Vikipedija kao glavni izvor. Svako ko ponešto zna i želi da piše, piše na Vikipediji. Ona nije relevantan izvor podataka.
Istoričari? Koliko njih je pisalo ono šta su im pobednici "diktirali" da pišu?
Za vreme Vlade Milana Nedića glumci su bili na pozornici, na radiju. Radili su svoj posao. Lekari takođe. I pekari takođe i trgovci, i vozači..
Posle dolaska pobednika u Srbiju, u Beograd, na meti su bili umetnici, profesori, intelektuaci..rentijeri i ostali. Svako ko je nešto radio automatski je proglašavan za saradnika okupatora.
Da li je život trebao da stane jer je Milan Nedić bio predsednik Vlade? Da li su morali baš svi, svi da idu u partizane iako nisu bili poklonici te ideologije?
Nisu otišli. Posle rata mnogi ljudi su proglašeni za narodne neprijatelje i ubijeni su.
Mali broj je preživeo, sticajem okolnosti. Moj deda je preživeo, ali dugo posle rata imao je probleme. Radio je u Upravi grada za vreme Nedića.
Nije želeo da priča o svemu tome pred nama, pred njegovim unukama. Zato je baba sve ispričala.
I više verujem njoj nego udžbenicima koje su pisali pobednici.