Hrvati о sebi i o Mađarima!

[BugBug]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[BugBug]

Spojler

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[BugBug]

Spojler

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[BugBug]

Spojler

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[BugBug]

Spojler

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[BugBug]

Spojler

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

[/url][/IMG]

 

[Акај]

Свака част за скенове колега. Али следећи пут користи SPOILER кодове. Уђеш у напредне опције, означиш текст који желиш да буде у спојлеру и клик на велику црну коцку са текстом са стране.

 

[Lone Gunman]

Hrvati postoje tek od 1941. I svi znaju kome mogu to da zahvale.

 

[Акај]

Нешто слично



Sta je Šiler pisao o Hrvatima

Jedan od najvecih svjetskih pjesnika Johan Kristof Fridrih Siler, bio je u Jeni univerzitetski profesor istorije i najkvalitetnije mu je istorijsko djelo "Istorija Tridesetogodisnjeg rata", objavljeno 1791-1793.godine. Knjiga se nalazi u svim izdanjima Silerovih sabranih dijela. Na vise mijesta Hrvate opisuje kao razbojnike i pljackase, bezdusne divljake. I kod njega je najupecatljiviji opis magdeburske tragedije kad "strahovite bande Hrvata nagrnuse u nesretni grad. Sad tek nastaje scena tamanjenja za koje istorija nema rijeci ni umjetnost kicice. Ni nevino djetinjstvo, ni bespomocna starost, ni mladost, ni pol, ni stalez, ni ljepota, nista ne moze da obezoruza bijes pobjednika. Zene su zlostavljane u narucju svojih muzeva, kceri pod nogama njihovih otaca, a pol koji ne moze da se brani imao je samo to preimucstvo da sluzi kao zrtva dvostrukom bijesu. Ni najskrivenije mjesto, ni najsvetije mjesto nisu bili sigurni da ih nece pronaci gramzivost koja sve pretrazuje. Pedeset i tri zene pronadjene su u jednoj crkvi obezglavljene (posjecenih glava).

Hrvati su se zadovoljili da djecu bacaju u plamen... U neprekidnom bjesnilu produzavaju se zvjerstva dalje, dok konacno dim i vatra ne stvorise granice grabezljivosti. Da bi se povecala zbrka i slomio otpor gradjana, jos odmah u pocetku su na raznim mjestima potpalili vatru. Sad se podize oluja, koja je raznela plamen kroz cijeli grad jednom strasnom brzinom i pozar ucinila opcim. Stravicna je bila guzva kroz jecaj i leseve, kroz maceve koji su sijevali, kroz rusevine koje su se stropostavale, kroz krv koja je potocima tekla. Atmosfera je kljucala i nepodnosljiva jara prinudi naposljetku i ove dzelate da pobjegnu u logor. Za manje od dvanaest sati lezao je ovaj mnogoljudni, tvrdi, veliki grad, jedan od najljepsih u Njemackoj, u pepelu, izuzevsi dve crkve i nekoliko koliba." Siler dalje opisuje prizore koje smo vec vidjeli kod drugih, starijih autora, i kroz svjedocanstvo neposrednih ocevidaca, pa kaze da je hrvatski komandant Tili naposljetku "projahao ulicama da bi mogao svome gospodaru da saopci, da od vremena rusenja Troje i Jerusalima nije jos vidjena jedna takva pobjeda."

U Ceskoj, kako 1834.g. pise Fridrih Fester u svojoj studiji o Valenstajnu ko vojskovodji i drzavniku, objavljenoj u Potsdamu, sam Valenstajn, zgrozen hrvatskim zlocinima, naredio u oktobru 1632.g. "da Hrvati pod pretnjom batina vise ne lutaju po zemlji." Katolicki autor Albert Hajzning je u studiji koju je 1846.g.objavio u Berlinu pokusao generala Tilija postedjeti krivice za hrvatske zlocine u Magdeburgu. To su bili stari Valenstajnovi ratnici, podivljali jednako kao i njihovi zapovjednici. Tili ih je imao kratko vreme pod svojom vlascu, a u malo mjeseci ne moze se disciplina uspostaviti medju ovim hordama." Taj isti Hajzing Hrvate naziva ljudozderima.

Hajnrih Vilhelm Bensen, je 1858.g., u Safhauzenu objavio obimnu studiju "Kod Magdenburga" u kojoj istice: "Najgori su Hrvati koji su surovim divljastvom zdruzuju grabljivost i u nevjerovatnoj zudnji za pljackom grabe sve sto im izgleda od ma kakve vrednosti, a bilo je u izobilju kovanog novca i srebra, odlicnih pehara i drugog osobitog pokucstva. Njih se moze vidjeti kako tumaraju naokolo u malim odredima i kako jedni druge napadaju i ubijaju da bi medjusobno oduzeli pljacku. Ovde biva mnogi ubijen od sopstvenih zemljaka zbog pljena... Ovde se zbivaju stvari necovjecne, uzasne, a tome se pridruzuje napadanje zenskog pola, i niko ne nalazi postede: ni najnjeznija mladost, ni plemenita djevica, niti supruga ili bolesna porodilja, tako da se katolicki ligisti sa odvratnoscu okrecu." Bensen izricito govori da Hrvati imaju zivotinjske karakteristike. "U logoru je bila gomila djece koja je pri rusenju zacicaja izgubila svoje roditelje. Ono sto su Hrvati napolje izneli, to su prepazarili u okolini. Jos 5.juna mogli su se vidjeti na vasaru u Halberstatu njezna djeca kako ih na tovarima jeftino nude, gdje su ih gradjani za mali novac kupovali i odmah zatim usvajali (adoptirali)."

Drugu jednu hrvatski zlocinacku rabotu opisuje Bensen, u kojoj se bijedno poneo izvjesni rektor Evenije: "Ovaj je sjedio sa svojim ucenicima kad bjesni vojnici nasrnuse unutra. Sebi i svome sinu on je otkupio zivot sa jednom sumom novca. Ali jadnu djecu nije mogao da spase. Ona su sva sasjecena na gomilu i krv njihova i mozak poprskali su zidove ucionice." Drugi katolicki istoricar Ono Klop u knjizi o generalu Tiliju, objavljenoj u Stutgartu 1861.g. pise da su se generali Tili i Papenhajm uzalud trudili da disciplinuju Hrvate. Disciplinovani su bili samo njihovi vojnici njemacke narodnosti, dok Hrvate niko nije bio u stanju dovesti u red.

Gustav Frajtag, 1863.g., u Lajpcigu objavljuje svoje "Slike iz njemacke proslosti" u kojima navodi da su Hrvati 1546.g. "proizveli senzaciju u Njemackoj, kad ih je Hercog Moric Saksonski pozajmnio kralju Ferdinandu iz Ceske. Tada nije njihov izgled bio tako neprijatan, oni su imali tursku opremu, sablje i "tarce" (mali, uglasti stit), ali su uzivali kao divlji razbojnici najgori glas." On dalje govori kako su u cijeloj Evropi Hrvati bili najomrznutiji, da su najvise pljackali, da nikada nisu imali nikakvih moralnih obzira ni ljudskih osjecanja. Fridrih fon Hurter, 1862.g., citira u jednoj studiji zapovjest vrhovnog komandanta Valenstajna marsalu Holku, od 25.januara 1633.g., kojom ostro upozorava: "Neprestano tumaranje i pljackanje hrvatske konjice oduzima podanicima sva sredstva za obradu zemlje. Zbog toga moraju oficiri, koji svojom trpeljivoscu u stvari idu na ruku tome, biti bezobzirno kaznjeni tijelom i zivotom."

...........


http://hr.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Schiller


"Kroz sva Schillerova djela struji ideja slobode, a ta je ideja postepeno, kako je Schiller dozrijevao, dobivala uvijek novo obličje. U mladosti je to bila fizička sloboda koja mu je pomogla u stvaranju i prešla potom u njegovo djelo. Kasnije, ona se preobrazila u idealni pojam slobode."

 

[NickFreakyrgios]

Turska teorija o podrijetlu Hrvata

Turska teorija o podrijetlu Hrvata je teorija o podrijetlu Hrvata, koja daje tezu po kojoj su Hrvati prvotno bili tursko pleme Ogura, koje se tijekom povijesti slaviziralo. Teoriju je razvio turski akademik Osman Karatay 2000-ih, a teoriju je predložio u svom djelu „U potrazi za izgubljenim plemenom: Podrijetlo i nastanak hrvatske nacije”.

Međutim ubrzo nakon objave te najnovije hipoteze o hrvatskom iskonu, suvremene biogenetske analize Hrvata u poredbi s drugim narodima Eurazije danas ne pružaju zamalo nikakvu podršku takvom turkijskom iskonu indoeuropskih Hrvata, jer se u Hrvatskoj nalazi jedva 1% do 2% njima sličnog genoma, koji ipak može biti avarski jer su Avari i Oguri bili genetski bliski i teško razlučivi.

Bugarska teorija o podrijetlu Hrvata

Osim najnovije Turske teorije o podrijetlu Hrvata, ova bugarska je također među novijima jer javno postoji tek nekih dvadesetak godina. Pritom se unutar nje moraju razlučiti dvije dosta različite inačice: slavenobugarska i iranobugarska hipoteza.

 

[NickFreakyrgios]

Iranobugarska hipoteza [uredi]

Najnovija inačica ove teorije koja se razvila u samoj Bugarskoj, zbog novijega slobodnog propitivanja stvarnoga bugarskog iskona i suvremenih biogenetskih analiza. Ove jasno dokazuju da unatoč slaviziranom jeziku, ogromna većina Bugara uopće nisu genetski Slaveni (tek oko desetak posto), ali zato uz turkijski genotip sadrže podjednako visoki udjel indoiranskih gena. Taj neslavensko-iranski udjel u bugarskoj etnogenezi i narodnoj kulturi (umjetnost, običaji, mitovi, jezični arhaizmi itd.), ranije pod komunizmom i sovjetskim blokom nije se smio proučavati zbog sveslavenskog bratstva, slično kao ni kod nas u Hrvatskoj. Tek nakon raspada komunizma, kod nekih bugarskih istraživača nedavno je iznikla nova i logična hipoteza o paralelnoj evoluciji i zajedničkom iskonu ranoiranskih Prabugara i Prahrvata, koje su nakon doselidbe na Balkan poput klina u srednjem vijeku razdvojili doseljeni Srbi. Ta druga hipoteza se ustvari nadovezuje kao dopuna Iranske teorije o podrijetlu Hrvata, ali je kod nas zbog slavističke cenzure dosad bila jedva poznata. Uz taj indoiranski genski paralelizam, postoji i paralelizam sličnih indoiranskih legenda, npr. u Bugarskoj na Rodopima mitski ciklus "Veda Slovena" i kod nas na Kvarnerskim otocima sličan epski ciklus od desetak legenda "Veyske Povede", a oboje su osiromašeni relikti iz ranoiranske Aveste i ranoindske Rigvede.

Извините где је овде запад?

 

[minos]

Нешто слично



Sta je Šiler pisao o Hrvatima

Jedan od najvecih svjetskih pjesnika Johan Kristof Fridrih Siler, bio je u Jeni univerzitetski profesor istorije i najkvalitetnije mu je istorijsko djelo "Istorija Tridesetogodisnjeg rata", objavljeno 1791-1793.godine. Knjiga se nalazi u svim izdanjima Silerovih sabranih dijela. Na vise mijesta Hrvate opisuje kao razbojnike i pljackase, bezdusne divljake. I kod njega je najupecatljiviji opis magdeburske tragedije kad "strahovite bande Hrvata nagrnuse u nesretni grad. Sad tek nastaje scena tamanjenja za koje istorija nema rijeci ni umjetnost kicice. Ni nevino djetinjstvo, ni bespomocna starost, ni mladost, ni pol, ni stalez, ni ljepota, nista ne moze da obezoruza bijes pobjednika. Zene su zlostavljane u narucju svojih muzeva, kceri pod nogama njihovih otaca, a pol koji ne moze da se brani imao je samo to preimucstvo da sluzi kao zrtva dvostrukom bijesu. Ni najskrivenije mjesto, ni najsvetije mjesto nisu bili sigurni da ih nece pronaci gramzivost koja sve pretrazuje. Pedeset i tri zene pronadjene su u jednoj crkvi obezglavljene (posjecenih glava).

Hrvati su se zadovoljili da djecu bacaju u plamen... U neprekidnom bjesnilu produzavaju se zvjerstva dalje, dok konacno dim i vatra ne stvorise granice grabezljivosti. Da bi se povecala zbrka i slomio otpor gradjana, jos odmah u pocetku su na raznim mjestima potpalili vatru. Sad se podize oluja, koja je raznela plamen kroz cijeli grad jednom strasnom brzinom i pozar ucinila opcim. Stravicna je bila guzva kroz jecaj i leseve, kroz maceve koji su sijevali, kroz rusevine koje su se stropostavale, kroz krv koja je potocima tekla. Atmosfera je kljucala i nepodnosljiva jara prinudi naposljetku i ove dzelate da pobjegnu u logor. Za manje od dvanaest sati lezao je ovaj mnogoljudni, tvrdi, veliki grad, jedan od najljepsih u Njemackoj, u pepelu, izuzevsi dve crkve i nekoliko koliba." Siler dalje opisuje prizore koje smo vec vidjeli kod drugih, starijih autora, i kroz svjedocanstvo neposrednih ocevidaca, pa kaze da je hrvatski komandant Tili naposljetku "projahao ulicama da bi mogao svome gospodaru da saopci, da od vremena rusenja Troje i Jerusalima nije jos vidjena jedna takva pobjeda."

U Ceskoj, kako 1834.g. pise Fridrih Fester u svojoj studiji o Valenstajnu ko vojskovodji i drzavniku, objavljenoj u Potsdamu, sam Valenstajn, zgrozen hrvatskim zlocinima, naredio u oktobru 1632.g. "da Hrvati pod pretnjom batina vise ne lutaju po zemlji." Katolicki autor Albert Hajzning je u studiji koju je 1846.g.objavio u Berlinu pokusao generala Tilija postedjeti krivice za hrvatske zlocine u Magdeburgu. To su bili stari Valenstajnovi ratnici, podivljali jednako kao i njihovi zapovjednici. Tili ih je imao kratko vreme pod svojom vlascu, a u malo mjeseci ne moze se disciplina uspostaviti medju ovim hordama." Taj isti Hajzing Hrvate naziva ljudozderima.

Hajnrih Vilhelm Bensen, je 1858.g., u Safhauzenu objavio obimnu studiju "Kod Magdenburga" u kojoj istice: "Najgori su Hrvati koji su surovim divljastvom zdruzuju grabljivost i u nevjerovatnoj zudnji za pljackom grabe sve sto im izgleda od ma kakve vrednosti, a bilo je u izobilju kovanog novca i srebra, odlicnih pehara i drugog osobitog pokucstva. Njih se moze vidjeti kako tumaraju naokolo u malim odredima i kako jedni druge napadaju i ubijaju da bi medjusobno oduzeli pljacku. Ovde biva mnogi ubijen od sopstvenih zemljaka zbog pljena... Ovde se zbivaju stvari necovjecne, uzasne, a tome se pridruzuje napadanje zenskog pola, i niko ne nalazi postede: ni najnjeznija mladost, ni plemenita djevica, niti supruga ili bolesna porodilja, tako da se katolicki ligisti sa odvratnoscu okrecu." Bensen izricito govori da Hrvati imaju zivotinjske karakteristike. "U logoru je bila gomila djece koja je pri rusenju zacicaja izgubila svoje roditelje. Ono sto su Hrvati napolje izneli, to su prepazarili u okolini. Jos 5.juna mogli su se vidjeti na vasaru u Halberstatu njezna djeca kako ih na tovarima jeftino nude, gdje su ih gradjani za mali novac kupovali i odmah zatim usvajali (adoptirali)."

Drugu jednu hrvatski zlocinacku rabotu opisuje Bensen, u kojoj se bijedno poneo izvjesni rektor Evenije: "Ovaj je sjedio sa svojim ucenicima kad bjesni vojnici nasrnuse unutra. Sebi i svome sinu on je otkupio zivot sa jednom sumom novca. Ali jadnu djecu nije mogao da spase. Ona su sva sasjecena na gomilu i krv njihova i mozak poprskali su zidove ucionice." Drugi katolicki istoricar Ono Klop u knjizi o generalu Tiliju, objavljenoj u Stutgartu 1861.g. pise da su se generali Tili i Papenhajm uzalud trudili da disciplinuju Hrvate. Disciplinovani su bili samo njihovi vojnici njemacke narodnosti, dok Hrvate niko nije bio u stanju dovesti u red.

Gustav Frajtag, 1863.g., u Lajpcigu objavljuje svoje "Slike iz njemacke proslosti" u kojima navodi da su Hrvati 1546.g. "proizveli senzaciju u Njemackoj, kad ih je Hercog Moric Saksonski pozajmnio kralju Ferdinandu iz Ceske. Tada nije njihov izgled bio tako neprijatan, oni su imali tursku opremu, sablje i "tarce" (mali, uglasti stit), ali su uzivali kao divlji razbojnici najgori glas." On dalje govori kako su u cijeloj Evropi Hrvati bili najomrznutiji, da su najvise pljackali, da nikada nisu imali nikakvih moralnih obzira ni ljudskih osjecanja. Fridrih fon Hurter, 1862.g., citira u jednoj studiji zapovjest vrhovnog komandanta Valenstajna marsalu Holku, od 25.januara 1633.g., kojom ostro upozorava: "Neprestano tumaranje i pljackanje hrvatske konjice oduzima podanicima sva sredstva za obradu zemlje. Zbog toga moraju oficiri, koji svojom trpeljivoscu u stvari idu na ruku tome, biti bezobzirno kaznjeni tijelom i zivotom."

...........


http://hr.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Schiller


"Kroz sva Schillerova djela struji ideja slobode, a ta je ideja postepeno, kako je Schiller dozrijevao, dobivala uvijek novo obličje. U mladosti je to bila fizička sloboda koja mu je pomogla u stvaranju i prešla potom u njegovo djelo. Kasnije, ona se preobrazila u idealni pojam slobode."

Trebate da vidite hrvatske forume na temu osvajanja Magdeburga,pomen ovakvih zlocina je samo uzgredan,ono sto je za njih najvaznije je "neustrasiva hrvatska konjica" kao "elitna garda" u slamanju otpora u Magdeburgu...