Gubitak partnera

Pa ne znam druže stvarno, ja sam u psihičkom rastrojstvu baš. Kako to da shvatim da su se ljudi spasili dalje patnje? Ja i pokojna supruga smo tek maltene počeli da živimo život, dobili klinca, imali planove raznorazne, puni života i nade.. I onda se desi tragedija. Znajući nju, čisto sumnjam da se spasila neke patnje koje mislim da nije imala na ovom svetu. Trudili smo se da i nama i tom klincu bude full život.. I bio je.
 
Prosto samo je ostalo dete i da se radujete jedno drugom,mnogo smo zaglibili u hronike i tudje zivote,nema vise mora i putovanja,bez slobode nema zivota,ne mozes se radovati sto ovakvom svetu ostavljas dete i sto ga svesno moras gurati u njega
Odem kod majke a ona mi prepricava sve sto joj plasira vucic,i ja je prekinem ispada da necu da je saslusam a zapravo mi muka svega istog ispiranja mozga,tuzno je sto nemamo svoje zivote u rukama zato je spas jer je najgore vreme ikad
 
Ma razumem ja tebe šta pričaš. Svestan sam i ja gde živim, i gde će moj mališa da odrasta. Svestan sam da je ovo mulj teški od zemlje, da je sve propalo u svim sferama. Ali računam da bar neku moju unutrašnju bol i osećaj ne moram da predodredim ovom svakodnevnom sivilu kojem živimo, većina nas. Zato sam otvorio temu ako je nekoga ista zla sudbina zadesila nažalost, da bar od tog sivila nađemo neki izlaz i razmenimo neku reč. Bar razumevanja, utehe svakako nema.
 
O majci nisam pisao i lakse mi je kad ne pricam o tome,veruj malo mi treba da zaplacem kad pomislim i bolje je ne misliti,zanimaj se detetom i okupiraj misli drugim stvarima,ja necu reci zivot ide dalje ,ne mislim da treba s tim da se pomiri covek, jer nista ne moze biti normalno posle toga
 
Cao, zao mi je zbog tvog gubitka. Moja drugarica je izgubila decka s kojim je zivela na tragicam nacin. Zivi i sad. Nekako je to potisnula, valjda. A kako? Svako na svoj nacin. Neko uz poroke, neko uz lekove, neko uz veru, neko uz druge ljude... Verujem da ti je mnogo bitna socijalna podrska, prijatelji, poznanici, pa i neka partnerka nova, jbg, mozda zvuci suludo, ali jedino tako moze da se gura dalje. Nista se ne preboli, vreme ucini da izbledi + drugi ljudi, to je sve
 
Zivot ide dalje ali bol i praznina u tvom zivotu ostaje.Moraces da nadjes neki nacin da skrenes negativne misli i okrenes se necemu sto bi te bar malo na neki nacin vratilo u normalan zivot,najbolje je da se sto vise posvetis sinu.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Cao, zao mi je zbog tvog gubitka. Moja drugarica je izgubila decka s kojim je zivela na tragicam nacin. Zivi i sad. Nekako je to potisnula, valjda. A kako? Svako na svoj nacin. Neko uz poroke, neko uz lekove, neko uz veru, neko uz druge ljude... Verujem da ti je mnogo bitna socijalna podrska, prijatelji, poznanici, pa i neka partnerka nova, jbg, mozda zvuci suludo, ali jedino tako moze da se gura dalje. Nista se ne preboli, vreme ucini da izbledi + drugi ljudi, to je sve
Iskreno, meni je baš bedak. Par riba(cura) me muva, aj da kažem muva. Simpatiše je možda bolja reč, ali totalno sam mrtav. Nemam ni telesne potrebe čak da imam "drugaricu". Jednostavno ne vidim da mi je u drugoj neki izlaz iz psihičkog dauna. Nemam pojma, pukao sam svakako.
 
Poslednja izmena:
Iskreno, meni je baš bedak. Par riba(cura) me muva, aj da kažem muva. Simpatiše je možda bolja reč, ali totalno sam mrtav. Nemam ni telesne potrebe čak da imam "drugaricu". Jednostavno ne vidim da mi je u drugoj neki izlaz iz psihičkog dauna. Nemam pojma, pukao sam svakako.
Ne pricam o sexu... Samo razgovor s njima, verujem da je i njima do toga
 
Prosto samo je ostalo dete i da se radujete jedno drugom,mnogo smo zaglibili u hronike i tudje zivote,nema vise mora i putovanja,bez slobode nema zivota,ne mozes se radovati sto ovakvom svetu ostavljas dete i sto ga svesno moras gurati u njega
Odem kod majke a ona mi prepricava sve sto joj plasira vucic,i ja je prekinem ispada da necu da je saslusam a zapravo mi muka svega istog ispiranja mozga,tuzno je sto nemamo svoje zivote u rukama zato je spas jer je najgore vreme ikad
slusaj majku, starija je i pametnija:mrgreen:
 

Back
Top