HRVATSKA MITOMANIJA

Crvena Zvezda je bila PRVA u svijetu, domoljUbce. :D

PRC :cepanje:

10331097155a2a47451c1a1684043981_w640.jpg

To se ne moze mjeriti sa nicim, cijeli svijet zna ko je CZ...
 
'Knez Višeslav nije bio Hrvat, niti su Hrvati stigli u stoljeću sedmom'



bbimagehandler.ashx
Previous

Next

Piše Ivica Neveščanin
Foto Jure Mišković / HANZA MEDIA

Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitter-u Pošalji na email


Professor emeritus Sveučilišta u Zadru Nikola Jakšić (1949.) rijetko daje novinske intervjue. U svojoj bogatoj skoro 40-godišnjoj istraživačkoj karijeri vrsnog arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti, izvan stručnih glasila, časopisa i izložbi, gotovo da nije imao značajnijih medijskih istupa, premda među kolegama slovi za našeg ponajboljeg poznavatelja hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti.
Njegovu knjigu "Klesarstvo u službi evangelizacije" koja je u izdanju Književnog kruga i Muzeja arheoloških spomenika iz Splita objavljena krajem prošle godine, struka je jednoglasno prepoznala kao kapitalan doprinos hrvatskoj historiografiji i prvu sintezu predromaničke skulpture kod nas.

Vrijeme je to od 9. do 11. stoljeća o kojem postoji jako malo sačuvanih izvora, a ono što je ostalo, na tisuće kamenih ulomaka i reljefa iz porušenih starohrvatskih crkvica iz razdoblja uspostave hrvatske državnosti, desetljećima je čekalo na cjelovitu stručnu interpretaciju.

Uz našeg poznatog medievalista Miljenka Jurkovića utemeljitelj je i član uredništva danas najcjenjenijeg europskog stručnog časopisa za umjetnost srednjeg vijeka, Hortus Artium Medievalium, koji izlazi redovito svake godine počevši od 1995.

Knjiga koja je povod ovom razgovoru nosi podnaslov "Studije iz predromaničke skulpture na Jadranu". U knjizi je ukupno 19 studija, neke su napisane prije više od 30 godina, a neke su posebno pisane baš za ovo izdanje. Među njima posebnu pažnju privlače dvije studije posvećene krstionici kneza Višeslava iz Nina koju se dugo u našoj historiografiji smatralo autentičnim spomenikom pokrštenja Hrvata.

Stručna polemika o podrijetlu krstionice s imenom kneza Višeslava traje više od 50 godina. Vi tvrdite da ona nije hrvatski spomenik i da nema nikakve veze s Hrvatima. Kako je onda uopće završila u korpusu hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti?


- Krstionica je prvi put uočena 1853. godine u kapucinskom samostanu u Veneciji kada je prenešena u mletački Museo Correr. Tako je postala poznata javnosti. O krstionici su prvo pisali talijanski autori koji su na njoj uočili slavensko ime, što je izazvalo potrebu za tumačenjem. Glavno je pitanje bilo tko je taj Višeslav? Bilo je jasno da krstionica nije bila namijenjena prostoru u kojem je nađena.
- Bilo je različitih interpretacija, neke su uključivale i ruske kneževe, a onda je temeljem jednog zadarskog rukopisa iz 18. stoljeća, tzv. Annonim Filippi, zadarski autor Giuseppe Ferrari Cupilli oprezno pretpostavio da bi krstionica mogla biti podrijetlom iz Nina. Naime, Cupilli je u tom rukopisu pronašao podatke da je 1746. iz Nina odnesena neka krstionica koja je bila, kako kaže, opremljena natpisima i grbovima.

- Za taj Cupillijev prijedlog "zapalio" se Luka Jelić koji je početkom 20. stoljeća istraživao ninske spomenike. On je pretpostavio kako bi to mogao biti dokaz ne samo da krstionica u Correru potječe iz Nina, nego da je i na njoj upisano ime jednog hrvatskog kneza iz 9. stoljeća u vrijeme čije vladavine je došlo do pokrštenja Hrvata.Datacija krstionice dakle nije bila sporna već njezino podrijetlo, odnosno, pitanje tko je napravio i s kojom namjenom?

- Točno. Datacija nije znatnije bila promašena, jer to u globalu jest 9. stoljeće, točnije ipak, njegova posljednja četvrtina. Problem je što je Jelić krsni zdenac htio jače usidriti u Nin na početak 9. stoljeća. Kao voditelj arheološkog istraživanja u Ninu Jelić je 1911. godine objavio izvješće prema kojem je kod današnje župne crkve sv. Azela (a to je srednjovjekovna ninska katedrala) pronašao temelje građevine krstionice oblikom bliske opisu u rukopisu Annonim Filippi.
- Prema njegovu tumačenju, u toj građevini je nekada bila smještena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili kršćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su pokazala da takve građevine na terenu uopće nema. No, kako ju je Jelić u svom izvještaju čvrsto "zabetonirao" u Nin, krstionica je ušla u historiografiju kao gotova činjenica. Kasnije se ipak uspostavilo da je Jelić tu građevinu izmislio.

Kako su tekla ta istraživanja i tko je prvi krenuo tim novim tragovima?
- Još 1959. godine Mate Suić je napravio sonde na mjestu gdje je Jelić označio postojanje krstionice, ali je nije našao. Suićev izvještaj, nažalost, nije bio pretjerano zapažen, jer se u međuvremenu kroz mnoge historiografske radove krstionica praktički usidrila u ninskom ambijentu.Ivo Petricioli je 1984. ponovno pisao o tome zaključivši da je Jelićeva lokacija sumnjiva i da praktički nema dokaza da je krstionica podrijetlom iz Nina. I na tome se stalo.

Kome je krstionica bila namijenjena?

- Vjerujem da je trebala poslužiti za pokrštenje kneza jedne od manjih slavenskih kneževina na istočnoj obali Jadrana. Znamo da su na tom prostoru, osim Hrvatske, postojale i druge kneževine, primjerice Hum, Zahumlje, Travunija itd. Naime, Mlečani su u 9. stoljeću imali velikih problema s plovidbom po Jadranu jer su njihove brodove napadali ovi Slaveni.

- Krstionica je po mom sudu najvjerojatnije bila pokušaj Mlečana da pridobiju kneza neke od tih malih država, što bi im jamčilo zaštitu pomorskih i trgovačkih putova uzduž jadranske obale. Što se na koncu dogodilo, teško je reći. Po mom sudu ta mletačka akcija je otpala ili je stornirana, ili je netko umro. Uglavnom krstionica nikad nije otišla iz Venecije niti se ostvarila namijenjena joj uloga.

Tvrdite da krstionica nikad nije bila isporučena i da je ostala u Veneciji?

- Da, i tu ostaje sve do Drugog svjetskog rata kada je po sporazumu između Pavelića i Mussolinija, dospjela u Hrvatsku. Vlasništvo je HAZU, a izložena je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
 
Poslednja izmena:
Mitska krstionica Hrvata to zapravo nije nikada bila, a tko je bio Višeslav?


- Ne zna se. Bio je sigurno neki slavenski knez, to stoji u natpisu.


Je li bio hrvatski knez?



- Ne zna se. Osobno držim da nije.


Što se još zna o tom Višeslavu?



- Ništa, o njemu nema podataka.


Je li u to vrijeme možda postojao neki hrvatski velikaš imena Višeslav?



- Ne.


Iako ste svoje spoznaje čvrsto argumentirali i potkrijepili arheološkim istraživanjima i arhivskim dokumentima, neki domaći historiografi s kojima u knjizi polemizirate ipak pokušavaju osporiti vaša tumačenja. Oni, naime, i dalje vjeruju Luki Jeliću, a vas optužuju za manjak domoljublja i nacionalne svijesti. Kako to doživljavate?


- U historiografiji je uvijek tako. Svaka se historiografija, pogotovo na Balkanu, služi konstrukcijama da bi opravdala neke povijesne ideje ili pak trenutne političke aspiracije. U povijesti, primjerice srpskoj, ima čitav niz primjera takve instrumentalizacije.


Da zaključimo: Višeslavova krstionica nije iz Nina, nije nastala u Hrvatskoj nego u Veneciji, napravili su je tamošnji majstori, naručili vjerojatno Mlečani i nije bila namijenjena Hrvatima?


- Da, po mom mišljenju je, kao što sam već kazao, bila namijenjena jednoj od kneževina na istočnoj obali Jadrana.


Priča o krstionici možda ponajbolje oslikava temu vaše knjige "Klesarstvo u službi evengelizacije". U njoj ste, naime, prvi put na jednom mjestu iznijeli stilsku analizu gotovo svih poznatih kamenih spomenika od 9. do 11. stoljeća. Tisuće kamenih ulomaka i ostataka crkvenog namještaja sistematizirali ste i po načinu izrade razvrstali u najmanje sedam klesarskih radionica koje su u to doba djelovale na području Dalmacije. Što vam govori toliki broj radionica na relativno malom prostoru? Je li to bila autohtona umjetnost ili pod nekim utjecajima? Može li se govoriti o posebnom stilu koji je ovaj prostor dao?



- Generalno stilski gledajući ti reljefi spadaju u produkciju koja je jako dobro poznata na Apeninskom poluotoku, u podalpskom prostoru, u Istri i u Dalmaciji. Stil koji se afirmirao na tom prostoru nema obilježja nacionalnog stila, već je zajednički za cijelo područje. Ta je umjetnost nastala za potrebe opremanja kršćanskih interijera i u tom smislu je imanentno kršćanska.


- Naime, svaki ranosrednjovjekovni sakralni prostor bio je opremljen liturgijskim instalacijama, ponajprije oltarnim ogradama (s pločama i arhitravom) koje su dijelile prostor svetišta od prostora namijenjenog vjernicima. Sakralne građevine na tom širokom spomenutom prostoru bile su srodno opremane.


- Naravno, postavlja se pitanje koliki je vremenski raspon toj pojavi i koliko je broj izvođača, klesara i gdje su sve bili locirani. Ono što sam ja uspio zaključiti, barem na hrvatskom primjeru, a mislim da bi se to moglo primijeniti i na građu s Apeninskog poluotoka, jest da radionice djeluju u relativno uskom prostoru, u polumjeru od nekih 50 kilometara.

Zna li se tko su bili majstori klesari? Jesu li bili Hrvati?


- O tome se ništa ne može govoriti.


Jesu li radionice bile pri crkvama, tko ih je financirao?


- I to je jako teško kazati, a tko ih je financirao koji put doznajemo iz natpisa pojedinih naručitelja.


Koja se radionica najviše istaknula svojom vještinom ili kvalitetom izrade?


- Možda najkvalitetnija produkcija je ona s kraja 9. stoljeća koju sam nazvao Benediktinska klesarska radionica. Ostavila je traga na 13-14 različitih lokacija, odnosno crkava u Dalmaciji, između Zrmanje i Cetine.


- Na tom nevelikom prostoru sjeverne i srednje Dalmacije u 9. je stoljeću bila vrlo intenzivna gradnja, izgrađena je infrastruktura od najmanje 50 (a vjerojatno i više) crkava. Za razliku od 10. stoljeća, kada je taj prostor destabiliziran prodorom Mađara u Panoniju, pa ne uspijevamo sa sigurnošću dokumentirati samo pokoju građevinu.


Ima li hrvatska baština neki svjetski važan, reprezentativan spomenik iz razdoblja ranog srednjeg vijeka?



- Cjelovitih spomenika iz tog razdoblja praktički nema. Možemo govoriti samo o rasutim fragmentima sačuvanim na mjestima gdje su nekada stajale crkve koje su kasnije porušene.


https://www.slobodnadalmacija.hr/no...hrvat-niti-su-hrvati-stigli-u-stoljecu-sedmom



Kamen po kamen palača. Krasno. :kafa:
 
Šokantno priznanje poslanika iz Zagreba: Nemački neonacisti ubijali Srbe devedesetih



19.11.2018
Zastupnik u Hrvatskom saboru general Željko Glasnović priznao je da je tokom rata devedesetih komandovao i dobrovoljcima iz Nemačke, članovima ultradesničarske Nacionaldemokratske partije, koja okuplja neonaciste. Kao počasni gost, Glasnović, član kluba Neovisnih za Hrvatsku, prisustvovao je tokom vikenda kongresu nemačkih ekstremista.


U svom oficijelnom govoru on je naglasio da je „patriota koji s NPD deli brigu za Evropu“, i da bi „bio smeće da nije došao da se zahvali starim saborcima“, prenose „Novosti“.
„Ja sam prvenstveno vojnik. I u mojoj brigadi imao sam ljude iz NPD-a koji su se borili protiv Islamske države i protiv velikosrpskog imperijalizma. Neki su poginuli, neki su ranjeni. Moja je moralna obaveza da dođem ovde“, rekao je Glasnović za „Dojče vele“ tokom skupa. „Ja da ne dođem ovde, da razgovaram sa ljudima koje sam vodio u ratu, bio bih ništarija“.

Ovaj bivši pripadnik kanadske vojske i Legije stranaca, tokom rata devedesetih komandovao je brigadom u okviru Hrvatskog vijeća obrane na teritoriji takozvane Herceg-Bosne. Prema podacima nemačke vlade, na hrvatskoj strani se u tom ratu borilo stotinak nemačkih državljana, plaćenika, ultradesničara.



Među njima je bio i Roland Bartecko, koji će kasnije, na Kosovu, dobiti nadimak Šaban. Ovaj bivši podoficir Bundesvera, koji ima puno pratilaca na društvenim mrežama, gde piše o gerilskom ratovanju, dvaput je ratovao protiv Srba — jednom za HVO, a drugi put za OVK. Zbog ubistva srpskog pukovnika proveo je 16 godina u zatvoru. Danas živi u Prištini.

Glasnovića su novinari u Nemačkoj pitali da li je neonacista, na šta im je ovaj odgovorio:
„Ja sam hrvatski patriota, tri puta sam ranjavan, borio sam se za hrvatsku državu, a ne za nekakvu komunističku satrapiju koja će postati satrapija Evropske unije ili Evroslavije“.


NPD su, inače, 1964. osnovali bivši nacisti i nacionalno-konzervativni političari. Stranka nikada nije prešla izborni prag za ulazak u Bundestag, ali je na istoku zemlje u više navrata osvajala mandate u pokrajinskim parlamentima. Brojnim članovima suđeno je zbog ksenofobije i rasizma.

NDP zastupa stav da su saveznici krivi za početak Drugog svetskog rata i da Nemačka 1945. nije oslobođena. To isto je u više navrata govorio i Glasnović za Hrvatsku, a često je pred poslanicima tvrdio i da je „jugokomunistički“ režim kriv za genocid i „memoricid“ nad Hrvatima.
Prema viđenju NPD, Nemci su jedine žrtve Drugog svetskog rata. Na stranačkoj konvenciji 2010. usvojili su moto „Rad. Porodica. Domovina“, koji su svojevremeno koristili francuski kvinslinzi. Ustavni sud je u dva navrata pokretao postupak zabrane partije. Pre petnaestak godina on je brzopotezno okončan pošto je otkriveno da su u samom vrhu stranke bili aktivni doušnici nemačkog bezbednosnog aparata. Prošle godine je sud utvrdio da je NPD ekstremistička stranka koja radi na rušenju ustavno-pravnog poretka, ali je nije zabranio jer nema političku težinu.
Kongres stranke je, inače, održan u gradiću Bidingenu, blizu Frankfurta na Majni. Ispred dvorane protestovalo je nekoliko stotina građana Bidingena, uzvikujući parole protiv nacizma.
NPD ima jednog poslanika u EU parlamentu, Uda Foigta, bivšeg čelnika ekstremnih desničara. On je izjavio kako se nada da će ubuduće u ovoj instituciji „s hrvatskim koleginicama i kolegama nastaviti da brani hrišćansku Evropu“ od „kriminalnih migranata“.
 
Šokantno priznanje poslanika iz Zagreba: Nemački neonacisti ubijali Srbe devedesetih



19.11.2018
Zastupnik u Hrvatskom saboru general Željko Glasnović priznao je da je tokom rata devedesetih komandovao i dobrovoljcima iz Nemačke, članovima ultradesničarske Nacionaldemokratske partije, koja okuplja neonaciste. Kao počasni gost, Glasnović, član kluba Neovisnih za Hrvatsku, prisustvovao je tokom vikenda kongresu nemačkih ekstremista.

Kosovski katolik Janjevac ideološki upravljen da se bori za hrvatsko nacionalno pitanje.
 
Mitska krstionica Hrvata to zapravo nije nikada bila, a tko je bio Višeslav?


- Ne zna se. Bio je sigurno neki slavenski knez, to stoji u natpisu.


Je li bio hrvatski knez?



- Ne zna se. Osobno držim da nije.


Što se još zna o tom Višeslavu?



- Ništa, o njemu nema podataka.


Je li u to vrijeme možda postojao neki hrvatski velikaš imena Višeslav?



- Ne.


Iako ste svoje spoznaje čvrsto argumentirali i potkrijepili arheološkim istraživanjima i arhivskim dokumentima, neki domaći historiografi s kojima u knjizi polemizirate ipak pokušavaju osporiti vaša tumačenja. Oni, naime, i dalje vjeruju Luki Jeliću, a vas optužuju za manjak domoljublja i nacionalne svijesti. Kako to doživljavate?


- U historiografiji je uvijek tako. Svaka se historiografija, pogotovo na Balkanu, služi konstrukcijama da bi opravdala neke povijesne ideje ili pak trenutne političke aspiracije. U povijesti, primjerice srpskoj, ima čitav niz primjera takve instrumentalizacije.


Da zaključimo: Višeslavova krstionica nije iz Nina, nije nastala u Hrvatskoj nego u Veneciji, napravili su je tamošnji majstori, naručili vjerojatno Mlečani i nije bila namijenjena Hrvatima?


- Da, po mom mišljenju je, kao što sam već kazao, bila namijenjena jednoj od kneževina na istočnoj obali Jadrana.


Priča o krstionici možda ponajbolje oslikava temu vaše knjige "Klesarstvo u službi evengelizacije". U njoj ste, naime, prvi put na jednom mjestu iznijeli stilsku analizu gotovo svih poznatih kamenih spomenika od 9. do 11. stoljeća. Tisuće kamenih ulomaka i ostataka crkvenog namještaja sistematizirali ste i po načinu izrade razvrstali u najmanje sedam klesarskih radionica koje su u to doba djelovale na području Dalmacije. Što vam govori toliki broj radionica na relativno malom prostoru? Je li to bila autohtona umjetnost ili pod nekim utjecajima? Može li se govoriti o posebnom stilu koji je ovaj prostor dao?



- Generalno stilski gledajući ti reljefi spadaju u produkciju koja je jako dobro poznata na Apeninskom poluotoku, u podalpskom prostoru, u Istri i u Dalmaciji. Stil koji se afirmirao na tom prostoru nema obilježja nacionalnog stila, već je zajednički za cijelo područje. Ta je umjetnost nastala za potrebe opremanja kršćanskih interijera i u tom smislu je imanentno kršćanska.


- Naime, svaki ranosrednjovjekovni sakralni prostor bio je opremljen liturgijskim instalacijama, ponajprije oltarnim ogradama (s pločama i arhitravom) koje su dijelile prostor svetišta od prostora namijenjenog vjernicima. Sakralne građevine na tom širokom spomenutom prostoru bile su srodno opremane.


- Naravno, postavlja se pitanje koliki je vremenski raspon toj pojavi i koliko je broj izvođača, klesara i gdje su sve bili locirani. Ono što sam ja uspio zaključiti, barem na hrvatskom primjeru, a mislim da bi se to moglo primijeniti i na građu s Apeninskog poluotoka, jest da radionice djeluju u relativno uskom prostoru, u polumjeru od nekih 50 kilometara.

Zna li se tko su bili majstori klesari? Jesu li bili Hrvati?


- O tome se ništa ne može govoriti.


Jesu li radionice bile pri crkvama, tko ih je financirao?


- I to je jako teško kazati, a tko ih je financirao koji put doznajemo iz natpisa pojedinih naručitelja.


Koja se radionica najviše istaknula svojom vještinom ili kvalitetom izrade?


- Možda najkvalitetnija produkcija je ona s kraja 9. stoljeća koju sam nazvao Benediktinska klesarska radionica. Ostavila je traga na 13-14 različitih lokacija, odnosno crkava u Dalmaciji, između Zrmanje i Cetine.


- Na tom nevelikom prostoru sjeverne i srednje Dalmacije u 9. je stoljeću bila vrlo intenzivna gradnja, izgrađena je infrastruktura od najmanje 50 (a vjerojatno i više) crkava. Za razliku od 10. stoljeća, kada je taj prostor destabiliziran prodorom Mađara u Panoniju, pa ne uspijevamo sa sigurnošću dokumentirati samo pokoju građevinu.


Ima li hrvatska baština neki svjetski važan, reprezentativan spomenik iz razdoblja ranog srednjeg vijeka?



- Cjelovitih spomenika iz tog razdoblja praktički nema. Možemo govoriti samo o rasutim fragmentima sačuvanim na mjestima gdje su nekada stajale crkve koje su kasnije porušene.


https://www.slobodnadalmacija.hr/no...hrvat-niti-su-hrvati-stigli-u-stoljecu-sedmom



Kamen po kamen palača. Krasno. :kafa:

Uhvatili se krstionice gdje je puno toga ne jasno, jer ju jedni smjestaju u Veneciju cijelo vrijeme, po drugima se spominje u Ninu u crkvenim vizitacijama od pocetka 16.st. Zna se da su Mlecani unistili Nin u 16. st. da ne bi pao u ruke Turcima i posluzio im kao uporiste i moguce da su premjestili vrijednije umjetnicke i sakralne predmete u Veneciju. Ne bi bilo prvi put, jer su to uradili i kad je osvojen Carigrad 1204.

Ono sto se uporno previda u ovom intervjuu je da i ovaj povjesnicar potvrduje postojanje klesarskih radionica od 8. stoljeca na podrucju koje su nastanjivali Hrvati i ostavstinu tisuca fragnemata, cak sa upisanim imenima narucioca, poput hrvatskih knezova.

Za to vrijeme izmedu Hrvatske s jedne strane i Bugarske, Bizanta s druge jedna velika praznina i mrak od skoro 600-700 godina.
 
Šokantno priznanje poslanika iz Zagreba: Nemački neonacisti ubijali Srbe devedesetih



19.11.2018
Zastupnik u Hrvatskom saboru general Željko Glasnović priznao je da je tokom rata devedesetih komandovao i dobrovoljcima iz Nemačke, članovima ultradesničarske Nacionaldemokratske partije, koja okuplja neonaciste. Kao počasni gost, Glasnović, član kluba Neovisnih za Hrvatsku, prisustvovao je tokom vikenda kongresu nemačkih ekstremista.


U svom oficijelnom govoru on je naglasio da je „patriota koji s NPD deli brigu za Evropu“, i da bi „bio smeće da nije došao da se zahvali starim saborcima“, prenose „Novosti“.
„Ja sam prvenstveno vojnik. I u mojoj brigadi imao sam ljude iz NPD-a koji su se borili protiv Islamske države i protiv velikosrpskog imperijalizma. Neki su poginuli, neki su ranjeni. Moja je moralna obaveza da dođem ovde“, rekao je Glasnović za „Dojče vele“ tokom skupa. „Ja da ne dođem ovde, da razgovaram sa ljudima koje sam vodio u ratu, bio bih ništarija“.

Ovaj bivši pripadnik kanadske vojske i Legije stranaca, tokom rata devedesetih komandovao je brigadom u okviru Hrvatskog vijeća obrane na teritoriji takozvane Herceg-Bosne. Prema podacima nemačke vlade, na hrvatskoj strani se u tom ratu borilo stotinak nemačkih državljana, plaćenika, ultradesničara.



Među njima je bio i Roland Bartecko, koji će kasnije, na Kosovu, dobiti nadimak Šaban. Ovaj bivši podoficir Bundesvera, koji ima puno pratilaca na društvenim mrežama, gde piše o gerilskom ratovanju, dvaput je ratovao protiv Srba — jednom za HVO, a drugi put za OVK. Zbog ubistva srpskog pukovnika proveo je 16 godina u zatvoru. Danas živi u Prištini.

Glasnovića su novinari u Nemačkoj pitali da li je neonacista, na šta im je ovaj odgovorio:
„Ja sam hrvatski patriota, tri puta sam ranjavan, borio sam se za hrvatsku državu, a ne za nekakvu komunističku satrapiju koja će postati satrapija Evropske unije ili Evroslavije“.


NPD su, inače, 1964. osnovali bivši nacisti i nacionalno-konzervativni političari. Stranka nikada nije prešla izborni prag za ulazak u Bundestag, ali je na istoku zemlje u više navrata osvajala mandate u pokrajinskim parlamentima. Brojnim članovima suđeno je zbog ksenofobije i rasizma.

NDP zastupa stav da su saveznici krivi za početak Drugog svetskog rata i da Nemačka 1945. nije oslobođena. To isto je u više navrata govorio i Glasnović za Hrvatsku, a često je pred poslanicima tvrdio i da je „jugokomunistički“ režim kriv za genocid i „memoricid“ nad Hrvatima.
Prema viđenju NPD, Nemci su jedine žrtve Drugog svetskog rata. Na stranačkoj konvenciji 2010. usvojili su moto „Rad. Porodica. Domovina“, koji su svojevremeno koristili francuski kvinslinzi. Ustavni sud je u dva navrata pokretao postupak zabrane partije. Pre petnaestak godina on je brzopotezno okončan pošto je otkriveno da su u samom vrhu stranke bili aktivni doušnici nemačkog bezbednosnog aparata. Prošle godine je sud utvrdio da je NPD ekstremistička stranka koja radi na rušenju ustavno-pravnog poretka, ali je nije zabranio jer nema političku težinu.
Kongres stranke je, inače, održan u gradiću Bidingenu, blizu Frankfurta na Majni. Ispred dvorane protestovalo je nekoliko stotina građana Bidingena, uzvikujući parole protiv nacizma.
NPD ima jednog poslanika u EU parlamentu, Uda Foigta, bivšeg čelnika ekstremnih desničara. On je izjavio kako se nada da će ubuduće u ovoj instituciji „s hrvatskim koleginicama i kolegama nastaviti da brani hrišćansku Evropu“ od „kriminalnih migranata“.

Sokantan dogadaj u Bosni kada se zemlja opirala da prihvati poginulog ruskog fasista koji se borio za Srbe.

Genadij Kotov, komandant kozačke jedinice formirane u okviru Ruskog dobrovoljačkog odreda VRS, poginuo je u februaru 1993. godine u borbama kod Višegrada. Još se prepričava kako se na dan njegove sahrane obrušavala zemlja u grobu svaki put kad su pokušali da ga sahrane:

„Nakon trećeg neuspješnog pokušaja da ovakvog ruskog teroristu spuste u zemlju Bosnu, pop Rajko je naredio da prisutni vojnici ispale plotun u otvorenu raku i nakon toga su ga uspjeli spustiti i zakopati. Višegradom je zavladao strah od ovog događaja, pa je odlučeno da nakon 40 dana ekshumiraju i da mu posmrtne ostatke prenesu u Volgodonsk.“

https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-i-grcki-dobrovoljci-u-ratu-u-bih/25290398.html
 

^ In Gyula Moravcsik's edition of De Administrando Imperio, his name is spelled Βοϊσέσθλαβος, while J. J. Reiske spelled it Βοισέσθλαβος,[27] transcribed in Latin as Boiseslav[28] and Boisesthlabus,[27] respectively. The name is rendered in Serbian as Višeslav (Serbian Cyrillic: Вишеслав). The other variant of his name is Vojislav (Војислав); 19th-century historians were divided between the use of "Višeslav" and "Vojislav",[28] the alternate interpretation being that the use of "Višeslav" was due to an error in transliteration, his real name being rather "Vojislav".[29] The name Višeslav is dithematic (of two lexemes), derived from the Slavic words više ("great(er), large(r)") and -slav ("glory, fame"), roughly meaning "greater glory"; Vojislav is derived from voj ("war") and -slav, roughly meaning "war glory".

^ Historiography agrees that Višeslav ruled in c. 780,[19] or "the last centuries of the 8th century",[2] being a contemporary of Frankish ruler Charlemagne(fl. 768–814).[19]

^ The Serbian ruler was titled "archon of Serbia"[30] (ἄρχοντος Σερβλίας, ἄρχων Σερβλίας, ἄρχοντος τοὒ Σἐρβλου)[31] which is translated by Moravcsik to "Serbian prince"[13] and "prince of Serbia".[32] In Serbo-Croatian historiography, the Slavic title of knez is used instead of arhont(Greek).[22]

^ Slavs invaded and settled the Balkans in the 6th and 7th centuries.[33] Up until the late 560s their activity was raiding, crossing from the Danube, though with limited Slavic settlement mainly through Byzantine foederati colonies.[34] The Danube and Sava frontier was overwhelmed by large-scale Slavic settlement in the late 6th and early 7th century.[35] What is today central Serbia was an important geo-strategical province, through which the Via Militaris crossed.[36] This area was frequently intruded by barbarians in the 5th and 6th centuries.[36] The numerous Slavs mixed with and assimilated the descendants of the indigenous population.[37]


27. Reiske 1840, p. 153.
28. Istorisko-filološki oddel 1968, p. 152.
29. Živković 2012.
30. Živković 2008.
31. Moravcsik 1967, pp. 154, 156.
32. Moravcsik 1967, p. 157.
33. Fine 1991, pp. 26–41.
34. Fine 1991, p. 29.
35. Fine 1991, p. 33.
36. Živković 2002, p. 187.
37. Fine 1991, pp. 38, 41; Ćorović 2001, "Балканска култура у доба сеобе Словена"

PcsRP7ZHuxngFQ7qiHiCUAHaD4.jpg
 
Poslednja izmena:
Hrvatska nije samo istorijski mrak već definicija mraka, ne postoji nigde ništa vekovima.

Ево најновије "повијесне" тврдње 'рватице.......:lol:.......:hahaha:.........:rotf:....."стручњакиња".........

19. novembar 2018 | 15:47 3


Šokantne tvrdnje stižu iz Zagreba: Mnogi Jovanovići i Miloševići nisu Srbi, nego Hrvati, Jovan je staro hrvatsko ime

Urednica i koautorka najnovijeg rečnika hrvatskih ličnih imena predstavlja neočekivane tvrdnje



Ime Jovan je hrvatsko i kod nas je prisutno od 15. veka, kaže dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i tvrdi kako i danas ima Hrvatica koje se zovu Jovanka.

- To se vidi i iz prezimena koja su izvedena iz imena, pa tako mnogi Jovanovići kao i Miloševići, nisu Srbi nego Hrvati. Ime Miloš kod nas je potvrđeno u 13. veku, i to u Zadru i Dubrovniku. Prvi zabeleženi Vuk živeo je u 13. veku u Zagrebu. Imamo i potvrdu imena Nemanja na Krku iz 12. veka - otkriva u razgovoru za "Globus" Ankica Čilaš Šimpraga, urednica i koautorka "Rječnika suvremenih hrvatskih osobnih imena" koji je upravo objavljen.

Ankica Čilaš Šimpraga otkriva da u Hrvatskoj živi 27 Kolindi, koje su verovatno, poput hrvatske predsednice dobile ime po popularnoj pesmi Zdenke Vučković iz 1967. godine.

Kao što se i ime Marina znatno raširilo zbog poznate pesme, a ime Elvis proširilo se zbog popularnosti Elvisa Prislija.
Severina, uprkos dugogodišnjoj velikoj popularnosti pevačice koja se tako zove, nije nikada postalo često ime, uz mali izuzetak kod romske populacije.

Ime Severina nije traženo u Hrvatskoj uprkos popularnosti pevačice, osim kod romske populacije Foto: Promo

Prema njenim rečima, najčešća muška imena u Hrvatskoj su Ivan, Josip, Marko, Stjepan, Tomislav, Željko, Ivica, Ante, Mario i Nikola. Što se tiče ženskih, na prvom mestu je Marija, a slede je Ana, Ivana, Mirjana, Katarina, Nada, Dragica, Ljubica, Vesna i Marina.

Međutim, imena koja roditelji daju danas deci su malo drugačija. U prvoj deceniji 21. veka najpopularnije je muško ime Luka, a potom Ivan, Marko, Filip, Karlo, Josip, Antonio, David, Petar i Matej. Najviše devojčica dobilo je ime Lucija pa Lana, Ana, Petra, Sara, Ema, Marija, Nika, Ivana i Iva.

Imena koja autori rečnika nisu našli nigde osim u Hravatskoj su Domagoj, Borna i Hrvoje.
*****************
Какав идиот треба да буде неко па да износи овакве тврдње......... па не могу да верујем........:dash:..... па сваки Србин зна да је ИМЕ ЈОВАН СРПСКО а да 'рвати имају као пандан ИВАН.......... о, Боже ме сачувај..... да не коментаришем остало..........
 
Poslednja izmena:
^ In Gyula Moravcsik's edition of De Administrando Imperio, his name is spelled Βοϊσέσθλαβος, while J. J. Reiske spelled it Βοισέσθλαβος,[27] transcribed in Latin as Boiseslav[28] and Boisesthlabus,[27] respectively. The name is rendered in Serbian as Višeslav (Serbian Cyrillic: Вишеслав). The other variant of his name is Vojislav (Војислав); 19th-century historians were divided between the use of "Višeslav" and "Vojislav",[28] the alternate interpretation being that the use of "Višeslav" was due to an error in transliteration, his real name being rather "Vojislav".[29] The name Višeslav is dithematic (of two lexemes), derived from the Slavic words više ("great(er), large(r)") and -slav ("glory, fame"), roughly meaning "greater glory"; Vojislav is derived from voj ("war") and -slav, roughly meaning "war glory".

^ Historiography agrees that Višeslav ruled in c. 780,[19] or "the last centuries of the 8th century",[2] being a contemporary of Frankish ruler Charlemagne(fl. 768–814).[19]

^ The Serbian ruler was titled "archon of Serbia"[30] (ἄρχοντος Σερβλίας, ἄρχων Σερβλίας, ἄρχοντος τοὒ Σἐρβλου)[31] which is translated by Moravcsik to "Serbian prince"[13] and "prince of Serbia".[32] In Serbo-Croatian historiography, the Slavic title of knez is used instead of arhont(Greek).[22]

^ Slavs invaded and settled the Balkans in the 6th and 7th centuries.[33] Up until the late 560s their activity was raiding, crossing from the Danube, though with limited Slavic settlement mainly through Byzantine foederati colonies.[34] The Danube and Sava frontier was overwhelmed by large-scale Slavic settlement in the late 6th and early 7th century.[35] What is today central Serbia was an important geo-strategical province, through which the Via Militaris crossed.[36] This area was frequently intruded by barbarians in the 5th and 6th centuries.[36] The numerous Slavs mixed with and assimilated the descendants of the indigenous population.[37]


27. Reiske 1840, p. 153.
28. Istorisko-filološki oddel 1968, p. 152.
29. Živković 2012.
30. Živković 2008.
31. Moravcsik 1967, pp. 154, 156.
32. Moravcsik 1967, p. 157.
33. Fine 1991, pp. 26–41.
34. Fine 1991, p. 29.
35. Fine 1991, p. 33.
36. Živković 2002, p. 187.
37. Fine 1991, pp. 38, 41; Ćorović 2001, "Балканска култура у доба сеобе Словена"

PcsRP7ZHuxngFQ7qiHiCUAHaD4.jpg

Uz rub krstionice teče natpis: + HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.

Odnosno prevedeno na hrvatski: „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“

Jasno se radi o dva razlicita imena, Vojislav kod Bizantinaca i Višeslav kod natpisa na krstionici.

Prema izvješćima crkvenih vizitacija iz 1579., 1603. i 1670. u Ninu se doista nalazila krstionica koja opisom odgovara ovoj Višeslavovoj.
A. R. Filipi, „Ninske crkve u dokumentima iz godine 1575. i 1603.“, Povijest grada Nina, Zadar 1969., 559.
 
Poslednja izmena:
Uz rub krstionice teče natpis: + HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.

Odnosno prevedeno na hrvatski: „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“

Jasno se radi o dva razlicita imena, Vojislav kod Bizantinaca i Višeslav kod natpisa na krstionici.

Prema izvješćima crkvenih vizitacija iz 1579., 1603. i 1670. u Ninu se doista nalazila krstionica koja opisom odgovara ovoj Višeslavovoj.
A. R. Filipi, „Ninske crkve u dokumentima iz godine 1575. i 1603.“, Povijest grada Nina, Zadar 1969., 559.

MOJ Bregami, ti mene oduvěk iznova oduševljavaš svojim britkim osvrtima svuda na svim temama. :super:

Reci mi samo, da nisi ti možda onaj banovani Kevičnjak što je zas
ěo ono veče da nam drži tiradu do jutra od međugorske Gospe, prěko ratnih avantura ludog Srěćka do stigmata veterana tzv. "domovinskog rata" koji krvare iz dlanova. Mislim, ako si to ti sa drugog naloga, onda mi je lakše znajući da je samo jedna takva osoba nedometna razumnog razmišljanja. Od koga je, takvo je. :think:

Elem pametnjakoviću, Srbi su kršteni pod Crkvom Rima, većina Srba u prvom milenijumu oko věk i po prě Velikog raskola u Zahumlju, Humu, Travuniji, Paganiji, većina tadašnje Srbije pod Ninskom i dělom Ohridskom arhiepiskopijom. Pismo kojim je pisano nema nikakve veze jer je službeni jezik u Vizantiji u kojoj su se nalazile sklavinije bio tada još latinski sve do Paleologa, a crkvena jurizdikcija Rima obuhvatala skoro pa cěli Balkan. Linija Raskola pada otprilike po srědini srpskog naroda.

No, nikakvog hrvatskog kneza Višeslava prema izvorima nema. :think:
 
Poslednja izmena:
Super su ove teme ,cesto pronadjes neke nove detalje, Ovo za Bornu da ga nema nigde osim u Hrvatskoj ,da li je pokusano da se pronadje takvo ime u Rumuniji,Vlaskoj,Moldaviji,Mislim da znate na sta ciljam,knez Timocana i Guduristanaca
 
Šokantne tvrdnje stižu iz Zagreba: Mnogi Jovanovići i Miloševići nisu Srbi, nego Hrvati, Jovan je staro hrvatsko ime

Urednica i koautorka najnovijeg rečnika hrvatskih ličnih imena predstavlja neočekivane tvrdnje

Pa kad Stjepanovici i Antici mogu biti Srbi,ne vidim razlog zbog kojeg Milosevici i Jovanovici ne mogu biti Hrvati. :D
 
Najzanimljivije Rvatske teorije:

1. Pre Vikinga i Kolumba, Američki kontinent su otkrili Hrvatski pomorci.
2. Nakon toga su pomogli Kolumbu prilikom njegovih ekspedicija.
3. Hrvati su imali Kraljeve...
4. Hrvatski narod je dao značajan doprinos u antifašističkoj borbi. :hahaha:
5. U Jasenovcu pobijeno 700 ljudi, od toga dobar deo Hrvata, te i samih Ustaša.
6. Srbija nastala pre 200godina, nakon što je Austrija oslobodilla Balkanske krajeve od Osmanlija.
7. Englezi stvorili Srpsku naciju da bi naštetili Hrvatima.
8. Samo 10% Srba je kršteno, te Srbi, zapravo, ni nisu Pravoslavci, nego Svetosavci (što, prema nekima iz hrvatske, nema veze jedno sa drugim).
9. Hrvatska je izgubila državnost ulaskom u Jugoslaviju.
10. Ćirilica je Hrvatsko pismo (verovatno zato razbijaju table po Vukovaru :hahaha: )
11. Ban Jelačić osvojo Ugarsku...
12. Tesla bio Hrvat (za 100 godina će reći da je i Đoković bio Hrvat :hahaha: ).

Nije u redu smejati se teskom bolesniku
 
MOJ Bregami, ti mene oduvěk iznova oduševljavaš svojim britkim osvrtima svuda na svim temama. :super:

Reci mi samo, da nisi ti možda onaj banovani Kevičnjak što je zas
ěo ono veče da nam drži tiradu do jutra od međugorske Gospe, prěko ratnih avantura ludog Srěćka do stigmata veterana tzv. "domovinskog rata" koji krvare iz dlanova. Mislim, ako si to ti sa drugog naloga, onda mi je lakše znajući da je samo jedna takva osoba nedometna razumnog razmišljanja. Od koga je, takvo je. :think:

Elem pametnjakoviću, Srbi su kršteni pod Crkvom Rima, većina Srba u prvom milenijumu oko věk i po prě Velikog raskola u Zahumlju, Humu, Travuniji, Paganiji, većina tadašnje Srbije pod Ninskom i dělom Ohridskom arhiepiskopijom. Pismo kojim je pisano nema nikakve veze jer je službeni jezik u Vizantiji u kojoj su se nalazile sklavinije bio tada još latinski sve do Paleologa, a crkvena jurizdikcija Rima obuhvatala skoro pa cěli Balkan. Linija Raskola pada otprilike po srědini srpskog naroda.

No, nikakvog hrvatskog kneza Višeslava prema izvorima nema. :think:

Dobro, po tebi je Višeslav i Vojislav jedno te isto, jel? Moze onda i Vladimir po potrebi ili Vlastislav kad se vec pogada.
Kod Hrvata se tek od Borne tj. pocetka 9.st. moze pratiti slijed knezova za koje se ima dokaza. Viseslav je prije toga i ta krstionica je njegov jedini spomen, tako da moze biti i hrvatski knez , ali i knez neke od brojnih Sklavinija toga doba. Posto ipak ima nekih dokaza koja smjestaju krstionicu u Nin, vise je moguce da je hrvatski knez bio.
Nema ni nikakvog navoda srpskog kneza tog imena. Mozda imas neke dokaze za to ?
Ovo je jedini nalog koji imam za tvoju informaciju.
 
Super su ove teme ,cesto pronadjes neke nove detalje, Ovo za Bornu da ga nema nigde osim u Hrvatskoj ,da li je pokusano da se pronadje takvo ime u Rumuniji,Vlaskoj,Moldaviji,Mislim da znate na sta ciljam,knez Timocana i Guduristanaca

Gudusca- Gacka podrucje uz rijeku Gacku u Lici. Timocani su mozda bile izbjeglice pred Bugarima koji su se sklonili na podrucje kojima je vladao Borna i time na podrucje Franackog carstva trazeci zastitu, sto se vidi po dogadaju iz 818. u Heristalu gdje to traze od franackog cara. To se dogadalo i kasnije da Srbi pred Bugarima i jos kasnije Turcima bjeze u Hrvatsku trazeci zastitu.

"legati Abodritorum ac Bornæ, ducis Guduscanorum et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros fines se contulerant" (poslanici Obodrita i Borne, kneza Gačana i Timočana, koji su nedavno iz zajednice s Bugarima otpali i u naše krajeve prešli)
 
Poslednja izmena:

Back
Top