gost koji nema meru...

Jel vam se desilo kad da vam u goste dodje neko ko zaboravi da treba jednom i kuci da krene...Eto sad se salim malo al me interesuje kako nekom ko je preterao dati do znanja da je vreme da ide? Da li ste i sami prevideli "znake" koji vam govore da ste negde zaseli preko mere?...je li i to deo kulture domace mislim ili smatrate to licnim stavom...ako vam je negde lepo ne ide vam se bas nikako?

kako nije...kako nije...iam jednog takog koji ne dolazi baš često, al kad dođe ne ume da ode jeote...misim sedi po 4,5 sati...znači ceo dan mi propadne zbog njega...
...štaznam...ja neam spas...misim ona klasika...oš još jednu kafu i to...ne pali...ko da namerno oće da mi skače po živcima...
...jedan od alarma da se krene kući je presušivanje tema...ali čak i kad ne presuše teme, postoji neki red, barem kod mene...znači nekih sat vremena je plafon, mada uglavnom ne bude ni tolko...kolko je potrebno da se popije kafa, to je to...
 
Ma brate, šta vredi i kad ti se neko najavi, kad ostane 6 sati da sedi.. i non stop moraš da melješ :lol: .

šifra: mizantrop

Не мизантроп, него неизграђен однос са људима-гостима.

То да неко седи по 5,6 сахата може само ако сте код куће по цео дан. Кад дође породица, ситна деца, на њих увек може човек да се вади, а стварно ни нисте код куће осим викендом, све то дође на своје. Мислим да и не ваља да се баш човек сасвим отуђује.
 
Kad idem kod najbolje prijateljice ili ona dolazi kod mene ,uglavnom se to radi subotom ili nedeljom , da bi smo mogle da divanimo ceo dan ili do kasno u noc :-)
To je neki nas ritual od tinejdzerskih dana. Samo sa njom imam takav odnos, ona i ja to znamo, i nikada se ne postavlja pitanje dokle ce da se ostane.
Kod drugih prijatelja kada idem , trudim se da ne sedim duze od dva sata .U poslednje vreme mi je jednostavnije da se sa nekim nadjem u gradu na kafi ili na rucku , jer to nikako ne moze potrajati ceo dan.
Mene malo zamara to celodnevno sedenje i caskanje ,osim sa vec pomenutom drugaricom.
Moj muz (vec sam pisala na jednoj temi) voli da dovodi svoje malobrojne prijatelje kod nas kuci. I oni bi mogli da sede celu vecnost. Njemu to ne smeta, uglavnom gledaju utakmice ili pricaju o svemu i svacemu , sa nekima od njih i saradjuje ,pa imaju tema mnogo. Ja lepo odem na spavanje i to je to. Jednom sam ustala oko deset ujutru,a on mi je rekao da mu je drug otisao pre sat vremena, imali su nesto vazno da pricaju. Malo mi je falilo da se onesvestim, al' dobro mene ne ugrozavaju.
Inace ,nisam imala situacija da nekoga moram ''dimom'' da teram iz kuce. Desavalo se ranije, kada mi je dete bilo mladje , da mi naprimer dodje prijateljica sa muzem i sa detetom, bude vreme da idu , a deca kukaju , jer bi jos da se igraju . Onda mi ''matori'' popustimo malo, ali vidim bude ljudima neprijatno , sve misle da mi smetaju. A bilo je i obrnutih situacija.
 
Kad odem u goste, popijem dva piva - plafon.
Kad meni dodje neko drag u goste, ja bih voleo da sedi i duze uglavnom.

Ali ima i onih izuzetnih situacija, koje se ne desavaju cesto. Na primer, kada se rodio moj sin, bili su kod nas upravo i tasta i tast, a dosao i jedan komsija. Tast, komsija i ja smo se zarakijali....tast je onda ispunio bonus i otisao covek da spava, a nas dvojica smo ostali da pijemo dalje. S´ishodom da se komsija napio totalno....secam se kako je pokusao da se obuje u predsoblju, pa je skakutao tako do dnevne sobe....tu se oslonio na zid, ali i dalje nije uspevao da se obuje....pa je opet izgubio ravnotezu i zavrsio u kuhinji, gde je grleci masinu za kafu pokusao da navuce cipele. Na kraju sam mu ja pomogao da se obuje, a morao sam i da ga "odpratim" kuci (lik ima 120 kg, crk´o sam). Kad smo stigli kod njega, zena mu zaprepascena...kao jao na sta licis, dragi...a on je samo rekao "Daj zeno po pivo nama dvojici". :mrgreen: :hahaha:
Najcudnije mi bilo sto ja nisam ni upola bio toliko prepariran kao sto je bio on....skoro pa da mi bilo krivo. :lol:

Izvinjavam se na maloj anekdoti.
 
Не мизантроп, него неизграђен однос са људима-гостима.

То да неко седи по 5,6 сахата може само ако сте код куће по цео дан. Кад дође породица, ситна деца, на њих увек може човек да се вади, а стварно ни нисте код куће осим викендом, све то дође на своје. Мислим да и не ваља да се баш човек сасвим отуђује.

Vidi, ja ni vikendom ne volim da me neko davi.
Zapravo, nikad ne volim da sa bilo kim sedim duže od sat vremena, osim sa mojim čovekom - srodnom dušom :D
Takva mi je priroda, i ne vidim što bih je menjala (izgrađivala u smeru koji ne predstavlja deo moje prave prirode).

I shvatam ja da čovek može da se "vadi" na klince, posao i sl... ali, što uopšte moraju da se smišljaju opravdanja da bi se drugi sprečili da zadiru u našu teritoriju u onoj meri u kojoj nam ne odgovara? I to troši energiju, to navlačenje i vađenje - barem meni. Zašto nije jednostavnije reči - a ne, odgovara mi samo sat vremena druženja - i da to drugi prihvate bez pene na ustima i padanja u nesvest?

Moglo bi se sad postaviti i posebno pitanje - zašto čovek mora da bude društven, zašto je to tako opšteprihaćena stvar? Zašto se ne bi mogla prihvatiti (od strane većine) da nekom ne prija da melje satima? :D
 
Ja mojim gostima kažem da idu kući ako sede predugo ili ometaju moj plan za taj dan

Ko se naljuti, ni ne treba mi za prijatelja.

Tako je moj deda radio :).
Pa ako gosti neće ni tad da odu (što se dešavalo :eek: ) on ladno ode u sobu da spava. I stvarno čovek zaspi :rotf: (koji živci, a?)
A goste je ispraćao posle plafon 45 minuta :lol:

Sad kontam, verovatno sam povukla gene na njega :think:
 
sat vremena :eek: a sta bi sa onim svakog gosta 3 dana dosta ? :lol:
meni ne smeta kad su mi gosti dugo u kuci...pogotovo ako su sa klincima. ali ako neko nije drustven to ne znaci da ga treba sad kompletno odstraniti iz zivota, ako nekome prija sat vremena onda je to ok...imam jednu takvu prijateljicu i funkcionisemo, ne zameram joj....
 
sat vremena :eek: a sta bi sa onim svakog gosta 3 dana dosta ? :lol:
meni ne smeta kad su mi gosti dugo u kuci...pogotovo ako su sa klincima. ali ako neko nije drustven to ne znaci da ga treba sad kompletno odstraniti iz zivota, ako nekome prija sat vremena onda je to ok...imam jednu takvu prijateljicu i funkcionisemo, ne zameram joj....

Stara narodna izreka koja takođe ima dobru dozu preterivanja....toliko je slikovito da je moralo ući u topic :lol: .
Što se tiče ostalog, pa i ja imam prijatelje (istina, ne mnogo) koji prihvataju moju prirodu, ali kažem, to su izuzeci.. obično moram da se natežem kad su u pitanju nova prijateljstva i kontakti oko toga.
 
Tako je moj deda radio :).
Pa ako gosti neće ni tad da odu (što se dešavalo :eek: ) on ladno ode u sobu da spava. I stvarno čovek zaspi :rotf: (koji živci, a?)
A goste je ispraćao posle plafon 45 minuta :lol:

Sad kontam, verovatno sam povukla gene na njega :think:


I mm. Lepo u sobu ili spava ili za racunarom a ja se dovijam kako da ublazim tu nepristojnost i kad vide da sam vec pocela da bledim od stida odu. Mislim, on ode u sobu i kad ne preteraju sa sedenjem vec je dovoljno ako mu nesto nisu po ukusu.
Sigurna sam da ce ziveti 206 godina, ne trpi on nikad nista i ni radi cega. :)
 
Moglo bi se sad postaviti i posebno pitanje - zašto čovek mora da bude društven, zašto je to tako opšteprihaćena stvar? Zašto se ne bi mogla prihvatiti (od strane većine) da nekom ne prija da melje satima? :D
Зато што је социјализација личности битан услов развоја исте. Зато што је здраво. Зашто уопште износиш своје ставове другим људима, зашто их не задржиш са себе?
Ако те контакти са људима које си изабрала чине несрећном, па зашто себе мучиш...зашто сат времена ограничење, може 2 минута.
Или уопште немати контакте, осим по нужди.
 
Зато што је социјализација личности битан услов развоја исте. Зато што је здраво. Зашто уопште износиш своје ставове другим људима, зашто их не задржиш са себе?
Ако те контакти са људима које си изабрала чине несрећном, па зашто себе мучиш...зашто сат времена ограничење, може 2 минута.
Или уопште немати контакте, осим по нужди.

Mnogo toga se danas smatra "zdravim" i "normalnim" i "valja se"... itd.
Ovo je potpuno izvučeno van konteksta, sa očekivano neprijtnim tonom :lol: .
Ja sam rekla da mi prija druženje u manjoj meri, a ne da se na silu družim uvek i u svakoj meri :).
Ali, lakše je izvrnuti sve i napakovati nekom crticu fanatizma i asocijalnosti, nego uvažiti da neko više voli umereniju varijantu druženja?

E, to je ta pena na ustima o kojoj sam pričala :).
 
Зато што је социјализација личности битан услов развоја исте. Зато што је здраво. Зашто уопште износиш своје ставове другим људима, зашто их не задржиш са себе?
Ако те контакти са људима које си изабрала чине несрећном, па зашто себе мучиш...зашто сат времена ограничење, може 2 минута.
Или уопште немати контакте, осим по нужди.

Bitan je za agense, koji inače stvaraju sistem vrednosti, dok je za samu ličnost više sakaćenje.
Agensi se definišu kao posrednici u procesu socijalizacije koji neposrednu utiču, što je naravno velika kontraverza.
Samim tim nazire se planski i sistematski proces, a kao što iza svakog postoji jasna namera, tako ni ovaj nije izuzetak.
Dovoljno je samo načiniti osvrt na glagol agere (lat.).
 
Mnogo toga se danas smatra "zdravim" i "normalnim" i "valja se"... itd.
Ovo je potpuno izvučeno van konteksta, sa očekivano neprijtnim tonom :lol: .
Ja sam rekla da mi prija druženje u manjoj meri, a ne da se na silu družim uvek i u svakoj meri :).
Ali, lakše je izvrnuti sve i napakovati nekom crticu fanatizma i asocijalnosti, nego uvažiti da neko više voli umereniju varijantu druženja?

E, to je ta pena na ustima o kojoj sam pričala :).
Дугујем онда извињење ;)
Далеко од тога. Из овога би се могао извући закључак да сам ја необично дружељубив лик, што није ни приближно тачно. лол
Али, ја имам своја правила, изграђене односе према људима. Не може да ми се деси да неко остане 5 сати и не могу да будем доведен у позицију да одем у другу просторију. Оно што не желим у односима са људима, то ни не дозвољавам. Не кажем да је мој начин добар, да је твој лош. И у односима са пртнером постоји оно што не умемо да дефинишемо, односно погрешно тумачимо довољношћу, потребном, емотивном повезаношћу, психологија дефинише кроз разна афектина повезивања где је битан однос релације и секс. Оно што ми дефинишемо као потребу за испољавање љубави, пихологоја дефинише презасићеношћу... То немаш осим са паетнером, у највећем броју односа је тако, мада сам ја овде на Форуму чуо и за пријатељски секс :rotf: Социјална идтелигенција чини основу нашег друштвеног битисања, пре свега разумевања средине у којој живимо. Пријатгељства и уопште дружења су значајан фактор који утиче на смањење стреса...Прерасли смо фазе када смо се толико заигравали са другом децом да су морали по 5 пута да нас зову родитељи да бисмо их чули.. Сад нас реко ко инспирише да будемо сатима у његовом друштву, али ја бих саопштио то људима - да ми смета ;)
 
Poslednja izmena:
Па то само на селу данас има. Причао сам већ, не остају они дуго, али је стално неко у кући и онда, мени драго, пар дана, а после чим устане мо одмах негде идемо да нам не би засели. Ахаха, али то је од раног јутра, ако ја спавам, жена устане раније, изађем ја разгаћен, а она колута очима, човек седи, прича, пије ракијицу... Стално тако неко долази, од првих петлова док не полегамо. Е, донесу нам јаја и свашта на поклон, немојте да мислите..Мислим да више нико не иде ненајављен код неког, осим, рекох на селу
lol.gif
Дугујем онда извињење ;)
Далеко од тога. Из овога би се могао извући закључак да сам ја необично дружељубив лик, што није ни приближно тачно. ;)
'ajde, nemoj sad biti toliko skroman, pa se posipati pepelom !!! :D
Kada odeš na svoju seosku latifundiju, cela ti Šumadija krene u hodočašće, s' rakijom i jajima, k'o u Lurd ili da gleda međugorsku Gospu !!! :lol:
 
Дугујем онда извињење ;)
Далеко од тога. Из овога би се могао извући закључак да сам ја необично дружељубив лик, што није ни приближно тачно. лол
Али, ја имам своја правила, изграђене односе према људима. Не може да ми се деси да неко остане 5 сати и не могу да будем доведен у позицију да одем у другу просторију. Оно што не желим у односима са људима, то ни не дозвољавам. Не кажем да је мој начин добар, да је твој лош. И у односима са пртнером постоји оно што не умемо да дефинишемо, односно погрешно тумачимо довољношћу, потребном, емотивном повезаношћу, психологија дефинише кроз разна афектина повезивања где је битан однос релације и секс. Оно што ми дефинишемо као потребу за испољавање љубави, пихологоја дефинише презасићеношћу... То немаш осим са паетнером, у највећем броју односа је тако, мада сам ја овде на Форуму чуо и за пријатељски секс :rotf: Социјална идтелигенција чини основу нашег друштвеног битисања, пре свега разумевања средине у којој живимо. Пријатгељства и уопште дружења су значајан фактор који утиче на смањење стреса...Прерасли смо фазе када смо се толико заигравали са другом децом да су морали по 5 пута да нас зову родитељи да бисмо их чули.. Сад нас реко ко инспирише да будемо сатима у његовом друштву, али ја бих саопштио то људима - да ми смета ;)

Iz ovoga bi se moglo zaključiti da ja ćutim i trpim :). Opet pogrešna postavka :).
Ne, kao što sam gore nekoliko puta napisala, ja kažem (pa se i desi ona situacija sa penom na ustima, ili makar sa začuđenim pogledom) i naravno, posle toga smanjim, a nekad moram i da prekinem druženje s tim osobama (mislim, šta drugo uraditi kad neko neće da ispoštuje ni minimum naših potreba)?
Ali je poenta mojih postova bila da je zapravo retko ko u stanju da prihvati činjenicu da neko ne želi da se druži u istoj meri, a da to ne shvati kao kritiku ili atak na svoju ličnost - "ona mi kaže da sam dosadan/na".

Krajnja posledica svega je da se družim sa vrlo, vrlo malo ljudi.
I ne žalim se, meni to odgovara.. ali smatram zabrinjavajućom pojavu da ljudi u globalu nisu u stanju da ispoštuju tuđa htenja, čak i kod benignih stvari kao što je - druženje.
 
To je meni normalno skroz da treba da imaju meru i gost i domacin i sve zavisi od trenutka i date situacije...

A ova situacija cini mi se ne moze da mi se desi i nikad mi se do sad nije desila jer znam da se postavim i ne radim ono sto ne zelim da meni rade...

Ovo cesto posmatram sa strane, a desava se u jednoj porodici u jednom stanu koji bih ja pre nazvala Zeleznicka Stanica...

Situacija je sledeca: Znaci gotovo uvek ista osoba koja je jako problematicna i sama sa sa sobom, a kamoli za drustvo, dolazi nenajavljena, zvoni i upada i stavlja pred svrsen cin...Onda kuka: "Nemam para, nemam druga, zivot mi je samo tuga..."
Onda je zabavljaju i saslusavaju, postave da jede, onda ide da se odmori jer je umorna od nerada i zivota, a onda najavljuje da ce otici uvece jer joj treba par sati do kuce do drugog grada...Ok, i to progutaju jer se znaju od detinjstva cele njihove familije...
Naravno ta osoba poremeti sve obaveze i dogovore koje su do tada imali, a ko im je kriv i sami su dozvolili...
Osoba se budi, treba da krene na autobusku stanicu, ali iznenada se predomislja da mora da poseti drugog prijatelja pa ce posle kasnije uvece ipak otputovati....
Posle toga uvece opet je pred njihovom kucom jer kao zakasnila je na autobus i ipak ce otici ujutro, a mozda i nece jer ko zna sta ce biti sutra...Domacini je nevoljno primaju, ali Boze moj kako da ga ostave na ulici i domacini ucinili dobro delo, a gost samo ceka kako da ih obrlati pa da jos malo ostane...

Mislim , sta reci, strava i uzas!!! Ko je ovde kriv?

Mislim gost je uzas od osobe , a domacini su glupi i tupi jer to nije ni prvi ni poslednji put, a dozvoljavaju da im neka "budala" kroji zivot kako njemu odgovara, a oni se drugima kao zale al' ipak sve nesto ne bi da navedenu osobu uvrede...
I tako mesecima...

Mislim oce da "prdnu" i da "stisnu" - e pa malo teze...
 
Poslednja izmena:
Do kad hoce mogu da mi sede bliski ljudi sa kojima zaista imam bezbroj tema da pricam, prijatni su, raspolozeni. Sa takvima nikad dovoljno vremena! Posle njihove posete se osecam lepo a ne iscrpljeno.
Problem je kad zasednu oni sa kojima cak niste bog zna kako bliski, teme postanu krajnje bezvezne i dosadne...to je lose. Tada samo konstatujem da idem da spavam/zavrsim neku obavezu/sta god. Nazalost u nasem narodu je zastupljena neka navika da gosti mogu da ti se popnu i na vrh glave ako hoce, a ti si duzan da trpis, jer, boze moj, to tako treba.
 
Ja stvarno volim i iskreno se obradujem kada mi neko dodje u goste, trudim se da mu bude prijatno i opušteno,i da ga maksimalno ugostim. A isto tako volim i da odem. Ali ne volim ljude bez mere i osećaja, neuvidjavne i bahate.
Jer ja se uvek trudim da maksimalno ispoštujem domaćine kada sam kod njih u gostima, ali pri tome vodim računa da im se ne popnem na glavu i da ne dojem do te faze kada jedva čekaju da mi vide ledja. A to očekujem i od drugih.
Ne volim ni onu drugu krajnost, kad neko ničim neće da se posluži ili s nogu popije kafu, sve vreme cupka i gleda na sat, to mi je takodje bezveze i preterano.
Volim opuštenost, spontanost uz dozu osećaja za pravu meru.
 
Jel vam se desilo kad da vam u goste dodje neko ko zaboravi da treba jednom i kuci da krene...Eto sad se salim malo al me interesuje kako nekom ko je preterao dati do znanja da je vreme da ide? Da li ste i sami prevideli "znake" koji vam govore da ste negde zaseli preko mere?...je li i to deo kulture domace mislim ili smatrate to licnim stavom...ako vam je negde lepo ne ide vam se bas nikako?

Има тога, али примам само нормалне, културне госте:mrgreen: Наравно да је део културе, свако иоле пристојан ће осетити кад је доста:lol:

Скоро сам имала ситуацију кад су ми била два госта, од којих један овог другог не мирише...и онда је буквално отерала овог другог, било ми је непријатно, али сам успела да му објасним да има нешто лично да ми исприча, па је зато тако нестрпљиво одреаговала :lol: мислим и мене је изненадила
 
Ja stvarno volim i iskreno se obradujem kada mi neko dodje u goste, trudim se da mu bude prijatno i opušteno,i da ga maksimalno ugostim. A isto tako volim i da odem. Ali ne volim ljude bez mere i osećaja, neuvidjavne i bahate.
Jer ja se uvek trudim da maksimalno ispoštujem domaćine kada sam kod njih u gostima, ali pri tome vodim računa da im se ne popnem na glavu i da ne dojem do te faze kada jedva čekaju da mi vide ledja. A to očekujem i od drugih.
Ne volim ni onu drugu krajnost, kad neko ničim neće da se posluži ili s nogu popije kafu, sve vreme cupka i gleda na sat, to mi je takodje bezveze i preterano.
Volim opuštenost, spontanost uz dozu osećaja za pravu meru.
tacno tako...imala sam par poseta,msm uzas...domacica se jedva setila da skuva kafu,shto je po meni nekulturno i podcenjivacki...doshlo mi da vishe nikad ne odem :evil:
 

Back
Top