Gučevska bitka - prva rovovska bitka u Prvom svetskom ratu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
379.650
Duž grebena podrinjskih planina Gučeva, Boranje i Jagodnje, prirodnog grudobrana zapadne Srbije, od Gučeva do Mačkovog kamena, počela je najstrašnija bitka Velikog rata, tokom druge austrougarske ofanzive. Braneći vis Eminove vode i kotu 708 tokom 55 dana krvavih borbi žrtvovale su se hiljade srpskih vojnika.
Bila je to prva rovovska bitka i trajala je 55 dana. U narodu je poznata i kao bitka iznad oblaka. Trajala je od 7. septembra do 1. novembra 1914.

Bitka na Drini je vođena u jesen 1914.godine. Ona predstavlja nastavak agresije Austrougarske monarhije na Kraljevinu Srbiju. Ovaj put, posle poraza na Ceru, Carevina napada opreznije i obesnije sa idejom da se srpska odbrana razbije a kraljevska vojska kazni za pobedu na Tekerišu. Cilj Austrougara je ostao isti, vojno poraziti Srbiju i uključiti je u sferu uticaja crno žute monarhije. Želje su bile jedno a stvarnost sasvim nešto drugo.

Komandant austrougarske balkanske vojske Poćorek je po svaku cenu želeo da osvoji Gučevo. Na njega je usmerio 125.000 ljudi, 165 topova i 92 mitraljeza.
Kapiju Srbije branilo je 60.000 srpskih vojnika s 88 topova, gotovo bez municije, i 43 mitraljeza.

Bitka na Gučevu imala je presudan značaj za slom austrougarske ofanzive. Za Gučevo je čuo čitav svet kada je davne 1915. godine američki novinar Džon Rid obišao ovo polje smrti i s njega poslao potresnu reportažu.Ono po čemu je ovo posebno mesto jeste spomen-kosturnicau kojoj počiva više od tri hiljade ratnika.

Ukupni srpski gubici na Gučevu su bili od 18.500 do 20.000 boraca. Samo 5. Pešadijski puk 2.poziva imao je 1441 borca izbačenog iz stroja. Ako se doda i broj poginulih srpskih vojnika u borbama na Mačkovom kamenu a on je 11.490, dolazimo do broja od oko 30.000 izbačenih iz stroja. To su bili ogromni gubici za srpsku vojsku, još veći za srpski narod jer su stradali najbolji. Neprijatelj je izgubio mnogo više vojnika ali šta to nas treba da interesuje. Posle Bitke na Drini i povlačenja srpske vojske usledila je Kolubarska bitka i totalna pobeda nad Austrougarima.

Spomenik je zajednička grobnica srpskih i austrougarskih vojnika izginulih na ovoj planini. Prvo su spomen-kosturnicu svojim vojnicima podigli Austrijanci 1916. godine, da bi po oslobođenju tu bili sahranjeni i srpski vojnici, a austrougarska obeležja zamenjena našim, tako da je to od 1929. postala zajednička grobnica dve neprijateljske strane.
60987_1725621381-gucevo-bitna-spomen-kompleks-fotorina6_orig.jpg

(mediji)
 
O bojištu na Gučevu, američki novinar Edvard Rajan je zapisao:„,,Jednosatno teško penjanje dovelo nas je vrha prve planine, odakle smo mogli da vidimo strmoglav vrh Eminove vode... Uspeli smo se kroz šumu izdižućeg grebena možda trista metara višeg preko zemljišta posutog mesinganim čaurama granata, kožnim redenicima, delićima srpskih uniformi i točkovima uništenih prednjaka topova. Svuda su u šumi napuštene kolibe i pećine, gde je srpska vojska živela mesecima. Odgore smo primetili da su donji delovi drveća prekriveni lišćem, ali da su im vrhovi bili kao mrtvi... Pola šume je izdizalo suve polomljene šiljke tamo gde im je žestoka kiša metaka otkinula vrhove... Onda je došlo drveće bez grana. Prešli smo dve linije dubokih rovova i izbili na goli vrh Gučeva, nekada takođe pošumljenog, ali su sada ostali samo panjevi...S jedne strane ovog otvorenog prostora bili su srpski rovovi, s druge austrijski. Jedva ih odvajalo 18 metara. Tu i tamo rovovi obe strane su se spajali u ogromne rupe obima dvanaest metara, duboke petanest metara... Gomile Austrijanaca ležali su kako su ljudi pali u očajničkom jurišu. Među njima su bili i Srbi... Iza prvih linija austrijskih rovova nalazila se prepreka od bodljikave žice.”
Tokom rovovske vojne uočeno je da je najveći broj poginulih ili ranjenih vojnika bio pogođen u glavu i desno rame, pristupilo se izradi kosih puškarnica.
Vikipedija
 
Germanizovani Slovenac Oskar Poćorek, komandant austrogarske Balkanske vojske, patološki je mrzeo Srbe.
Govorio je da Austrougarska neće imati mira dok Srbiju ne baci na kolena.
Na Gučevo je uputio, kao najveću uzdanicu, 42. hrvatsku domobransku diviziju.
Komandant je bio Stjepan Sarkotić, veliki neprijatelj jugoslovenstva i Srbije.
Od kraja Prvog svetskog rata do 1929. rukovodio je „hrvatskim komitetom“ u Beču, prethodnicom ustaša.
Na čelu komiteta zamenio ga je Ante Pavelić.
U 25. pukovniji, gde su ratovali Josip Broz i Vlatko Maček, bio je i Slavko Štancer, koji će 1941. godine postati prvi čovek u vojsci NDH.
link
 
Germanizovani Slovenac Oskar Poćorek, komandant austrogarske Balkanske vojske, patološki je mrzeo Srbe.
Katastrofalno loš vojskovođa koji je nošen emocijama, tačnije tom mržnjom pogubio sve važnije bitke sa našom vojskom 1914. Da ga nisu smenili decembra 1914 i doveli mnogo boljeg generala Eugena Austrijskog nikada ne bi nas AustroUgarska okupirala u Prvom Svetskom Ratu. U svakom slučaju, slava našim palim junacima sa Gučevske Bitke! Koja je to hrabrost, ej!
 

Back
Top