Originalu se teško može primaći, pošto se više trudi da opravda antiutopijsko stanje, kao i mnogi savremeni filmovi koji igraju tu igru trulog kompromisa, gušeći samu idejnu srž nekadašnje, ali i izvorne romantike svih vremena, koju čini pitanje slobode... Koliko se sećam, upravo u tom pogledu nastavak hramlje: ne pomaže ni ta izvikana Ana de Armas, mogla je biti i princeza od Monaka, svejedno, romantika ka hologramskoj curi je zbilja patologija, prećutna šizofrenija ka kojoj današnji filmovi ne prave razliku.

Replikant - to je druga priča: potencijal za nešto stvarno.


Ovde se u pomenutoj šizofreniji gubi svaka ideja romantike i to je ogroman minus za sam svet Istrebljivača, tačnije njegovog nastavka...

A ko ga hvali, čini to subjektivno, u paroli da o ukusima ne vredi raspravljati.