Гусари - страх и трепет Јужних мора

http://en.wikipedia.org/wiki/Charlotte_Badger

Šarlot Badger je prva australijska gusarka i jedna od prvih, ženskih, belih stanovnika Novog Zelanda. Rodjena 1778 u siromašnoj porodici u Engleskoj. Sa osamnaest godina ukrala je vredne novčiće sa namerom da pomogne svojoj porodici, ali je uhapšena. Osudjena je na prinudni rad u jednoj ženskoj fabrici na sedam godina. Tokom svog zarobljeništva rodila je devojčicu. Tri godine posle oslobodjenja planirala je da postane služavka i našla se sa detetom na brodu ,,Venus", gde je upoznala Ketrin Hagerti, koja će zajedno sa Šarlot postati pirat. Obe su na brodu imale ljubavnike, uz čiju pomoć su pobunili posadu na preuzimanje broda, dok je kapetan bio odsutan. Nije bilo teško jer je kapetan Samjuel Čejs imao ružnu naviku da bičuje žene na brodu iz zabave.

Društvo je uhvaćeno, Ketrin je preminula od groznice, mnogi su ubijeni, brod je spaljen, ali se sudbina same Šarlot ne zna.
 
Medju Vikinzima je bilo i gusara, ali nešto slabo može da se nadje o tome.

pa. vikinzi se po svemu mogu nazvati pretečama gusara. metode djelovanja, organizacija, e, sad , ja se ne razumijem previše u taj dio istorije pa i ne znam da li su imali neke odmetničke grupe i da li je dolazilo da sukoba na moru. ali, bi valjalo to istražiti.

postoji film o ženi-piratu http://www.imdb.com/title/tt0112760/ vjerovatno baziran na svim ovim slučajevima.

Djika junior, dobrodošla u naš mali ali odabrani pirat crew:)
 
Lejdi Meri Kiligrev - I njen otac i njen suprug su se bavili piratstvom, s tim što je Merin suprug, ser Henri, dobio blagovremeno unapredjenje u admirala od kraljice Elizabete I. Kad god bi njen suprug otplovio, Meri bi se nagažovala u piratstvu, koristeći poslugu svog zamka kao posadu, za šta je kraljica verovatno znala. 1570 zarobila je nemački trgovački brod i uputila se u Irsku da je rasporda. Medjutim, zamerila se pogrešnom čoveku, vlasnik broda bio je prijatelj same kraljice :per: i Meri se ubrzo našla iza rešetaka.

Kao i sa većinom istorijskih žena iz tog perioda, ne zna se tačno šta se desilo sa njom. Moguće je da je osudjena na smrt, ali je kraljica intervenisala i Meri je dobila ili malu zatvorsku kaznu ili je oslobodjena. U svakom slučaju više se nije bavila piratstvom.


http://en.wikipedia.org/wiki/Women_in_piracy


http://1.***************/-C_vAua4mCWY/TnI7-ROZ6wI/AAAAAAAAB3M/_a_69YZ1FIo/s1600/MaryKilligrew.jpg
 
Ulcinjski Gusari

30572968.jpg


http://www.vibilia.rs/srpski/izvestaj/0506/ulcinjski-gusari_inflight-06-04_191005.pdf

Na krajnjem jugu crnogorske obale nalazi se jedan od najstarijih gradova na jadranskom primorju, Ulcinj. Zbog svoje izrazito povoljne klime, predivnih pjescanih plaza, zbog izvora Ijekovite, sumporne vode, Ulcinj je, prije svega, poznati turisticki grad i morsko Ijeciliste.

Iz proslosti ovoga grada posebno su interesantne price o Ulcinju kao gusarskom leglu. Gusarstvo na ovim podrucjima pominje se i za vrijeme vladavine llira. Vjerovatno su se i prvi stanovnici Ulcinja bavili gusarenjem, koje je bilo razvijeno u vrijeme kraljice Teute (III vijek p.n.e.) ali je kasnije iscezlo. Uteinjsko gusarstvo u vrijeme prije turske vladavine rijetko se pominje, a ponovna njegova ekspanzija uglavnom se vezuje za poznatog gusara Uluci Alija, koji je sa svojih 400 alzirskih gusara uselio u pusti ulcinjski grad poslije bitke kod Levanta (1571). Od tada pa sve do zabrane gusarenja ulcinjski gusari su bili velika opasnost za sve brodove na Jadranskom moru.
Za svoje akcije gusari su koristili brze brodove raznih tipova. U pocetku su to bile lagane i brze fuste, fregate i tarantane, a kasnije i malo veci brodovi — tzv. galeote.

Ulcinjske gusarske grupe bile su samostalne, a udruzivale su se povremeno sa drugim gusarima. Medju cuvenim imenima gusara iz Ulcinja pominju se Hahjdar Karamindzoja, Lika Ceni, Hadzi Alija, Husein Rejzi, AliHodza i mnogi drugi. Svi oni imali su svoje gusarske grupe i ratovali su, prema prilikama, i na moru i na kopnu.
40473044.jpg

O ulcinjskim gusarima u narodu postoje mnoge pjesme i price, a jedna od najzanimljivijih govori da je kao zarobljenik gusara u Ulcinju boravio poznati spanski pisac Miguel de Servantes. Prica kaze da je Servantes inspiraciju za neobicni zenski lik svog cuvenog djela nasao u jednoj ulcinjskoj starogradanki koja se bila zagledala u naocitog pjesnika. Kako se grad tada zvao Cita di Dolcinio, nije tesko zapaziti da je Dulcineja, Don Kihotova dama, dobila ime po mjestu gdje je cuveni Spanac robovao pet godina. Gusari su mislili da Servantes pripada visokom stalezu, i medu svim robovima, za njega su trazili najvecu otkupninu, koju njegova porodica pet godina nije uspijevala da prikupi.
 
Grejs O Malej - iz Irske, bavila se piratstvom u 16. veku. Poznata je po mnogo nadimaka, najviše po ,,Morska kraljica Konoza", kao istorijska ali i folklorna ličnost.

Rodjena je u 1530. u irskoj plemićkoj porodici, tzv O Malej klanu, koja je bila i jedna od malobrojnih plemićkih porodica koje su kontrolisale morsku teritoriju. Njihovi zamkovi bili su gradjeni na obali kako bi motrili na teritoriju. Od braće i sestara imala je samo brata po ocu. Po jednoj legendi. kao devojčica poželela je da sa ocem otplovi u Španiju, ali je odbijena jer će se ,,njena duga kosa umrsiti o brodski kanap". Posramljena, odsekla je svoju kosu, i po toj frizuri će ostati i upamćena, čak i dobiti nadimak. Veruje se da je govorila dosta jezika.
1546 se udala za u porodicu O Flaertija ( nadam se da dobro prevodim ova imena), za plemića Donala, sa kojim je dobila troje dece, dva sina i ćerku sa kojom je bila jako bliska i koja je ličila na Grejs. Donal je kasnije poginuo u bitci, i Grejs je morala da se vrati na teritoriju svojih roditelja, a sa njom je krenuo veliki broj članova familije njenog supruga koji su joj bili odani.

1566 udala se u porodicu Bruk, za ,,gvozdenog Ričarda". Rodila mu je jednog sina, premda je Ričard imao još četvoro van braka sa Grejs. Postoje pretpostavke da je Grejs imala ljubavnike, jer je optuživana za promiskuitetnost, mada mnoge žene koje su odstupale od tadašnjih normi su isto tako optuživane.

Još dok je bila u prvom braku Grejs je bio glas da se bavi piratstvom. U svakom slučaju njena struka bilo je pomorstvo od kojeg je zaradila dosta novca. Posao je nasledila od oca. Kada joj je poginuo prvi suprug, ona je nastavila bitku protiv neprijateljskog klana, i svi su se zadivili njenim vodjstvom. Bitku je kao što je već pomenuto izgubila. Posle prelaska na očevu teritoriju, Grejs je nastavila da hara morima zajedno sa očevim klanom i klanom njenog prvoh muža. Presretali bi brodove i zahtevali novac i robu, a posle bitke i pljačke bi nestajali u jednom od mnogih zaliva.

U to vreme Irska je bila pod vodjstvom Engleske, ali samo na papiru, s obzirom da su irski klanovi bili država za sebe ( Grejs je bila jedna od njih i pored gusarstva spada i u irske revolucionare) . Grejs je dobila ponudu da se na irskoj teritorijji bori za interese Engleske a da za uzvrat dobije oko dvestotine boraca. Kada su joj Englezi zarobili sinove, Grej je otišla kod kraljice Elizabete I da trži njihovo oslobadjanje. Razgovor su vodile na latinskom radi boljeg sporazumevanja. POsle liste zahteva kraljica i gusarka su se dogovorile da se Grejsini sinovi oslobode a da Grejs prestane da podržava Irce) . Ovo je ejdan od legendarnih susreta u britanskoj istoriji.

Grace2.jpg


Ipak Grejs se vratila piratstvu i dalje je Engleze smatrala neprijateljima, i tako sve do svoje smrti, 1603, akda je preminula i sama kraljica.

http://en.wikipedia.org/wiki/Grace_O'Malley
 
Evo da dopunim ove Dragon~Reborn-e piratske zastave.

Inace Gusari ili Prisvojnici,Najamnici su uglavnom isticali zastave zemlje koja ih je unajmila,kao na promer Henri Morgan ili Francis Drajk zastavu Engleske.

Ove zastave su koristili Pirati koji su se trudili da zastrase posadu trgovackog broda sto je koliko znam jedinstven slucaj u heraldici jer zastave uglavnom predstavljaju one koji je nose.

Prvo je bila cela crvena i tako se i zvala jollie rouge na francuskom lepa crvena ili vesela crvena.

Џоли Роџер, добро познату гусарску заставу која приказује на црној позадини мртвачку главу са две укршене бутне кости први пут је истакао француски гусар Емануел Вин 1700. године.
http://www.istorijskabiblioteka.com/art2:dzoli-rodzer
 
Ево неких најпознатијих барјака(нису сви носили "лобању и кости" - Jolly Roger):
http://2.***************/-lDY0SQQ2JHM/T2tExHUUI5I/AAAAAAAAAQk/v3Gw_OsK9f8/s1600/flags+of+pirates.jpg
pirate-flag.jpg

pirate-flag_s.gif

Eto zastava Džona Rakhama se zadržala do današnjeg dana u popularnoj kulturi. Ostale vidim po prvi put.
 
Pošto sam nov ovde samo da pitam jel' može jedan kratak prilog o Khair ad-Din Barbarossi?
Ево нешто из прве: био је заповедник морнарице(Kapudan-ı Derya) у време Сулејмана Величанственог. На том месту га је наследио Мехмед-Паша Соколовић 1546. Старији брат му је био такође чувени гусар Aruj односно Baba Oruç по коме је овај добио име Барбароса, а и имао је риђу браду .
 
Ево нешто из прве: био је заповедник морнарице(Kapudan-ı Derya) у време Сулејмана Величанственог. На том месту га је наследио Мехмед-Паша Соколовић 1546. Старији брат му је био такође чувени гусар Aruj односно Baba Oruç по коме је овај добио име Барбароса, а и имао је риђу браду .

Uh, ništa od mog priloga. A ja hteo kao kobajagi da pišem malkice o njemu. Ali ipak uvod nam je isti.
 
Pirati iz Magreba

dec 17, 2009 Published by Казарски

pirate-flag.jpg

Danas kada u Adenskom zalivu blizu obala Somalije, pirati ponovo zadaju glavobolju čitavom svjetu, podsjetićemo se kako se istorija na neki čudan način ponavlja i koliko je piratstvo bilo „unosan“ posao i u dalekoj prošlosti na samim obalama Evrope.
bhc0323-300x208.jpg


Zemlje današnje sjeverne Afrike kao što su Alžir, Libija, Maroko i Tunis u prošlosti su bile poznate civilizovanim narodima Evrope, posebno Mediterana kao varvarske zemlje ili oblast Magreba u kojima su vladali razbojnici i pirati.
magreb1-300x163.jpg

Teritorije nekadašnjeg Magreba

Od jedanaestog vijeka pirati iz Magreba su zadavali velike glavobolje svima koji su imali tu nesreću da se zadese blizu njihovih obala mada se nijesu libili da sa jakim gusarskim flotama zalaze duboko u Mediteran i plijene i pljačkaju obale na suprot Africi, a stizali su čak i do Jadrana i Boke kotorske gdje su popalili i opljačkali čak manastir na Miholjskoj prevlaci.
front1-300x222.gif


Od 16 pa do početka 19 vijeka intezitet piratske aktivnosti se pojačao, pa se računa da su u njihovo ropstvo završila čak tri miliona hrišćana koji su prodavani na pijacama .
cornelis_vroom_spanish_men_of_war_engaging_barbary_corsairs-300x176.jpg



Glavne baze iz kojih su pirati delovali bili su Tripoli u današnjoj Libiji, kao i Marakeš u Maroku a u Alžiru istoimeni grad po kojem je država dobila ime. Polje njihovog dejstva se sem Mediterana prostiralo i na severni Atlantik.

Hiljade brodova Španije, Italije, Francuske Velike Britanije i ratnih i trgovačkih uništeni su a njihove posade i tovar ubijene i opljačkane ili odvedene u ropstvo. Samo Evropljana se procjenjuje da je oko milion ipo dopalo ropstva i bilo prodano na robovskim pijacama u Alžiru i Maroku. Stizali su arapski pirati i do obala Irske, Britanije i čak Holandije.

Velikom uspjehu arapskih pirata doprinio je sem njihove pomorske vještine i poseban tip broda, prvobitno napravljen u Alžiru upravo za potrebe gusarenja koje je tada bio vrlo unosan posao…bio je to Šambek. Naziv za ovaj tip broda potiče iz arapske riječi šebek koja znači hitar ili brz. Vitkih linija, dužine do četrdeset metara, naoružan sa najviše 30 topova mogao je da se kada nema vjetra kreće i kao galija na vesla i nad teškim i tromim evropskim ratnim brodovima odnosi briljantne pobjede.
chebec_model-241x300.jpg


Šambek je trojarbolni jedrenjak plitkog gaza, sa latinskim jedrima lak i okretan, pogodan za guasarenje ali i za trgovinu i ribarstvo pa je kasnije korišten u skoro svim zemljama Mediterana. Šambek su proslavili upravo jeziva djela pirata iz Magreba pa je pravljen i u Boki i bio poznat kao Bokeljski šambek. Poznati vitez malteškog reda Petar Želalić iz Bijele u Boki Kotorskoj imao je dozvolu od mletačkih vlasti da sa svojim šambekom gusari u korist Venecije u opasnim vodama sjeverozapadno od Malte.

Najpoznatiji pirati iz Magreba su bili braća Oak i Hizir Hajrudin Barbarosa poznat kao Crvenobradi zbog brade koju je farbao u crveno u čast svojeg starijeg brata Oak Raisa. Kontrolisali su obale Alžira u ranom šesnaestom vijeku a Hajrudin je zbog svojih čuvenih gusarskih poduhvata naimenovan za admirala flote Otomanske imperije. Pod komandom Hajrudina Babarose osmanlije su uspostavile kontrolu nad istočnim Mediteranom i držali je skoro trista godina. Bio je vrlo školovan i govorio čak šest jezika. Umro je 1546 od kuge.


Još jedan zanimljivi pirat iz Magreba bio je porijeklom evropljanin, čak ni manje ni više nego Englez kapetan Dzon Vard poznatiji kasnije kao Dzon Kiz.
Dzon je bio gusar koji je za vreme rata sa Španijom gusario u korist britanske krune i kraljice Elizabete ali kada je rat okončan ne želeći da se vrati u domovinu, oteo je sa svojom posadom ratni brod, promijenio mu ime u „Little John“ i počeo da gusari u oblasti Tunisa gdje je napravio svoju bazu.

Imao je ratne i gusarske sreće pa je od gusarenja stekao ogromno bogatsvo i želeći da prekine sa svojim aktivnostima tražio pomilovanje od kraljice…koje nije dobio. U Tunisu je podigao dvorac i pred smrt od kuge 1622. promenio je veru i postao misliman.

Treći čuveni gusar iz Magreba je alžirski gusar Rais Hamid koji je postao čuven u zadnjim godinama piratstva na afričkim obalama s početka 19 vijeka. Poginuo je u brobi u svojoj 45 godini života i on je ujedno poslednji poznati pirat iz Magreba.

Ugrožavajući plovidbene puteve zapadnih zemalja, pirati sa sjeverno afričke obale su navukli na sebe bijes SAD i početkom devetnaestog vijeka u dva rata protiv pirata, koalicione snage evropskih država sa Amerikom na čelu su potpuno uništili uporišta pirata u Libiji, Alžiru i Maroku od kojih se morski razbojnici nikada više nijesu oporavili.

Bombarodovanje Alžira 1816.

Iz vremena rata sa piratima u mornaričkoj himni SAD je ostao stih: „From the halls of Montezuma to the shores of Tripoli…“
 
Pronađen brod legendarnog gusara kapetana Morgana?!

28 jul 2012
Arheolozi su pronašli olupinu broda legendarnog kapetana Morgana.

Američka Devičanska ostrva – Već treću godinu za redom, tim vodećih američkih arheologa vraća se na ušća reke Chagres u Panami, u potrazi za izgubljenom flotom gusarskog kapetana Henri Morgana.
Morgan je bio jedan od najozloglašenijih gusara svih vremena, tako da je ovo prilika da se uz pomoć arheološka istraživanja premostio jaz između nauke i pop kulture. Većina ljudi povezuju Captaina Morgana sa proizvođačima ruma na čijim se etiketama on nalazi, ali on je takođe bio istorijska ličnost koja postiže neverovatne podvige širom Kariba.
Pre više od 300 godina kapetan Morgan je krenuo u svoj pohod po Karibima, nakon što je opljačkao zlato, srebro i dragulje kraljevske krune.
Pretraga je počela u septembru 2010, kada je tim arheologa otkrio šest topova uz samu obalu Paname koji su pripadali Morganu, a nastavljena je prošlog leta otkrićem potonulog drvenog broda iz 17.veka, potencijalno jedan od pet brodova koje je Morgan izgubio.
Ovog leta, tim se vratio u Panami i odmah su krenuli sa iskopavanjem istorijskih eksponata iz potonulog broda koji se nalazio na dnu u nadi da će potvrditi njegovo poreklo. Na osnovu nalaza, arheolozi tvrde da su pronašli olupinu njegovog broda, i to uz obalu Paname, kod zaliva Lajas.


To je područje sa kojeg je 1671. godine Morgan krenuo u pohod na Panamu, i to je bio vrhunac njegove karijere. Pohod je platio velikim gubicima, a uništen je i veliki deo grada Paname. Jedan od njegovih brodova, čini se, pronađen je oko 350 godina kasnije. Otkriven je kostur broda, koji je prekriven koralima, ali pronađen je i deo tereta.

Celi pothvat sponzorirali su proizvođači ruma koji nose ime gusara i to nakon što je istraživačima ponestalo novca nadomak nalazišta. Istraživači se sada nadaju da će im se trud isplatiti kad pronađu nestalo blago, no vođa tima Fritz Hanselmann tvrdi da je za njih najveće bogatstvo ipak sam brod.
Gusar Henri Morgan najpoznatiji je gusar svih vremena. Umro je 1688. godine o tuberkuloze koja je bila rezultat alkoholizma.

http://www.arheo-amateri.rs/2012/07/zanimljivosti/pronaden-brod-legendarnog-gusara-kapetana-morgana/
 
Piratski brod s blagom na obalama Tonge
11 avg 2012
Ronioci Tonge pronašli su olupinu za koju se veruje da je piratski brod koji je, prema lokalnom verovanju, prepun blaga potonuo u 19. veku, saopštili su zvaničnici ove tihookeanske kraljevine.


Delovi-piratskog-broda-1.jpg



Britanski brod „Port-au-Prince“ napali su lokalni ratnici 1806. godine po dolasku na Tongu i većina posade je ubijena po naređenju kralja Finau Ulukalala II.
Prema predanju, pirati su sa broda pokupili gvožđe i topove pre nego što je kralj naredio da se brod potopi zajedno sa blagom na njemu.
Verovalo se da je brod zauvek izgubljen sve dok ga jedan lokalni ronilac slučajno nije pronašao u blizini ostrva Foa, saopšteno je iz ministarstva turizma.
Ukoliko se ispostavi da je zaista reč o „Port-au-Prince“, blago bi i dalje trebalo da bude na brodu, navodi Frans pres.
„Veruje se da je velika količina bakra, srebra i zlata bila na brodu, zajedno sa srebrnim svećnjacima, kandilima, raspećima i putirima“, navodi se u saopštenju portparolke ministarstva Sandre Fifite.
Fifita kaže da je brod imao sanduke prekrivene bakrom što znači da je napravljen u periodu između 1780. i 1850. godine kada je takvo prekrivanje korišćeno kao zaštita od crva i drugih štetočina.

Delovi-piratskog-broda-2.jpg



U saopštenju se navodi da ronioci i dalje rade na mapiraju olupine pre nego što se krene u detaljno istraživanje broda.
Za sada se ne zna da li je nešto od blaga primećeno ili izvučeno.
„Port-au-Prince“ izgrađen je u Francuskoj ali su ga Britanci preuzeli i iz Londona je 1805. godine isplovio sa specijalnom dozvolom da napada brodove britanskih rivala – Španije i Francuske – i krade njihov tovar.
Posle dve godine na moru, tokom kojih je poharao španska naselja u Peruu i nekoliko španskih brodova, krenuo je preko Pacifika ka Tongi gde je i skončao.
Dečak Vilijam Mariner bio je član posade koji je preživeo masakr i postao je miljenik kralja usvojivši ime Toki Ukamea – Gvozdena sekira.
Na Tongi je proveo četiri godine pre nego što se ukrcao na brod koji je prolazio i vratio se u Britaniju gde je amateru-antropologu Džonu Martinu ispričao svoje avanture, a on ih je objavio u knjizi „Priča o domorocima ostrva Tonga“ koja je i dalje jedan od glavnih izvora za istoričare koji proučavaju prehrišćansku Tongu.
http://www.arheo-amateri.rs/2012/08/zanimljivosti/piratski-brod-s-blagom-na-obalama-tonge/
 

Back
Top