Haiti u rasulu

Sensei

Master
Moderator
Poruka
67.647
Naoružane bande kontrolišu veći deo prestonice, Port-o-Prensa, i prisilile su da se zatvori međunarodni aerodrom u prestonici i rafinerija benzina. Većina preduzeća je zatvorena ili ih bande reketiraju.

Obični Haićani strahuju za svoju bezbednost bez zaštite zakona i reda koji samo vlada može da obezbedi. Ali vlade nije ostalo mnogo: Izbori nisu održani od 2016. godine; poslednji predsednik, Jovenel Moise, ubijen je 2021. godine; a sadašnji premijer i vršilac dužnosti predsednika Ariel Henri zaglavio je u Portoriku, ne može da odleti nazad na Haiti.

Sve više postaje jasnije da Haiti nema ni sredstava ni mogućnosti da se sam izvuče iz ove klanice, što povećava izglede za – i poziva na – stranu intervenciju. Do sada je u tom cilju Kenija ponudila 1.000 naoružanih policajaca; druge zemlje mogu da se uključe. Sjedinjene Države i Evropa su obećale milione dolara pomoći.

1710865067248.png


Pratite li ova događanja?
 
Haiti je dugo patio od siromaštva i ekonomskih poteškoća, koje proističu iz ogromnog spoljnog duga prema njegovim bivšim francuskim kolonizatorima, kao i decenija političke nestabilnosti. Ostaje jedna od najsiromašnijih nacija na svetu i rangirana je na 163. od 191 zemlje u Indeksu ljudskog razvoja 2022. Međutim, sadašnja nevolja sa kojom se nacija suočava počela je pre par godina, kada su naoružane bande počele da preuzimaju kontrolu nad oblastima širom nacije.

Najveći deo ovih problema bio je usredsređen u glavnom gradu Haitija, Port-o-Prensu, gde je koalicija bandi pod nazivom G9 preuzela de fakto kontrolu nad većim delom grada. Dok je nasilje bandi istorijski problem, atentat na predsednika Haitija Jovenela Moisea 2021. gurnuo je zemlju u haos i stvorio vakuum koji je omogućio bandama da preuzmu vlast.

1710865598551.png
 
Humanitarna kriza počela je kada je G9 stvorio blokadu oko Varreuksa, jednog od najkritičnijih terminala za gorivo u zemlji. To je dovelo do masovne nestašice dobara kao što su hrana, voda i druge osnovne potrepštine. Blokada je nastala kao odgovor na najavu haićanskog premijera Ariela Henrija da će njegova vlada ukinuti subvencije za gorivo. G9 je opkolio Vareuka u znak protesta i zatražio Henrijevu ostavku, iako je on i dalje na vlasti.

Prekidanje terminala Varreux imalo je domino efekat na naciju, gušivši lanac snabdevanja u zemlji i izazivajući probleme u brojnim sektorima privrede. Rojters je izvestio da je zbog toga većina haićanskih privrednih aktivnosti zastala.

Osim toga, bilo je izveštaja o bolnicama širom zemlje koje su prinuđene da se zatvore zbog nestašice snabdevanja, jer se većina njih napaja dizel agregatima — robom koja više nije dostupna. Ovo je dovelo do čitavog niza problema unutar nacije koja se već bori da pruži adekvatnu medicinsku negu, posebno zbog ranih bolesti koje takođe trenutno muče Haiti.
 
Nasilje nad decom, silovanja, pljačke, građanski nemiri i razorni nivoi gladi takođe su postali norma u zemlji. Više od 4 miliona ljudi suočava se sa nesigurnošću hrane, prema Ujedinjenim nacijama, a Ujedinjene nacije smatraju da je Haiti prvi put u svojoj istoriji u fazi gladi petog ili „katastrofalnog“ nivoa.

Ljudi koji žive u Port-o-Prensu su dodatno rekli Rojtersu da su snažni antivladini protesti često prerasli u nasilje, pri čemu su obračuni između rivalskih bandi i organa za sprovođenje zakona postali svakodnevna pojava.

1710865915087.png
 
glavna nesreca je pocela sa onim zemljotresom,
ima vec 10-ak godina,
tad su im amerikanci pruzili "pomoc"
i to je bio njihov kraj
Главна несрећа им се десила кад су нововјенчани за брачно путовање одабрали Хаити.

"When Bill and Hillary Clinton travelled to the Caribbean nation of Haiti as newlyweds in 1975, they were enchanted."

Све остало је историја.
 
kako je klinton imao spreman plan
kako da "pomogne" haitiju odmah posle zemljotresa,
trazite nekog da vam prevede


Erdbeben kommen nicht auf Bestellung. Und trotzdem gibt es immer irgendeinen, der darauf vorbereitet ist. Das Beben, das am 12. Januar 2010 um 16:53 Uhr Ortszeit die haitianische Hauptstadt Port-au-Prince erschütterte, rund 300.000 Menschen tötete und fast zwei Millionen Menschen obdachlos machte, hatte wirklich niemand erwartet. Mehr als hundert Jahre hatte sich die Erde hier nicht mehr nennenswert bewegt. Aber William Jefferson „Bill“ Clinton, von 1993 bis 2001 Präsident der USA und seit 2009 UN-Sondergesandter für Haiti, hatte schon einen Plan in der Schublade für das, was nach dem Erdbeben zu tun sei: Einen Industriepark wollte er bauen lassen, voller Fabriken, in denen Tausende von Frauen im Akkord T-Shirts, Unterwäsche und Pullover nähen. Das arme Haiti als Billiglohn-Konkurrenz für das arme Bangladesch.

Schon Monate vor dem Beben, im Oktober 2009, hatte der Sondergesandte Clinton bei einem Treffen mit Unternehmern in Port-au-Prince versucht, Investoren für diesen Plan zu finden. Nachdem 2008 die tropischen Wirbelstürme Fay, Gustav, Hanna und Ike über Haiti gezogen waren und rund 800 Tote und einen Schaden von mehr als einer Milliarde US-Dollar hinterlassen hatten, sollte dem Land geholfen werden. Aber die internationale Hilfe war schmal, und kein Unternehmer wollte Geld in die Hand nehmen für ein Industriegebiet im äußersten Norden Haitis, in der Nähe des Dorfes Caracol. Mindestens 20 000 Arbeitsplätze sah Clintons Plan dort vor, ein Kraftwerk, einen Hafen und eine Gated Community für die Manager.


Nach dem Erdbeben zog Clinton diesen Plan aus der Schublade. Geld spielte plötzlich keine Rolle mehr, die internationale Gemeinschaft hatte mehr als zehn Milliarden US-Dollar für Haiti zugesagt. Es fügte sich, dass Clinton zu seinem Amt als UN-Sondergesandter auch noch einer der beiden Vorsitzenden der im April 2010 eingerichteten „Interim Haiti Recovery Commission“ wurde, über die dieses Geld ausgeschüttet werden sollte. So steht heute ein funkelnagelneuer Industriepark in Caracol, einem Ort, in dem man von der Katastrophe in Port-au-Prince aus den Radionachrichten erfuhr. Hier oben im Norden hat man nichts von dem großen Beben gespürt, erinnert sich Bürgermeister Colas Laundry. „Wirklich, rein gar nichts.“
 
glavna nesreca je pocela sa onim zemljotresom,
ima vec 10-ak godina,
tad su im amerikanci pruzili "pomoc"
i to je bio njihov kraj
Glavna nesreca je pocela kada su se oslobodili kolonijalne Francuske.
Prerano.

Zato su i sada neradnici koji mora da zive od socijalne pomoci i diktata tudjih drzavnih parazita, kao sto su pomenuti Klintonovi.

Jos malo pa i Srbiju to ceka, samo da nastavimo jos malo sa ovim levicarskim i nacionalistickim idejama.
 
Glavna nesreca je pocela kada su se oslobodili kolonijalne Francuske.
Prerano.

Zato su i sada neradnici koji mora da zive od socijalne pomoci i diktata tudjih drzavnih parazita, kao sto su pomenuti Klintonovi.

Jos malo pa i Srbiju to ceka, samo da nastavimo jos malo sa ovim levicarskim i nacionalistickim idejama.
to sto ti ceznes da budes neciji podanik,
ne znaci da i drugi to zele,
veci deo covecanstva je ipak normalan
 
Naoružane bande kontrolišu veći deo prestonice, Port-o-Prensa, i prisilile su da se zatvori međunarodni aerodrom u prestonici i rafinerija benzina. Većina preduzeća je zatvorena ili ih bande reketiraju.

Obični Haićani strahuju za svoju bezbednost bez zaštite zakona i reda koji samo vlada može da obezbedi. Ali vlade nije ostalo mnogo: Izbori nisu održani od 2016. godine; poslednji predsednik, Jovenel Moise, ubijen je 2021. godine; a sadašnji premijer i vršilac dužnosti predsednika Ariel Henri zaglavio je u Portoriku, ne može da odleti nazad na Haiti.

Sve više postaje jasnije da Haiti nema ni sredstava ni mogućnosti da se sam izvuče iz ove klanice, što povećava izglede za – i poziva na – stranu intervenciju. Do sada je u tom cilju Kenija ponudila 1.000 naoružanih policajaca; druge zemlje mogu da se uključe. Sjedinjene Države i Evropa su obećale milione dolara pomoći.

Pogledajte prilog 1517265

Pratite li ova događanja?
Bokte pa ovo ko jedan sasvim običan dan u srbiji.
 
to sto ti ceznes da budes neciji podanik,
ne znaci da i drugi to zele,
veci deo covecanstva je ipak normalan
Moja primalni nagon me tera da ja hocu da zivim od socijalne pomoci, kao Gaza, Haiti, Krajina, Severna Mitrovica, Berni Sandres, BLM budale i Duci Simonovic; ali ipak imam mozak koji mi kaze da to ipak ne moze tako u realnom svetu, i da moze da donese samo sranj.e na duze staze, to je smrt za svaku zajednicu.
 
Moja primalni nagon me tera da ja hocu da zivim od socijalne pomoci, kao Gaza, Haiti, Krajina, Severna Mitrovica, Berni Sandres, BLM budale i Duci Simonovic; ali ipak imam mozak koji mi kaze da to ipak ne moze tako u realnom svetu, i da moze da donese samo sranj.e na duze staze, to je smrt za svaku zajednicu.
lako je tebi pricati kad ipak zivis u jednom delu sveta
u kom samo boodale ne umeju da prezive,
bog nam je podario optimalne geografske uslove,
optimalnu klimu,
sunce, zemlju, vodu , vazduh,
80% ljudi na planeti nema tu srecu,
i onda dodju razbojnici i unisteti i pokradu i to malo sto imas,
zlato, naftu, itd
 
Naoružane bande kontrolišu veći deo prestonice, Port-o-Prensa, i prisilile su da se zatvori međunarodni aerodrom u prestonici i rafinerija benzina. Većina preduzeća je zatvorena ili ih bande reketiraju.

Obični Haićani strahuju za svoju bezbednost bez zaštite zakona i reda koji samo vlada može da obezbedi. Ali vlade nije ostalo mnogo: Izbori nisu održani od 2016. godine; poslednji predsednik, Jovenel Moise, ubijen je 2021. godine; a sadašnji premijer i vršilac dužnosti predsednika Ariel Henri zaglavio je u Portoriku, ne može da odleti nazad na Haiti.

Sve više postaje jasnije da Haiti nema ni sredstava ni mogućnosti da se sam izvuče iz ove klanice, što povećava izglede za – i poziva na – stranu intervenciju. Do sada je u tom cilju Kenija ponudila 1.000 naoružanih policajaca; druge zemlje mogu da se uključe. Sjedinjene Države i Evropa su obećale milione dolara pomoći.

Pogledajte prilog 1517265

Pratite li ova događanja?
Ne zanimaju me ta pretpovijesna divlja plemena. Tek ako netko napusti mentalitet kamenog doba i pridruži se suvremenom svijetu, postanu mi donekle zanimljivi. Ovako su mi kao neki jungle party.
 
Proveo sam dva meseca svog života u dva različita navrata u toj zemlji. I dan danas tamo imamo filijale moje firme. Ono što mogu da vam kažem iz prve ruke: sve što valja na Haitiju, rezultat je rada Amerikanaca.

Pokušavali su godinama da naprave normalan sistem, ali nekim ljudima i nekim zemljama zaista nema pomoći.
 
Proveo sam dva meseca svog života u dva različita navrata u toj zemlji. I dan danas tamo imamo filijale moje firme. Ono što mogu da vam kažem iz prve ruke: sve što valja na Haitiju, rezultat je rada Amerikanaca.

Pokušavali su godinama da naprave normalan sistem, ali nekim ljudima i nekim zemljama zaista nema pomoći.
Što ih ne bombarduju uranijumom da procvetaju bolje?
 

Back
Top