Gavran - Edgar Alan Po

Ja sam neznalica što se književnosti tiče, ali pišem ovde jer me pesma lično pogodila. To je moj nivo.
Prelepa pesma. Teško je modernom čoveku da razume osećanja koja se nalaze iza tih reči kada smo se mi otuđili od knjige, ali i od svega što iziskuje korišćenje mozga. U periodu kada je on pisao, ti kada napišeš pesmu devojci, to je wow. Potpuno drugačije vreme.
 
Gavrani su grabljivice koje se hrane cak i lesevima i mesom crknutih zivotinja.

Sad, mozda to jeste slatko onako generalno, ali za ljudski rod, to su stetocine, prenosioci zaraznih bolesti i grabljivice od ptica.

To što se hrane leševima je korisno zato što čiste prirodu od crkotina.
Ne znam koju zaraznu bolest prenosi baš gavran a da je ne prenose druge ptice.
 
da. ali ipak, pokušaj da nađeš fantastične prevode Luka Paljetka.
Ne znam za tog Paljetka, ali znam za Kolju Micevica, prevod je jako bitan, ako vec ne mozes da citas original...evo malo od mog zemljaka Kolje :
"Ponoc jednu, dok pun briga, bled, umoran, bdeh vrh knjiga ciji nauk tajanstveni ljudi svi
zaboravise,
Vec opustah glavu snenu, kad me naglo u tom trenu, kucanje na vrata prenu, na vratima moje nise.
Posetilac neki, sto taknu vrata nise, posetilac neki pozni sto taknu vrata moje nise - samo to i nista vise.

Ah, jos pamtim usred duse bi Decembar prepun tmuse, kad ugarci sto se puse, sablasti po podu lise,
Zarko zudjah za svitanjem, zalud htedoh da citanjem, oduprem se pred pitanjem -
Gde Lenoru moju skrise, gde andjeli nasmesenu, jedinu Lenoru skrise - tu imena nema vise."
 
Pre par godina sam se zezao sa nekim AI da napravi gavrana I Alan-@
 

Prilozi

  • starryai_9orv4.png
    starryai_9orv4.png
    373,5 KB · Pregleda: 2
  • starryai_ohnx3i.png
    starryai_ohnx3i.png
    513 KB · Pregleda: 2
Ne znam za tog Paljetka, ali znam za Kolju Micevica, prevod je jako bitan, ako vec ne mozes da citas original...evo malo od mog zemljaka Kolje :
"Ponoc jednu, dok pun briga, bled, umoran, bdeh vrh knjiga ciji nauk tajanstveni ljudi svi
zaboravise,
Vec opustah glavu snenu, kad me naglo u tom trenu, kucanje na vrata prenu, na vratima moje nise.
Posetilac neki, sto taknu vrata nise, posetilac neki pozni sto taknu vrata moje nise - samo to i nista vise.

Ah, jos pamtim usred duse bi Decembar prepun tmuse, kad ugarci sto se puse, sablasti po podu lise,
Zarko zudjah za svitanjem, zalud htedoh da citanjem, oduprem se pred pitanjem -
Gde Lenoru moju skrise, gde andjeli nasmesenu, jedinu Lenoru skrise - tu imena nema vise."
Ne doseže savršenstvo svojih prepeva sa francuskog.
 
Reče Gavran: „Nikad više.“
„Sad umukni, kleta tico, – skočih, viknuh – zlosutnico,
u paklenu noć se vrati, u oluj i nedra kiše!
S’ tamom crno perje spoji, beleg laži gnusnih tvojih,
samoćom me udostoji, vrh vrata ne sedi više;
izgled i kljun tvoj ukloni što mi srce ojadiše.“

moj najomiljeniji deo pesme

inače zaista fantastično delo u kompletu
 

Back
Top