Pravi izazov, pravi izazov. Ali kako to sročiti u kratkim crtama?
Mikrobi su bili laki komad u odnosu na ovu bratiju.
King koji je na posletku otkrio slasti postojanaja u četvrtoj dimenziji bio je zapravo sweet metal derivat
Divlje šewe. Doduše, oni jesu bili nešto
trendovski orjentisaniji od svoj duhovnih otaca pa je njihova muzika sadržala mnoštovo uticaja Van Halena i Gunsa, Klasični leskovački testosteronski, ili kako te englezi vole da kažu,
koki bend čije su probe imale atmosferu priredbi u kazneno-popravnim domovima. U svakom slučaju bend sazdan od kontradikcija. Muzički pilon benda bio je pompezni potomak crvene buržoazije Peđa Mitrović ujedno i jedini gitarista koji je imao para da stalno kupuje fensi papučice i vahvahove a sa druge promenljivi vokalni solista, obično socijala i delikvent nekada Mure a nekada Ćora.
Svoj kreativni vrhunac postigli su famoznom revolucionarno-pacifističkom sweet rock poemom
Nikada se ne ponovio rat a neke stihove poput:
Borba i herojstvo naše
Drug je Tito s nama na čelu
Pobedismo svo izdajstvo
Oslobodismo zemlju celu, uu
Nikada se ne ponovio raaaaat,
Nikada se ne ponovio raaaaat,
i danas pamtim.
Bend je kao i svi ostali doživeo očekivani kraj, nemušto se raspao ali su zato njegovi istaknuti članovi nastavili da žive zanimljivim u burnim životima. Za Ćoru sam recimo čuo da je osnovao nekakav verski kult u Nišu po odlasku iz benda dok je poslednje što sam čuo o Peđi Mitroviću jeste bilo da je tokom mračne 1993. fascinirao ljude plaćajući ručkove magičnom svotom od 100 maraka.
A to je bio derivat
ASP-a koji je verovao da budućnost pripada sarajevskom sastavu
Valentino sa Zijom na čelu. Kada takvu muzičku filozofiju pomešate sa Murkinim razornim glazbenim uticajem dobijete
Stopere.
Viking, Cepeni ćunci, Faza 5,
Samo je patoliška potreba za brutalnim blamiranjem bila je pokretačka snaga tih bendova.
Jao, veruj mi da sam plakako na njihovim nastupima. Bezobraznici su ih zvali i Anđeli.
Ti su ljudi uvek pevali samo jednu pesmu/mantru, svuda i u svaskoj prilici, a taj se usamljeni izdanak njihove kreativnosti sastojao od mističnih stihova;
Novi da an, novi dan
Novi da an, ja sam sam.
Urnebesno! Pratnja tih stihova sa sastojala od pokušaja izvođenja zloglasnog svadbarskog sadamosminskog ritma i rege drajva istovremeno na potpuno raštimovanim gitarama.
Bend bez premca. Jednom su ušli u finale Leskovačke gitarijade za šta su založili Čajevec bas pojačalo, Šurov mikrofon i dve kutije razglasa.
Kad će taj nastavak...
Mona Liza i Šiki,
Neopisivo, neizrecivo.
Za Šikija sam na primer čuo da je bio učenik prehrambenog smera Poljoprivredne škole u Leskovcu i da je redovno pobeđivao na opštinskim i republičkim školskim takmičenjima u odvajanju mesa od kostiju sa svinjskog buta.
Kad će taj nastavak...
Necrophilis,
Krajnje autentična subkulturna pojava u ono doba. Prvi i poslednji izvorni noise band koji je u svojim scenskim nastupima imao elemente terapijskog teatra. Ekspresivan bend koji je navodio na samopreispitivanje.
Koliko me sećanje služi oni su poticali iz klana ili bar šire ekipe ljudi koja je živela u podnožju
Svetoilijskog groblja. Inače potomci starih leskovačkih familija. Njih su Dubočičani zvali
Kljokše. Kako su mi pojasnili taj je nadimak zapravo opis žurki koje su Nekrofilisi i njihovi drugari organizovali. Naime, njihove žurke su se održavele po predratnim kućama u blizini Nanetove diskoteke i tekle su tako što bi se glasno puštala muzika Nika Kejva a većina učesnika tih žurki je nepomično ležala i po dva sata i samo je nužda mogla da ih pokrene. Momci iz
Dubiša nikada nisu mogli da shvate takvo poimanje zabave pa su im podrugljivo nadenuli pridev kljokše. No naravno, na sceni su oni bili sve samo ne pasivni.
Kad će taj nastavak...
Psihički neuračunljivi,
Aaa, da, Vinarčani. Saša Sisa koji peva Udri Brus Li. Grindej ili The Hives bi svisnuli od muke pred tim bendom. Oni su zaista i iskreno verovali da će se Brus Li vratiti i polomiti kičmu Miloševiću a njegovom okruženju presuditi Zmajevom pesnicom.
Udri Brusli,
Potepaj gi svi
Tija crni gangsteri.
Bora S. bi bio ponosan na njih.
Negde krajem 91/92 u "Našoj reči" je u nekoliko brojeva predstavljena lokalna rok-scena. Tu su se našli gotovo svi bendovi koji su u to vreme imali barem 2-3 nastupa...
Sećam se. Ali šturo je to bilo. bez pravog osvrta, nešto kao zbornik. Za Mali Mančester Vikli i to je više od očekivanog.
Da dodam i ovo: ja se unapred izvinjavam bendovima i protagonistima ako ih nešto od mojih napisa malo uvredi, ipak su sećanja samo sećanja, podložna raznim mutacijama, no um je takav aparat. Ugrađuje u svaku priču sopstveni osvrt. Uostalom
Rašomon je rekao sve što je trebalo na tu temu reći još davno.
U svakom slučaju, vreme o kome pišem bilo je do te mere drugačije od onog u kome živimo da se samo može onima koji ga nisu doživeli činiti nerealnim. Ali u glavnim crtama je tako bilo. Zato svaki aktivni ili pasivni protagonista dešavanja o kojima govorim može biti veoma ponosan na činjenicu da je živeo tu epouhu bez obzira na to koliko je realno participirao u kreiranju nejnog duha.