Persona (1966)
http://www.imdb.com/title/tt0060827/
Moj stav prema Bergmanu je poznat, a to je da je isuvise pretenciozan i intiman reditelj...
I u ovom filmu on dosta bespotrebno tripuje, ali ono sto je za pohvalu, tera na razmisljanje o mnogim stvarima...
Mislim da je kljucno pitanje, koje i sam film postavlja, u stvari pitanje individualnosti, odredjenosti jedne licnosti...
U osnovi, Bergman pokazuje da nasa licnost nikako ne moze biti svedena, da ne moze biti "jedno", pouzdano, definisano, vec da se sastoji iz mnogo delova, iz tamnih i svetlih strana, iz svesnog i nesvesnog...
Film ima i neku crtu parodije, jer ismeva stav da je u tudjem dvoristu uvek lepse i cistije nego u nasem...
Imamo dve licnosti, potpuno razlicite na prvi pogled, sa svim svojim strahovima, patnjama i problemima...
Obe zavide jedna drugoj: glumica zavidi medicinskoj sestri na njenom "obicnom zivotu", dok medicinska sestra zavidi glumici na njenoj slavi...
Kada se nadju na nekom ogoljenom ostrvu, one ce ogoliti jedna drugu i shvatiti koliko su u stvari slicne i podjednako nesrecne...
Obe imaju svoj "krst" iz proslosti, koji nose na ledjima...
Jedna je zarad popularnosti i karijere bila primorana da bude majka, da bi tek potom shvatila da tu ulogu ne moze da iznese do kraja, a drugu muci letnja "avantura", posle koje je ostala u drugom stanju i morala da abortira...
Jedna pati sto je postala majka i sto nije abortirala, a druga zato sto je obavila abortus i ubila plod u sebi...
Takodje, glumica je odlucila da cuti i pokusa da na taj nacin pobegne od problema i svoje sudbine, dok medicinska sestra tesi samu sebe pricom kako ima ugodan i sredjen zivot...
Na kraju, obe "pucaju" i shvataju da se na taj nacin ne moze pobeci od stvarnosti, vec da treba hrabro prihvatiti stvari kako jesu...
Film je prebogat simbolima, trazi bas detaljnu i iscrpnu analizu gotovo svake sekvence, a ja kao laik, niti imam znanja, niti imam vremena za to...

Ocena:
7,5