Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Opet sam ga gledala..volim ovaj nezni film..

8/ 10

Prica je o robotima sa dusom...i zakrzljaloj civilizaciji kojoj u stvarnosti tezimo

wall-e_2008_128_poster.jpg

jesi plakala :(
 
Čekaj me, ja sigurno neću doći

cekaj%20me%20ja%20sigurno%20necu%20doci.jpg


Iako poslednjih godina pogledam jedva svaki treći, četvrti domaći film, učinilo mi se da posle Ustaničke ulice, koju sam gledao pre mesec dana, neću još dugo imati želju da odvojim vreme za bilo šta što se ovih godina snimalo u Srbiji. Ipak mi se samo učinilo :)
Međutim, svuda gde je Ustanička ulica zakazala - u lošoj dijalog listi, neuverljivoj priči, neizdiferenciranim likovima, lošoj glumi - tu je ovaj film dao maksimum.
Priča prati nekoliko međusobno povezanih likova: Bane (Miša Samolov) i Alek (Gordan Kičić) su najbolji prijatelji. Banetu je umro otac i majka (Mirjana Karanović) mu priznaje da ga nikada nije volela, iako su njihovu ljubav svi smatrali savršenom. Aleka je ostavila devojka Teodora, mlada agresivna poslovna žena (Milica Mihailović) zbog čega on želi da izvrši samoubistvo. Teodora je u kombinaciji s Nemanjom (Bane Trifunović), koji je potpuno nezainteresovan za nju i spreman je sve da uradi kako bi ga Marina (Vanja Ejdus) primetila. Marinu ipak više privlači Alek. I dok je njihov ljubavni četvorougao odraz ljudske potrebe za ljubavlju za kojom se često traga na pogrešan način, zanemarujući vlastitu prirodu i vezujući se za pogrešne ljude i kao takav svoj temelj ima u emocionalnoj nezrelosti junaka, a ne u intenzitetu ljubavi kao takve, Bane, kojega majka ostavlja, ostaje potpuno sam i sve dublje pada u depresiju kao neko za koga ljubav ne postoji ni u jednom obliku.
Najubedljiviji su Miloš Samolov i Milica Mihajlović, mada je i ostatak ekipe na nivou zadatka. U ekipi glumaca su i maestralni Petar Božović, Jelena Đokić, Ljubomir Bandović, Danica Maksimović, Josif Tatić i drugi.
Momčilović ima lirski senzibilitet. Njegovi dijalozi su nežni i čistoljudski, čak i kad su zaogrnuti žargonom ili upakovani u pošalice. Svaki od junaka dovoljno je reljefan da gledalac saoseća s njegovom greškom i krivicom u tom ljubavnom putovanju. Kao u životu, gledalac vidi da Teodora ''nije za Aleka'', da Nemanja gubi sebe zbog Marine, da je Banetova majka promašila ceo život, odrekavši se mogućnosti da voli. A opet,u svemu tome nema ni traga od patetike. Sve je vrlo svakodnevno i logično na nivou na kome, paradoksalno, međuljudski odnosi ulaze u sferu nesporazuma, nerazumevanja, razlika, suprotnosti. I razrešenja su posebno zanimljiva, ali ona bi morala u spoiler :)
U svakom slučaju, za ozbiljno i uspelo ostvarenje na svim poljima, uz ocenu više kao podsticaj za domaću kinemtografiju - ovaj film dobija 10/10
 
Poslednja izmena:
Čekaj me, ja sigurno neću doći


Iako poslednjih godina pogledam jedva svaki treći, četvrti domaći film, učinilo mi se da posle Ustaničke ulice, koju sam gledao pre mesec dana, neću još dugo imati želju da odvojim vreme za bilo šta što se ovih godina snimalo u Srbiji. Ipak mi se samo učinilo :)
Međutim, svuda gde je Ustanička ulica zakazala - u lošoj dijalog listi, neuverljivoj priči, neizdiferenciranim likovima, lošoj glumi - tu je ovaj film dao maksimum.
Priča prati nekoliko međusobno povezanih likova: Bane (Miša Samolov) i Alek (Gordan Kičić) su najbolji prijatelji. Banetu je umro otac i majka (Mirjana Karanović) mu priznaje da ga nikada nije volela, iako su njihovu ljubav svi smatrali savršenom. Aleka je ostavila devojka Teodora, mlada agresivna poslovna žena (Milica Mihailović) zbog čega on želi da izvrši samoubistvo. Teodora je u kombinaciji s Nemanjom (Bane Trifunović), koji je potpuno nezainteresovan za nju i spreman je sve da uradi kako bi ga Marina (Vanja Ejdus) primetila. Marinu ipak više privlači Alek. I dok je njihov ljubavni četvorougao odraz ljudske potrebe za ljubavlju za kojom se često traga na pogrešan način, zanemarujući vlastitu prirodu i vezujući se za pogrešne ljude i kao takav svoj temelj ima u emocionalnoj nezrelosti junaka, a ne u intenzitetu ljubavi kao takve, Bane, kojega majka ostavlja, ostaje potpuno sam i sve dublje pada u depresiju kao neko za koga ljubav ne postoji ni u jednom obliku.
Najubedljiviji su Miloš Samolov i Milica Mihajlović, mada je i ostatak ekipe na nivou zadatka. U ekipi glumaca su i maestralni Petar Božović, Jelena Đokić, Ljubomir Bandović, Danica Maksimović, Josif Tatić i drugi.
Momčilović ima lirski senzibilitet. Njegovi dijalozi su nežni i čistoljudski, čak i kad su zaogrnuti žargonom ili upakovani u pošalice. Svaki od junaka dovoljno je reljefan da gledalac saoseća s njegovom greškom i krivicom u tom ljubavnom putovanju. Kao u životu, gledalac vidi da Teodora ''nije za Aleka'', da Nemanja gubi sebe zbog Marine, da je Banetova majka promašila ceo život, odrekavši se mogućnosti da voli. A opet,u svemu tome nema ni traga od patetike. Sve je vrlo svakodnevno i logično na nivou na kome, paradoksalno, međuljudski odnosi ulaze u sferu nesporazuma, nerazumevanja, razlika, suprotnosti. I razrešenja su posebno zanimljiva, ali ona bi morala u spoiler :)
U svakom slučaju, za ozbiljno i uspelo ostvarenje na svim poljima, uz ocenu više kao podsticaj za domaću kinemtografiju - ovaj film dobija 10/10

Uh, desetka (devetka)! Tebi se film baš dopao. Ja bih čistu desetku dala samo Samolovu - da nema njega (i to baš njega, Samolova, koji igra taj lik) ne bi bilo ni ozbiljnog filma. Meni su svi ostali likovi u tom filmu samo kao neke skice, ovi mlađi ni u ludilu nemaju intenzitet koji ima Samolov, a onaj 'čuveni' govor Petra Božovića o ljubavi je neverovatno prost... Ne žalim se, i ja sam uspela da ogledam film do kraja, ali ne bih mu dala više od 7.5 - 8 (ne sećam se kako sam ga ocenila). Ali zato Samolov :heart:
 
Meni realan, nije uvijan u nekakve kvazi ljubavno patetične reči, nego baš onako kako treba.. Pera Božović je vrhunski glumac i šteta što mlađe generacije nisu ni prić starijima.

Jeste on odličan glumac, to nije sporno. Ali meni je taj govor prostački - žao mi je, to je jače od mene. Ne vidim čemu treba da se divim.
 
Niagara 1953.

niagara_film_poster.jpg


Simpatičan triler sa Merilin Monro u glavnoj ulozi, rađen u tehnikoloru. Mladi bračni par dolazi na Nijagarine vodopade, da bi saznali da u je u bungalovu koji su zakupili smešten drugi par (M.Monro, Džozef Koten). Supruga je atraktivna i zavodljiva žena, naizgled jako zabrinuta za mentalno zdravlje svog konfuznog supruga. Ali brižna žena nije takva kakvom se predstavlja.
Merilin Monro je odlična u svojoj prvoj glavnoj ulozi, a film je uzbudljiv i dobra uvertira za žanr koji će narednih decenija da doživi svoj vrhunac.
7/10



Soldier blue 1970.

soldier_blue_78.jpg


Nisam stručnjak za vesterne, ali ovo i nije klasičan vestern. Reč je o remek-delu čija se loša ocena i skrajnuto mesto u američkoj kinematografiji može pripisati američkom ''nacionalnom'' ponosu koji se i danas teško suočava sa vlastitim zločinima i diviljaštvom na kome su stvorili svoju državu.
Duhovita i šarmantna priča o mladom vojniku i beloj devojci koja je godinama bila zarobljena od strane Indijanskog plemena Čajena počinje u trenutku kada njih dvoje jedini preživljavaju Indijanski napad. I dok mladić živi verujući u Ameriku i američku pravdu sa duboko usađenom iracionalnom mržnjom prema Indijancima, devojka je svesna zla koje je njen narod počinio indijanskim plemenima. U zajedničkoj borbi da prežive, njih dvoje se postepeno zbližavaju, a plavi vojnik počinje da uviđa i vlastite zablude.
Režiserska genijalnost ogleda se u izboru žanra komedije i minimalnih tehničkih sredstava da ispriča priču mitskih razmera, velikih moralnih dilema i da nam pruži prikaz jedne stinite istorije nasilja. Od romantične komedije, film skreće u čist naturalizam, dovodeći do opšteljudske katarze koja obara sa stolice. Posle ovog filma barem ja nisam bio isti.
Ocena 10/10



A ma soeur/ Fat girl 2001.

51HQDX89E5L._SL500_AA300_.jpg


Debela devojka je film o dve sestre tinejdžerke. Elena ima petnaest godina i već je predmet muške požude. Anais je njena mlađa sestra, gojazna i nesrećna devojčica. Kada Elena uđe u vezu sa mladim Italijanom, Anais ulazi u svet seksa i vlastite seksualnosti posmatrajući odnose koje sestra ima sa dečkom. Svesna svoje telesnosti, Anais postaje ljubomorna i mašta o tome da i ona postane privlačna muškarcima. Njena želja ostvariće se na najšokantniji način.
Kontroverzna francuska drama, drži se laganog tempa i estetike svakodnevnog, sporim ritmom pomera priču do šokantnog vrhunca. Dopašće vam se ili će vam biti odvratan. 7.5/10



Due date 2010.

due-date-dvd.jpg


Za mene, koji vešto izbegavam američke komedije, ovaj film bio je prijatno iznenađenje. Arhitekta Piter žuri u Los Anđeles na porođaj svoje supruge. Emocionalno nezreo i krajnje infantilan Itan žuri u Holivud na razgovor s agentom, jer želi da postane glumac. Problem je što su na tom putu njih dvojica sami i što je Itan drugo ime za probleme.
Dobar scenario, zanimljivi preokreti, inteligentan humor i sjajna gluma Roberta Daunija Juniora i povremeno blistav Zak Galifianakis, uz sjajne epizode Džuliet Luis i Džemija Foksa, daju ovom filmu šarm koji većini sličnih nedostaje.
Uz preporuku ljubiteljima komedije i onima kojima treba opuštanje od ozbiljnih filmova, ocena je 7/10


Barefoot in the park 1967.

http://2.***************/_cudK8MwW64I/TDq2rAhRSvI/AAAAAAAAlI4/zihWVl_7cNM/s1600/gfNiVfZpwCrCVaA.jpg

Po komadu Nila Simona koji se s uspehom igrao na Brodveju, snimljen je fantastičan film - romantična komedija koja prati prve dane braka mladog bračnog para. I dok im je medeni mesec u znaku ljubavi i strasti, doseljavanje u zajednički stan dovešće u pitanje opstanak njihovog braka. Odnosi maldog para, mladost i zrelost, odgovornost i zabava - pitanja i dijalozi u kojima lako prepioznate sebe, svoje veze, ljubavi... Prvi put sam gledao Džejn Fondu i bio sam istinski oduševljen. Robert Redford je standardno dobar, a Čarls Bojer je maestralan u ulozi starog Italijana koji unosi živost u njihove živote.
Primer kako mogu da izgledaju dobre romantične komedije.
Iako je estetika pozorišna, jer tekst ne ostavlja većeg prostora za filmski jezik, film dobija visoku 9+/10 i veliku preporuku.

Solidier Blue, nisam znao da ima skrajnuto mesto u istoriji americke kinematografije,nisam mu nikad ocenu gledao,al znam da na pocetku Tarantinovog,,death proof" u sobi na zidu vidi se plakat za ovaj film,a sumnjam da je bilo sta slucajno kod njega,tako da,onaj umetnicki,racionalniji deo amerike sigurno razume kvalitet.Ja sam ga davno gledao na tv,bas sam ga voleo,bio sam klinac,nisam mogao da zaspim,stalno mi bio masakr indijanaca pred ocima,zamisljao sam da imam pusku i da im pomazem:)
 
Na racun Antonionija neko je rekao (parafraziram): “Cini se da je dosada jedno od velikih otkrica naseg vremena. Nema sumnje da je Antonioni njen pionir.”


Once Upon A Time In Anatolia
51fadPwWmEL._SL500_AA300_.jpg


Misljenja sam da su najplodniji stvaraoci oduvek bili i najstrasniji dokolicari. Taj je soj za razliku od obicnog sveta imao dovoljno vremena da ramislja o dusi, duhovnosti, mesu, emocijama…


The Turin Horse
MV5BMTMyNzg1MzM2Ml5BMl5BanBnXkFtZTcwMzQ5NjcxNw@@._V1._SY317_.jpg


I? Kakva je presuda? Ako imate vremena za gubljenje i jos vise vremena da ga u razmisljanju stucate nakon Konja i Anatolije, samo napred… Na oba filma cu dadnem zajebanu ocenu. Drugom prilikom, naravno…
 
MV5BMTkwNTEzNzIyNl5BMl5BanBnXkFtZTcwOTExNjg1Mw@@._V1._SY317_CR12,0,214,317_.jpg


Mr Nobody

...iliti: koliko klišea možete da spakujete u dva i kusur sata. Režiser je probao da manirizmom učini klišee svežijim (raspojasana montaža, krupni planovi, široki planovi, pomeren fokus, plitka dubinska oštrina, kamera u svim mogućim položajima, kombinacija CGI i živih scena...), ali takvom nekoherentnom stilizacijom je postigao samo da se čovek umori gledajući.
Kada posle dvadesetak minuta postane jasno o čemu je film, ostaje vam još sat i 45 nečega što bi trebao biti eye-candy, sa nabacanom romantikom, sci-fi motivima, plitkom filozofijom... svega pomalo i sve u haosu.
Film prati alternativne životne istorije (butterfly effect fenomen, šta-bi-bilo-kad-bi-bilo), ali ni u jednoj Jared Leto ne izgleda uverljivo. Bilo da treba da bude čistač bazena, popularni fizičar, otac troje dece, ili šta god... on uvek izgleda samo kao Jared Leto - teenage pussy moisturizer i frontmen rok benda, koji misli da je dovoljno da se pojavi sa svojim krupnim plavim očima, pa ne mora ni da glumi (ovako kako ga vidite na plakatu - takva mu je faca veći deo filma).

Ocena 3/10 samo zbog pojedinih upečatljivijih scena i solidne glume nekih ženskih likova.
 
http://www.imdb.com/title/tt1071875/

Ghost rider: Spirit of Vengeance (2011)

Gledala sam ga samo zato što sam mislila da nema šanse da bude gluplji od prvog dela, i...prevarila sam se. Glup, da gluplji ne može biti. Iskreno, nisam ni očekivala bog zna šta, ali ovo čak ni ne zaslužuje da se nazove filmom. Priča potpuno bezvezna i neuverljiva, Nikolas Kejdž svuda ima onu svoju facu sa pogledom tužnog kučeta :bljak: (što je ok u City of angels, ali imam trip da je tad naučio da napravi tu facu i od tad nema ni jednu drugu). Elem, filmu dajem ocenu 5/10 samo iz dva razloga: odličan je za uspavljivanje, zakucaćete se posle 20min, i odličan je da ga gledate sa dečkom/devojkom kojeg/u želite da smuvate, jer im film sigurno neće okupirati pažnju i poželeće da rade nešto drugo. :zper:
 
images


soft horor Tony Scotta iz 1983. godine (čudna koincidencija u odnosu na par postova iznad..)
kao što reče neko na imdb, ukoliko vam smeta da se upustite u nešto što svojim izgledom na prvi pogled podseća na skupe MTV spotove iz ranih 80-ih (sve sa David Bowiem), onda ovaj film preskočite. Ukoliko vam taj prvi utisak ne smeta, onda bi film mogao i da vam svidi. Par stvari zaslužuju posebnu pažnju, kao što su poprilično lepa fotografija, gotski motivi koji čine onu posebnu draž jednog horora, fenomenalna Catherine Deneuve i jako, jako suptilna muzika, kao što je Lakme (aka Flower duet).
 
http://4.***************/-FaLDi66jrMQ/T2VJaPWTe0I/AAAAAAAAAQE/X2ueXAIKNnA/s1600/One-Flew-Over-The-Cuckoos-Nest-poster-1-333x500.jpg
Dzek Nikolson i Poglavica sjajni...
Ovo je prikaz danasnjeg sistema,kada zelis da se oslobodis i otrgnes iz ludila,sistem te kaznjava,lobotomizuju te,ispiraju ti mozak glupostima,prave od tebe emocionalnu ljusku,nesposobnu da oseca,zivi normalan zivot i pravi kontakt s ljudima..Postajes masina u sluzbi sistema..
Zadnja scena sa Poglavicom i Mekmarfijem je..uf...
Genijalan posao Milosa Formana...
10/10
 
Rebecca (1940)

MV5BMTM5ODA4ODMzM15BMl5BanBnXkFtZTcwOTA2NTEwNA@@._V1._SY317_.jpg


http://www.imdb.com/title/tt0032976/

Hm, nisam impresioniran ovim Hickokovim ostvarenjem...
Iako je njegova rezija sjajna, gluma na nivou (neverovatna je lakoca sa kojom glumi ser Lorens), sam film je jedna previse razvucena melodrama, koju sam jedva uspeo da odgledam do kraja, jer sam se propisno smorio...
Uzevsi sve to u obzir, uz par interesantnih dijaloga na pocetku filma, moj generalni utisak i ocena je 7,5
 
hunger-games-mall-tour-poster-600x884.jpg


2/10

ko je citao knjigu a svideo mu se film, treba mu pucati u koleno. preporuka za tinejdzerke, svi ostali neka ignorisu ovo i bace se na knjigu...

Sto nisi ovo napisao pre nego sto sam krenuo u bioskop. :D

Prvih sat i po, film je ekstremno los i dosadan. Drmajuca kamera, mahnita rezija, nesuvisla radnja, a i gluma nije nista bolja. Cak mi je bilo zao Donalda Saterlenda sto se blamira pod stare dane u ovakvom filmu. Drugi sat je malo zivlji kad pocne Hasan seckati deo i Ru je relativno simpatican lik. Ali cak i to brzo postaje dosadno i razvuceno. I sto je najgore od svega, film nema kraj. Kraj je ostavljen za neki nastavak.

Na kraju mi je bilo zao samog sebe sto sam zuljio bulju dva i po sata i bacio pare na bioskop.
 
images


soft horor Tony Scotta iz 1983. godine (čudna koincidencija u odnosu na par postova iznad..)
kao što reče neko na imdb, ukoliko vam smeta da se upustite u nešto što svojim izgledom na prvi pogled podseća na skupe MTV spotove iz ranih 80-ih (sve sa David Bowiem), onda ovaj film preskočite. fenomenalna Catherine Deneuve i jako, jako suptilna muzika, kao što je Lakme (aka Flower duet).

fenomenalan je i dejvid bouvi u tom filmu, možda ne kao u man who fell to earth ali jeste fenomenalan, autentičan i nezaobilazan kad su ''stvari koje zaslužuju posebnu pažnju '' u pitanju

ontopik
l_118852_a68b49c9.jpg


niti me je ijedan film čija je radnja pretežno smeštena u tri sa pet u grinviču vilidzu ovoliko oduševio
znate one filmove koji u vama osveste arsenal najprimitivnijih a i najplemenitijih (pri tom mislim na značenje pod 2 u matici srpskoj) emocija
e pa ovo je jedan od takvih filmova

paćino je sjajan,ma presjajan, ali to je toliko očekivano,
takodje kome se dopada američki modernizam, dopašće mu se i čajniz kofi

11/10?
 
Rebecca (1940)

MV5BMTM5ODA4ODMzM15BMl5BanBnXkFtZTcwOTA2NTEwNA@@._V1._SY317_.jpg


http://www.imdb.com/title/tt0032976/

Hm, nisam impresioniran ovim Hickokovim ostvarenjem...
Iako je njegova rezija sjajna, gluma na nivou (neverovatna je lakoca sa kojom glumi ser Lorens), sam film je jedna previse razvucena melodrama, koju sam jedva uspeo da odgledam do kraja, jer sam se propisno smorio...
Uzevsi sve to u obzir, uz par interesantnih dijaloga na pocetku filma, moj generalni utisak i ocena je 7,5

Ja sam ga vremenom zavolela. To je jedini njegov film koji liči na bajku. I istoimena knjiga Dafne DiMorije je ludački zanimljiva.
Mene taj film u stvari podseća na Plavobradog, na Džejn Ejr i tako te jezovite priče... Slažem se za Olivijea, u ovom filmu je izuzetno dobar.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top