„Najteže je izboriti se za greh protiv sopstvenih uverenja i načela. Pritom, greh se definiše kao iskliznuće iz usvojenog sistema vrednosti. S tim u vezi, ne smemo stalno videti grešnike u drugima, ali ni u sebi. Tek kada, dakle, u drugima i u sebi prestanemo tražiti grešnika, počećemo da vidimo - čoveka. Jer, na kraju krajeva, nema ničeg lošeg u tome biti grešan, loše je nemati svest o sopstvenim greškama. Iako možda na prvi pogled sve ovo nema/ima konkretne veze sa gejevima; ipak mnogi, tj. očigledna većina gejeve vide kao grešne osobe, osobe koje su "iskliznule iz usvojenog sistema vrednosti". Poenta je dakle u tome da se moramo boriti protiv stigme (u smislu ljage, sramote) homoseksualnosti u društvu, da ne smemo na gejeve gledati, narodski rečeno, kao na - bele vrane. Jer, različitost per se ne bi morala biti greh, a homoseksualnost je samo jedan varijetet seksualnosti. S tim se danas slažu i naučnici.
Učešće na tom skupu jeste lični izbor, pa nadležni organi ne bi smeli dozvoliti da dodje do poziva na nasilje i samog nasilja nad učesnicima/učesnicama. U Srbiji moraju shvatiti, oni koji kasne u tome, da drugačiji svet jeste - moguć. Naime, oni pravolinijski-misleći moraju prestati da ubedjuju sebe i ljude oko njih da je ono kako oni misle i šta oni rade - najispravnije, te se moraju učiti da pokazuju toleranciju prema - gejevima. Ne samo na Paradi ponosa, nego i u svakodnevnom životu posle toga. Sve je u tome.