Preuzeto sa interneta. Coco, ako nešto nije tačno, reci.
Ne znam koliko je ovo sve tačno, ali znam da Gurđijev, kada je govorio o tipovima čoveka, nikada nije govorio o 6. i 7. čoveku jer taj nivo čovek 1, 2 i 3 jako teško mogu dosegnuti, tako da ne treba baš sve uzeti kao objektivnu istinu.
Treba se fokusirati na sledeći nivo, dakle, čovek broj 4 treba da bude prevashodni cilj.
Prema Gurđijevu pravi rad na sebi počinje stvaranjem trajnog centra gravitacije, odnosno magnetnog centra. To je ono što razlikuje nivo bića onoga koga on naziva čovekom broj 4. To je onaj koji se budi i koji se pita, "Ko sam ja?" On vidi da ne zna da postoji, ni kako. Vidi da živi u snu i oseća potrebu da zna svoju realnost. Počinje da razdvaja stvari u sebi , stvarno od nestvarnog i svesno od nesvesnog automatskog. Za razliku od čoveka broj 1, 2 ili 3 , on vidi sa nesumnjivom jasnoćom i poznaje svoje stanje. Sile u njemu počinju da zauzimaju pravac u smeru centra gravitacije pažnje. Poznavati sebe je postalo najvažniji cilj, centar gravitacije njegovog mišljenja i interesa. On želi da vidi sebe onakvim kakav jeste. Njegov centar gravitacije je pitanje, pitanje koje mu ne dozvoljava da spava. Te, da bi sebe upoznao, on vodi borbu kako bi uspostavio svoju pažnju do tačke gde može da je podeli izmedju Prisutnosti koju pokušava da održi i ispoljavanja u kome se izgubio. To zahteva budnost koja može da bude podržana samo ukoliko svi centri rade jednakim intenzitetom. Mora da oseti, misli i oseća u isto vreme, tako da nijedan od centara nema dominaciju nad drugim . Ukoliko je ta ravnoteža prekinuta, napor koji čini ka svesnosti se zaustavlja. Čovek broj 4 je onaj ko se bori da uspostavi vezu izmedju svoje suštine i svojih funkcija.
Naš cilj je da budemo centrirani. Centrirani podjednako, kako u smislu usmerenja naše energije, tako i u smislu pronalaženja centra našeg bića koji je suštinski centar naše moći. Najpre sakupljamo energiju, a zatim razumemo zašto je taj centar preko potreban. Odatle mogu da održim pravi odnos sa svim delovima sebe i mogu da pratim njihova kretanja a da ne budem izgubljen u njima.
Kada sam centriran tada je moguće doživeti susret sa izvorom mog života koji se neprekidno obnavlja. Ja ne moram da učinim taj kontakt. Moram da dozvolim da mi to bude otkriveno, sa stavom da nikada nisam siguran u sebe i da to neprestano stvara prostor za unutrašnje biće. Ja pravim prostor doživljavajući osećanje praznine, osećanje zauzimanja drugog prostora.
Da bi bio "nepodeljen", pojedinac mora biti prisutan na samom izvoru, u centru gde sila još nije preuzela vodjstvo, gde nema formu, oblik. Ako bih mogao da dođem do ove tačke gde mi je pažnja probuđena, a pre pripremanja i organizovanja moje energije, novo razumevanje i nova sposobnost bi se možda pojavila.
Sada ja to ne mogu. Moja uobičajena, pasivna pažnja opaža moju energiju samo kada je rastavljena u sitne delove, kada je angažovana u nekoj reakciji ili nečem drugom. Energija je daleko od svog izvora, i nema svrhe naprezati se da je ne bi izgubili. Uprkos svemu, mogu da razumem tu situaciju i prihvatim je kao moju trenutnu realnost.
Dakle, čovek broj 4 je moj prevashodni cilj, a to znači u svakom trenutku prepoznati u kojem centru se nalazim i tako balansirati njihovu aktivnost.
S druge strane, Gurđijev je imao vrlo zanimljivu podelu kada je u pitanju čovečanstvo. Kada je govorio o ezotercizmu napravio je podelu po koncentričnim krugovima. Tom prilikom Gurđijev kaže:
"Ovo čovječanstvo kojem mi pripadamo, misleći na cjelokupno istorijsko i praistorijsko čovječanstvo koje je poznato nauci i ovoj civilizaciji, u realnosti čini samo vanjski krug čovječanstva, u kojem postoji i nekoliko drugih krugova.
Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno čovječanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentričnih krugova.
Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.
"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”
U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju."
Ovde se radi o jednoj istinskoj – kolinearnosti. Znači, to nema ništa zajedničkog sa naturanjem određenih ideja nekoj grupi ljudi (kao što je to slučaj se religijama, sektama i ‘tajnim društvima’), pretvaranja ljudi u sledbenike i zahtevanja da se slede određene odrednice. Ovde se radi o individuama od kojih svaka poseduje svoju individualnost u najvećoj mogućoj meri, što podrazumeva jedno nepodeljivo "Ja", sve vrste svesti koje su moguće za čovjeka, svo znanje koje je moguće da čovjek ima, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.
"Sljedeći krug se naziva - 'mezoterični,' što znaci, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoteričkog kruga, s tom razlikom što je njihovo znanje više teoretskog karaktera.'
To se naravno odnosi na znanja kosmičkog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje još uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktičan način.
Znači, oni znaju mnogo više nego što su u stanju da pretvore u praksu.
Međutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identično sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoteričkom krugu.
Između njih ne može da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao što svi oni razumiju, i svi razumiju na isti način kako jedan razumije.
Međutim, kao što je već prethodno rečeno, to razumijevanje, u poređenju sa razumijevanjem onih iz ezoteričkog kruga, je više teoretske prirode.
Treći krug se naziva – ‘egzoterični’, vanjski, zato što je to vanjski krug unutrašnjeg dijela čovječanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga što karakteriše ljude iz ezoteričnog i mezoteričnog kruga, s tim što je njihovo kosmičko znanje više filozofskog karaktera, što bi značilo, ono je više apstraktno u poređenju sa znanjem onih iz mezoteričnog kruga.
Pripadnik mezoteričnog kruga kalkuliše, dok pripadnik egzoteričnog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje često nije izraženo u njihovom aktivnostima. Međutim, između njih ne može biti razlike u razumijevanju. Ono što razumije jedan, razumiju i svi ostali."
Kolinearnost je ključ jedne ezoteričke grupe.
U literaturi koja priznaje postojanje ezoterike, čovečanstvo se deli samo na dva kruga, egzoterični krug, koji se nalazi nasuprot ezoteričnog, naziva se normalnim životom. U realnosti, kako vidimo, ‘egzoterični krug’ je nešto veoma daleko i veoma visoko iznad nas. Za običnog čoveka, već samo to podrazumeva ‘ezotericizam’.
" Ovaj ‘vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije."
Ovde primećujemo da - recimo - "ovo što ja kažem je istina..." ili "svako stvara svoju vlastitu realnost" je jedna od glavnih karakteristika ovog kruga mehaničkog čovečanstva.
"Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.
U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja.
Ukoliko ljudi koji pripadaju tom krugu postanu svjesni ovog opšteg nedostatka razumijevanja i dobiju želju da razumiju i da se njih razumije, onda to podrazumijeva da oni imaju jednu podsvjesnu tendenciju ka unutrašnjem krugu, jer međusobno razumijevanje počinje samo u egzoteričkom krugu i samo tamo je ono moguće.
Međutim, svjesnost o nedostatku razumijevanja ljudima obično dolazi na jedan potpuno drugačiji način, tako da mogućnost razumijevanja jednog čovjeka zavisi od mogućnosti njegovog prodora u egzoterični krug gdje razumjevanje počinje.
Ako zamislimo čovječanstvo u obliku četiri koncentrična kruga, tu takođe možemo zamisliti četiri prolaza na kružnici trećeg, unutrašnjeg kruga, tj. egzoteričnog kruga, kroz koje ljudi iz mehaničkog kruga mogu da prođu.
Ta četiri prolaza su ujedno u vezi sa četiri puta, o kojima smo prije pričali."