HERMAN GERING

ILLUMINAT

Domaćin
Banovan
Poruka
3.050
Herman Gering (nem. Hermann Wilhelm Göring) rođen je u Rozenhajmu u nemačkoj pokrajini Bavarskoj 12. januara 1893. Rođen je u vojnoj porodici, otac mu je bio oficir, pa je i on pohađao vojnu školu. Uspešno ju okončao, te postao član pruskog kadetskog korpusa. Pridružio se nemačkoj vojsci. Služio je u pešadiji tokom prvih meseci Prvog svetskog rata , ali je ubrzo bio hospitalizovan zbog hroničnog artritisa u kolenu.
Nakon oporavka pridružio se nemačkim vazdušnim snagama. Kao pilot nije bio samo uspešan, bio je pravi vazduhoplovni as, čak su ga svojevremeno nazivali naslednikom legendarnog barona von Rihthofena.
Njegova pilotska karijera bila je besprekorna, a u vazduhi se ponašao kao pravi vitez. Prema rečima jednog danskog pilota kojem se za vrijeme vazdušne bitke bio zaglavio mitraljez, Gering, videvši to, nije ga hteo oboriti, već mu je samo salutirao i odleteo.Čudno je da je ovakav vojnički karakter i časno ponašanje nekako nestalo tokom Geringovog službovanja Trećem Rajhu, gde će, obavljati dužnost zapovednika Ratnog vazduhoplovstva, i počiniti velika nedela. (Setimo se samo nemačkog stravičnog bombardovanja Beograda i ostalih srpskih gradova).
Gering kao mladi pilot tokom Prvog svetskog rata je imao 22 pobede i odlikovan je gvozdenim krstom za hrabrost .
Vreme nakon završetka Prvog svetskog rata provodio je u Minhenu, išao je na predavanja iz političkih nauka i tamo pao pod uticaj profesora geopolitike Karla Haushofera. Onde je prvi put čuo i Hitlera kako govori. Hitler je, u to vreme neumorno govorio gde je god stigao i mogao po Minhenu. Gering će i sam kasnije izjaviti da je bio blago rečeno zadivljen Hitlerovim govorima. "Bila je to politička ljubav na prvi pogled". Tim je rečima izrazio divljenje svom budućem vođi.
Vrlo brzo pridružio se NSDAP-u, bilo je to 1923., a Hitler mu je, prepoznavši u njemu sposobnog čoveka, kojeg je pri tome i krasio ugled ratnog heroja, prepustio vođenje SA-om. Zajedno sa Hitlerom i ostalim tadašnjim vođama NSDAP-a učestvovao je u neuspelom Minhenskom puču. Hitler i nekolicina najistaknutijih odmah su završili u zatvoru, a Gering je, da bi izbegao hapšenje, pobegao u Švedsku . Tamo je ostao sledeće 4 godine, a vratio se tek kada mu je kancelar Rajha Paul fon Hindenburg 1927. odobrio amnestiju. Usled sticaja okolnosti Hitler će 1933. preuzeti mesto nemačkog kancelara, a tada počinje i Geringov uzlet.
Firer ga imenuje ministrom bez portfelja, još godinu dana pre bio je i predsednik Rajhstaga i mogao je da počne svoj surovi okršaj s političkim neistomišljenicima. Na udaru su prvenstveno bili članovi levih stranaka, posebno Komunističke partije koji su tih dana bili nemilosrdno proganjani, hapšeni i ubijani. Pridružio se i vrhu SS-a i zajedno sa Hajnrihom Himlerom postavljao temelje idejama o budućim koncentracionim logorima.
Hitlerovu naklonost, ovaj je častohlepni i bolesno ambiciozni čovek, zadobio učestvovanjem i u takozvanoj noći dugih noževa kada je, u obračunu sa čelništvom SA-a zbog zavere, (likvidacija Ernsta Rema) pokazao visok stepen nemilosrdnosti.
Čak se i sam Gering nasmejao kada mu je sudija Džekson na suđenju za ratne zločine puno godina kasnije rekao: "Gering je svoje debele prste imao u svemu".
Njegov kraj, kao i velike većine nemačkih čelnika, počinje s Drugim svetskim ratom. Kao Rajhsmaršal s nebrojenim činovima, titulama i dužnostima dobro je počeo. Brza kapitulacija Francuske, Holandije i Belgije kojoj je bio bez dileme zaslužan ohrabrila ga je, ali i navela da počini veliku grešku: preveliko angažovanje Luftvafea (bazdušnih snaga) u blickrigu na Veliku Britaniju koji se zapravo nikad nije ni dogodio. Silni gubici na strani nemačkih snaga onemogučili su veću vazdušnu podršku nemačkoj pešadiji u napadu na Sovjetski Savez.
Kraj je došao pet godina kasnije. Herman Gering bio je uhvaćen od strane savezničkih trupa neposredno pre kapitulacije. Veliki Rajhsmaršal, obožavatelj umetnina i nakita, (jedan od hobija bilo mu je pljačkanje umjetničkih dela iz porobljenih zemalja i stvaranje vlastite grandiozne kolekcije), nemojmo zaboraviti da je bio i narkoman (ovisnik o morfijumu kojeg su mu morali davati i u zatvoru) ostao je sam u nevelikoj vlažnoj ćeliji Nirnberškog zatvora, čekao je svoju presudu.
Proglašen je krivim po svim tačkama za ratne zločine i osuđen na smrt vešanjem. U trenutku kada je osuđen na smrt, skinuo je svoje slušalice i u potpunoj tišini odmarširao iz sudnice. Nakon 19 dana pošto mu je odbijena molba da bude streljan, pregrizao je kapsulu cijanida koju je skrivao u svojoj ćeliji. Nije sebi mogao da dozvoli nečasnu smrt.
Gering je umro 15. decembra 1946.
 
Još par detalja o Geringu. Bio je avijatičarska legenda u I svetskom ratu. Leteo i borio se u istoj jedinici sa legendarnim Crvenim baronom. Malo je poznato da je pre službe u avijaciji bio pešadinac i da je 1914. bio u Srbiji. Kad se u Cerskoj bici povlačio preko Drine izgovorio je čuvenu rečenicu: „Kako su dobri momci ovi Srbi. Ratuju bolje od Francuza.” Po nemačkom porazu, 1923. godine učestvovao u Minhenskom puču, ali nije uhapšen, već je emigrirao u Austriju, zatim u Švedsku gde se prvi put oženio. U Švedskoj se 1925. lečio od narkomanije, kada su mu dijagnostifikovana brojna duševna oboljenja, od kojih ga je najviše mučila megalomanija i kompleks veličine, što ga je pratilo do kraja života. Bio je veliki majstor tajnog društva Thula. Vratio se u Nemačku 1927. godine. U jesen 1934. bio je na sahrani kralja Aleksandra Karađorđevića u Topoli kao predstavnik nacističke Nemačke. Osnovao je Gestapo i Luftwafe. U Hitlerovoj vladi bio je ministar vazduhoplovstva i predsednik Vlade Prusije. Zvanična istorija ga optužuje za masovna bombardovanja evropskih gradova. Suđeno mu je na Nirnberškom procesu gde je osuđen na smrt vešanjem, ali nije obešen jer se pred čin pogubljenja otrovao kapsulom cijanida. Pretpostavlja se da mu je otrov doturio američki kapetan Vilijam Teks, njegov čuvar u zatvoru u Nirnbergu, oduševljen ne samo Geringovom ličnošću već i idejom nacionalsocijalizma. Bio je legenda, ostao je legenda. Postavlja se pitanje morala zapadnih saveznika koji su sudili duševno obolelom čoveku i osudili ga na smrt vešanjem, ali ipak nisu uspeli da ga obese.
 
nisi prvi niksicanine koji to kaze...bukvalno sam cuo to na stotinu mesta,cak i od nemaca....voleli su obojica bela odela,iste fensi uniforme,svetlo plave....lov,vile,uopste sve sto je fency...sto bi rekli,bili skolovani

cuj,kazu da su cela ta ekipa ljudi,svi skolovani negde u nekim skolama,i pusteni u svet...to kazu...ja licno verujem da su samo bili ljudi svoga vremena...znaci,jednostavno,voleli,oblacili i radili,sve ono sto bi ljudi na njihovom mestu radili u to vreme
 

Back
Top