Pogreb “najvećeg sina naših naroda i narodnosti” obavljen je u prisustvu državne komisije, u kojoj su, osim njenog predsednika vicepremijera savezne vlade Bogoljuba Stavreva i Dolničara, bili Titov ađutant Zvonimir Kostić i još neka lica. Sahrana, kao deo pogrebnog ceremonijala, bila je improvizovana za televizijska i ostala snimanja. A u stvarnosti su radovi na Titovoj grobnici, nakon pogreba, trajali celu noć. Masivan i vrlo težak mermerni blok koji pokriva Titov grob trebalo je konačno namestiti i sve zabetonirati – posvedočio je .
Titov pogreb bio je veliki organizacioni i sigurnosni zalogaj, jer je okupio 209 delegacija iz 127 država, od kojih je većina došla avionima. Na civilnom aerodromu u Surčinu i vojnom u Batajnici nije bilo moguće smestiti sve, pa je aktiviran zagrebački aerodrom Pleso i vojni aerodromi u Tuzli, Zadru i Nišu.
Svaki od jugoslovenskih operativaca angažovan na ovoj sahrani bio je zadužen da prati po jednog stranog državnika. Neka tajna saznanja kazuju da je na Titovoj sahrani, ipak, sve bilo mnogo drugačije. Moj sagovornik je bio čovek pod zakletvom o ćutanju. Dr Obren Đorđević je četiri decenije proveo kao profesionalac u organima bezbednosti. Bio je oficir Ozne, Udbe i načelnik SDB, prvo u beogradskoj upravi, a zatim od 1978. do 1985. godine u srpskoj tajnoj policiji. Baveći se naučnim radom dr Đorđević je napisao čuveni »Leksikon bezbednosti«, zatim “Građanski rat 1941-45.” i još nekolicinu knjiga i udžbenika. Umro je nenadano u leto 1998. godine, ali je iza sebe ostavio uzbudljive beleške o radu Službe državne bezbednosti.
- Mi iz Službe državne bezbednosti Srbije tada smo imali zadatak da ›pokrivamo‹ Beograd spolja. Jovanku Broz i šest stotina stranih državnika čuvali su radnici DB SSUP-a, KOS-a i agenti stranih službi bezbednosti. Beograd je tada bio centar sveta, tu je pored predsednika država i vlada, kraljeva i prinčeva, bilo i stotinak stranih obaveštajnih službi od CIA, KGB, Mosada, preko BND do japanske službe bezbednosti! Kada je Josip Broz umro pojedini članovi Predsedništva SFRJ, pre svega Stevan Doronjski i Stane Dolanc, želeli su da ga balsamuju i stave u mauzolej, kakav ima Lenjin na Crvenom trgu. Titovo telo, međutim, bilo je puno raznih lekova i medikamenata, pa je počelo prerano da se raspada i da širi oko sebe neugodan miris – zapisao je dr Obren Đorđević.
I objasnio:
- Iz medicinskih i higijenskih razloga, pre svega, Dolanc, Mikulić i Doronjski odlučili su da se javna sahrana izvrši bez Titovog tela. U kovčeg koji je bio izložen u Saveznoj skupštini bila je vreća sa peskom. Tako se i dogodilo da su za kovčegom sa peskom išli Jovanka Broz, mnogi svetski državnici i naši građani. Tito je u međuvremenu položen u drugom kovčegu u Kući cveća. O tome niko ništa nije znao, sem Stevana Doronjskog, Staneta Dolanca i ljudi iz Titovog najužeg obezbeđenja. Bila je to poslednja Titova prevara – posvedočio je dr Obren Đorđević.
Ima, doduše, ljudi koji tvrde da je ta Titova sahrana tako izvedena, jer je Mitja Krajger, tadašnji šef SDB SSUP-a strepeo od moguće diverzije emigracije na samoj sahrani Josipa Broza. Iza ove tajne akcije stajao je ministar policije Stane Dolanc, koji se spremao da nasledi Tita.
Marko Lopušina