Greške srpske politike 20. veka

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pazi, pročitaš Wikipedijinu stranicu o Mariji Tereziji i vidiš da se u njeno vreme u Austrougarskoj shvatilo da je olovo štetno za ljudski organizam i da izaziva bolest i smrt. I kao rezultat tog saznanja, oni odluče da zabrane izradu posuđa od olova, što je tada bilo širokorasprostranjena pojava. A da li je to isto urađeno i u Srbiji? Dakle, nezavisnost i sloboda jedne države nije sama sebi cilj već kvalitet života običnog čoveka.

Tako dolazimo do spoznaje da postoje dve vrste slobode: Prva je sloboda vlasti da sa svojim narodom radi šta god joj padne na pamet (što vidimo na delu u Srbiji a što se maskira mitom o slobodi od stranih sila) i slobodi i visokom kvalitetu života običnog čoveka koju ostvaruju zemlje koje se uključuju u nadnacionalne organizacije i time se odriču barem jednog dela svog nacionalnog suvereniteta.

Nevolja Srbije je što je u njoj na delu prva verzija slobode.
Milan je ponudio kraljevinu Austrijancima nego oni odbili 😂
 
Pošto nisam dobio očekivano pitanje moram pružiti adekvatan odgovor, jer mi ništa drugo ne preostaje.

Ovako je formirana moderna hrvatska nacija. Pogledajte prilog 1296296
Samo neobrazovanima nije poznato da su prva dva popisa stanovništva A-U rađena bez provođenja ankete na terenu (prvi) i upisivanjem podatak neovisno o rječima anketiranih na terenu (drugi), jer su tadašnji jezikoslovci smatrali da neuk narod ne može točno odgovoriti na ponuđena pitanja i da lingvistika može dati točne rezultate bez uzimanja u obzir onoga što kažu stanovnici.

Zato su autori popisa uzeli kao dogmu da su oni koji goovre štokavski dijalekt svi odreda Srbi, neovisno o tome kako su se oni izjasnili na prvom popisu na kojem je postojala ta opcija.

Veliki slovački jezikoslovac i povjesničar Pavel J. Šafarik (1795. - 1861.) je 1842. godine vrlo jasno objasnio na koji način su kasnije provedeni ti popisi i koja se metodologija koristila pri njihovoj izradi:

"Narodno ime HRVATI prostire se daleko izvan granica koje smo (MI) odredili hrvatskom narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja ("čakavci"), sve do rijeke Cetine (boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, HRVATIMA. Od NAS su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u SRBE..."
 
Ok, evo sad si pojasnio. Onako napisano je zvučalo kao loš traktat.

Što se tiče Vojvodine i šokaca i bunjevaca, nije tako jednostavno. Moji su to poreklom, jednim delom, oni nikada nisu znali šta su po naciji, samo da su katolici. Još s 19. veka. Tu su mešavine, moj pradeda je recimo Nikola ali Laslo. Kod mađara je Laslo ime, kod njega prezime, kažu bio je Nemac Lacl, pa mađarizacija je učinila svoje. A opet oženio Sopčekovu, koja isto nije znala šta je. Najverovatnije Slovakinja. I dobili decu, pa unuke, oni rasli već u Jugolsaviji, danas sasvim ne znaju šta su. Neki su rešili da budu Hrvati, neki Mađari, neki Slovaci od njih, u istoj široj rodbini su se javila različita rešenja. Tako da taj deo nije jednostavan. Ali sigurno ih niko nije terao da budu Srbi. No, druga tema.
Narodi na ovim prostorima su izmiješani. Granice se jako teško mogu mijenjati. 90-tih si imao u Hrvatskoj izmešane gradove, sela, područja. Ne može se samo tako uzeti jedan dio nekome i pripojiti drugom. Normalno da će biti otpora. Ja sam bio protjeran iz svoje kuće 1991. A zašto? Zato što je par susjeda oko mene mislilo da to treba biti Srbija. Ja, i moji roditelji smo mislili da to treba ostati Hrvatska. Općenito, mislim da Srbija vodi pogrešnu politiku. Hrvatska je svoje političke ciljeve ispunila, sad nam ostaju ekonomski. Ako ne dođe do nekakve svjetske kataklizme.
 
Narodi na ovim prostorima su izmiješani. Granice se jako teško mogu mijenjati. 90-tih si imao u Hrvatskoj izmešane gradove, sela, područja. Ne može se samo tako uzeti jedan dio nekome i pripojiti drugom. Normalno da će biti otpora. Ja sam bio protjeran iz svoje kuće 1991. A zašto? Zato što je par susjeda oko mene mislilo da to treba biti Srbija. Ja, i moji roditelji smo mislili da to treba ostati Hrvatska. Općenito, mislim da Srbija vodi pogrešnu politiku. Hrvatska je svoje političke ciljeve ispunila, sad nam ostaju ekonomski. Ako ne dođe do nekakve svjetske kataklizme.
Da,samo jos ekonomski...
 
Ok, evo sad si pojasnio. Onako napisano je zvučalo kao loš traktat.

Što se tiče Vojvodine i šokaca i bunjevaca, nije tako jednostavno. Moji su to poreklom, jednim delom, oni nikada nisu znali šta su po naciji, samo da su katolici. Još s 19. veka. Tu su mešavine, moj pradeda je recimo Nikola ali Laslo. Kod mađara je Laslo ime, kod njega prezime, kažu bio je Nemac Lacl, pa mađarizacija je učinila svoje. A opet oženio Sopčekovu, koja isto nije znala šta je. Najverovatnije Slovakinja. I dobili decu, pa unuke, oni rasli već u Jugolsaviji, danas sasvim ne znaju šta su. Neki su rešili da budu Hrvati, neki Mađari, neki Slovaci od njih, u istoj široj rodbini su se javila različita rešenja. Tako da taj deo nije jednostavan. Ali sigurno ih niko nije terao da budu Srbi. No, druga tema.
Sve ok, ali poznato je da su Bunjevci doselili u Vojvodinu iz jugozapadnih krajeva, ponajviše iz zapadne Hercegovine i Dalmacije.
 
Jasan je naslov. Dobila ideju za temu: skoro bila u Sloveniji, pa se nešto mislila o svemu tome dok sam se uveče šetala Ljubljanom.

Evidentno je da je ceo 20. vek politika Srpske države takva, da budem fina, da ne zna šta hoće, tj da ne budem fina - kao lud čovek, ne zna gde udara. Velika stradanja, razaranja, gubitak stanovništva, prihvatanje komunizma, granice autonomnih pokrajina, odbacivanje raznih planova, do na kraju sukoba sa najvećim svetskim vojnim savezom. To je ono što se dešavalo. Ali ima onih koji sve to vide kao niz uspeha, neki vide kao niz neuspeha.
Srbija nije imala uspehe/neuspehe, nego oni koji vladali njome u odredjenom periodu su bili inkompetentni (glupi, tasti,diktatori, kriminalci.....). Nakon par stotina godina pod Turcima , na razini polurobova, mentalitet i iskustvo srpskog vrha nije bilo sposobno za vodjenje diplomacije,i za njene finese (a nije ni danas).
I danas Srbija pokusava prilicno naivno da sedi na nekoliko stolica, u nadi da ce bar jedna da ostane.Po meni dva najveca problema Srbije koji potenciraju njene neuspehe su oslanjanje na Rusiju (dok je Rusima Srbija beznacajna), i beskonacni krediti koji se vuku jos od 1890, tako da mora uzimati kratkorocne kredite da odplati stare kredite koji se vuku jos od Prvog svetskog rata
 
Narodi na ovim prostorima su izmiješani. Granice se jako teško mogu mijenjati. 90-tih si imao u Hrvatskoj izmešane gradove, sela, područja. Ne može se samo tako uzeti jedan dio nekome i pripojiti drugom. Normalno da će biti otpora. Ja sam bio protjeran iz svoje kuće 1991. A zašto? Zato što je par susjeda oko mene mislilo da to treba biti Srbija. Ja, i moji roditelji smo mislili da to treba ostati Hrvatska. Općenito, mislim da Srbija vodi pogrešnu politiku. Hrvatska je svoje političke ciljeve ispunila, sad nam ostaju ekonomski. Ako ne dođe do nekakve svjetske kataklizme.
Što se mene tiče, Hrvatska i Srbija više nemaju većih nerješenih problema.
 
Samo neobrazovanima nije poznato da su prva dva popisa stanovništva A-U rađena bez provođenja ankete na terenu (prvi) i upisivanjem podatak neovisno o rječima anketiranih na terenu (drugi), jer su tadašnji jezikoslovci smatrali da neuk narod ne može točno odgovoriti na ponuđena pitanja i da lingvistika može dati točne rezultate bez uzimanja u obzir onoga što kažu stanovnici.

Zato su autori popisa uzeli kao dogmu da su oni koji goovre štokavski dijalekt svi odreda Srbi, neovisno o tome kako su se oni izjasnili na prvom popisu na kojem je postojala ta opcija.

Veliki slovački jezikoslovac i povjesničar Pavel J. Šafarik (1795. - 1861.) je 1842. godine vrlo jasno objasnio na koji način su kasnije provedeni ti popisi i koja se metodologija koristila pri njihovoj izradi:

"Narodno ime HRVATI prostire se daleko izvan granica koje smo (MI) odredili hrvatskom narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja ("čakavci"), sve do rijeke Cetine (boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, HRVATIMA. Od NAS su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u SRBE..."
Sve je tamo lepo navedeno, i za Slavonce, Dubrovčane, Šokce i Bunjevce jasno stoji da su Srbi. Taj popis su radili Nemci (Austrijanci), tako da se izvlačite na pristrasnost popisivača stvarno ne ide. Na internetu se može naći veća mapa, gde je broj Hrvata veći i iznosi oko 1 700 000, a broj Srba nešto iznad 1 000 000, da bi odgovaralo stanju nakon Bečkog književnog dogovora, gde su govornici srpsko-hrvatskog grubo podeljeni na Hrvate (katolike) i Srbe (pravoslavce). Ali ovaj list pokazuje drugačije stanje. A na internetu sam našao i onu drugu veću mapu gde je broj Srba veći od broja Hrvata i poklapa je sa ovim listom koji sam izbacio. Ako hoćeš priložiću ti.
 
Narodi na ovim prostorima su izmiješani. Granice se jako teško mogu mijenjati. 90-tih si imao u Hrvatskoj izmešane gradove, sela, područja. Ne može se samo tako uzeti jedan dio nekome i pripojiti drugom. Normalno da će biti otpora. Ja sam bio protjeran iz svoje kuće 1991. A zašto? Zato što je par susjeda oko mene mislilo da to treba biti Srbija. Ja, i moji roditelji smo mislili da to treba ostati Hrvatska. Općenito, mislim da Srbija vodi pogrešnu politiku. Hrvatska je svoje političke ciljeve ispunila, sad nam ostaju ekonomski. Ako ne dođe do nekakve svjetske kataklizme.
Pa ušli smo u sasvim drugu temu.
Ja stojim na stanovištu da su nacije jedna glupost homo sapiensa
U toms mislu postavila sam ovu temu više kao želju da vidim šta ljudi misle gde je država Srbija grešila. Pri tome me više zanima država od Srba generalno.
Sve te nacije to su ljude nagovorili da moraju nešto biti.

Mene narvano suštinski zanima nauka i generalno kosmos. u tom kosmosu postoji jedna planeta sa generalno ograničenim, da ne kažem glupim, ljudima. Koji se glođu nešto između sebe, jer su se nazvali drugačijim imenima. To je NONSENS. To je moja osnovna polazišna tačka za sve. Ostalo su onako zanimljivosti iz života, a bome i ozbiljna stradanja ljudi.
 
Sve je tamo lepo navedeno, i za Slavonce, Dubrovčane, Šokce i Bunjevce jasno stoji da su Srbi. Taj popis su radili Nemci (Austrijanci), tako da se izvlačite na pristrasnost popisivača stvarno ne ide. Na internetu se može naći veća mapa, gde je broj Hrvata veći i iznosi oko 1 700 000, a broj Srba nešto iznad 1 000 000, da bi odgovaralo stanju nakon Bečkog književnog dogovora, gde su govornici srpsko-hrvatskog grubo podeljeni na Hrvate (katolike) i Srbe (pravoslavce). Ali ovaj list pokazuje drugačije stanje. A na internetu sam našao i onu drugu veću mapu gde je broj Srba veći od broja Hrvata i poklapa je sa ovim liatom koji sam izbacio. Ako hoćeš priložiću ti.
Sve je lijepo naveo i objasnio Pavel Šafarik. Ako ti nije jasno kod prvog čitanja, stavit ću ti opet citat.
 
Samo neobrazovanima nije poznato da su prva dva popisa stanovništva A-U rađena bez provođenja ankete na terenu (prvi) i upisivanjem podatak neovisno o rječima anketiranih na terenu (drugi), jer su tadašnji jezikoslovci smatrali da neuk narod ne može točno odgovoriti na ponuđena pitanja i da lingvistika može dati točne rezultate bez uzimanja u obzir onoga što kažu stanovnici.

Zato su autori popisa uzeli kao dogmu da su oni koji goovre štokavski dijalekt svi odreda Srbi, neovisno o tome kako su se oni izjasnili na prvom popisu na kojem je postojala ta opcija.

Veliki slovački jezikoslovac i povjesničar Pavel J. Šafarik (1795. - 1861.) je 1842. godine vrlo jasno objasnio na koji način su kasnije provedeni ti popisi i koja se metodologija koristila pri njihovoj izradi:

"Narodno ime HRVATI prostire se daleko izvan granica koje smo (MI) odredili hrvatskom narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja ("čakavci"), sve do rijeke Cetine (boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, HRVATIMA. Od NAS su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u SRBE..."
Zvuci jako ozbiljno, dok ne shvatis da je komicno to sto pise.Jezikoslovci (gde je izvuce) su dakle krivi sto je bilo naj vise srba na "popisu"?
 
Zvuci jako ozbiljno, dok ne shvatis da je komicno to sto pise.Jezikoslovci (gde je izvuce) su dakle krivi sto je bilo naj vise srba na "popisu"?
Šafarik je bio jedan od vodećih jezikoslovaca 19. stoljeća. Ako ti je on smiješan, nemamo dalje o čemu raspravljati. On je ukratko objasnio kakvom se metodologijom služila tadašnja lingvistika.. Znanstvenicima nije bilo bitno kako se izjašnjavaju sami stanovnici, već su na temelju njihova narječja sami određivali kojoj etničkoj skupini pripadaju.

Budući da su jezikoslovci u to vrijeme uzeli kao pravilo da su svi štokavci Srbi, oni su jednostavno zanemarili tvrdnje štokavaca koji su se izjašnjavali kao Hrvati i pribrojili ih Srbima. Zato su ispale nakaradne brojke u kojima stoji da u cijeloj Hrvatskoj nema Hrvata. Nekoliko desetljeća kasnije su ispravili tu grešku i rezultati su se drastično promijenili. To današnji ultradesničarski povjesničari u Srbiji nazivaju čudom i nikako ne mogu sebi objasniti kako se u razmaku od samo par desetljeća stvorilo toliko Hrvata. Zato pišu nebuloze o iznenadnoj ubrzanoj hrvatizaciji i koječemu. Ustvari, stvar je mnogo prozaičnija i jednostavnija. Prvi popisu su jednostavno bili pogrešni, što je jasno objasnio Šafarik.
 
I da, još da napomenem da mislim kako je sve ovo sa nacijama i državama ono isto što su Rimljnai imali "hleba i igara". Dakle, podeliš ljude na planeti Zemlji, onda se oni međusobno rokaju i svađaju. Pri tome svako grabi za sebe, kako države tako i pojedinci, a u suštini jedva da ko od nas i zna gde su konci od kojih se sve vuče i da li postoji neko ko se tako igra i smeška sa svime što se dešava.

Nego, kao što se ja brinem za sebe da meni bude dobro, tako se zanimam i za državu u kojoj živim. Dakle, volela bih da je pametnija. Kako vlast, tako i ljudi u njoj. Ali, na žalost, vidim glupost i ograničenost na sve strane.

(a da dodam, oni koji slično misle se i ne petljaju u poltiku, rade ozbiljno svoje poslove, zbog čega je ona i prepuštena idiotima. ja sam pokušala, ali izgleda da mogu samo da glasam jednom u 4 godine i to je sva moja moć).
 

Back
Top