Lucky girl
Elita
- Poruka
- 18.567
Moja snaga i vrlina je što ja to priznam,mada vjeruj mi srodnu i idealnu osobu je skoro pa nemoguće naći,kažem skoro jer postoji ipak šansa,čudni su putevi...Ne kažem da imam gomilu djevojaka jer nisam taj profil,samo da sam im mnogo interesantniji kada se foliram i glumim mačo frajera,***. takvo nam je društvo u globalu a kada otvorim dušu i karte do kraja obavezno ispadam čudak,zanesenjak i lik koji živi jednom nogom u svjetu mašte,drugom nogom u stvarnosti,teško je to ispratiti vjeruj mi,mnoge su pokušale pa se izgubile negdje u pokušaju.Pa sam zaključio ili se prilagodi ili budi zanesenjak u nekoj kolibi van civilizacije i crtaj slike,piši pjesme.Ipak nisam spreman da se odreknem čari civilizacije,da li sam sebičan zbog toga,ne znam ali plivam nekako i sretan sam,moja je vrlina što mogu biti i jedno i drugo a da pritom ne glumim.Sanjarenje se može potisnuti ,vjeruj mi,uz malo vježbe i odlučnosti postaješ klasični rob civilizacije,radiš za platu,ideš na godišnji,ganjaš karijeru i tako do penzije,***. tako živi 90 posto ljudi.Završio sam faks i nisam nesposoban,zarađujem solidno,iznad prosjeka,s obzirom da smo siromašan dio Evrope ali isto tako sam svjestan kada bih se samo na trenutak prepustio sanjarenju i otvorio do kraja svoju drugu stranu sve bi otišlo u propast.To je taj problem ili jesi ili nisi!
Pa sta i ako zivis jednim delom u masti ( mislim nije kao da imas imaginarne prijatelje i porodicu ),a delom u realnosti???Ja i na taj imaginarni svet gledam kao na neku vrstu bekstva,ako mi je realnost previse odvratna....Ne kazem da treba bezati od nje,ali isto tako ne treba ni bezati od sveta u kome se osecas lepse i koji te ne frustrira....Balans..imas i jedno i drugo..A ovo rob civilizacije zvuci kao da smo roboti,a ne ljudi ili radimo po nekom mehanizmu,sta vec,iskreno pre bih radila nesto sto volim za ne preterano velike pare,prosek,kako vec,nego radila nesto sto mrzim,zarad cega?materijalne sigurnosti,a psihicke propasti.....i ja licno nikad ne bih,ni zbog cega/koga ( sem da se ne radi o pitanju zivota i smrti ) potiskivala bilo koji deo sebe ( ne racunam ako je u pitanju to da povredjujem nekog ),jer praveci se da sam nesto/neko sto nisam moze samo da me dovede do samodestrukcije....
Gledaj ovako,da pokušam objasniti,koliko god se trudila da ne budeš rob ili mene uvjeravala u suprotno shvatićeš da je civilizacija sve bliža robotima a sve dalja od izvornog homosapiensa.Realnost je surova,poslovni svjet je surov,vidjećeš kada počneš raditi,kada osjetiš novac u rukama,vrlo brzo tvoji prohtjevi se mjenjaju,mali TV će zamjeniti veliki,krntiju auto će zamjeniti limuzina i onda nema povratka,možeš samo htjeti još bolje,još bolji model,noviji jer je ćovjek po prirodi istraživač,proklet,hoće još inače ne bi napredovali,bili bi još uvjek amebe da nije tako.



