Od oko 1830. počinje propaganda pravoslavne crkve da se svi pravoslavci bez obzira kako sami sebe nazivali počnu predstavljati kao Srbi.
Do tada srpskog imena nema nigdje, pravoslavci sami sebe u ogromnoj većini nazivaju Vlasima, Morlacima, rijetko Rašanima i slične regionalne odrednice, čemu svjedoče zapisi i njihova pisma od 16.st nadalje.
Poprilično pravoslavaca se identificiralo Hrvatima i djelovali za hrvatsku stvar.
Sami novopečeni Serbi su pisali kako se postajalo Srbinom, pa tako je jedan od vodećih srpskih publicista tada, rođen iste godine i u istom kraju kada i Milutin Tesla, otac Nikole Tesle, opisuje kako im je objašnjeno da su do tada bili u "zabludi" i oni kao i njihovi očevi, djedovi....
"Škola, u kojoj se Danilo Medaković učio nemštini, dobi pravoslavnoga katihetu u liku učenika Lukijanova, mladoga popa Mandića. Medaković mi je pričao na kakav je praktičan način pop Mandić u časku osvestio sve katihumene, da su Srbi, a ne Vlasi.
"Kako ti je ime?", zapita na prvome času najbližega maloga Vlaha iz Like. Kad mu onaj kaza, kako se zove, zapita ga pop Mandić dalje: "A šta si ti?" Čim katihumen odgovori da je Vlah, već je dobra ćuška katihetina bila replika na odgovor. "Srbin si jadniče, kakav vlah", pouči ga uz to pop Mandić i ova pouka bila je tako uspešna da se nijedan "Vlah" ne nađe više među katihumenima, nego svi veselo ispovediše da su Srbi."
U Bosni i Hercegovini tada stanje nije bilo drugačije, pa Garašanim u "Načertanijama" piše da se djeci daju pokloni u vidu novaca i drugih stvari da na pitanje tko su odgovore sa Srbin, iako su u Srbiji svjesni da se pripadnici sve tri vjere identificiraju kao Bošnjaci.
"Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva."
"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri." ("Načertanije", 1844.)
Kao što je vidljivo pravoslavna crkva je imala odlučujuću ulogu u stvaranju Srba od pravoslavaca, dok sa pripadnicima drugih vjera istoga jezika nije bilo uspjeha.
To je išlo toliko daleko da se falsificirala povijest tih ljudi i izmišljale priče o starosti njihovih crkava i manastira, tko ih je gradio, kao jedinih narodnih institucija, nebili se potvrdilo i učvrstilo novo narodno ime sa kojim nisu imali veze.