Fotografije sa putovanja

Los Angeles, California. (Sunset Boulevard, Rodeo Drive, Santa Monica i Point Vicente svetionik)
20230617_105459.jpg
20230617_131657.jpg
20230617_154950.jpg
20230617_160256.jpg
20230617_173544.jpg
20230618_171251.jpg
20230618_165640.jpg
20230619_101304.jpg
 
Sto se tice putovanja ka Grand Canyon. Leteo sam iz mog mesta gde zivim (Kansas City) za Las Vegas I tamo sam ostao dva dana I posle sam rentao auto I krenuo za Flagstaff Arizona. Grand Canyon je nekih 5 sati voznje od Las Vegasa I usput je I Hoover brana. Vecinu tog puta su pustinjski predeli I bio je July, napolju je bila temperatura 115 F stepeni sto je u celzijusima preko 40. Plus sto pesak dodatno greje takoreci I odozdo. Pre toga sam svratio da se opremim sa galonom vode jer ako vam auto stane, a nespremni ste, tu je kraj. Amerika je i dalje i te kako divlji kontinent, ima dosta zabacenih predela, vremenski uslovi su ekstremni I cesto nema doneta u odredjenim krajevima i treba priprema pre putovanja, narocito automobilom. Kada sam vozio kroz Kaskadne planine, na svakih par milja se nalazi znak na kojem pise da u slucaju emergency podesite svoj radio na odredjenu frekfenciju I pratite uputstva jer kao sto rekoh, nema svuda dometa I nije neobicno zaglavljivanje u sneznim nanosima I potpuna blokada. Ali cini se da su ljudi ovde navikli I spremni na to I primecujem to ponasanje u saobracaju narocito.
 
Na Bahamima sam bio krajem Novembra kada je kod nas Dan Zahvalnosti I tada dobijamo od drzave dosta slobodnih dana. Priroda je lepa, plaze su lepe, a pesak je poput brasna. Inace ovako lokalno stanovnistvo zivi skromno. Cesto sam se vozio lokalnim autobusima koje nazivaju Jitney I ne postoje stanice nego mahnete i bus stane.
 
Amerika je ogromna i ogromno divlje prostranstvo. Treba veliki napor obici samo jednu drzavu, a kamoli ostalih 50. U planu mi je sledece zime da posetim Aljasku, to jest da letim za Anchorage I da probam da uslikam polarnu svetlost ako budemo imali srece. Takodje zbog sve te ogromnosti, postoje delovi gde ljudi zive takoreci ni ne znajuci da su u Americi. Postoje predeli cak I ovde gde ja zivim (Misuri) gde je kao da ste se vratili u 50te godine proslog veka. U nekim mestima ljudi voze kamionete iz 50ih, slusa se Elvis Prisli, sedi se na ulici I gledaju se prolaznici. U mojoj okolini dolaze I Amishi da prodaju svoje proizvode na pijaci I od njih kupujem med I jaja organska. Takodje dok sam bio u Arizoni bio sam kod Navaho indijanaca I oni drze svoj restoran. Probao sam njihovu hranu. Imaju hleb koji peku na pec, ovde to nazivaju dry bread I podseca na nase pogace, kao ustipci.
 

Back
Top