Hocu jedan pangalaktichki grgoljblaster

Meni se cetvrta knjiga dosta svidja, dok je peta, sa svim paralelnim vaseljenama, ipak malo preterana...
Vidi se da se malo iskomercijalizovao sa tom knjigom, pa jos i dopisivanje likova za filmski scenario...

Ako cemo posteno, meni se najmanje svidja treca knjiga, nekako mi je sve ono sa Krikitom neprivlacno. Mislim, ideja je genijalna, ali mi je nekako to odbojno pomalo.
 
Nego da se vratim na temu i da popijemo po jedan grgoljblaster.
A za neupucene:

Evo šta Enciklopedija Galaktika ima da izjavi o alkoholu. Ona kaže da je alkohol bezbojna, isparljiva tečnost koja se dobija vrenjem šećera; potom se beleži njegovo toksično dejstvo na neke oblike života, čija je hemija zasnovana na ugljeniku.
I Autostoperski vodič kroz Galaksiju pominje alkohol. On kaže da je od svih postojećih pića najbolji pangalaktički grgolj blaster.
On kaže da pangalaktički grgolj blaster deluje tako kao da vam mozak rasparča kriška limuna u koju je ubačena velika zlatna cigla.
Vodič govori o tome na kojim se planetama pravi najbolji pangalaktički grgolj blaster, koliko se od vas očekuje da platite za njega i koje će vam dobrotvorne organizacije posle pomagati da se rehabilitujete.
Vodič vas čak savetuje kako da ga sami napravite.
Uzmite celokupnu sadržinu jedne boce starog džanksa, kaže on.
Ulijte jednu meru vode iz okeana Santraginusa V - ah, ta morska voda Santraginusa, kaže on. Ah, ta santraginjanska riba!!!
Spustite unutra tri kocke arkturijanskog megadžina i sačekajte da se izmešaju s tečnošću (sve mora biti dovoljno ohlađeno, inače će se benzin izgubiti).
Propustite četiri litre falijanskog močvarnog gasa kroz sve to, u spomen na sve one blažene stopere koji su umrli od zadovoljstva po močvarama Falije.
Na vrh srebrne kašičice dodajte malo kvalaktinske esencije hiperminta, koji podseća na sve one tanane miomirise tamnih oblasti Kvalaktine, pune pritajenog tajanstva i slasti.
Dodajte zub algolijanskog sunčanog tigra. Posmatrajte kako se topi i širi plamen algolijanskih sunaca duboko kroz srce pića.
Kapnite malo zamfuora.
Dodajte maslinku.
Popijte... ali... vrlo pažljivo...
Autostoperski vodič kroz Galaksiju prodaje se dosta bolje od Enciklopedije galaktike.
 
ender:
NaraYan:
Postoji teorija koja kaže da će, ukoliko ikada iko bude otkrio koja je svrha Vaseljene i zašto ona postoji, ova smesta iščeznuti i biti zamenjena nečim još neobičnijim i neobjašnjivijim.
Postoji i druga teorija koja tvrdi da se sve to već desilo. :D :wink:
Kliknite za proširenje...
Znaci mislis da je sve zatvoreni krug, nesto kao u Odiseji u svemiru
Kliknite za proširenje...

Ma ovo je pochetak 'Restorana na kraju Vaseljene'. :wink:
 
ender:
Steta je da ova tema propadne jer ima neko jos nesto zanimljivo?
Kliknite za proširenje...

'Autostoperski vodič kroz Galaksiju' ima da izjavi sledeće o planeti Golgafrinčam: to je planeta sa prastarom i tajanstvenom istorijom, bogata legendama, crvena, a povremeno i zelena od krvi onih koji su u pradavna vremena tražili načina da je pokore; zemlja isušenih i golih predela, slatkog i sparnog vazduha otežalog vonjem mirisnih proleća koji se sliva niz vrelo i prašnjavo stenje i hrani tamne i mošusne lišajeve pod njim; zemlja grozničavih čela i zatrovane mašte, naročito među onima koji okuse lišajeve; takođe zemlja hladnih i senovitih misli među onima koji su naučili da se odreknu lišajeva i da nađu sebi drvo pod kojim će leškariti; zemlja čelika, krvi i junaštva; zemlja tela i duše; bila je to njena istorija.
A u čitavoj toj drevnoj i tajanstvenoj istoriji, najtajanstvenije prilike bez sumnje su veliki, opkoljavajući pesnici Ariuma. Ti opkoljavajući pesnici živeli su po udaljenim planinskim prolazima, gde su ležali i čekali malene grupe neopreznih putnika, a onda bi ih opkolili i gađali stenjem.
A kada bi putnici stali da zapomažu i da im govore zašto ne odu da napišu neku pesmu umesto što muče ljude tim bacanjem stena, oni bi iznenada prestali i počeli da recituju jednu od sedam stotina devedeset četiri velike poeme Vasiliana. Te poeme bile su izuzetne lepote i još više izuzetne dužine, a sve su imale istovetnu rimu.
Prvi deo svake pesme govorio je o tome kako je nekada iz grada Vasiliana pošla grupa od pet mudrih kneževa na četiri konja. Kneževi koji su, razume se, bili hrabri, plemeniti i pametni, putovali su po udaljenim zamljama, borili se sa divovima-ljudožderima, tragali za egzotičnim filozofijama, pili čaj sa čudnovatim bogovima i spasavali divna čudovišta od grabljivih kneginja pre nego što su konačno izjavili da su dostigli prosvetljenje i da je došao kraj njihovim lutanjima.
Drugi, mnogo duži deo svake pesme govori potom o njihovom preganjanju i zanovetanju oko toga ko će od njih morati peške da se vrati nazad.
Sve to počivalo je u drevnoj prošlosti planete. Ali jedan od naslednika tih neobičnih pesnika izmislio je lažne priče o žalosnoj sudbini koja je ljudima Golgafrinčama omogućila da se otarase u potpunosti beskorisne trećine svog stanovništva. Druge dve trećine ostale su mirno kod kuće i živele su punim, bogatim i srećnim životima, sve dok ih nije sve skupa zbrisala zarazna bolest koju su zaradili iz prljavih telefona.

:wink:
 
ender:
ja sam negde citao da ce uzeti crnca da glumi forda?
Kliknite za proširenje...

Imate sve info u vezi sa filmom na adresi http://www.imdb.com/title/tt0371724/

A knjiga je diiivna, pukla sam od smeha. Najbolji su ubedljivo Artur, Ford i Zaphod koji misli da je super dasa, Marvin ume pomalo da nervira ali ga u dubini duse razumem :) , a sladak je i onaj veseli mali robot pri kraju (ne secam se kako ga je Ford nazvao, po imenu psa neke njegove ribe?). Kuca van ludnice Dzona Votsona i uputstvo za koriscenje cackalica su genijalni izumi! :)

I jedva cekam da vidim film, bez obzira na komercijalizaciju... Seriju nisam gledala, kad se vrtela na nasoj TV?
 
Steta sto necemo docekati nastavak knjige, nekako mi je cika Daglas sasekao kraj. Ono prica ide, ide i onda odjednom BUMm neki klub i cica mica i gotova prica. Ja sam nekako ocekivao nesto vise za kraj mozda neku poslednju foru ili nesto ali nikako nisam ocekivao tako bezvezan(bar po meni)kraj
 
Mozda vas u prvom trenutku smori ovoliki post, ali, verujte, vredi procitati ga!
I, necu vise, casna rec, osim ako mi ne budete trazili da prekucavam knjigu malo-po-malo. :?

Dakle, ovo je deo uvoda u HHGG na engleskom, tj, prica o ideji za knjigu... Nisam sigurna da li u nasem prevodu postoji, pa mi nije bilo tesko da vam prekucam.

IZVOLITE...

A GUIDE TO THE GUIDE
Some unhelpful remarks from the author

“The history of The Hitch Hiker's Guide to the Galaxy is now so complicated that every time I tell it I contradict myself, and whenever I do get it right I'm misquoted. So the publication of this omnibus edition seemed like a good opportunity to set the record straight – or at least firmly crooked. Anything that is put down wrong here is, as far as I'm concerned, wrong for good.

The idea for the title first cropped up while I was lying drunk in a field in Innsbruck, Austria, in 1971. Not particularly drunk, just the sort of drunk you get when you have a couple of stiff Gosser after not having eaten two days straight, on account of being a penniless hitch hiker. We are talking of a mild inability to stand up.

I was traveling with a copy of the Hitch Hiker's Guide to Europe by Ken Walsh, a very battered copy that I had borrowed from someone. In fact, since this was 1971 and I still have the book, it must count as stolen by now. I don’t have a copy of Europe on Five Dollars a Day (as it was then) because I wasn’t in that financial league.

Night was beginning to fall on my field as it spun lazily underneath me. I was wondering where I could go that was cheaper than Innsbruck, revolved less and didn’t do the sort of things to me that Innsbruck had done to me that afternoon.

What had happened was this. I had been walking through the town trying to find a particular address, and being thoroughly lost I stopped to ask for directions from a man in the street. I knew this mightn’t be easy because I don’t speak German, but I was surprised to discover how much difficulty I was having communicating with this particular man. Gradually the truth dawned on me as we struggled in vain to understand each other that of all the people in Innsbruck I could have stopped to ask, the one I had picked did not speak English, did not speak French and was also deaf and dumb. With a series of sincerely apologetic hand movements, I disentangled myself, and a few minutes later, on another street, I stopped and asked another man who also turned out to be deaf and dumb, which was when I bought the beers.

I ventured back on to the street. I tried again.

When the third man I spoke to turned out to be deaf and dumb and also blind I began to feel a terrible weight settling on my shoulders; wherever I looked the trees and buildings took on dark and menacing aspects. I pulled my coat tightly around me and hurried lurching down the street, whipped by a sudden gusting wind. I bumped into someone and stammered an apology, but he was deaf and dumb and unable to understand me. The sky loured. The pavement seemed to tip and spin. If I hadn’t happened then to duck down a side street and pass a hotel where a convention for the deaf and dumb was being held, there is every chance that my mind would have cracked completely, and I would have spent the rest of my life writing the sort of books which Kafka became famous for and dribbling.

As it is I went to lie in a field, along with my Hitch Hiker’s Guide to Europe, and when the stars came out it occurred to me that if only someone could write a Hitch Hiker’s Guide to the Galaxy as well, then I for one would be off like a shot. Having had this thought I promptly fell asleep and forgot about it for six years.”

:)
 
don't panic:
ender:
don't panic:
Covek je napisao jos samo dve knjige:
Holisticka detektivska agencija Dirka Dzentlija i
Duga mracna cajanka duse
Kliknite za proširenje...
I kako su se tebi svidele?
Kliknite za proširenje...
Sorry! Knjige su super, ali nisu tako dobre kao Vodič.
Kliknite za proširenje...
Probajte i sa "Losos sumnje (autostoperski vodič poslednji put)", knjigu nije pisao Daglas lično, već su, nakon njegove smrti, njegovi prijatelji, pokupili sve što je imao u računaru i na diskovima, malo doterali i objavili, takođe tu su i neke njegove interesantne kolumne i izjave, kao i intervjui, najzad tu je i sirovi početak njegovog poslednjeg romana koji nije dovršio!! Knjižica je odlična, saznaćete mnogo o njemu, kao npr. da je bio zaluđenik za računare, i uglavnom je uspeo da nagovesti razvoj IT tehnologija, ali i mnogo drugih stvari!!!!
 
Ah, da meni je gotivan mr.Proser (ako se dobro sećam imena), znate lika, koji je doveo buldožere u prvom delu da sruše Arturovu kuću!!! Lik sa malom krznenom kapicom i ovećim stomakom (usled genetskog zamešateljstva to mu je jedina veza sa njegovim direktnim pretkom po muškoj liniji Džingis Kanom), koji nakon Fordovog ubeđivanja dobrovoljno leže pred bagere, sa slikom raščupanih konjanika koji urlaju na njega u glavi!!! :lol:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top