ZigZag
Primećen član
- Poruka
- 660
Bas tako vala. ... da sam Kunta Kinte. Ne mosh pobec' od korena!
Kunta Kinte je bio ciga sa kojim sam sluzhio JNA.
Ne vishe od metar ipo visok, zdepast, vechito nasmejan, ne odveq bistar i totalno neunishtiv:
sunce, kisha, vejavica, blato, najgori poslovi, noqna strazha - uvek nasmejan!
Zamislite sad scenu.
Svako jutro u 4 budi nas zlosreqna truba sa razbucanog armijskog raglasa.
Dezhurni nemilosrdno trese dvospratne krevete i viche: USTAJ VOJSKO!
Nas 20ak umornih i mesecima neispavanih vojnika mrzimo zhivot i dan kad nas je majka rodila, teshka srca i zakrmeljenih ochiju gledamo nekako da se spremimo za jutarnju obavezu.
U svom tom tihom gundjanju i psovanju Kunta Kinte qe glasno:
"O KA'QE SMRKNE PA DA POLEGAMO?"
prosledjeno praskom smeha od svih nas neispavanih vojnika.
Tako nas je Kunta Kinte 6 meseci svako jutro bodrio tom jednostavnom rechenicom koja nam je svima tako puno znachila u trenucima jutarnje patnje.
Mnogo nam je nedostajao kad je bio otishao na redovno odsustvo.



