Ali, ja volim svoj posao.

Srecom.
Samo ga ne posmatram kao nesto sto cini mene kao osobu.
Smatram da je moj posao, koji mi se slucajno i svidja, moj nacin da zaradim novac, koji mi je, nazalost, potreban.
Smatram da postoje ljudi koji se previse i bespotrebno unose u svoj posao, da bi se samopotvrdjivali, dokazivali pred drugima, sto je po meni odraz nesigurnosti i dubokih kompleksa .
Ok mi je da neko ko je doktor, stomatolog, profesor,knjizevnik, naucnik,...shvata svoj posao licno, sa odgovornoscu i posebnom paznjom, i ja bih na njihovom mestu, ali neko ko radi kao akaunt menadzer, advertajzing, pr i ostali sviraci, koji samo zaradjuju na tudjoj nesreci i naivnosti, sebi dokazuju da su neko i nesto, meni je to jadno i bedno.
Zao mi je, ali jeste.
Ti nisi tvoj posao, sto bi rek'o Bred Pit u Fajt klubu.
Meni je teznja za uspehom, kompleks.
Sorry, ali tako mislim.
Naravno, sve zavisi od posla, ima ih koji su odgovorni i vazno ih je shvatiti ozbiljno, kao sto sam objasnila u prethodnom postu.
Zelja da putem svog posla nekome pomognes ili da doprineses drustvu, to je druga stvar.