ScipioAfricanus
Stara legenda
- Poruka
- 93.694
GORAK JE TO HLEB Priče ljudi koji su otišli iz BiH, pa se vratili: U Nemačkoj je naš čovek gladan i žedan
Val iseljavanja državljana BiH u zemlje Evropske unije još uvek ne jenjava i svakodnevno je sve više ljudi koji, u trci "trbuhom za hlebom", odlaze put zemalja EU.
Foto: Ilustracija / Promo
pin on pinterestshare it
Ipak, odlazak velikog broja mladih ljudi je ono što najviše zabrinjava.
Kao načešće odredište svih onih koji odu u inostranstvo jeste Nemačka gde, tvrde mnogi, dovoljno je samo doći, a posao, plata i stan vas već čekaju.
Ali, da nije tako, potvrdilo je nekoliko sagovornika Večernjeg lista, koji su probali život van Bosne i Hercegovine, a zatim se i vratili u rodni kraj, savetujući one koji odlaze da dobro promisle o svom životnom putu.
- Otišao sam u Nemačku zbog finansijskih poteškoća, ali sam tamo izdržao samo godinu dana. Bilo je teško jer mi je porodica ostala ovde. Ja sam život tamo iskusio na vlastitoj koži, tako da ne bih nikome poželeo da ode iz nekakvog inata u Nemačku. Gorak je to hleb - priča Mario Čutura o svom iskustvu, navodeći da je tamo radio na baušteli od 9 do 10 sati, u gotovo svim vremenskim uslovima.
Mario Čutura
Foto: vecernji.ba / Promo
Mario Čutura
pin on pinterestshare it
Takođe, požalio se i na poslodavce, koji često ne „igraju“ u korist radnika, ali i na troškove koji su, kako tvrdi, preveliki za radnike. To su neki od razloga da Mario donese odluku o povratku u rodnu BiH, baš kao i njegov sugrađanin Tomislav Bešlić, koji je u Nemačkoj izdržao pola godine.
- Nigde se ne živi bolje nego u Hercegovini. Ovde se s malo može puno toga, a tamo, u Nemačkoj, tamo je naš čovek i gladan i žedan. Skup je tamo život, nije to kako se ovde misli. Naši ljudi nisu upoznati sa situacijom tamo, možda je nekad u Nemačkoj bilo puno bolje, ali sada velik broj naših ljudi, pogotovo onih koji rade na baušteli, a takvih je najviše, živi u neljudskim uslovima - ističe Tomislav, te dodaje kako je ovdje Amerika, u odnosu na Nemačku, „samo puno naših ljudi to još ne vidi“.
Ovakve navode za Večernji list potvrdio je i Ivan Čutura, 28-godišnjag iz Posušja koji je u Nemačku otišao iz radoznalosti.
- Radio sam u fabrici koja se bavi kloniranjem biljaka. Tu sam počeo najprije raditi u laboratoriju, da bi nakon nekog vremena postao voditelj smene, a zatim zamenik voditelja laboratorija. Uz to sam vikendom radio dodatne poslove u restoranima - počinje svoju priču Ivan.
Ivan Ćutura
Foto: vecernji.ba / Promo
Ivan Ćutura
pin on pinterestshare it
Kaže kako primanja zavise od toga koji se poslovi obavljaju i u kojim delovima Nemačke.
- Obično je severna Nemačka po primanjima slabija u odnosu na južni deo, tako da oni koji odlaze tamo uglavnom znaju koji će ih poslovi zapasti. Reč je o baušteli, restoranima i slično Posao u struci teško je dobiti iako verovatno i to neki uspeju - nastavlja Ivan, te dodaje da, iako je imao dobra primanja, odluku o povratku je veoma lako i brzo doneo, budući da mu nije prijao nedostatak društva u Nemačkoj, ali i težak život koji svako vodi za sebe tamo, u tuđini.
Da ljudi ostanu u BiH
Zbog toga je i odlučio, sa prijateljem, osnovati biznis, a koji će pomoći ljudima da ne budu prisiljeni otići van BiH.
- Cilj nam je pomoći ljudima da ostanu i da rade u Posušju, jer ovde se s 1000 KM živi puno lagodnije nego tamo s 1500 evra - zaključuje Ivan ovaj razgovor.
http://www.blic.rs/vesti/republika-...z-bih-pa-se-vratili-u-nemackoj-je-nas/x7r55rm
Ovo je neki nesposobni bosanceros...cak i cigani se snadju i obogate..
Val iseljavanja državljana BiH u zemlje Evropske unije još uvek ne jenjava i svakodnevno je sve više ljudi koji, u trci "trbuhom za hlebom", odlaze put zemalja EU.
Foto: Ilustracija / Promo
pin on pinterestshare it
Ipak, odlazak velikog broja mladih ljudi je ono što najviše zabrinjava.
Kao načešće odredište svih onih koji odu u inostranstvo jeste Nemačka gde, tvrde mnogi, dovoljno je samo doći, a posao, plata i stan vas već čekaju.
Ali, da nije tako, potvrdilo je nekoliko sagovornika Večernjeg lista, koji su probali život van Bosne i Hercegovine, a zatim se i vratili u rodni kraj, savetujući one koji odlaze da dobro promisle o svom životnom putu.
- Otišao sam u Nemačku zbog finansijskih poteškoća, ali sam tamo izdržao samo godinu dana. Bilo je teško jer mi je porodica ostala ovde. Ja sam život tamo iskusio na vlastitoj koži, tako da ne bih nikome poželeo da ode iz nekakvog inata u Nemačku. Gorak je to hleb - priča Mario Čutura o svom iskustvu, navodeći da je tamo radio na baušteli od 9 do 10 sati, u gotovo svim vremenskim uslovima.
Mario Čutura
Foto: vecernji.ba / Promo
Mario Čutura
pin on pinterestshare it
Takođe, požalio se i na poslodavce, koji često ne „igraju“ u korist radnika, ali i na troškove koji su, kako tvrdi, preveliki za radnike. To su neki od razloga da Mario donese odluku o povratku u rodnu BiH, baš kao i njegov sugrađanin Tomislav Bešlić, koji je u Nemačkoj izdržao pola godine.
- Nigde se ne živi bolje nego u Hercegovini. Ovde se s malo može puno toga, a tamo, u Nemačkoj, tamo je naš čovek i gladan i žedan. Skup je tamo život, nije to kako se ovde misli. Naši ljudi nisu upoznati sa situacijom tamo, možda je nekad u Nemačkoj bilo puno bolje, ali sada velik broj naših ljudi, pogotovo onih koji rade na baušteli, a takvih je najviše, živi u neljudskim uslovima - ističe Tomislav, te dodaje kako je ovdje Amerika, u odnosu na Nemačku, „samo puno naših ljudi to još ne vidi“.
Ovakve navode za Večernji list potvrdio je i Ivan Čutura, 28-godišnjag iz Posušja koji je u Nemačku otišao iz radoznalosti.
- Radio sam u fabrici koja se bavi kloniranjem biljaka. Tu sam počeo najprije raditi u laboratoriju, da bi nakon nekog vremena postao voditelj smene, a zatim zamenik voditelja laboratorija. Uz to sam vikendom radio dodatne poslove u restoranima - počinje svoju priču Ivan.
Ivan Ćutura
Foto: vecernji.ba / Promo
Ivan Ćutura
pin on pinterestshare it
Kaže kako primanja zavise od toga koji se poslovi obavljaju i u kojim delovima Nemačke.
- Obično je severna Nemačka po primanjima slabija u odnosu na južni deo, tako da oni koji odlaze tamo uglavnom znaju koji će ih poslovi zapasti. Reč je o baušteli, restoranima i slično Posao u struci teško je dobiti iako verovatno i to neki uspeju - nastavlja Ivan, te dodaje da, iako je imao dobra primanja, odluku o povratku je veoma lako i brzo doneo, budući da mu nije prijao nedostatak društva u Nemačkoj, ali i težak život koji svako vodi za sebe tamo, u tuđini.
Da ljudi ostanu u BiH
Zbog toga je i odlučio, sa prijateljem, osnovati biznis, a koji će pomoći ljudima da ne budu prisiljeni otići van BiH.
- Cilj nam je pomoći ljudima da ostanu i da rade u Posušju, jer ovde se s 1000 KM živi puno lagodnije nego tamo s 1500 evra - zaključuje Ivan ovaj razgovor.
http://www.blic.rs/vesti/republika-...z-bih-pa-se-vratili-u-nemackoj-je-nas/x7r55rm
Ovo je neki nesposobni bosanceros...cak i cigani se snadju i obogate..