Bedevilled
Ne pišem više tako često prikaze filmova, ali film od sinoć me je prilično uzdrmao, ali i ostavio podeljenih utisaka. U tom smislu bih voleo da čujem i komentare nekog ko je eventualno gledao.
Reč je o korejskom filmu, koji nas uvodi u priču o mladoj poslovnoj ženi iz Seula - Hai-jong, koja nakon stresne nedelje i problema na poslu odlazi na odmor na ostrvo na kome je nekad živeo njen deda. Ostrvo je u svakom smislu odsečeno od sveta. Na njemu živi još samo nekoliko ljudi - njena najbolja drugarica iz detinjstva Buk-nam, njen muž i kćerka, njegov nemi brat, njegove četiri tetke i jedan starac... Svi oni funkcionišu kao duboko primitivna zajednica u kojoj je žena seksualni objekat i radna snaga, a mračne prodične tajne povezane su sa tradicionalnim predstavama iz koje niko ne može da se otrgne... Dok dve drugarice pokušavaju da obnove svoje prekinuto prijateljstvo, Bok-nam proživljava psihičku i fizičku torturu iz koje ne vidi izlaz.
Problem koji sam imao s filmom je sledeći: prvih sat vremena filma je teška drama, kulturološka studija i potresna životna priča...sve u svemu, učinilo mi se da gledam jedan od najboljih filmova koje sam ikada gledao.
U drugoj polovini film postaje klasični azijski horor (sa elementima slešera), na momente se gube svi elementi drame, folklora, sociološke pozadine i čini vam se da gledate sasvim prosečan (a na momente i preforsiran) horor... Ta žanrovska skokovitost sama po sebi ne bi bila problem, čak bi moglo biti vrlo interesantno, da taj drugi deo, ili pre poslednja četvrtina filma, nije toliko lišena smisla.
Odatle, ocena za prvi deo filma je čista desetka, ocena za drugi deo hladna šestica.... Svakako ga treba pogledati, ako ništa, zbog toga što je reč filmu koji govori o jednoj tradiciji i kulturi koja nam je daleka, ali često vrlo bliska, kao i zato što je priča o Buk-nam duboko potresna, tera na suze i izuzetno je katarzična....Glumica koja glumi Buk-nam (ne usuđujem se da napišem njeno ime) je maestralna...
Ako je neko gledao, voleo bih još neki komentar...