Francuski filmovi

Un moment d'égarement
https://www.imdb.com/title/tt2191765/?ref_=nm_flmg_act_5

6af9e724b439ee3a9d271ebe593c18d3.jpg


 
Les petits mouchoirs ( Little White Lies ) - https://www.imdb.com/title/tt1440232/

Gomila prijatelja, 35 + , aper klas Parizijans, odlazi na zajednički odmor, ne na Francusku rivijeru, već na onu stranu gde je Atlantski okean, & pokušavaju da reše svoje poremećene partnerske i prijateljske odnose... koncept meni stran jer ja svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama...

7/10

Ima i nastavak iz 2019-te koji kanim odgledati...
 
An Officer and a Spy - https://www.imdb.com/title/tt2398149/

1592439494525.jpeg


Novi film Romana Polanskog. Film prati Drajfus špijunsku aferu... Malo je sporijeg ritma, ali može se tolerisati. Više me je od samog zapleta, suđenja itd zaintrigirao odnos prema obavezama, dužnosti, časti. Zbunila me i scena duela iz 1897 godine jer sam znao da su dueli bili zabranjeni još od doba Napoleona, da bih iskopao guglanjem da je zadnji duel u France bio 1967 između gradonačelnika Marseja i nekog vonabi Puškina...

7/10
 
Kako se zove onaj francuski film iz osemdesetih ili devedesetih u pitanju je drama sa dvoje dece devojčica i dečak na nekom selu. Poznata je scena kada se dečak popne na vrh crkve i celo selo gleda i moli se za dobar ishod?
 
Remekdelo!

Le Boucher (1970)
https://www.imdb.com/title/tt0064106/?ref_=fn_al_tt_1

Secam se kad sam bio u osnovnoj skoli isli smo da gledamo pecine i stalaktite na ekskurziji, slicno kao i jedna scena u ovom filmu uciteljica kad vodi decu na ekskurziju i obilaze pecinu i govori im o primitivnom coveku, razlici primitivnog i plemenitog, razlici zelje i teznje, a ni sama nije prepoznala da je njen decko mesar taj primitivni covek, kasapin i serijski ubica.
 
Rock'n Roll - https://www.imdb.com/title/tt5351818/

Giom Kane u filmu ( glumi samog sebe ) polako gubi oštricu, trese ga kriza srednjih godina...ne ide u korak sa novim generacijama, linija koke mu paralizuje facijalni mišić, živi u bračnoj koletečini sa Marion Kotijard itd... jednostavno mu stil života nije više sex, droga, RnR.

Zanimljiv film sa par baš urnebesnih scena...

8/10
+ veoma romantičan kraj :mrgreen:
 
Francuska kinematografija je, uz Italijansku uvek bila najznačajnija u Evropi, a i u svetu je u prvih 3 bez problema. to što je sad period stagnacije maltene svuda (sem u Japanu i Latinskoj Americi), j-e-biga, ali i da ne snime nijedan film u narednih 50 godina, biće medju vodećima po idejama i remek delima iz (pre svega) 20ih, 30ih, 50ih i 60ih godina (u dva navrata).

Žorž Melijes, lik koji pravi prvi poznati kratki film, Put na mesec (La voyage dans la Lune, 1902), sve to izgleda jako smešno i naivno, ali Čaplin i Grifit su uz njegovo ime dodavali sintagmu 'čovek koji nam je dao sve'. morao je neko da probije led. vrlo veliki uticaj i na Ejzenštajna (naročito u prvom filmu 'Dnevnik Glumova')

Francuz Abel Gans je, 20ih, prvi montirao u film kadrove od samo jednog frejma, i to u sceni pred kraj filma Točak (Le roue) kada umire glavni lik i prolazi mu ceo život kroz glavu. to je npr vrlo bitna stvar za dalji razvoj i montaže i filma.
pa taj francuski impresionizam i začeci avangarde s' kraja dvadesetih (pored Gansa još i) Jean Epstein, Germaine Dulac, Rene Clair, Fernand Leger.. sjajni eksperimentalni (i žanrovski) filmovi
pa onda tridesetih tri Žana, Vigo, Kokto i Renoar.. šteta što je Vigo umro od tuberkuloze sa nepunih 30, bio bi čudo.

e onda idu 50e i novi talas, potpuno pomeranje filmskih granica. fantastični ljudi. pod uticajem američkih filmova (tako da se ne bih složio da je sve preko bare 'za malu decu', nikako nije), Hičkoka, Hoksa, Forda, Kapre itd počinju da snimaju novi francuski autori. Francois Truffaut, Jean-Pierre Melville, Jean-Luc Goddard, Claude Chabrol, Eric Rohmer. po mnogo čemu posebni, počeli da prave filmove bez scenarija (ne kažem da su im svi bili bez ali već to je bilo neverovatno), Godar prvi snimio kadar u kome se prelazi iz enterijera u eksterijer bez reza, ranije to nije bilo moguće u pravom eksterijeru. sjajna ekipa, ma zar neko ko da sebi nadimak Melville (po Hermanu Melvilu), nosi naočare, kapute i snima sjajne trilere i krimiće sa Alanom Delonom, može da bude loš? :) to je ta američka gotiva koju ja volim. beat. samo prenet u evropu i pomešan sa francuskim mentalitetom. directed by Melville :) :)
novi talas. (zabranjena) ljubav. pištolj. odrastanje. gluvarenje

e onda je tu i ubedljivo najbolji francuski reditelj svih vremena, Robert Bresson. njega ne stavljam u novi talas, iako je radio baš u tom periodu. on mi je nekako, izvan svega. filmovi su mu totalno posebni. bio je uz Bergmana, omiljeni režiser Tarkovskog. vera. nada. patnja.

Francuzi možda i jedini imaju taj kontinuitet u razvoju filma, što se tiče Evrope, Italijanske filmove pre WWII stvarno ne poznajem (a razvijeni su bili, to je moj propust), Nemci imaju rupu od 30ih do Fazbindera (a i posle njega), Rusi isto zbog Staljina od 30ih do Tarkovskog i Paradžanova, Španci imaju Bunjuela :) a Britanci nikad nisu imali neku generaciju za kojoj su ljudi sekli vene (ako ne računamo Čaplina i Hičkoka, koji su sve snimali u SAD).

dakle, SAD (do 80ih), Francuska, Italija bilo kojim redom.

preporuke :

Le Roue (Abel Gance, 1923)
L' Entracte (Rene Clair, 1924)
Ballet Mecanique (Fernand Leger, 1924)
Napoleon (Abel Gance, 1927)
La coquille et le clergyman (Germaine Dulac, 1928)
La chute de la maison Usher (Jean Epstein, 1928)
L' sang de un poete (Jean Cocteau, 1930)
L' Atalante (Jean Vigo, 1934)
La grande illusion (Jean Renoir, 1937)
Le regle du jeu (Jean Renoir, 1939)
Les enfants du paradis (Marcel Carne, 1945) (apsolutno remek delo, scenario pisao Žak Prever)
Les enfants terribles (Jean-Piere Melville, 1950)
Les Diaboliques (Henri-Georges Clouzot, 1955)
Un condamne a mort s'est echappe (Robert Bresson, 1956)
Mon oncle (Jacques Tati, 1958)
Pickpocket (Robert Bresson, 1959)
Les quatre cents coups (Francois Truffaut, 1959)
A bout de souffle (Jean-Luc Goddard, 1960)
Jules et Jim (Francois Truffaut, 1962)
Bande a part (Jean-Luc Goddard, 1964)
Au hasard Balthazar (Robert Bresson, 1966)
Le samourai (Jean-Pierre Melville, 1967)
Mouchette (Robert Bresson, 1967)
Les Biches (Claude Chabrol, 1968)
Ma Nuit Chez Maud (Eric Rohmer, 1969)
La nuit Americaine (Francois Truffaut, 1973)

eto.. poz
Francuzi po mom misljenju imaju najbolju cinemu na svetu. Moja omiljena cinema.
Najbolji Francuski reziser je Jean Renoir (mojih omiljenih pet: La règle du jeu, La grande illusion, Boudu sauvé des eaux, La chienne, Les bas-fonds), sin jednog od najvecih slikara P.A. Renoira, Bresona smatram drugim najboljim francuskim reziserom (poezija i film genije), zatim Eric Rohmer, Claude Chabrol, J.L. Godard, to su moji omiljenih pet.
Jedan od retkih filmova na temu drugi svetski rat (tema beg iz zatvora) koje volim je Robert Bresson-ovo remekdelo Un condamné à mort s'est échappé ou Le vent souffle où il veut (1956).
 
L'Animal - https://www.imdb.com/title/tt0075683/

3760002139852_600.jpg


Što bi rekao naš stari forumaš Goxy... nakada su ih pravili sa dušom, naivne i nevine da se od srca ismeješ...

A kako bih opisao Belmonda u ovom filmu, pa kao što je neko rekao - Neko je to bolje pre tebe opisao i napisao.


~~~

Nema više "plesača",posedovanih*.
Podela ljudi na glumce i gledaoce
je centralna činjenica našeg vremena.Mi smo preokupirani
herojima koji žive za nas i koje mi kažnjavamo.
Kada bi sve televizije i radiji bili lišeni
njihovog izvora moći,sve knjige i slike
spaljene sutra,sve predstave i bioskopi zatvoreni,
sve umetnosti maštovite egzistencije ...
( *posedovanih,u transu )

Mi smo sadržaj sa "datošću" u čulnoj
potrazi.Mi smo metamorfizirani od ludo
plešućeg tela na obroncima brda u par očiju
koji bulje iz mraka.

~~~

Nijedan od zatvorenika nije zadržao seksualnu ravnotežu.
Depresije,impotencija,nesanica,erotična
nepovezanost u govoru,čitanje,igre,muzika,
i gimnastika.

Zatvorenici su sagradili svoj teatar koji je
svedočio o preteranoj dokolici.
Mladi mornar,primoran da tumači ženske uloge,ubrzo
postaje "varoška" draga,jer su već tada
sebe zvali varošicom,sa izabranim gradonačelnikom,
policijom,odbornicima.

~~~

U staroj Rusiji,Car,svake godine,odobravao je -
iz pronicljivosti svoje duše ili jednog od
svojih savetnika - nedelju dana slobode za po jednog osuđenika
u svakom od svojih zatvora.Izbor je bio ostavljen
samim zatvorenicima i bio je određen na
nekoliko načina.Nekada glasanjem,nakada lutrijom,
često silom.Bilo je jasno da je izabrani
morao biti čovek od magije,muževan,iskusan,
verovatno govorničkih sposobnosti,čovek mogućnosti,
ukratko,heroj.
Nemoguće situacije
u trenucima slobode,nemoguće selekcije,
definišu naš svet u njegovim potresima.

~~~​

Gospodari - Beleške o Viziji​
 
Doubles vies ( Non-Fiction ) - https://www.imdb.com/title/tt7250056/?ref_=nm_flmg_act_6

Doubles-vies-image-panoramique-critique-close-up-magazine-1.jpg


Opet neko intelektualno mudro-proseravanje. Što je najgore postoji samo engleski gugl-translejt titl, pa je pola stvari izgubljeno u prevodu.
Enivejz, izgleda da u France postoji živa debata oko toga da li će ljudi da kupuju prave knjige ili da čitaju e-knjige na ajpodovima, ajfonima kuratz-palatz...
Srbin voli da ima papir u rukama, knjigu među prstima... a odlazak u knjižaru je maltene neka vrsta rituala... dakle nema bojazni.

6/10

Sad ću namerno da ubacim jedan pasus iz knjige o Jungu, ne zato što neko čita ove redove, več da mi stoji kao podsetnik kad god neko krene da mi se mudro-proserava o nekoj temi.

Među takozvanim neurotičarima našeg doba ima mnogo takvih koji u drugim vremenima ne bi bili neurotični - to jest, u raskolu sa samima sobom. Da su živeli u periodu i sredini kada je čovek preko mita još uvek bio povezan sa svetom predaka, što mu je omogućavalo da istinski doživi prirodu, a ne da je sagleda samo sa spoljne strane - tada bi bili pošteđeni ovog rascepa.Govorim o ljudima koji nisu u stanju da otrpe gubitak mita, i koji niti su u stanju da prihvate samo spoljni svet- svet koji je viđen očima nauke- niti ih zadovoljava intelektualističko poigravanje rečima koje nema ničeg zajedničkog sa mudrošću.
 

Back
Top