"Hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski su isti jezik"

[bh_citadela]

Nauka nije željoteka.

O srpskom rečniku iz 15. veka

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936):

Naslov, koji je napisan na prědnjoj strani prvog lista glasi:

Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb​

to jest:

Rěčnik persijski, arapski, grčki i srpski. ​

Ispod naslova se čita kao drugi naslov:

Lugat-i elsinei erbe'a​

što znači Rěčnik na četiri jezika. U srědini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zavěštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvěsno da je ovaj rukopis napisan za vrěme vladavine poslědnjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na slědeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vrěme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vrěme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da prěuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.​

Kakav sad srpski rječnik , kad vam je V.S. Karadžić napravio prvi srpski rječnik, 200 godina
nakon što je Muhamed Hevaija Uskufija napravio prvi bosanski rječnik.

"Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem." (Potur-Šahidija, 1631. godine)

 

[bh_citadela]

Eh ,tako je to , imamo da su Torlaci i Šopi Srbi i govore srpski , a Goranci Bošnjaci i govore bosanski.

 

[duska.vodolija]

pa da, sve srpski

Da svi jednim jezikom.*Da ih cijeli svijet razumije*...

 

[bh_citadela]

Ne postoji "bosanski".

Ne postoje "Bosanci".

Ne postoji ni "Bosna".

BA.

Nedžad Ibrišimović
Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plače klobučaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tišina. U tišini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni. Bosna ima Bosanca. Kad Bosanac liježe na počinak on polako glavu spusta na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge pa mahne mašinovođi. Majka mahne mašinovođi, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuću. U kući živi starica Njen smjeh je ajet o dženetu. Skloni obuću kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je ćilimom zastrta.

 

[Mrkalj]

Kakav sad srpski rječnik , kad vam je V.S. Karadžić napravio prvi srpski rječnik, 200 godina
nakon što je Muhamed Hevaija Uskufija napravio prvi bosanski rječnik.

Čitaj sa razumevanjem. Autor naučnog rada u kome se opisuje ovaj srpski rečnik je Turčin.

O srpskom rečniku iz 15. veka

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936):

Naslov, koji je napisan na prednjoj strani prvog lista glasi:

Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb​

to jest:

Rečnik persijski, arapski, grčki i srpski. ​

Ispod naslova se čita kao drugi naslov:

Lugat-i elsinei erbe'a​

što znači Rečnik na četiri jezika. U sredini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zaveštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvesno da je ovaj rukopis napisan za vreme vladavine poslednjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na sledeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vreme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vreme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da preuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.​

Navedimo i neke naše stare reči iz ovog srpskog rečnika: bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govorac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik, ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko, odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik. Olga Zirojević, (koja je nedavno iskopala ovaj Džaferogluov rad):

 

[Mrkalj]

Sledeći srpski rečnik koji dolazi iz muhamedanskih krugova sastavio je Muhamed Hevaj "Uskufi" (1600. - nakon 1651.) poznat i po ilahijama na srpskom jeziku (turski: Ilahi be zebani srb), o čemu je ranije bilo reči: http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11666905&postcount=9


Uskufi je rečnik dovršio 1631. i objavio pod imenom "Makbul-i 'arif", dok je rečnik poznatiji pod imenom "Potur-Šahidi". Napisan je po uzoru na sličan persijsko-turski rečnik "Tuhfe-i Šahidi" turskog pesnika Ibrahima Šahidija. Radi se o rimovanom srpsko-turskom rečniku štokavsko-ikavskog bosanskoga dijalekta srpskog jezika koji srećemo i u Uskufijevim Ilahijama na srpskom jeziku.

Ovaj rečnik ima svega oko 700 reči koje se objašnjavaju u tristotrideset stihova. Možemo ga čitati i kao pesnički tekst, jer nije napravljen po pravilima zapadne leksikografije. Ovako to izgleda:

Ompek poljubit, kočmak zagerlit;
Ton ile gomlek gaće košulj dur ,
Hem kad kačan dur, čatlak pukal dur.
Gluh oldy sagyr, slep ne kor dur.
Hrom topal dur, šugav ne kel dur.
Ognjište odžak, hem kut budžak dur.
Kušluk ne ručak, lokva ne gol dur.
Lepu milovat zakon je davni.
Guzeli sevmek adet ezel dur.​

Citadelo, evo šta ti poručuje Hevaji (citirano prema Ćoroviću):

Muhamed Hevaji iz Tuzle, iz prve polovine XVII veka, vrlo obrazovan, znalac istočnih jezika, obraćao se svojim hrišćanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba retkim rečima:

Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.
Jer ćemo se paski klati?​

 

[bh_citadela]

...
Kao što znamo, rukopisi koji su zavěštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvěsno da je ovaj rukopis napisan za vrěme vladavine poslědnjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika....

Šta da čitam - poznato je da su se Turci i Srbi orodili :
https://www.facebook.com/topic.php?uid=381994008704&topic=14679&post=64685
Sultanu Mehmedu II Osvajaču je Đurađeva kćerka Mara bila maćeha , možda je umjesto maternjeg učio maćehinski jezik.

 

[bh_citadela]

Slědeći srpski rěčnik koji dolazi iz muhamedanskih krugova sastavio je Muhamed Hevaj "Uskufi" (1600. - nakon 1651.) poznat i po ilahijama na srpskom jeziku (turski: Ilahi be zebani srb), o čemu je ranije bilo rěči: http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11666905&postcount=9


Uskufi je rěčnik dovršio 1631. i objavio pod imenom "Makbul-i 'arif", dok je rěčnik poznatiji pod imenom "Potur-Šahidi". Napisan je po uzoru na sličan persijsko-turski rěčnik "Tuhfe-i Šahidi" turskog pěsnika Ibrahima Šahidija. Radi se o rimovanom srpsko-turskom rěčniku štokavsko-ikavskog bosanskoga dijalekta srpskog jezika koji srěćemo i u Uskufijevim Ilahijama na srpskom jeziku.

Ovaj rěčnik ima svega oko 700 rěči koje se objašnjavaju u tristotrideset stihova. Možemo ga čitati i kao pěsnički tekst, jer nije napravljen po pravilima zapadne leksikografije. Ovako to izgleda:

Ompek poljubit, kočmak zagerlit;
Ton ile gomlek gaće košulj dur ,
Hem kad kačan dur, čatlak pukal dur.
Gluh oldy sagyr, slěp ne kor dur.
Hrom topal dur, šugav ne kel dur.
Ognjište odžak, hem kut budžak dur.
Kušluk ne ručak, lokva ne gol dur.
Lěpu milovat zakon je davni.
Guzeli sevmek adet ezel dur.​

Citadelo, evo šta ti poručuje Hevaji (citirano prema Ćoroviću):

Muhamed Hevaji iz Tuzle, iz prve polovine XVII veka, vrlo obrazovan, znalac istočnih jezika, obraćao se svojim hrišćanskim sunarodnicima ovim svěsnim i u ono doba rětkim rěčima:

Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.
Jer ćemo se paski klati?​

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u selu Dobrnja kod Tuzle oko 1600. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Uskufi (zračni). Spjevao je Vzklikanje v srbskem jeziku (Ilahije na srpskom jeziku), Poziv k vjeri v srbskem jeziku (Poziv na vjeru na srpskom jeziku) i Savjet ženama.

Ostavši rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga što je bio jedan od prvih naših pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima. Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631. Uskufija piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd. a u pjesmi "Kasidaj beray deveti imam" poziva na prihvatanje vjere i prijateljstvo među ljudima.

Ovaj pisac je tokom cijelog života i rada isticao da je Bošnjak, a jezik kojim govori bosanski.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija

 

[Mrkalj]

Šta da čitam - poznato je da su se Turci i Srbi orodili :
https://www.facebook.com/topic.php?uid=381994008704&topic=14679&post=64685
Sultanu Mehmedu II Osvajaču je Đurađeva kćerka Mara bila maćeha , možda je umjesto maternjeg učio maćehinski jezik.

Poznato je. Slažem se i namam ništa protiv. Mene interesuje kako bi ti sa aspekta ličnog nacionalnog stava komentarisala ovaj moj odgovor Muslimu Panicu:

Mrkalju, do 19. vijeka u Bosni nije bilo Srba i Hrvata nego samo i isključivo Bošnjaci tri vjere.

Iznenađuješ me svojim pokušajima da dokažeš srpstvo u 16.vijeku u vrijeme kad je vjera bila odrednica pripadnosti.

Dobro, recimo da se s tobom složim. Koncentriši se na period pre dolaska Turaka: šta ćemo sa Humljanima (Hercegovcima), zatim Solinjanima, Travunjanima (Zahumljanima), Paganima (Neretljanima) i na kraju onima iz Cazinske Krajine? Po čemu su oni Bosanci? Drugo, po čemu nisu Bosanci oni koji su živeli u Duklji i Raškoj i govorili isti jezik kao oni u Travuniji tj. Zahumlju?

 

[Победоносцев]

Kad plače klobučaju kiseljaci.

To sigurno.

 

[bh_citadela]

Poznato je. Slažem se i namam ništa protiv. Mene interesuje kako bi ti sa aspekta ličnog nacionalnog stava komentarisala ovaj moj odgovor Muslimu Panicu:

Pa čovjek ti je fino napisao da su do sredine 19. vijeka ovamo bili samo Bošnjaci tri konfesije.
Kome ćemo vjerovati ako nećemo Garašaninu koji je radio na ujedinjenju južnoslovenskih naroda pod srpskom kapom.

 

[Mrkalj]

Pa čovjek ti je fino napisao da su do sredine 19. vijeka ovamo bili samo Bošnjaci tri konfesije.
Kome ćemo vjerovati ako nećemo Garašaninu koji je radio na ujedinjenju južnoslovenskih naroda pod srpskom kapom.

Hm, prvo, nije on meni odgovorio, nego ja njemu, pa te pitah za komentar mojeg odgovora.

Priču o Garašaninu ne znaš, nije jednostavna i Berlinski Kongres je njen definitivni kraj. Bolje se ostavi digresije. Nego, dok smišljaš komentar koji te zamolih, imam i ovu opasku:

Kao jedini citat na interentu gde Havaji svoj jezik zove bosanskim nalazimo ovo što si ti citirala:

"Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem." (Potur-Šahidija, 1631. godine)

što je sumnjivo jer nigde nije napisano da je u pitanju prevod. S druge strane, na vikipedisjkoj stranici koju si citirala postoji link na dominantno ikavske Uskufijeve pesme:

http://www.openbook.ba/bmss/books/kemura/kemura_1.htm

E sad, šta da mislimo o njegovom jeziku?

 

[Mrkalj]

Ovo je veoma interesantno:

Ilahije

c.
Što god radiš, pravo radi, druže, Pa da tebe derviši ne ruže, Kuran — ahmed lijepo nam kaže, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Nu Bošnjaka starijeh guzata, Gdje ne žale groša ni dukata, Otvaraju širomice vrata, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Der izvadi Aliju iz grada, Pa pogledaj od dušmana jada, Badihava je čudna indata, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
No M'iloša ja čudna hajoša, Od Moskova puno prima groša, Al se plaši od turskijeh duša, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Anadolca ja čudna levente, Baš ko da je došo iz Dervente. Rumenlije vojske plemenite, Alah, Alah, što će bit od Viaha!
Arnaut je puškom i jajR-aroni, A Arapin sabljom i mizdrakom, Sve napuni vojskom svakojakom. Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Podaj Krmu od svaklen indata, Pa da vidiš od Moskova jada, Više dobru neka se nada, Alah, Alah, što će bit od Vlahai
Nevjera je vazda od Moskova. Cuvaj dobro carskijeh gradova, Nu ridžala čudnijeh vukova, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Original im Codex turc.-slav. 5 des Instituts fiir Balkanforschunc:.



Vjetar puše, jabuke miruše, Cudne muke od Srbove duše, 35 Ako dogje Turčin iz KladuŠe, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Cuvaj Niemca sa četiri strane Od Zemuna, gdje Vlasi jarane, Dervent — Broda i poniže Save, 40 Alah, Alah, štu će bit od Vlaha!
Ilhamija vazda je naprjeda, A kod šaha bude zapovjeda, Biće Racu golema bijeda, Alah, Alah, što će bit od Vlaha!
Nur in Transkription veroffentlicht von M. Beg Kapetanović, Istočno Blago II 219 ff.

 

[Mrkalj]

Sympathisch berühren an ihm auch seine bereits von Blau a. a. 0. 51 hervorgehobene gröBere religiöse Duldsamkeit und das von einem Moslim zum erstenmal offen und werbend ausgesprochene BewuBtsein seiner nationalen Abstammung und der nationalen Einheit aller Bosnier ohne Unter-schied des Glaubens. So abgeklárte Woríe wie u. S. 4 V. 37 ff.:

Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.
Jer cemo se paski klati?

hat niemand vor ihm in der gesamten bosnischen Literatur ausgesprochen.

Koliko ja vidim, Uskufi je prvi ostavio svedočanstvo o tome da je svestan našeg zajedničkog porekla, naše zajedničke narodnosti.

On šalje pozive na islam na srpskom jeziku - po meni je on gori od Vuka jer Vučko je dozvoljavao da Srbi imaju tri religije, a ovaj se zalaže za jednu.

 

[bh_citadela]

Hm, prvo, nije on meni odgovorio, nego ja njemu, pa te pitah za komentar mojeg odgovora.

Priču o Garašaninu ne znaš, nije jednostavna i Berlinski Kongres je njen definitivni kraj. Bolje se ostavi digresije. Nego, dok smišljaš komentar koji te zamolih, imam i ovu opasku:

Kao jedini citat na interentu gdě Havaji svoj jezik zove bosanskim nalazimo ovo što si ti citirala:

"Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem." (Potur-Šahidija, 1631. godine)

što je sumnjivo jer nigde nije napisano da je u pitanju prěvod. S druge strane, na vikipedisjkoj stranici koju si citirala postoji link na dominantno ikavske Uskufijeve pěsme:

http://www.openbook.ba/bmss/books/kemura/kemura_1.htm

E sad, šta da mislimo o njegovom jeziku?

Pa ja ti fino velim da je Garašanin dao odgovor za 19. vijek.
A Solinjane, Travunjane (Zahumljane), Pagane (Neretljane) ćemo ostaviti tamo gdje smo i Rasce,Zetinjane, pa i braću Dukljane.

Ne znam šta ti je čudno što ima i ikavice i ijekavice , u Bosni se i ikavica koristila.

 

[bh_citadela]

Koliko ja vidim, Uskufi je prvi ostavio svědočanstvo o tome da je svěstan našeg zajedničkog porěkla, naše zajedničke narodnosti.

On šalje pozive na islam na srpskom jeziku - po meni je on gori od Vuka jer Vučko je dozvoljavao da Srbi imaju tri religije, a ovaj se zalaže za jednu.

Uskufi poziva na vjeru kod naroda kada nacija nije postojala, a Vuk pravi naciju od postojećih vjernika. To dvoje nema veze .. Ali Vuk za sve redom tvrdi da su Srbi, što opet nema veze sa realnošću ..

 

[Tandoori Masala]

Chirvat turkisi - Hrvatska pjesma na ikavici, 1588. Mnogo prije Uskufije...

Spojler

Friedrich Kraelitz, Ein kroatisches Lied in turkischer Transkription aus dem Ende des XVI. Jahrhunderts, Archiv fur slavische Philologie, 32, Berlin, 1911.

 

[Tandoori Masala]

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u selu Dobrnja kod Tuzle oko 1600. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Uskufi (zračni). Spjevao je Vzklikanje v srbskem jeziku (Ilahije na srpskom jeziku), Poziv k vjeri v srbskem jeziku (Poziv na vjeru na srpskom jeziku) i Savjet ženama.

Ostavši rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga što je bio jedan od prvih naših pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima. Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631. Uskufija piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd. a u pjesmi "Kasidaj beray deveti imam" poziva na prihvatanje vjere i prijateljstvo među ljudima.

Ovaj pisac je tokom cijelog života i rada isticao da je Bošnjak, a jezik kojim govori bosanski.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija

Ovo jeste tacno, uvijek je isticao da govori bosanski i da je Bosnjak.

Medjutim, postoji prepisivac za koga se smatra da je ubacio naslov "srpski" i zato je spekulacija odmah trpati Uskufiju u srpski korpus radi toga... ali pocetnici i skrnavitelji tudje privatnosti (jadni Laszlo Bulcu, da zna da se citat objavljen u sklopu anonimne forumske komunikacije na Forumu.hr nalazi ovdje zajedno sa slikom, sto on nigdje nije objavio, bilo to u strucnom casopisu ili knjizi) to nece pronaci u svojim sveskama...

 

[Mrkalj]

Ovo jeste tacno, uvijek je isticao da govori bosanski i da je Bosnjak.

Osim kad je pisao svojom rukum na srpskom jeziku.

Na bosanskoj Wikipediji citirani su nazivi ilahija na slovenačkom jeziku. Bošnjaci su verovatno tendenciozno (i to dosta traljavo - ipak su Hrvati u tome majstori) stavili na Wikipediju http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija citat iz slovenačke literature kako bi lažno prikazali posetiocima wikipedije da jezik u tim Ilahijama "na srpskom jeziku" (evo ih u oriđinalu: http://www.openbook.ba/bmss/books/kemura/kemura_1.htm) nije isti kao jezik koji Uskufi u rečniku zove bosanskim. Drugim rečima, hteli su da prikažu kako je Hevaji poziv na islam pisao Srbima na nekom stranom jeziku.

A možda je i slučajna greška... I dont't think so.

Kako bilo, Uskufi je nazive triju pesama zapisao u originalu, naravno, arabicom:

1. Ilahije na srpskom jeziku
2. Poziv na vjeru na srpskom jeziku
3. Savjet ženama​

Odnosno, to isto, na srpskoj arabici i srpskom (ne arapskom) jeziku:

1.

2.

3.

Čitajući s desna na levo prve dve slike, možemo ispratiti kako se na arabici piše "na srpskom jeziku".

 

[bh_citadela]

Chirvat turkisi - Hrvatska pjesma na ikavici, 1588. Mnogo prije Uskufije...

Friedrich Kraelitz, Ein kroatisches Lied in turkischer Transkription aus dem Ende des XVI. Jahrhunderts, Archiv fur slavische Philologie, 32, Berlin, 1911.

Jel' hrvatska 1588. ili 1911. ?

 

[Tandoori Masala]

Osim kad je pisao svojom rukum na srpskom jeziku.

Na bosanskoj Wikipediji citirani su nazivi ilahija na slověnačkom jeziku. Bošnjaci su věrovatno tendenciozno (i to dosta traljavo - ipak su Hrvati u tome majstori) stavili na Wikipediju http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija citat iz slověnačke literature kako bi lažno prikazali posětiocima wikipedije da jezik u tim Ilahijama "na srpskom jeziku" (evo ih u oriđinalu: http://www.openbook.ba/bmss/books/kemura/kemura_1.htm) nije isti kao jezik koji Uskufi u rěčniku zove bosanskim. Drugim rěčima, htěli su da prikažu kako je Hevaji poziv na islam pisao Srbima na nekom stranom jeziku.

A možda je i slučajna grěška... I dont't think so.

Kako bilo, Uskufi je nazive triju pěsama zapisao u originalu, naravno, arabicom:

1. Ilahije na srpskom jeziku
2. Poziv na vjeru na srpskom jeziku
3. Savjet ženama​

Odnosno, to isto, na srpskoj arabici i srpskom (ne arapskom) jeziku:

1.

2.

3.

Čitajući s desna na lěvo prve dvě slike, možemo ispratiti kako se na arabici piše "na srpskom jeziku".

Nemas pojma, je li ti poznato ko je prepisivac Uskufijevih djela?

'Ajmo, nemam vremena za pocetnike, ime i prezime?

 

[Tandoori Masala]

Jel' hrvatska 1588. ili 1911. ?

Druga polovica 16. stoljeca sto rusi Uskufiju kao od sale...

 

[bh_citadela]

'Hasanaginica je narodna balada, koja je nastala između 1646. i 1649. u Imotskoj krajini i prenosila se sa kolena na kolena po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok ju nije zapisao 1774. godine italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je „morlačka balada“ (morlačka ili ilirička). Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi „Put po Dalmaciji“. Od tog trenutka su se počeli nizati prevodi ove pesme na raznim svetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Gete (1775), Valter Skot (1798.), Aleksandar Sergejevič Puškin (1835), Adam Mickijevič (1841) su samo neka od imena koja su prevodila „Hasanaginicu“.

I Srbi i Bošnjaci i Hrvati smatraju Hasanaginicu svojom narodnom baladom.'
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Хасанагиница

Naravno da je Vuk Geteu rekao da je Hasanaginica srpska pjesma ..

 

[Дон]

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u selu Dobrnja kod Tuzle oko 1600. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Uskufi (zračni). Spjevao je Vzklikanje v srbskem jeziku (Ilahije na srpskom jeziku), Poziv k vjeri v srbskem jeziku (Poziv na vjeru na srpskom jeziku) i Savjet ženama.

Ostavši rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga što je bio jedan od prvih naših pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima. Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631. Uskufija piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd. a u pjesmi "Kasidaj beray deveti imam" poziva na prihvatanje vjere i prijateljstvo među ljudima.

Ovaj pisac je tokom cijelog života i rada isticao da je Bošnjak, a jezik kojim govori bosanski.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija

Pa, što je onda pisao ilahije i poziv na veru na srpskom?

 

[Mjöllnir]

Haha, "bosanski jezik".

Jel' to ono kad staviš 'h' svuda? Pohleti, gohlube, a ja ohdo na kahfu sa Mhujicom?

Daj bre, blamaža. Pa bolje je Roddenbury osmislio klingonski nego vi taj vaš srpski sa dodatnim h.

Lahko,polahko
Taj rad