Harizma

Biti harizmatičan?

Na prvi pogled, nekako uvek polazimo od osnova da je biti harizmatičan ustvari biti fizički lep i da je fizička lepota
glavna smernica za formiranje mišljenja o nekome.
Na drugi pogled, osvrćemo se na duhovnu lepotu, privlačnost, koja je vrlo često u neskladu sa fizičkim karakteristikama.
i tad kompletiramo utisak koji može da nosi titulu "harizmatičan ili ne"...

Da li je harizma ustvari sklad duha i tela?

Dali neko može biti harizmatičan, a da ništa ne govori?
Teško.
A opet zašto nečije reči ostavljaju veći utisak, a izgovorene od nekog drugog manji.
Mislim da je samopouzdanje vrlo važno za harizmu.
Uopšte govor je važan...reči, govor tela...
Mada teško je to pitanje :D
 
Za harizmu je podjednako važan govor tela koliko i elokvencija, nevezano za neko formalno obrazovanje.
Nebrojeno puta se recimo baš u ovom našem malom oboru desilo da se ljudi razočaraju jedni u druge prilikom upoznavanja, jer onaj ko je skoro pa alfa na nekoj temi bude sasvim vizuelno neprihvatljiv i potpuno tunjav u RL.

Pojava bez intelekta, sa druge strane, je kao hodajući bilbord... ;)
 
Nisi se nečijim tekstovima ovde oduševljavala,
pa ga zamišljala kao ideal onog što ti paše...
a onda se naživo razočarala? ;)

textovi mogu biti i copy/paste.
gledam stav, manje više mišljenje, nemam ništa protiv ako se ne složimo uvek... čak je poželjno.
inače ne zamišljam kako izgleda u rl, oseti se jačina ili slabost, to je ono što je bitno. ne bih znala da opišem fizički 'alfa mužjaka'. tačnije ono što očekujem od pojave.
nisam se oduševila, nisam se razočarala, po tom stavu se lepo nazire karakter, retko je promašaj i u rl. da ponovim, ne zanima me kako izgleda fizički, sve dok nemam 'skrivenih namera'. :lol:
 
Harizma se pre svega odnosi na onu unutrašnju lepotu, to je ličnost koja pleni i privlači, zrači nečim pozitivnim, prijatna je i poseduje šarm. Koja ima "ono nešto" u sebi, zbog čega privlači pažnju i osvaja srca. :)
 
Jerži Kosinski je u jednom romanu opisao događaj iz svog života:
na nekom prijemu upoznao je devojku, kvadriplegičarku, sa urođenim teškim fizičkim deformitetima.
Ali lice joj je bilo - kako je opisao - inteligentno, produhovljeno, prelepo.
U to vreme Kosinski je već bio poznati pisac sa reputacijom zavodnika, rado viđen u holivudskom džet setu.
Reakcija na devojku začudila je i njega samog: do tada su njegove odabranice bile prototipovi pin-up devojaka, mada se u dublje veze upuštao isključivo sa ženama određenog intelektualnog potencijala. Nakon prvobitnog osećanja mešavine sažaljenja i divljenja, ustanovio je da ga ona veoma uzbuđuje. (Razloge seksualne privlačnosti opisuje na par strana.)
Ova je, međutim, bila nešto posebno - izuzetno elokventna, obrazovana, zanimljiva, vesele naravi, i imao je želju da je osvoji. Smatrao je da to neće biti problem, jer sa takvim fizičkim deformitetima verovatno nikada nije imala udvarača.
Danima se vrzmao oko nje, zasipao je svim i svačim iz svog srcelomačkog asortimana. Ona je bila uljudna no hladna.
Na kraju joj je, izgubivši strpljenje, priznao šta oseća. Do tada ga je već bila zaludela.
Devojka se nasmejala i odgovorila da je on uopšte ne interesuje, i prekinula svaki kontakt.
Kasnije je saznao da je u tom trenutku imala još nekolilo obožavalaca, i da joj je život bio bogat ljubavnim vezama.
Izjasnio se o njoj kao o jednoj od najharizmatičnijih pojava koje je ikada sreo.
 
Jerži Kosinski je u jednom romanu opisao događaj iz svog života:
na nekom prijemu upoznao je devojku, kvadriplegičarku, sa urođenim teškim fizičkim deformitetima.
Ali lice joj je bilo - kako je opisao - inteligentno, produhovljeno, prelepo.
U to vreme Kosinski je već bio poznati pisac sa reputacijom zavodnika, rado viđen u holivudskom džet setu.
Reakcija na devojku začudila je i njega samog: do tada su njegove odabranice bile prototipovi pin-up devojaka, mada se u dublje veze upuštao isključivo sa ženama određenog intelektualnog potencijala. Nakon prvobitnog osećanja mešavine sažaljenja i divljenja, ustanovio je da ga ona veoma uzbuđuje. (Razloge seksualne privlačnosti opisuje na par strana.)
Ova je, međutim, bila nešto posebno - izuzetno elokventna, obrazovana, zanimljiva, vesele naravi, i imao je želju da je osvoji. Smatrao je da to neće biti problem, jer sa takvim fizičkim deformitetima verovatno nikada nije imala udvarača.
Danima se vrzmao oko nje, zasipao je svim i svačim iz svog srcelomačkog asortimana. Ona je bila uljudna no hladna.
Na kraju joj je, izgubivši strpljenje, priznao šta oseća. Do tada ga je već bila zaludela.
Devojka se nasmejala i odgovorila da je on uopšte ne interesuje, i prekinula svaki kontakt.
Kasnije je saznao da je u tom trenutku imala još nekolilo obožavalaca, i da joj je život bio bogat ljubavnim vezama.
Izjasnio se o njoj kao o jednoj od najharizmatičnijih pojava koje je ikada sreo.
Ja mislim da bi sad bio pravi momenat da Oziman plasira one svoje dve lepotice! ! !
Naime...Šta je ženska,a šta muška lepota,a šta erotićnost,a šta harizmatićnost?
Mogu li se te osobine razdvajati i ima li ih razdvojenih baš sasvim...?
Recimo,Tito je imao oko sedamdeset kad je pred Generalnom skupšinom održao govor (u ime
Pokreta nesvrstanih) i doživeo nezapamčene ovacije i delegata i velikog broja državnika sveta
-te sa tih sedamdeset nije svakako bio privlačni seksualni objekt!Iako je još zadržao lepe crte lica...
Naravno-i njegova sahrana je pokazala tu njegovu snagu harizme,koja tek tada,nije imala ništa
erotično ni privlačno...Ne samo kod nas,u mnogim zemljama su ljudi osećali njegovu smrt kao
smrt bliskog rođaka...Slično je bilo s Lenjinom,Čerčilom...Koji se nikako nisu mogli ubrojiti u lepotane!
Dakle:šta to zrači iz tih harizmatičnih,šta je tako privlačno?
 
Svi mi ovde, čini mi se, poistovećujemo harizmu sa privlačnom snagom koja je uslovljena (feromoni, vizuelni kriterijumi itd.)
a koju svako ima u nekom u odredjenom smislu..
Medjutim istinski harizmatični ljudi su lideri, vodje, iza njih ostaje ona harizma koja pleni i nakon njihove smrti..
Recimo Jim Morrison..on je u jednom trenutku svoje karijere voleo i šokirao naciju, time se naravno nametnuo naciji..
Koliko ta "nametljivost" igra ulogu baš po pitanju harizmatičnosti za vjeki vjekov?...
 
Svi mi ovde, čini mi se, poistovećujemo harizmu sa privlačnom snagom koja je uslovljena (feromoni, vizuelni kriterijumi itd.)
a koju svako ima u nekom u odredjenom smislu..
Medjutim istinski harizmatični ljudi su lideri, vodje, iza njih ostaje ona harizma koja pleni i nakon njihove smrti..
Recimo Jim Morrison..on je u jednom trenutku svoje karijere voleo i šokirao naciju, time se naravno nametnuo naciji..
Koliko ta "nametljivost" igra ulogu baš po pitanju harizmatičnosti za vjeki vjekov?...

pa da misli harizmaticnih ljudi su vecne....jer su univerzalne.....i svako se moze pronaci u nekoj od njih....cak i da ne znas kako je izgledao jimi morison niti sta je radio njegova misao govori o njegovoj harizmi...

,,Kada moc ljubavi bude prevladala ljubav za moci covecanstvo ce spoznati mir,,
 
Danas prirodna, urodjena harizma izumire. Svi nesto glume sa manje ili vise uspijeha, ubijedjuju druge u stvari u koje i sami sumnjaju. Ljudi postaju isprogramirani sredinom i uslovima zivota i tako razvijaju 'silikon' harizmu.
 

Back
Top