pomirba ustaša i partizana, ovoga puta ujedinjenih protiv srbo-četničke Jugoslavije.
Pojavio se čovjek koji će Hrvatsku istrgnuti iz jugoslovenskih kandži i konačno izvesti na put samostalnosti - Tuđman. Tuđman i Hrvatska postali su sinonimi. U dvorani „Lisinski“, skandirali su kao jedan: “Tuđman, Tuđman, Hrvatska, Hrvatska...” Ovo je bio lajt-motiv za sva dalja okupljanja HDZ-a. Tuđman je bio ganut. U jednom momentu je skinuo naočale i obrisao suze. Skandiranje je postalo još jače. “Na tom Saboru Tuđman je rekao kako NDH nije samo puka “kvislinška tvorevina” već izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom. Ta izjava nije izrečena u trenutku nadahnuća, ona je živjela u njemu. Moje uvjerenje je da je priča o pomirbi ustaša i partizana bila velika prevara. Šušak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojačamo Hrvatsku i dok Hrvati ne raščiste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obračun unutar hrvatskog nacionalog korpusa”, kaže general Martin Špegelj, koji je također prisustvovao Saboru.
Šušak se nakon povratka u domovinu vrtoglavo počeo peti na ljestvici novouspostavljene vlasti. “Bio je takav čovjek kakav je bio: idealna varijanta da ga Hrvati Hercegovine prihvate. Samo je preko njega tako bezrezervno, od većine mogla biti prihvaćena politika koja nije imala šanse da prođe“, izjavio je za novine HOS-ovac Ante Prkačin.
 
Bosanskohercegovački Hrvati su s oduševljenjem prihvatili formiranje stranke na čije je čelo stao dr. Tuđman. Oni su bili kao “rakova djeca” koja su rješenje za većinu svojih problema nalazili u Zagrebu. Od školovanja do zaposlenja. Krešimir Zubak, jedan od vodećih hrvatskih političara u BiH kaže: “Nacionalne stranke su bile izraz potrebe da se političkim putem i političkim sredstvima odbrani od vrlo agresivne politike koju je počeo provoditi Milošević u Srbiji. Te stranke imaju naziv stranaka, u suštini one su nacionalni pokreti koji su objedinili širok dijapazon pojedinaca; od visokih intelektualaca, znanstvenika, političara do običnih ljudi. Kada je riječ o HDZ-u, pokret je bio izraz otpora politici iz Beograda koja je bila usmjerena protiv prava i opstojnosti Hrvata u BiH i Hrvatskoj.“ Zubak misli da je hrvatska nacionalna homogenizacija pred rat bila nužna kako bi se uspostavio odbrambeni pokret: „Za Hrvate u BiH je to bilo nužno, jer nismo imali nijednu asocijaciju koja bi objedinjavala, povezivala Hrvate. Kada je prestao rat i potreba za velikim stepenom nacionalne homogenizacije, odnosno kada su se javili životni problemi, počele su se kristalizirati razlike među nama.”
Osnivačka skupština HDZ-a BiH održana je 18. avgusta 1990. u velikoj dvorani KSC Skenderija. Ulaznice za skup su istovremeno predstavljale pristupnice HDZ-u, pa su se novinari koji su pratili osnivačku skupštinu hrvatske stranke šalili da su svi postali članovi HDZ-a. Glavni referat podnio je Davor Perinović, ljekar iz Sarajeva. U odnosu na lidera stranke iz Zagreba izgledao je neuvjerljivo i zvučao monotono. Mada je u svom govoru Perinović potencirao značaj čistog hrvatstva i žestoko se verbalno obračunavao sa komunistima, nije zvučao kao neko ko čvrsto stoji iza onog što govori.
Kada su u sklopu predizbornih obračunavanja objelodanjeni podaci - koje su komunisti diskretno proturili u medije - o Perinovićevom nacionalno mješovitom porijeklu, tačnije da mu je djed pravoslavni pop, a otac po definiciji Srbin, priča kaže da je u Zagrebu Tuđman pjeneći mahao njegovom pravoslavnom krštenicom pitajući: “Ko ga je doveo?” Na glasanju o povjerenju lideru HDZ-a BiH koje je uslijedilo odmah nakon izvršene etnoanatomije, od 114 mogućih glasova 113 je bilo protiv njega, a jedan glas - za je, naravno, bio njegov. Perinović se nije mnogo uzbuđivao. Odbrambeni mehanizam je našao u tome da ismijava Tuđmanovu želju da liči na Tita: “Molim vas, kada biste uporedili slike Tita kako u bijeloj uniformi dolazi u Split i sadašnje Tuđmanove dolaske u narod, ne biste vidjeli nikakve razlike.”
Na čelo stranke je došao dotadašnji tajnik Stjepan Kljuić. Bio je sportski novinar, dopisnik zagrebačkog „Vjesnika“ i tvrdio je

Bivši tajnik, sportski novinar i prvi lider bh HDZ: Stjepan Kljujić
Photo: ***********
da je zbog pisanja na čistom hrvatskom jeziku imao problema na poslu. Na predizborni skup HDZ-a koji se održavao na prepunom Veležovom stadionu u Mostaru utrčao je čovjek koji je mahao jugoslovenskom zastavom. Masa je revoltirano počela skandirati: “Tuđman, Tuđman, Hrvatska, Hrvatska...”

Jugoslavija je bila poražena i u Mostaru, bastionu bratstva i jedinstva. U isto vrijeme u Zagrebu general Martin Špegelj političkom vrhu Hrvatske izlaže koncepciju ugroženosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranje Velike Srbije. Izlaganje traje nekoliko sati. Ova procjena je prihvaćena, dijelom prešutno, dijelom deklarativno. Počinje se sa nabavkom oružja iz Mađarske, Njemačke, sa Bliskog istoka, Dalekog istoka i stvaranjem hrvatske vojske.
Do kraja 1990. u Hrvatsku je ubačeno 30.000 komada različitog oružja. Budući da se u to vrijeme sa Beogradom vode pregovori o mogućoj konfederaciji, stvaranje hrvatske vojske se odvija tajno. Svi oni koji su iz neposredne blizine pratili šta se dešava u jugoslovenskom vrhu znali su da je najbolja politika ona koja se oslanja na ravnotežu oružanih snaga, ravnotežu sile.
Lider HSS-a Ivan Zvonimir Čičak je najavljivao dalju radikalizaciju političke scene u Hrvatskoj: „Nema nijedne političke partije koja bi protiv političke pozicije Tuđmana postavila drugačiju političku poziciju, drugi idejni sklop, drugi politički model.“ HDZ je, uz jaku finansijsku podršku šarolike hrvatske emigracije, najavljivao trijumf. Najzaslužnija osoba za spas i preživljavanje hrvatskih emigranata u svijetu, nakon Drugog svjetskog rata, bio je svećenik Krunoslav Draganović.
 
"dokazani partizani"-koji pisu parole "srbe na vrbe" i vec poznate parole da ne nabrajam....
i Tito je "skoro podlegao" pod prvu Hrvatsku "ruzu",ali su ga iz SSSR-a"probudili"!!!
A sto se tice odlaska kapitala za tamo neke "nerazvijene"(kosovo)-koliko znam Hrvatska ih je medju prvima priznala i podrzavala u njihovoj secesionistickoj "borbi"!!To sto se desilo 90-ih, je u stvari trebalo da se desi TADA!!
 
МАЧАК:
POSLEDNJI PREDSEDNIK JUGOSLAVIJE ODAVNO BIO OBAVEŠTEN DA JE DRŽAVA OSUĐENA NA PROPAST

Mesić još 1968. znao za plan raspada SFRJ
Pred leskovačkim sudom odlazeći hrvatski predsednik je, tokom saslušanja zbog pljačke društvene imovine, još 1968. godine izjavio da će se Jugoslavija uskoro raspasti i da će Hrvatska biti samostalna država. Sudija je bio šokiran izjavom, ali mu je Mesić rekao da mu niko ništa ne može
Kliknite za proširenje...

Dobro je rekao Ljuba da ces se nalupati ako pocnes da objasnjavas...:mrgreen:

1968. jos NIKO NA SVETU nije mogao slutiti da ce se istocni blok raspasti jer je tada bio u PUNOJ SNAZI.


Znati TADA da ce se Jugoslavija raspasti, prevazilazi najneverovatnija predskazanja sa podforuma Nadprirodne pojave i misterije.
 
Blajbinger:
Dobro je rekao Ljuba da ces se nalupati ako pocnes da objasnjavas...:mrgreen:

1968. jos NIKO NA SVETU nije mogao slutiti da ce se istocni blok raspasti jer je tada bio u PUNOJ SNAZI.


Znati TADA da ce se Jugoslavija raspasti, prevazilazi najneverovatnija predskazanja sa podforuma Nadprirodne pojave i misterije.
Kliknite za proširenje...

Ебо те Љуба....Ево вам па читајте....
http://boardreader.com/thread/Mesi_jo_1968_znao_za_plan_raspada_SFRJ_c3mcX7l7s.html
http://www.google.com/imgres?imgurl...%D0%BF%D0%BE%D0%BA&um=1&hl=sr&sa=N&tbs=isch:1
 
Само да додам....
Србима није дозвољено да виде оно што је одавно спремано...
Нису дозвољавали...комунисти и пропала војна лица
примана у службу по КЉУЧУ.:per: :per: :per:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Grom_sa_neba!
Balkanski Srpsko-Hrvatsko-Bosansko-Albanski narko karteli...
Odgovora
0
Pregleda
108
Grom_sa_neba!
Grom_sa_neba!
zemunski kej
Izbori u Hrvatskoj 2024.
2
Odgovora
28
Pregleda
478
Straks92
Straks92
Б
Историјски преседан шамар Хрватској из Београда и доказ да су имали логор 1991
Odgovora
16
Pregleda
318
hemmet
hemmet

Back
Top