Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Covece koji je vama da Lucy filmu dajete tako visoke ocene. film je na brzinu napakovan, nista specijalan, odvija se onako, sporo da bi se zavrsio na frku tako sto doticna napravi do jaja flash uredjaj na koji je nasnimila apsolutno sve.....daleko vise sam ocekivao, film je mnogo, mnogo gori od filma Limitless koji je ocigledno koriscen kao ideja...
Pa to nije radnja filma... Svako ko je pogledao neki trailer za film moze delimicno da sazna sta se desava u tom fiomu, ovde ako pogledas trailer nema potrebe da gledas film.
Gotovo neopazen film, koji zaista poseduje kvalitet.
Zanrovski ga je tesko odrediti, jer predstavlja neki miks istorijskog filma, porodicne drame, romanse i melodrame.
Radnja filma smestena je u Estoniju, na jednom izlovanom mestascu na obali Baltickog mora, u predvecerje Prvog svetskog rata.
Rusija se nalazi u jednom turbulentnom vremenu, napetost se oseca sve vise, a pogotovo u ovom podrucju gde zajedno zive Nemci, Rusi i Estonci.
Mlada Oda, cerka kontraverznog naucnika, dolazi kod oca nakon smrti svoje majke, naucnikove prve zene.
Vec na samom startu Oda uvidja da to novo okruzenje nije za nju, da se jednostavno ne uklapa u tu aristokratiju, pa se cesto osamostaljuje pisuci svoj dnevnik.
Jednog dana Oda slucajno nailazi na ranjenog Estonca, anarhistu i proletera. Ona odlucuje da mu pomogne i krije ga u ocevoj labaratoriji dok se ne oporavi...
Film je baziran na stvarnim dogadjajima i licnostima iz zivota glavne junakinje Odi fon Siling, cuvene nemacke pesnikinje. Samim tim ima jednu posebnu poetiku, jedan specifican nacin naracije.
Iako se ne ulazi u neku dublju analizu likova, oni su jako dobro skicirani i veoma uverljivo docaravaju atmosferu jedne disfunkcionalne porodice.
Glava porodice, Odin otac, pravi je doktor Mengele i ljude posmatra kao resurs za svoja istrazivanja. Njegova zena, Odina maceha, tipican je snob, zaludjena klasicnom muzikom, pompeznim zabavama i hvalisanjem svog sina, Odinog polubrata, za koga ima velike planove.
Sa druge strane, Oda u pocetku pokusava da se zblizi sa ocem, pa mu donosi prilicno cudan poklon - fetus blizanaca za njegovu labaratoriju. U pocetku ona i otac imaju jedan haromonican odnos, Oda pokusava da se zainteresuje za nauku, otac joj pokazuje svoju labaratoriju itd.
Medjutim, preokret nastaje kada upozna ranjenog Estonca, koji je u Odi prepoznaje lirsku dusu, nesto potpuno drugo u odnosu na nehumanog oca. Vremenom i Odi pocinje da shvata kakav je monstrum njen otac.
Odnos izmedju Ode i ranjenika je prilicno fino oslikan. Sve vreme se oseca taj "fluid" u vazduhu, ali sve je to na nekom nivou platonske ljubavi.
Sve to kulminira na kraju filma, kada se ta ljubav konacno ispoljava zrtvovanjem
Ono sto je mana filma to je prilicno predvidljv, pa i patetican kraj, kao i duzina trajanja, jer je sve ovo moglo da se spakuje i u manje od 125 minuta.
Sa tehnicke strane, film je odlicno odradjen. Fotografija je odlicna, a za to velike zasloge pripadaju izuzetnoj lokaciji na kojoj je film snimljen. Ocigledno je dosta truda, a i novca, ulozeno da se ovaj film snimi.
Kada je u pitanju gluma, ona je jako svedena i dobra. Ova klinka koja tumaci Odu je defintivno talentovana devojka.
Film je remek delo šta reći, landscape raznih delova USA je vizuelna fantazija, ali gorči film nisam gledao u skorije vreme.Mislim da ni sami tvorci ovog filma stvorenog na dnevniku glavnog junaka i komentara njegove sestre nisu shvatili šta se zaista dešava.( Ne čitajte spojler, ako niste gledali a nameravate, zaista bi bilo šteta.)
Ovo nije priča o slobodi, često se spominje izraz "apsoultna sloboda", ovo je priča o slobodi očajnika koji je odavno odjebao sve i izlaz iz unutrašnjih konflikta traži u spoljašnjem svetu a dublje gledano u pitanju je zapravo prolongirano samoubistvo, a sreća koju doživljava glavni junak se može uporediti sa uživanjem osuđenika na smrt kojem daju da bira za poslednje veče neko posebno gurmansko jelo, koje želi.Odavno me neki film nije toliko potresao, naročito zato što se radi o istinitoj priči.)
U narednih mesec dana neću gledati ozbiljne filmove, dok se ne oporavim, nego neku glupost kao ono Deliver Us, Hobita, Divergent, X mena najnoviji deo i ostala sranja.
Film je remek delo šta reći, landscape raznih delova USA je vizuelna fantazija, ali gorči film nisam gledao u skorije vreme.Mislim da ni sami tvorci ovog filma stvorenog na dnevniku glavnog junaka i komentara njegove sestre nisu shvatili šta se zaista dešava.( Ne čitajte spojler, ako niste gledali a nameravate, zaista bi bilo šteta.)
Ovo nije priča o slobodi, često se spominje izraz "apsoultna sloboda", ovo je priča o slobodi očajnika koji je odavno odjebao sve i izlaz iz unutrašnjih konflikta traži u spoljašnjem svetu a dublje gledano u pitanju je zapravo prolongirano samoubistvo, a sreća koju doživljava glavni junak se može uporediti sa uživanjem osuđenika na smrt kojem daju da bira za poslednje veče neko posebno gurmansko jelo, koje želi.Odavno me neki film nije toliko potresao, naročito zato što se radi o istinitoj priči.)
Ja se ne bi slozio da je u pitanju to sto ti mislis.
Ljudi su kao guma, kad je nategnes na jednu stranu, ona se u jednom momentu "otme" kontroli i odskoci na suprotnu stranu, otprilike za istu duzinu za koju je bila nategnuta. Tako su vrlo inteligentnog Chris-a (Emile Hirsch) neuroticni starci indoktrinirali u nesto sto on nije prihvatio, ali se povinovao i isao "niz dlaku" dok je morao. U trenutku kada postaje sluzbeno odrasla i nezavisna osoba, on odbacuje unaprijed pripremljeni zivot (program), i odlazi u drugu krajnost. Medjutim, nakon nekog vremena u pustahiji na Aljasci, uvidja da to sto je uradio nije konacno rijesenje iako mu je pomoglo da bolje vidi i odlucuje da se vrati u normalu i potrazi Tracy (Kristen Stewart) jer je shvatio da "An unshared happiness is not happiness...", ali ga u tome sprecava nabujala rijeka i onda smrt trovanjem. Tako da ne mislim da je on zapravo htjeo da se ubije, svjesno ili nesvjesno.
Ja se ne bi slozio da je u pitanju to sto ti mislis.
Ljudi su kao guma, kad je nategnes na jednu stranu, ona se u jednom momentu "otme" kontroli i odskoci na suprotnu stranu, otprilike za istu duzinu za koju je bila nategnuta. Tako su vrlo inteligentnog Emile-a (Chris McCandless) neuroticni starci indoktrinirali u nesto sto on nije prihvatio, ali se povinovao i isao "niz dlaku" dok je morao. U trenutku kada postaje sluzbeno odrasla i nezavisna osoba, on odbacuje unaprijed pripremljeni zivot (program), i odlazi u drugu krajnost. Medjutim, nakon nekog vremena u pustahiji na Aljasci, uvidja da to sto je uradio nije konacno rijesenje iako mu je pomoglo da bolje vidi i odlucuje da se vrati u normalu i potrazi Kristen (Tracy Tatro) jer je shavio da "An unshared happiness is not happiness...", ali ga u tome sprecava nabujala rijeka i onda smrt trovanjem. Tako da ne mislim da je on zapravo htjeo da se ubije, svjesno ili nesvjesno.
Pričamo zapravo o istoj stvari, ja sam pisao o prvih 90 % filma , ti o ostalih 10% filma kada dođe do otrežnjenja.
Ideja celog filma je zapravo to klatno koje se suviše zanjiše na jednu na stranu, ali kada se vraća ne staje u onaj centar ravnoteže nego ide u drugu krajnost.O tome mu govore razni ljudi koje sreće usput, što bi on i shvatio da nije bio arogantno mlado june sa utopijskom idejom o slobodi, koju nije shvatio, a otrežnjenje je nažalost došlo prekasno.Film me podseća na film Donnie Darko, ista priča, mudrovanje mladog buntovnika u ovom sliučaju sa razlogom.Lik nije srećan.Sve vreme laže samog sebe.Plašim se vode i sada plivam u okeanu, pobedio sam.Skočio sam sa litice u reku, još jedna pobeda, ljudi žive u laži itd.Spoljašnje, nebitne stvari, iluzija slobode. Do otrežnjenja dolazi kada klinac shvati da njegov život nije samo njegov, da pripada i ljudima kojima je stalo do njega, kojima znači nešto."Apsoulutna sloboda " je mantra iza koje se krije ogroman egoizam, što se može oprostiti tako mladoj osobi.A onda se seti da ima sestru, ima roditelje , ima potencijalnu devojku, svim tim ljudima je odgovoran.
Pričamo zapravo o istoj stvari, ja sam pisao o prvih 90 % filma , ti o ostalih 10% filma kada dođe do otrežnjenja.
Ideja celog filma je zapravo to klatno koje se suviše zanjiše na jednu na stranu, ali kada se vraća ne staje u onaj centar ravnoteže nego ide u drugu krajnost.O tome mu govore razni ljudi koje sreće usput, što bi on i shvatio da nije bio arogantno mlado june sa utopijskom idejom o slobodi, koju nije shvatio, a otrežnjenje je nažalost došlo prekasno.Film me podseća na film Donnie Darko, ista priča, mudrovanje mladog buntovnika u ovom sliučaju sa razlogom.Lik nije srećan.Sve vreme laže samog sebe.Plašim se vode i sada plivam u okeanu, pobedio sam.Skočio sam sa litice u reku, još jedna pobeda, ljudi žive u laži itd.Spoljašnje, nebitne stvari, iluzija slobode. Do otrežnjenja dolazi kada klinac shvati da njegov život nije samo njegov, da pripada i ljudima kojima je stalo do njega, kojima znači nešto."Apsoulutna sloboda " je mantra iza koje se krije ogroman egoizam, što se može oprostiti tako mladoj osobi.A onda se seti da ima sestru, ima roditelje , ima potencijalnu devojku, svim tim ljudima je odgovoran.
... da li se on rodio kao arogantno mlado june ili je postao takav kroz psiho-traume koje su mu nanijeli robo-ditelji? Aljaska mu je trebala da se otrijezni, sto govori koliko je bio ostecen, a ne koliki mu je bio ego.
U narednih mesec dana neću gledati ozbiljne filmove, dok se ne oporavim, nego neku glupost kao ono Deliver Us, Hobita, Divergent, X mena najnoviji deo i ostala sranja.
Mene mnogo zanima tvoje misljenje o filmu Autumn Blood http://www.imdb.com/title/tt2085752/ ali film jeste ozbiljan,tako da ne znam da li je sad vreme da ga gledas.Zanemari ocenu na IMDB-u...ne bih ti detaljisala nista,da ne pokvarim nesto ili precenim neki deo..ali pogledaj kad budes spreman.Nemoj ni trailer da gledas,samo se spremi na to da je film ozbiljan.To ti je dosta Nadam se da nisam pogresila u preporuci.Javi!
što se tiče lucy-ja, ako dozvolite par reči samo:
ozbiljan reditelj i scenarista verovatno ne bi mario za scene pucnjave i korejskih japanskih itd haćohouhau daveža, ali poluozbiljan reditelj kome to, kako je dosada pokazao ide od ruke,može da se oslanja na pančlajn kad su takve scene u pitanju. ali da se ne očekuje vrh vrh predobar utisak. i sam je zadao sebi visoke parametre posle petog elementa
mislim da je beson mogao da napravi jednom i film bez francuskih i žabarskih pandura, npr, trebalo je smisliti lusiju nekog njoj ravnog antagonistu, kosooki s pištoljem je stvarno ..sili, bezveze.
mislim... ako se već radi o superheroju, i o jednoj prilično originalnoj priči.
samo zbog tog tipa komercijalnog inserta koji on potencira verovatno ovaj film nije mi vau,
i što je zanimljivo , ja uopšte i ne znam u koji žanr da ga svrstam, ali je dobar,prilično dobar utisak, iako sam ga odgledala iz drugog puta.
frimen je sjajan.
a i što bi reko njujorktajmz: fala bogu na rediteljima koji potenciraju i ženske superheroje.
... da li se on rodio kao arogantno mlado june ili je postao takav kroz psiho-traume koje su mu nanijeli robo-ditelji? Aljaska mu je trebala da se otrijezni, sto govori koliko je bio ostecen, a ne koliki mu je bio ego.
Ja nisam ni mislio na rođenje takvim, nego upravo to što spominješ toksičnu sredinu.Držim da si u pravu, neki ljudi nađu način da se izbore izdržavajući u istoj sredini, nekim je potrebna i konkretna fizička dislokacija sa toksičnog mesta, da bi to pomoglo u nekoj vrsti duhovnog preporoda i stvarnijeg shvatanja života.Primetio sam da su usamljeničkom načinu života u nekoj divljini skloniji ili vrlo mladi ljudi ili stariji ljudi (znam podosta slučajeva starijih ljudi.) Osobe između te dve životne dobi 30, 40, 50 nisu baš sklone tome.Malo je ljudi koji sa 40 beže od kuće. Pored toga nije u pitanju samo starosna dob, nego protagonista je atipičan mladić, sklon introspekciji i dubljem razmišljanju i sklon avanturi.Tako da si u pravu Aljaska je potrebna takvom tipu ličnosti.Poznati su mi neki lokalni primeri, mlađih ljudi takvog tipa koji odu u neki manastir, na svu sreću kada neko ode u manastir ne postaje odmah monah, nego iskušenik, a monah postaje ako se proceni da je zaista ozbiljan.Mnogi se vrate nazad, nakon nekog vremena promišljanja u takvom okruženju , onda shvate da to nije za njih .Da ne bude zabune, ovo nije preporuka da se ide u manastir.
Čisto spomenuh sličan slučaj, filmskoj priči.
Mene mnogo zanima tvoje misljenje o filmu Autumn Blood http://www.imdb.com/title/tt2085752/ ali film jeste ozbiljan,tako da ne znam da li je sad vreme da ga gledas.Zanemari ocenu na IMDB-u...ne bih ti detaljisala nista,da ne pokvarim nesto ili precenim neki deo..ali pogledaj kad budes spreman.Nemoj ni trailer da gledas,samo se spremi na to da je film ozbiljan.To ti je dosta Nadam se da nisam pogresila u preporuci.Javi!
Zar nije ta priča o toksičnoj sredini tokom odrastanja jednostavno kliše za Supertramp-a. On je odrastao u kvalitetnoj porodičnoj sredini što se tiče aspekta finansija i obrazovanja. Dečko je početkom 90ih imao sačuvanih 24 000 dolara za nastavak školovanja i mogao je da radi sa tim novcem šta je hteo zato ga je i poklonio u dobrotvorne svrhe. Baš zbog toga što je bio tako dobro obezbeđen je mogao da razmišlja i zaključuje o stvarima izvan svog trenutnog domena realnosti. U samom filmu on je dosta kritikovao roditelje ali zbog toga što su oni igrali svoju ulogu u društvu kao srećna, bogata, skladna a to nisu bili ali opet koliko porodica ima problema pa nisu njihova deca zbrisala u divljinu nego su prevazišli te probleme i nastavili sa životom. Baš iz razloga kvalitetnog obrazovanja i lagodnog života Supertramp je mogao da smisli celu avanturu na Aljasku odnosno da napusti "okove" civilizacije i da se otisne u samoću. Običan čovečuljak iz neke ruralne porodice u nekoj vukojebini razmišlja o tome da napusti to mesto i da ode u razvijenije i veće mesto jer ga ubija sredina u kojoj živi. Razlog zašto je Supertramp-a ubijala ta sredina u kojoj se nalazio je njegova intelektualna "superiornost" u odnosu na ljude iz njegovog olkruženja. Naravno i roditelji su odigrali svoju ulogu ali mislim da je cela poenta njegovog bega u divljinu zapravo beg od neke lažne ustaljene uloge u "civilizaciji". Imaš onaj deo u filmu kada se vrati u neki grad i reši da odspava u centru za beskućnike i umesto da odspava on zbriše čim vidi stanje okoline u kojoj se nalazi. Mogao je da ostane i sa onim hipicima ali je i njih napustio iako su oni dosta daleko od onog od čega je on prvobitno pobegao. Imaš na kraju filma njegovu sliku koju je napravio par dana pre smrti lik ima takav iskren i srećan osmeh da ti natera suze na oči. Čovek je želeo iskreno dostignuće u životu a ne da se svodi na laži i prevare u modernosm svetu ali nije izgleda bio spreman na sve posledice takve odluke.
Covece koji je vama da Lucy filmu dajete tako visoke ocene. film je na brzinu napakovan, nista specijalan, odvija se onako, sporo da bi se zavrsio na frku tako sto doticna napravi do jaja flash uredjaj na koji je nasnimila apsolutno sve.....daleko vise sam ocekivao, film je mnogo, mnogo gori od filma Limitless koji je ocigledno koriscen kao ideja...
Film je remek delo šta reći, landscape raznih delova USA je vizuelna fantazija, ali gorči film nisam gledao u skorije vreme.Mislim da ni sami tvorci ovog filma stvorenog na dnevniku glavnog junaka i komentara njegove sestre nisu shvatili šta se zaista dešava.( Ne čitajte spojler, ako niste gledali a nameravate, zaista bi bilo šteta.)
Ovo nije priča o slobodi, često se spominje izraz "apsoultna sloboda", ovo je priča o slobodi očajnika koji je odavno odjebao sve i izlaz iz unutrašnjih konflikta traži u spoljašnjem svetu a dublje gledano u pitanju je zapravo prolongirano samoubistvo, a sreća koju doživljava glavni junak se može uporediti sa uživanjem osuđenika na smrt kojem daju da bira za poslednje veče neko posebno gurmansko jelo, koje želi.Odavno me neki film nije toliko potresao, naročito zato što se radi o istinitoj priči.)
Neka vas ne zavara niska ocena na IMDB-a.
Radi se o sasvim dobrom filmu u reziji Ridlija Skota.
Prica se vrti oko pohlepnog advokata, koji se upetljava u dilovanje droge.
Kao sto to obicno biva, stvari iznenada krecu lose i glavni junak i njegovi partneri postaju meta meksickog kartela...
Onaj ko ocekuje klasican triler, pun dinamike, preokreta, gde je akcenat na samoj prici, verovatno ce se razocarati u ovaj film.
Ridli Skot i autor scenarija Kormak Mekarti zeleli su da naprave drugaciji film, koji odudara od klasicnog trilera i gde je pokusano da se na jedan posredan nacin stvori ta misticna atmosfera, da se fakticki prica isprica kroz likove i njihove dijaloge, a ne direktno prikazivanjem odredjenih situacija.
Ono sto se moze zameriti Skotu, jeste to sto je nekako mehanicki odradio ovaj film, bez nekog licnog pecata, bez nekog posebnog smeka.
Recimo, dosta likova imaju potencijal da budu izuzetno zabavni, poput likova koji tumace Bred Pit ili Havijer Bardem, ali su kod Skota nekako prilicno staticni, bezlicni.
Jedino je Kameron Dijaz uspela da "ukrade sou", jer jednostavno zeni leze uloge ****** i zavodnica.
Definitivno najslabija karika filma je vodeci glumac Fasbender, koji totalno neubedljiv, patetican, jednostavno nedovoljno dobar da nosi film.
U sustini, film je zaista dobar, mada je mogao biti i bolji definitivno, Ono sto je meni bitno, to je da nudi nesto novo, sto odudara od klasicnih predstavnika ovog zanra.
Zbog toga moja ocena je 8.
Da su ga recimo radila braca Koen, to bi bio film za desetku.
The Counselor bi trebalo da bude obavezna lektira za nase politicare...
I ja bi mu takodje dao bar 8. Ne znam otkud 5.4 na imdb-u. Denitivno je drugaciji, neobican, a koliko sam citao zamjere mu previse filozofije.
The world in which you seek to
undo the mistakes that you made...
Is different from the world
where the mistakes were made.
You are now at the crossing.
And you want to choose, but
there is no choosing there.
Neka vas ne zavara niska ocena na IMDB-a.
Radi se o sasvim dobrom filmu u reziji Ridlija Skota.
Prica se vrti oko pohlepnog advokata, koji se upetljava u dilovanje droge.
Kao sto to obicno biva, stvari iznenada krecu lose i glavni junak i njegovi partneri postaju meta meksickog kartela...
Onaj ko ocekuje klasican triler, pun dinamike, preokreta, gde je akcenat na samoj prici, verovatno ce se razocarati u ovaj film.
Ridli Skot i autor scenarija Kormak Mekarti zeleli su da naprave drugaciji film, koji odudara od klasicnog trilera i gde je pokusano da se na jedan posredan nacin stvori ta misticna atmosfera, da se fakticki prica isprica kroz likove i njihove dijaloge, a ne direktno prikazivanjem odredjenih situacija.
Ono sto se moze zameriti Skotu, jeste to sto je nekako mehanicki odradio ovaj film, bez nekog licnog pecata, bez nekog posebnog smeka.
Recimo, dosta likova imaju potencijal da budu izuzetno zabavni, poput likova koji tumace Bred Pit ili Havijer Bardem, ali su kod Skota nekako prilicno staticni, bezlicni.
Jedino je Kameron Dijaz uspela da "ukrade sou", jer jednostavno zeni leze uloge ****** i zavodnica.
Definitivno najslabija karika filma je vodeci glumac Fasbender, koji totalno neubedljiv, patetican, jednostavno nedovoljno dobar da nosi film.
U sustini, film je zaista dobar, mada je mogao biti i bolji definitivno, Ono sto je meni bitno, to je da nudi nesto novo, sto odudara od klasicnih predstavnika ovog zanra.
Zbog toga moja ocena je 8.
Da su ga recimo radila braca Koen, to bi bio film za desetku.
Slažem se,meni je film imao zanimljiv dijalog i priču iako je moglo bolje.Kritika je bila dosta loša za ovaj film a ja takve najviše volim da ovjerim...