hakim bej
Elita
- Poruka
- 16.477
Za one mlađe, geštetner je preteča fotokopir mašine.
Iz njega su izlazile šmrljave i prljave kopije koje su sve ličile jedna na drugu, ali su najmanje ličile na original.
Ušao sam na fejzbuk i krenuo da otvaram stranice meni nepoznatih ljudi. "Prijatelji" poznanika, znate već, ljudi danas "normalno" imaju stotine "prijatelja", to pokazuje da su uspešni traženi jedinstveni i neophodni.
I što sam više gledao sve sam manje video. Svi su kao iz geštetnera, iste blajhane frizure odeća šminka krstovi, iste napućene usne ili mačo ramena, iste slike sa istog mora, ista deca, isti citati "mudre misli", isti komentari, isti lajkovi, isti ajfoni, isti ručkovi za istim stolovima, iste profilne slike ko nedajbože u novinama. Čak su im i psi isti.
Svi su kopija. Loša masna i šmrljava kopija zato što ne postoji original. Original je mit, medijski isfabrikovan fotošopiran i plastificiran i postoji samo u virtuali - na Pinku.
Ljudi su postali izgubljeni, tuđi, nesrećni, verujući da je to jedini (ili makar lakši) način da budu prihvaćeni.
Provode svoje živote trudeći se i uređujući da pred kamerom "ispadnu" da bi zatim okačili sliku, i neprestano strahujući od mogućih loših komentara.
"Meni to ništa ne znači", "kačim selfije tek onako da ubijem dosadu, sve mi je potaman" a onda napravi sto slika i satima bira najbolju.
Mora se videti raskoš, mora se steći prednost nad drugima, imperativ je slikati se na ekskluzivnim top mestima i napisati "sasvim uobičajen dan".
Kada smo, kako i zašto postali nenormalni? Da li smo oduvek bili pa nas je fejzbuk otkrio?
Da li je vreme da izađem iz bureta?
- - - - - - - - - -
Iz njega su izlazile šmrljave i prljave kopije koje su sve ličile jedna na drugu, ali su najmanje ličile na original.
Ušao sam na fejzbuk i krenuo da otvaram stranice meni nepoznatih ljudi. "Prijatelji" poznanika, znate već, ljudi danas "normalno" imaju stotine "prijatelja", to pokazuje da su uspešni traženi jedinstveni i neophodni.
I što sam više gledao sve sam manje video. Svi su kao iz geštetnera, iste blajhane frizure odeća šminka krstovi, iste napućene usne ili mačo ramena, iste slike sa istog mora, ista deca, isti citati "mudre misli", isti komentari, isti lajkovi, isti ajfoni, isti ručkovi za istim stolovima, iste profilne slike ko nedajbože u novinama. Čak su im i psi isti.
Svi su kopija. Loša masna i šmrljava kopija zato što ne postoji original. Original je mit, medijski isfabrikovan fotošopiran i plastificiran i postoji samo u virtuali - na Pinku.
Ljudi su postali izgubljeni, tuđi, nesrećni, verujući da je to jedini (ili makar lakši) način da budu prihvaćeni.
Provode svoje živote trudeći se i uređujući da pred kamerom "ispadnu" da bi zatim okačili sliku, i neprestano strahujući od mogućih loših komentara.
"Meni to ništa ne znači", "kačim selfije tek onako da ubijem dosadu, sve mi je potaman" a onda napravi sto slika i satima bira najbolju.
Mora se videti raskoš, mora se steći prednost nad drugima, imperativ je slikati se na ekskluzivnim top mestima i napisati "sasvim uobičajen dan".
Kada smo, kako i zašto postali nenormalni? Da li smo oduvek bili pa nas je fejzbuk otkrio?
Da li je vreme da izađem iz bureta?
- - - - - - - - - -