Gaslighting i posledice

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U pitanju je oblik psihičkog nasilja.To je u suštini vrsta manipulativnog ponašanja gde se žrtva dovodi u situacije da sumnja u sebe,u svoje sposobnosti,znanje,osećanja, viđenje i razumevanje sveta,ponekad čak i u svoj kontakt sa realnošću tako da jako zavisi od te osobe koja manipuliše njom.
Takav oblik psihičkog nasilja može da se dešava u raznim situacijama jer nasilnik ne deluje na prvi pogled zlonamerno,zapravo deluje sve suprotno od toga.To je čak jedan od uobičajenih načina manipulacije koji se koriste u raznim sektama i kultovima,čak i pojedinim konvencionalnim religijama...U toksičnim roditeljskim odnosima,vezama,brakovima...čak i prijateljstvima.
Jako je teško prepoznati takvu vrstu manipulacije jer nije uvek očigledna,a i kada se prepozna i kada se taj odonos sa manipulativnom osobom prekine posledice ostaju.Naravno zavisi od toga koliko je to bilo intenzivno i koliko je dugo trajalo ali poekad je jako teško povratiti samopuzdanje i otarasiti se sumnji u svoje sposobnosti...ponekad jako dugo posle toga neko ima osećaj da ne može da se uzda u sebe,svoje sposobnosti,znaje,ispravnost toga kako tumači stvari...


ok sad ide teško pitanje:
Da li ste imali posla sa takvom vrstom manipulativne osobe? Koliko vam je trebalo vremena da to prepoznate? Koliko je posledica to ostavilo na vas?
I za one koji nisu imali:
Da li mislite da možete da prepoznate i izbegnete takvu osobu?
To je institucionalizovan oblik nasilja. Šta drugo rade psihijatri i psihoterapeuti osim što pacijente ubeđuju da su ludi i da nikako ne smeju verovati sebi samima već isključivo njima i našim divnim dobronamernim institucijama. Na kraju od čoveka naprave duboko nesigurnu osobu koja zavisi od njihovog savetodavnog mišljenja i ne veruje samom sebi bez lekova. Video sam sto puta. Slično rade i bračni savetnici, life coach i drugi. Cilj im je da pre nego što doneseš bilo kakvu odluku, odeš kod njih na savet, i da tako postaneš potpuno zavistan od njih, a oni te izmuzu kao kravu.

Istim metodama se služe i verske zajednice. I Srp prav crkva a i Jehovisti pogotovo.
 
Poslednja izmena:
Ma isto rade i reklame. Ulivaju u tebe nesigurnosti kako bi te namamili da im kupiš proizvod. Kosa ti je poput slame, koža pazuha ti nije glatka, parfem samo za džentlmene, našoj zemlji trebaju žene koje veruju u sebe i banka koja veruje u njih itd itd.
 
To je institucionalizovan oblik nasilja. Šta drugo rade psihijatri i psihoterapeuti osim što pacijente ubeđuju da su ludi i da nikako ne smeju verovati sebi samima već isključivo njima i našim divnim dobronamernim institucijama. Na kraju od čoveka naprave duboko nesigurnu osobu koja zavisi od njihovog savetodavnog mišljenja i ne veruje samom sebi bez lekova. Video sam sto puta. Slično rade i bračni savetnici, life coach i drugi. Cilj im je da pre nego što doneseš bilo kakvu odluku, odeš kod njih na savet, i da tako postaneš potpuno zavistan od njih, a oni te izmuzu kao kravu.
Nemam pojma sa kavim to psihijatrima/psihoteraputima si ti imao posla ili ko god već iz tvoje okoline...mada zavisi i koja je dijagnoza u pitanju...ako je nešto što remeti percepciju realnosti onda stvarno i ne možeš da se uzdaš u to što ti misliš da tumačiš jer zbog prirode promećaja/bolesti ti i nemaš pravu sliku realnosti...Na primer nekom ko je deluzivan ili paranoičan naravno da će skretati pažnju da te paranoje ili deluzije nisu realne nego samo poizvod menatlnog problema koji im otežava da normalno funkcionišu...to nije gaslitghting
 
Nemam pojma sa kavim to psihijatrima/psihoteraputima si ti imao posla ili ko god već iz tvoje okoline...mada zavisi i koja je dijagnoza u pitanju...ako je nešto što remeti percepciju realnosti onda stvarno i ne možeš da se uzdaš u to što ti misliš da tumačiš jer zbog prirode promećaja/bolesti ti i nemaš pravu sliku realnosti...Na primer nekom ko je deluzivan ili paranoičan naravno da će skretati pažnju da te paranoje ili deluzije nisu realne nego samo poizvod menatlnog problema koji im otežava da normalno funkcionišu...to nije gaslitghting
Ja ti kažem da je bolje i sa deluzijama i paranojama nego da ne veruješ samom sebi. Probaj da ubeđuješ sebe da nemaš pojma da si sve umislio u životu pa da vidiš na šta ćeš da ličiš za par meseci. Da li mene stvarno neko na ulici doziva ili sam ja lud pa haluciniram. Da li telefon zvoni u dnevnom boravku ili sam ja lud. Da li se meni na ulici onaj čovek podsmehuje, ma ne, ja sam to umislio, zašto bi mi se neko smejao što idem u majici u Februaru mesecu. Dao sam ti glupe primere ali you get the idea. Prestaneš da misliš svojom glavom jer toliko počneš da sumnjaš u sebe da čak i ako ti kažu da si retardiran ti ćeš im poverovati iako evidentno vidiš da si pametniji od većine ljudi, ali ne sve je laž, sve si umislio. Ja hvala bogu nisam još uvek imao posla sa njima ali bliži član porodice jeste. Imaju jako loš pristup i tehniku. Ljudi sa paranojama i deluzijama ih nemaju olako. Njihove paranoje a deluzije posebno su formirane na hrpi i gomili prethodno prikupljenih znanja i zaključaka, koji su vremenom negde skrenuli pa su i doveli do te deluzije. Kada kreneš da sumnjaš u svo svoje dosadašnje znanje i zaključke koji su negde na putu skrenuli pa su doveli do te deluzije, i onda odbaciš 50% svoje životne baštine, verovavši da si lud i sve umislio, e tada postaneš njihov zvisnik. Nije deluzija jedna ideja preko noći svanula, do nje dovodi mnoštvo prethodnih informacija i zaključaka. Na desetine i desetine. Kao reka, negde usput si se zagubio pa otišao u Dunav ali to ne znači da nisi putovao ka Nilu dobar deo vremena.
 
Ja ti kažem da je bolje i sa deluzijama i paranojama nego da ne veruješ samom sebi. Probaj da ubeđuješ sebe da nemaš pojma da si sve umislio u životu pa da vidiš na šta ćeš da ličiš za par meseci. Da li mene stvarno neko na ulici doziva ili sam ja lud pa haluciniram. Da li telefon zvoni u dnevnom boravku ili sam ja lud. Da li se meni na ulici onaj čovek podsmehuje, ma ne, ja sam to umislio, zašto bi mi se neko smejao što idem u majici u Februaru mesecu. Dao sam ti glupe primere ali you get the idea. Prestaneš da misliš svojom glavom jer toliko počneš da sumnjaš u sebe da čak i ako ti kažu da si retardiran ti ćeš im poverovati iako evidentno vidiš da si pametniji od većine ljudi, ali ne sve je laž, sve si umislio. Ja hvala bogu nisam još uvek imao posla sa njima ali bliži član porodice jeste. Imaju jako loš pristup i tehniku. Ljudi sa paranojama i deluzijama ih nemaju olako. Njihove paranoje a deluzije posebno su formirane na hrpi i gomili prethodno prikupljenih znanja i zaključaka, koji su vremenom negde skrenuli pa su i doveli do te deluzije. Kada kreneš da sumnjaš u svo svoje dosadašnje znanje i zaključke koji su negde na putu skrenuli pa su doveli do te deluzije, i onda odbaciš 50% svoje životne baštine, verovavši da si lud i sve umislio, e tada postaneš njihov zvisnik. Nije deluzija jedna ideja preko noći svanula, do nje dovodi mnoštvo prethodnih informacija i zaključaka. Na desetine i desetine. Kao reka, negde usput si se zagubio pa otišao u Dunav ali to ne znači da nisi putovao ka Nilu dobar deo vremena.
Ali kad je nekom zbog prirode poremećaja/bolesti poremećena percepcija realnosti i ne skreće se toj osobi pažnja na to da to nije stvarno,ta osoba može da izgubi sav konatak sa tim šta je realno a u nekim slučajevima i da dovede u opasnost ili povredi,indirektno ili direktno, sebe ili nekog drugog zbog te pogrešne percepcije realnosti...psihijatar je tu da pored odgovarajućih lekova koje prepisuje(koji služe da se to ublaži) i da navodi tu osobu da razvrstava šta jeste a šta nije realno ne da joj diktira šta mora da misli ili oseća a najmanje da manipuliše tom osobom.

Ok da,ima psihijatara,naročito onih starijih koji i sami imaju neke zastarele fiks ideje o mentalnom zdravlju,koji se nekorektno odnose prema pacijentima,koji misle da nekako pomažu tom pacijentu ako ga izgrde za nešto što je van njegove/njene kontrole,koji odpisuju i neuvažavaju to kako se pacijent oseća i kakv utisak o njemu samom tom pacijentu daju krroz to kako se prema njemu postave...ali to nije razlog da zbog straha da će dobiti pečat na čelu da je "lud" neko zamemari svoje mentalno zdravlje i još gre uberđuje sebe i/ili ostale da je bolje ne tražiti pomoć ako se neki problem oseti.

Gaslighting nije to...niti su reklame gaslighting
 
Poslednja izmena:
Svaka manipulacija je oslonjena na stvorenu sliku o nacinu zivota u odredjenom okruzenju, pa se svodi na zloupotrebu vec stvorenog uverenja o odnosima medju ljudima, ekonomskim i pravnim stanjima i moralu...manipulatori te odnose samo pojacavaju u svoju korist....pa su dovoljne pretnje ili pozivanje na moralne obaveze modifikovane da se uklapaju u svest okruzenja...ovome narocito pogoduju egocentricni, materijalisticki detalji ugradjeni medijski u sredinu...i dok svako gleda samo svoj problem u osnovi manipulacija je globalni problem, vec pripremljene ljude je lako manipulisati....pa recimo, ako je neka zajednica dovedena na ivicu prezivljavanja svaki zracak nade je dovoljan da jedinka umisli spas....

Recimo novinski tekst koji govori o "strasnim iskustvima zena iz Nigerije" kao "nada" da se o trgovini ljudima progovorilo javno, realno je manipulacijaa tim ljudima, jer im na kraju "kratkog zrtvovanja" nudi spas u obliku boljeg zivota i princeva na belom "civilizovanom" konju....

https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-59805444

Manipulatoru je po volji da iskoristi pripremljen teren...

Lokalno je to jos lakse, nekome padne na pamet budalastina zvana "zakon o zastiti zena zrtvi nasilja" i manipulator "zena" pocinje da vrsi nasilje, gde stvarne zrtve nasilja i ne dodju u situaciju da se brane, jer je za to potrebno da lazu sto je njima ispod casti....a iskustveno nije produktivno, jer realnost govori drugacije....
 
Ja ti kažem da je bolje i sa deluzijama i paranojama nego da ne veruješ samom sebi. Probaj da ubeđuješ sebe da nemaš pojma da si sve umislio u životu pa da vidiš na šta ćeš da ličiš za par meseci. Da li mene stvarno neko na ulici doziva ili sam ja lud pa haluciniram. Da li telefon zvoni u dnevnom boravku ili sam ja lud. Da li se meni na ulici onaj čovek podsmehuje, ma ne, ja sam to umislio, zašto bi mi se neko smejao što idem u majici u Februaru mesecu. Dao sam ti glupe primere ali you get the idea. Prestaneš da misliš svojom glavom jer toliko počneš da sumnjaš u sebe da čak i ako ti kažu da si retardiran ti ćeš im poverovati iako evidentno vidiš da si pametniji od većine ljudi, ali ne sve je laž, sve si umislio. Ja hvala bogu nisam još uvek imao posla sa njima ali bliži član porodice jeste. Imaju jako loš pristup i tehniku. Ljudi sa paranojama i deluzijama ih nemaju olako. Njihove paranoje a deluzije posebno su formirane na hrpi i gomili prethodno prikupljenih znanja i zaključaka, koji su vremenom negde skrenuli pa su i doveli do te deluzije. Kada kreneš da sumnjaš u svo svoje dosadašnje znanje i zaključke koji su negde na putu skrenuli pa su doveli do te deluzije, i onda odbaciš 50% svoje životne baštine, verovavši da si lud i sve umislio, e tada postaneš njihov zvisnik. Nije deluzija jedna ideja preko noći svanula, do nje dovodi mnoštvo prethodnih informacija i zaključaka. Na desetine i desetine. Kao reka, negde usput si se zagubio pa otišao u Dunav ali to ne znači da nisi putovao ka Nilu dobar deo vremena.

Možda stvarno i imaš problem, pa zbog problema tripuješ da nemaš problem.

Mislim, da li ti se neko podsmehuje što ideš u majici u Februaru, vrlo moguće da te gleda tako ili bar čudno.
 

Back
Top