Foto caffe

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:lol: Da...
A i kad uspes nesto dobro da nadjes i lepo ubacis u kadar, kad prebacim na komp, uvek bar jedan parametar je bio pogresan. Ili je tamno ili mutno ili svetlo... :D
Ali dobro, tek smo na pocetku ...
Kada sam prvi put otisao na kej da slikam, od 100 i nesto slika, samo sam par ostavio gde mi je prijateljica (i to zbog nje) :) Skoro sve brisem kad ih pazljivo pregledam. :)

Takodje. :D

A koji program koristis? Slikas jpeg ili raw?
 
Milunka, ne bilo ti zapoveđeno, ispravi fotografiju i malo je izoštri sa unsharp mask, mnogo je prijatnije za oko.

 
Milunka, ne bilo ti zapoveđeno, ispravi fotografiju i malo je izoštri sa unsharp mask, mnogo je prijatnije za oko.
А да није мало већ доста те оптерећености "уметничком фотографијом", вертикалама и хоризонталама, надобудних, који једини "знају" шта је "добра фотографија", опседнутих оштринама, техничком страном и скупом опремом?

(Шта фали ако урадим у ФШ само "шарпен", која је разлика?)
 
Nema to nikakve veze, Milunka, sa nadobudnošću, već jednostavno sa lošim kadrom i prirodnom perspektivom.Niko ne hoda namerno iskrivljene glave, zar ne? Ništa što mi ovde kačimo, ili bilo ko na drugim forumima, nema veze sa umetničkom fotografijom. Umetnička, tehnički savršena fotografija je, na primer, ovo:

http://1x.com/photos/latest/landscape

Skupa oprema ima najmanje veze sa umetničkom fotografijom ili fotografijom bilo koje vrste, sem specifičnih kao što je makro ili fotografisanje divljih životinja gde oprema mora da bude skupa i najbolja moguća.Ali neka osnovna pravila moramo da naučimo i da poštujemo: pravilno fokusiranje, pravilo trećine, osnovnu obradu...tu nema ničeg zahtevnog ili nadobudnog, to je jednostavno tako.

Razlika između sharpen i unsharp mask i smart sharpen je ogromna. Sharpen oštri celu fotografiju bez diskriminacije, dok unsharp mask omogužava prcizno podešavanje oštrenja uz lokalno podešavanje kontrasta, i zato se primenjuje na smanjenoj slici u jpeg formatu, koji format sa po sebi oduzima mnogo fotografiji na polju kolorita, oštrine i detaljnosti zbog velike kompresije, a najbolje je primenjivati ga u kombinaciji sa smart sharpen na fotografiji u originalnoj veličini jer smart sharpen, kao što mu ime kaže, inteligentno primenjuje oštrenje tamo gde je potrebno, u zavisnosti od količine koju autor odabere. Ključ za uspeh je vežba, vežba i vežba.
 
Nema to nikakve veze, Milunka, sa nadobudnošću, već jednostavno sa lošim kadrom i prirodnom perspektivom.Niko ne hoda namerno iskrivljene glave, zar ne? Ništa što mi ovde kačimo, ili bilo ko na drugim forumima, nema veze sa umetničkom fotografijom. Umetnička, tehnički savršena fotografija je, na primer, ovo:

http://1x.com/photos/latest/landscape

Skupa oprema ima najmanje veze sa umetničkom fotografijom ili fotografijom bilo koje vrste, sem specifičnih kao što je makro ili fotografisanje divljih životinja gde oprema mora da bude skupa i najbolja moguća.Ali neka osnovna pravila moramo da naučimo i da poštujemo: pravilno fokusiranje, pravilo trećine, osnovnu obradu...tu nema ničeg zahtevnog ili nadobudnog, to je jednostavno tako.

Razlika između sharpen i unsharp mask i smart sharpen je ogromna. Sharpen oštri celu fotografiju bez diskriminacije, dok unsharp mask omogužava prcizno podešavanje oštrenja uz lokalno podešavanje kontrasta, i zato se primenjuje na smanjenoj slici u jpeg formatu, koji format sa po sebi oduzima mnogo fotografiji na polju kolorita, oštrine i detaljnosti zbog velike kompresije, a najbolje je primenjivati ga u kombinaciji sa smart sharpen na fotografiji u originalnoj veličini jer smart sharpen, kao što mu ime kaže, inteligentno primenjuje oštrenje tamo gde je potrebno, u zavisnosti od količine koju autor odabere. Ključ za uspeh je vežba, vežba i vežba.
Знам.
И нисам случајно ставила у наводнике "уметничка фотографија".

Као што врло добро знам и зашто сам овако реаговала.

У реду је поштовати правила композиције и сва остала правила фотографске естетике, и треба стално учити и трудити се, вежбати, али се много пута заборавља да смо ми овде на форумима пре свега као опуштени љубитељи фотографије, и да постоје тачке на којима та стална брига за сваки детаљ постаје, напросто, преоптерећујућа, па тако и штетна, евентуална добра намера с неком примедбом претвара се своју супротност.

Неки дан ухватих себе на једном форуму како постављам примедбе човеку који је веома напредовао у естетском смислу, и сад прави одличне фотографије, да би могао мало да поради и на техничком дотеривању фотографије у ФШ, и да се мало позабави ручним сетовањима у апарату, и што боље искористи иначе одличну машину.

Кад сам застала и поразмислила, чак ме би мало срамота - чекај, па, зашто да смарам човека, он, напросто, жели опуштено да фотографише и неће да се оптерећује.

А о томе да више не могу да се опустим посматрајући нечије породичне фотографије, које, углавном реално, мало поштују правила фото естетике, и да бих сваки час да заустим изговорити неку примедбу, већ сам писала овде. Куда то води?

Такође, важи и оно, да се разликујемо по схватању опште улоге и места фотографије, и да се очигледно, ту никада нећемо сложити.

Добро је што је тако, јер битно је да постоје различити погледи, али није добро да неко намеће своје као једино исправно.

Вас нико не дира, нити спречава да ширите своју филозофију, немојте ни ви спречавати нас да имамо нашу.

П. С.

Фотографије с везе коју си поставио, мени, на пример, највећим делом, нису по укусу, штавише неке су одбојне због своје претераности у сваком смислу.
 
Mislim da me uopšte nisi razumela. Milunka. Ne radi o "našoj" i "vašoj" filosofiji, nego jednostavno o pitanju zašto postaviti fotku ukrivo slikanog mosta, a da se pritom vidi da se ne radi o namerno upotrebljenom drugačijem kadru, već o nemarno i ofrlje okinutom snapshotu?

Što se primedbi tiče, svaka fotografija ili tekst okačen od strane autora na forum ili bilo koji javni oblik distribucije, automatski je podložna komentarima i kritikama. Ako se to nekome ne sviđa, neka kači fotke na Flickr i onemogući postavljanje komentara. S druge strane, stručna kritika i analiza su itekako potrebne i neophodne, jer se putem njih i vežbanja postaje fotograf: sud onih koji imaju "opušten" pristup fotografiji apsolutno nije relevantan. Primer: ova fotografija je na prvom Canon Srbija konkursu sa temom "Početak" dobila najviše glasova publike i, nažalost, Canon štampač je otišao u ruke autorke ove..."fotografije". Nažalost, kažem, jer ova fotografija je đubre. Neopevano đubre.Ništa. Nula. Nadam se da ne moram da objašnjavam zašto.Može da posluži samo jednoj stvari pre nego što se zaboravi: da pokaže kako sud "opuštenih ljubitelja fotografije" ne vredi ništa. Zato postoje neka osnovna pravila koja čine uspelu ili neuspelu fotografiju.Jedini izuzetak je ulična, dokumentarna fotografija koju čini, kako reče veliki majstor Bresson, uhvaćeni trenutak koji priča priču. Ako toga nema, nema ni fotografije.Ali i to, hvatanje trenutka, je pravilo. Slikanje autobusa na ulici ili bačene pivks elaše u snegu nije ulična fotografja, kao što sam i ja na svom primeru i svojim geškama naučio. Ali za sve ostalo, važe pravila koja čine, pored umešnosti fotografa, uspelu ili neuspelu fotografiju. Šta bi bilo kad bi na ulicama imali opuštene ljubitelje vožnje koji preziru pravila?
 
Mislim da me uopšte nisi razumela. Milunka. Ne radi o "našoj" i "vašoj" filosofiji, nego jednostavno o pitanju zašto postaviti fotku ukrivo slikanog mosta, a da se pritom vidi da se ne radi o namerno upotrebljenom drugačijem kadru, već o nemarno i ofrlje okinutom snapshotu?

Što se primedbi tiče, svaka fotografija ili tekst okačen od strane autora na forum ili bilo koji javni oblik distribucije, automatski je podložna komentarima i kritikama. Ako se to nekome ne sviđa, neka kači fotke na Flickr i onemogući postavljanje komentara. S druge strane, stručna kritika i analiza su itekako potrebne i neophodne, jer se putem njih i vežbanja postaje fotograf: sud onih koji imaju "opušten" pristup fotografiji apsolutno nije relevantan. Primer: ova fotografija je na prvom Canon Srbija konkursu sa temom "Početak" dobila najviše glasova publike i, nažalost, Canon štampač je otišao u ruke autorke ove..."fotografije". Nažalost, kažem, jer ova fotografija je đubre. Neopevano đubre.Ništa. Nula. Nadam se da ne moram da objašnjavam zašto.Može da posluži samo jednoj stvari pre nego što se zaboravi: da pokaže kako sud "opuštenih ljubitelja fotografije" ne vredi ništa. Zato postoje neka osnovna pravila koja čine uspelu ili neuspelu fotografiju.Jedini izuzetak je ulična, dokumentarna fotografija koju čini, kako reče veliki majstor Bresson, uhvaćeni trenutak koji priča priču. Ako toga nema, nema ni fotografije.Ali i to, hvatanje trenutka, je pravilo. Slikanje autobusa na ulici ili bačene pivks elaše u snegu nije ulična fotografja, kao što sam i ja na svom primeru i svojim geškama naučio. Ali za sve ostalo, važe pravila koja čine, pored umešnosti fotografa, uspelu ili neuspelu fotografiju. Šta bi bilo kad bi na ulicama imali opuštene ljubitelje vožnje koji preziru pravila?
Поређење с опуштеним љубитељима вожње није одговарајуће.

Али, изгледа да се ми у неким аспектима ствари заиста никад нећемо разумети, пошто имамо различиту филозофију фотографије.

Но, то је заиста шира тема.

Него, можда, речи нису довољно прецизне да искажу шта хоћемо рећи?

Ја уопште нисам рекла да се не треба придржавати правила фотографске естетике, већ само да не треба на њима инсистирати толико, да ти постане постане мучно и одбојно прегледати нечије породичне фотографије с недостацима те естетике.

Опуштен, не немаран и нехајан, већ у смислу, да посматрач није у сталном грчу, као што ја видим да постаје све више случај.

Да је одмах катастрофа ако на фотографији има мало више шума, или вертикале и хоризонтале нису подешене баш 100%...

Сем тога, не би требало ствари посматрати с толико висине, и пренаглашеног елитизма, па толико ниподаштавати и презирати мишљење лаика, и /или опуштених љубитеља...
 
Ostao sam dužan za primer "fotografije" iz mog prethodnog posta:

431193_172253829544839_799986382_n.jpg


Primer: ova fotografija je na prvom Canon Srbija konkursu sa temom "Početak" dobila najviše glasova publike i, nažalost, Canon štampač je otišao u ruke autorke ove..."fotografije". Nažalost, kažem, jer ova fotografija je đubre. Neopevano đubre.Ništa. Nula. Nadam se da ne moram da objašnjavam zašto.Može da posluži samo jednoj stvari pre nego što se zaboravi: da pokaže kako sud "opuštenih ljubitelja fotografije" ne vredi ništa

Сем тога, не би требало ствари посматрати с толико висине, и пренаглашеног елитизма, па толико ниподаштавати и презирати мишљење лаика, и /или опуштених љубитеља...

"Fotografija" iz gornjeg primera je upravo najbolji dokaz da mišljenje laika itekako treba nipodaštavati, jer to nema veze sa bilo kakvim elitizmom i visinom, već sa elementarnim znanjem fotografije.

Поређење с опуштеним љубитељима вожње није одговарајуће.

Али, изгледа да се ми у неким аспектима ствари заиста никад нећемо разумети, пошто имамо различиту филозофију фотографије.

Но, то је заиста шира тема.

Него, можда, речи нису довољно прецизне да искажу шта хоћемо рећи?

Itekako je odgovarajuće. Jer, sad imamo poplavu, kad smo već kod porodične fotografije, besmislenih i beznačajnih snimaka dece koji kod laika izazivaju komentare tipa "jaaaaao što su slaaaatki", "aaaawwwww" i slično. Da me pogrešno ne shvatiš, imam ćerku, i ne posedujem gomile foldera sa hiljadama fotografija. Kad je fotografišem, nastojim da ispoštujem pravila portretne fotografije, čija tehnička pravila upravo određuju koliko je ona humana i emotivna, jer se trudim da "uhvatim" njenu ličnost i dušu, nju samu. Gomile fotki sa crvenim očima od blica koji tuče u glavu, sačuvaj Bože i sakloni, sa datumom u donjem desnom uglu mi zaista nisu potrebne.
Filosofija fotografije ne postoji, osim kod onih entuzijasta koji misle da fotografijom mogu da promene svet ili bar okolinu. Tačno se zna šta je ulična, šta dokumentarna, šta portretna, šta pejzažna fotografija i tako dalje, i tačno se zna šta je potrebno da bi se te fotografije mogle nazvati uspešnim.Ako izađem na ulicu da fotografišem grad, neću slikati ulicu kojom prolaze autobusi ili ljude kako hodaju, jer to ne znači ništa i može da se odnosi na bilo koji grad. Slikaću ono što je karakteristično za grad ili deo grada, uhvatiću trenutak, ali i tu mora da se ispoštuje pravilo fokusiranja, jer oko posmatrača mora odmah da bude privučeno tim trenutkom koji čini fotografiju i priča priču o ljudima i mestu koje je na slici.


Опуштен, не немаран и нехајан, већ у смислу, да посматрач није у сталном грчу, као што ја видим да постаје све више случај.

Да је одмах катастрофа ако на фотографији има мало више шума, или вертикале и хоризонтале нису подешене баш 100%...

Možda je za tebe posvećivanje fotografiji grč, možda ti je dosadno ili nemaš živaca da se posvetiš tome, ali ako mene pitaš, i 100% fotografa koje poznajem, postavljanje stativa i manuelno podešavanje u sitna crevca kako bih uhvatio pejzaž kako treba, je izuzetno opuštajuće. Zašto bi na fotki bilo malo više šuma, ako je lako podesiti aparat da ga ne bude nimalo? Zašto tolerisati neispravne horizontale i vertikale, kad je dovoljno prekadrirati ili ih ispraviti jednim klikom u Photoshopu?

Razlika u odnosu prema fotografiji se ogleda ne u različitim filosofijama, već u tome da li neko fotografiju voli ili mu ona predstavlja samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Međutim, u oba slučaja, bez znanja od cilja nema ništa.
 
Poslednja izmena:
Setimo se naslova teme: NAŠE AMATERSKE FOTOGRAFIJE

Pa posto su amaterske, mogu da budu svakojake, vazno je samo da je neko ulozio truda i da je pozeleo da to podeli sa nama. Na ovoj temi vise od toga nije potrebno. Ko zeli da se bavi profi, moze da preskoci ovu temu.
 
Setimo se naslova teme: NAŠE AMATERSKE FOTOGRAFIJE

Pa posto su amaterske, mogu da budu svakojake, vazno je samo da je neko ulozio truda i da je pozeleo da to podeli sa nama. Na ovoj temi vise od toga nije potrebno. Ko zeli da se bavi profi, moze da preskoci ovu temu.

Pa iako je amaterska valjda je cilj da se napreduje ili tezi tome..
 
ljubitelja fotografije" ne vredi ništa



"Fotografija" iz gornjeg primera je upravo najbolji dokaz da mišljenje laika itekako treba nipodaštavati, jer to nema veze sa bilo kakvim elitizmom i visinom, već sa elementarnim znanjem fotografije.



Itekako je odgovarajuće. Jer, sad imamo poplavu, kad smo već kod porodične fotografije, besmislenih i beznačajnih snimaka dece koji kod laika izazivaju komentare tipa "jaaaaao što su slaaaatki", "aaaawwwww" i slično. .

I tako dolazimo do dileme: ZA KOGA MI FOTOGRAFISEMO?

Za SEBE ili ZA DRUGE?

Ako se meni neki moj (ili tudji) foto dopada, zaboli me mnogo da li je on na nekakvoj tamo jako velikoj umetnickoj visini ili nije....

Ja fotografisem iskljucivo radi MOG LICNOG zadovoljstva....Nesto podelim sa drugima, pa ako im se dopada dobro, a ako ne - opet dobro...

Isto kao i kada se radi o muzici: ako se meni neka pesma dopada, briga mene sto tamo neko kaze ili tvrdi da je to sund i krs....

Autoritete bilo koje vrste, a narocito po pitanjima umetnosti, postujem u VRLO OGRANICENIM KOLICINAMA.

Moj LICNI SUD je ono sto PREDOMINIRA.

Ne treba mi pomoc oko vlastitog misljenja. :D
 
Poslednja izmena:
Ostao sam dužan za primer "fotografije" iz mog prethodnog posta:

]http://sphotos-a.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/431193_172253829544839_799986382_n.jpg

Primer: ova fotografija je na prvom Canon Srbija konkursu sa temom "Početak" dobila najviše glasova publike i, nažalost, Canon štampač je otišao u ruke autorke ove..."fotografije". Nažalost, kažem, jer ova fotografija je đubre. Neopevano đubre.Ništa. Nula. Nadam se da ne moram da objašnjavam zašto.Može da posluži samo jednoj stvari pre nego što se zaboravi: da pokaže kako sud "opuštenih ljubitelja fotografije" ne vredi ništa



"Fotografija" iz gornjeg primera je upravo najbolji dokaz da mišljenje laika itekako treba nipodaštavati, jer to nema veze sa bilo kakvim elitizmom i visinom, već sa elementarnim znanjem fotografije.



Itekako je odgovarajuće. Jer, sad imamo poplavu, kad smo već kod porodične fotografije, besmislenih i beznačajnih snimaka dece koji kod laika izazivaju komentare tipa "jaaaaao što su slaaaatki", "aaaawwwww" i slično. Da me pogrešno ne shvatiš, imam ćerku, i ne posedujem gomile foldera sa hiljadama fotografija. Kad je fotografišem, nastojim da ispoštujem pravila portretne fotografije, čija tehnička pravila upravo određuju koliko je ona humana i emotivna, jer se trudim da "uhvatim" njenu ličnost i dušu, nju samu. Gomile fotki sa crvenim očima od blica koji tuče u glavu, sačuvaj Bože i sakloni, sa datumom u donjem desnom uglu mi zaista nisu potrebne.
Filosofija fotografije ne postoji, osim kod onih entuzijasta koji misle da fotografijom mogu da promene svet ili bar okolinu. Tačno se zna šta je ulična, šta dokumentarna, šta portretna, šta pejzažna fotografija i tako dalje, i tačno se zna šta je potrebno da bi se te fotografije mogle nazvati uspešnim.Ako izađem na ulicu da fotografišem grad, neću slikati ulicu kojom prolaze autobusi ili ljude kako hodaju, jer to ne znači ništa i može da se odnosi na bilo koji grad. Slikaću ono što je karakteristično za grad ili deo grada, uhvatiću trenutak, ali i tu mora da se ispoštuje pravilo fokusiranja, jer oko posmatrača mora odmah da bude privučeno tim trenutkom koji čini fotografiju i priča priču o ljudima i mestu koje je na slici.




Možda je za tebe posvećivanje fotografiji grč, možda ti je dosadno ili nemaš živaca da se posvetiš tome, ali ako mene pitaš, i 100% fotografa koje poznajem, postavljanje stativa i manuelno podešavanje u sitna crevca kako bih uhvatio pejzaž kako treba, je izuzetno opuštajuće. Zašto bi na fotki bilo malo više šuma, ako je lako podesiti aparat da ga ne bude nimalo? Zašto tolerisati neispravne horizontale i vertikale, kad je dovoljno prekadrirati ili ih ispraviti jednim klikom u Photoshopu?

Razlika u odnosu prema fotografiji se ogleda ne u različitim filosofijama, već u tome da li neko fotografiju voli ili mu ona predstavlja samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Međutim, u oba slučaja, bez znanja od cilja nema ništa.

После свега ја видим да је ипак несавршеност речи и реченица главни узрок што се не разумемо.

А ипак, видљиви је и да посматраш ствари с превелике висине.

Извини, али такав тон и став ме неизбежно тера да питам: а ко си ти да одређујеш ко ће, како и колико да фотографише?

"Имамо поплаву"?

Можда и имамо.

Али...после свега ја ћу упитати : " а па шта, ако имамо"?

Ти би некоме да забраниш да купи апарат и фотографише?

Заиста си ме погрешно разумео.

Ја нисам у грчу док фотографишем, напротив, уживам у томе, и сама толико пута идем у "ситна цревца"...

Него, управо ми се јавља тај рефлексни грч кад гледам неке од фотографија какве си сам описао као "боже сачувај и саклони".

Али се питам чему то, на крају, води? Да ли сад ја због тога треба да душу извадим својим неким пријатељима, рођацима познаницима што не умеју боље да фотографишу?

Да се смејем и ругам њиховим лошим фотографијама? Или само да их учтиво отрпим...?

Да ли вреди да поновим: и мени сметају неисправне хоризонтале или вертикале, као и остали недостаци на фотографијама, али нећу увек тако ултимативно и грчевито инсистирати на томе да се оне исправе, нити ћу ономе ко их је направио тако опсесивно загорчавати живот, као што је постао обичај код неких.

Где је ту уживање, опуштање пред добром фотографијом?

То подсећа на оне власнике антикварница, који само купују, продају, купују продају, и зарађују новац, а никако да мало предахну, застану и уживају у уметнини коју су купили.

Ствар је само у мери, ништа више.
 
Nema potrebe da se nerviraš. Ne pada mi na pamet da bilo kome određujem bilo šta, pa ni to da li će kupiti aparat i fotografisati šta hoće i koliko hoće. A veliki problem koji imaš sa svojim egom takođe mi ne pada na pamet da rešavam. Nema nikakvog razloga da kritike doživljavaš kao vađenje duše na pamuk, smejanje i ruganje.Već sam ti rekao da, ako ne želiš svoje fotografije da izlažeš "smejanju i ruganju", okači ih na Flickr i onemogući komentare ili napravi svoj sajt pa kači koliko hoćeš.

Oprostićeš, ali kao što su i drugi ljudi primetili, na tvojim fotografijama zaista nemam u čemu da uživam, niti se vidi da ideš u sitna crevca podešavajući aparat. Ovo ćeš, naravno, shvatiti kao opsesivno grčevito ruganje i smejanje i vađenje duše na pamuk, ali ja tu zaista ne mogu ništa da učinim. I ja sam pre desetak godina slično doživljavao kritike, no sam shvatio da bez uvažavanja kritika, što oštrijih i iskrenijih to boljih, nema nikakvog napretka.
 
Nema potrebe da se nerviraš. Ne pada mi na pamet da bilo kome određujem bilo šta, pa ni to da li će kupiti aparat i fotografisati šta hoće i koliko hoće. A veliki problem koji imaš sa svojim egom takođe mi ne pada na pamet da rešavam. Nema nikakvog razloga da kritike doživljavaš kao vađenje duše na pamuk, smejanje i ruganje.Već sam ti rekao da, ako ne želiš svoje fotografije da izlažeš "smejanju i ruganju", okači ih na Flickr i onemogući komentare ili napravi svoj sajt pa kači koliko hoćeš.

Oprostićeš, ali kao što su i drugi ljudi primetili, na tvojim fotografijama zaista nemam u čemu da uživam, niti se vidi da ideš u sitna crevca podešavajući aparat. Ovo ćeš, naravno, shvatiti kao opsesivno grčevito ruganje i smejanje i vađenje duše na pamuk, ali ja tu zaista ne mogu ništa da učinim. I ja sam pre desetak godina slično doživljavao kritike, no sam shvatio da bez uvažavanja kritika, što oštrijih i iskrenijih to boljih, nema nikakvog napretka.

Све што си написао твоја је сопствена пројекција, и ти си тај који се се нервира што свет није такав какав би ти желео да буде.
Ех, да... Што би диван био тај свет, у коме не би тек тако било ко смео да се дрзне да купи фотоапарат. Какав ли је само то безобразлук, да га свако може имати.

Каква дрскост, што људи фотографишу мимо правила (не фото-естетике, већ уопште поседовања апарата), које сте поставили ти, и неки "други људи".

Ма то је недопустиво, треба заређати по кућама, и запленити фотоапарате свима који нису по вољи постмодернистима, поклоницима естетике Дишановог писоара...

У својој неизмерној надмености, наравно да ни не примећујеш колико ти је тон заправо осоран и увредљив.

Не само према мени, ја сам ту најмање битна, већ уопште.

Толико отрова и пакости просуто на ону фотографију с Canonovog конкурса. Она уистину није ништа нарочито. Али, да је и 10 пута гора, који је смисао у сипању толико тешких речи?

Повређена сујета егоцентрика који умишљају да је битно само имати скупу опрему и што оштрију фотографију, оштру да се посечеш.

Што се мојих фотографија тиче, и уопште односа према фотографији и фотографисању и о томе сам одавно већ све рекла, онај ко је желео да чује и схвати, схватио је, тако да ја немам шта теби да се правдам.

Можда нешто о њима говоре - чињенице?

Да је једна од њих изабрана на конкурсу међу 10 најбољих од 3750. Да је друга на конкурсу почетком године ушла у ужи избор за штампање на календару. Да су се веома свиделе, на пример, Вељи Павловићу, па их је пуштао током мог гостовања у "Нивоу 23". (А Веља је, иначе и одличан фотограф и љубитељ фотографије). Да су у току припреме за снимање мојих прилога на тему старог и данашњег Београда у оквиру једне емисије на РТС, где ће бити и мојих фотографија. Што за њих овде добијам на десетине репутација, скоро за сваку. Што на неким другим форумима оне добијају похвале - у оној мери и на начин баш како ја замишљам да је битно њима приказати Београд. Људи ме тамо бодре и подстичу да их стављам једнако нове.

Упркос томе, ја сам, наравно, врло свесна, да још много треба да учим, јер се о фотографији стално учи, да оне нису савршене (уосталом, шта то значи "савршене"), и да сам стално отворена и за критику, да има много фотографа бољих него ја, сјајних, чијим се фотографијама дивим, да неке од њих ни ја, ни многи од нас никад нећемо достићи.

Уосталом, ја ни немам никакве грчевите и болесне амбиције (као неки), да моје фотографије буду "најбоље од најбољих", нити да побеђују на конкурсима, премда свакако тежим усавршавању.

Уосталом опет, коначно, али не и најмање важно, долазимо на ону стару истину: свету се не може угодити. Ни не треба.

Но, у доброј вољи увек ћу, као и до сад, уосталом, настојати остати, чак и спрам оних који то баш и нису нарочито заслужили.

Стога и ти, настави својим путем, нек ти је прост сав твој гнев и горчина.

А праштајте и ви, остали, добри људи.

Овим завршавам, и враћам се основној теми, фотографијама самим.
 
Све што си написао твоја је сопствена пројекција, и ти си тај који се се нервира што свет није такав какав би ти желео да буде.
Ех, да... Што би диван био тај свет, у коме не би тек тако било ко смео да се дрзне да купи фотоапарат. Какав ли је само то безобразлук, да га свако може имати.

Каква дрскост, што људи фотографишу мимо правила (не фото-естетике, већ уопште поседовања апарата), које сте поставили ти, и неки "други људи".

Ма то је недопустиво, треба заређати по кућама, и запленити фотоапарате свима који нису по вољи постмодернистима, поклоницима естетике Дишановог писоара...

У својој неизмерној надмености, наравно да ни не примећујеш колико ти је тон заправо осоран и увредљив.

Не само према мени, ја сам ту најмање битна, већ уопште.

Толико отрова и пакости просуто на ону фотографију с Canonovog конкурса. Она уистину није ништа нарочито. Али, да је и 10 пута гора, који је смисао у сипању толико тешких речи?

Повређена сујета егоцентрика који умишљају да је битно само имати скупу опрему и што оштрију фотографију, оштру да се посечеш.

Што се мојих фотографија тиче, и уопште односа према фотографији и фотографисању и о томе сам одавно већ све рекла, онај ко је желео да чује и схвати, схватио је, тако да ја немам шта теби да се правдам.

Можда нешто о њима говоре - чињенице?

Да је једна од њих изабрана на конкурсу међу 10 најбољих од 3750. Да је друга на конкурсу почетком године ушла у ужи избор за штампање на календару. Да су се веома свиделе, на пример, Вељи Павловићу, па их је пуштао током мог гостовања у "Нивоу 23". (А Веља је, иначе и одличан фотограф и љубитељ фотографије). Да су у току припреме за снимање мојих прилога на тему старог и данашњег Београда у оквиру једне емисије на РТС, где ће бити и мојих фотографија. Што за њих овде добијам на десетине репутација, скоро за сваку. Што на неким другим форумима оне добијају похвале - у оној мери и на начин баш како ја замишљам да је битно њима приказати Београд. Људи ме тамо бодре и подстичу да их стављам једнако нове.

Упркос томе, ја сам, наравно, врло свесна, да још много треба да учим, јер се о фотографији стално учи, да оне нису савршене (уосталом, шта то значи "савршене"), и да сам стално отворена и за критику, да има много фотографа бољих него ја, сјајних, чијим се фотографијама дивим, да неке од њих ни ја, ни многи од нас никад нећемо достићи.

Уосталом, ја ни немам никакве грчевите и болесне амбиције (као неки), да моје фотографије буду "најбоље од најбољих", нити да побеђују на конкурсима, премда свакако тежим усавршавању.

Уосталом опет, коначно, али не и најмање важно, долазимо на ону стару истину: свету се не може угодити. Ни не треба.

Но, у доброј вољи увек ћу, као и до сад, уосталом, настојати остати, чак и спрам оних који то баш и нису нарочито заслужили.

Стога и ти, настави својим путем, нек ти је прост сав твој гнев и горчина.

А праштајте и ви, остали, добри људи.

Овим завршавам, и враћам се основној теми, фотографијама самим.

Mda. Evo kako su sa gorčinom, opsesijom, gnevom, mržnjom i sa visine ljudi komentarisali tvoju temu od 15 strana na jednom fotografskom forumu:

Koliko je meni BG ostao u secanju, ima sta da se vidi u tom gradu, sto na zalost na tvojim fotkama i ne mogu da vidim. Mace na stepenistu mogu jos da se provuku.
Ne znam u koju bi "fioku" mogao da smestim ove fotografije, nit' je arhitektura, nit' reportaza, mozda "testiranje mobilnog u hodu". Datum na slikama "No Comment"...
Nemoj da zameris na kritici, ali fotografija zahteva malo vise od obicnog okretanja sociva u pravcu necega i pritiska na okidac.
Ako ti treba savet, tu smo ;)

hello2.gif


Daj mu ga bolan malo po PS-u, ne mora to da izgleda tako isprano i bezivotno.

Stvarno zanimljiva ideja za kolekciju :) Mogla bi u sekciji literatura da skineš ovu knigu iz tri dela http://pcfoto.biz/digitalnifotoaparati/literatura/skola-fotografije-dulijano-belic/ .Daje neke osnove i što se tiče kadriranja,kompozicije fotografije i manuelnih podešavanja aparata.Čini mi se da na tvom aparatu ima manuelni mod.Preporučujem i neku osnovnu obradu u PSu.U digitalnoj eri post produkcija se nameće kao nešto neminovno.
Pozdrav


@Zvezdarka, bilo bi zaista interesantno za mnoge, da vidimo kolekciju "Beograd nekad i sad".

Ako ti treba savet, ima ovde dosta vicnih koji bi ti pomogli u napretku.
Uz duzno postovanje, slike koje si do sada kacila, su krs. Ne bi da zvucim grubo, ali ako zaista zelis nesto da naucis o ovom lepom hobiju,
pitaj za savet. Kolekcija koju si nam do sad prilozila, malo je koga oborila s nogu.


I cisto da se devojka ne uplasi - za sad ne krivimo tebe, vec opremu :)

Taman posla, to mi zaista nije namera :)


Moram priznati da osim Stalkerovih (tradicionalno) samo jos tvoje fotografije uspevaju da mi izazovu podjednako karakteristican osecaj kada je ulicna/urbana fotografija u pitanju.

fotografija mačke sa odrazom u prozoru pere,svaka čast Zvezdarka

Malo mi se višee džasvi Neova obrada ,jer je tehnički bolja,inače za photographers eye svaka čast


Zvezdarka,aki ti već akcenat nije na tehničkoj korektnosti fotografija,pokušaj da izdvojiš neke bitne elemente na njima.Ovako je sve to prenatrpano i jednostavno nema nikakvu priču.Ovo je iz priče "šta je pisac hteo.."


@Zvezdarka, ako treba tu i tamo neki savet...tu smo ^-^

Zvezdarka, u svakom slucaju, na dobrom si putu... ;)

Zvezdarka-vidim da volis fotografiju... ;) Lijepo je nositi svaki dan sa sobom fotoaparat i nesto zabiljeziti.Imam nekoliko zamjerki ako se neces ljutiti.... ;) Zasto se malo ne potrudis da izaberes neki interesantan motiv u Beogradu.Znam da BG ima tako lijepih motiva, jer sam bio mnogo puta u BG, ima lijepih mjesta za fotografisanje.Kad kazem ljepsih motiva onda moze to biti i detalj neke ulice(ne cijele).Detalj nekog poslovnog objekta, neke zgrade ili obale.Ovako se ne zna sta nam zelis pokazati-gdje oko da gleda, sta je tema fotografije!? :( Ono sto je tebi i tvom oku lijepo i drago to uslikaj, nemoj sve i svasta fotografisati.Kad kazem sve i svasta ja to gledam kao da si drzala fotoaparat zakacen na nekom kaišu a on slucajno sam od sebe okidao! :(.Onda gledaj da svaku fotografiju ispravis jos u aparatu, da ne "curi" u neku stranu. Nemoj samo shvatiti molim te moju kritiku negativno, ja naprotiv-zelim da nekome pomognem kad vidim da se neko interesuje za fotografiju! ;) U svakom mjestu se moze nesto naci interesantno, to garantujem.Nekad je bolje i nista ne uslikati nego svasta slikati.To se i meni cesto desava, krenem sa fotoaparatom oko svog vrata da nesto uslikam- a vratim se kuci prazne memorijske kartice, jednostavno nisam imao tog dana inspiracije.Sto ne znaci da drugog dana necu uslikati nesto lijepo! ;). Cak ako bas ne ide napolju da se fotka uvijek se moze nesto naci interesantno u kuci fotografisati.Eto, nadam se da sam dao konstruktivnu kritiku na koju se neces naljutiti!? ;)
Pozdrav i samo fotkaj nesto interesantno! ;)
P.S. Sad vidjeh exif i da je u pitanju mobilni telefon, sorry, al nema veze, ovo se moze primijeniti i na mobilni telefon! ;)

ožda nisam dorastao zadatku da proniknem u dokumentarnu vrednost ovih fotografija...Kako je ovo fotografski forum,autor postavljenih fotografija svakako očekuje neki komentar na iste,a saveti,kritike,sugestije...uglavnom budu dobronamerne i pomažu autoru da ispravi nedostatke i napreduje u fotografskom smislu.E sad jednu istu stvar generalno većina vidi ili doživi na neki sebi svojstven i različit način.
Nekoliko puta si dobila komentare,poput tvitijevog,gde cenjeni forumaši pokušavaju da ti skrenu pažnju na neke detalje i pogrešan fotografski put kojim ideš.U odgovorima na dobronamerne kritike uvek se nametne zaključak da si nešto kao neshvaćen umetnik.Bez ikakvog okolišanja ja ću reći za fotografije postavljene u ovoj temi da nemaju apsolutno nikakvu dokumentarnu i bilo kakvu drugu vrednost.Nisam siguran kakav dokument i interesantan motiv predstavljaju nekoliko automobila i trolejbusa,žena isečena preko pola i stub ulične rasvete ... ?
 
Zvezdarka, bez želje da advokatišem u bilo čije ime, moram da kažem da u ovakvim diskusijama postoji ogroman prostor za međusobno nerazumevanje, pa bi ipak bilo bolje da ne iznosimo lične kvalifikacije. Trebali bismo da budemo iznad toga.

Elem, drug Neo, kao pripadnik ovdašnje fotografske javnosti, fotografije komentariše iz jedinog ugla iz kojeg mi ovde komentarišemo - fotografskog. Zato mislim da nije u redu proglašavati ni njega, niti bilo koga drugog, za nadmenog ili kako sve ne, jer nije poenta njegovog javljanja prosto pametovanje, već dobronamerna kritika, ma koliko Ti izgledalo drugačije. Prosto, znam skoro sve članove i ovde i rekao bih da o namerama imam kapaciteta da sudim.

S toga, nečiji stav da "ne pretenduje da bude nekakav fotografski umetnik" ne bi trebao da ima uticaj na nečiju tuđu potrebu i/ili pravo da iznese svoj komentar. Najzad, sve okačene fotografije su (valjda) i okačene da bi ih neko video, a kako je forum, a pogotovo ovaj, fotografski, svojevrsni medij dvosmerne komunikacije, kao takav otvara prostor i za iznošenje kako objektivnih, tako i potpuno subjektivnih komentara. Na autoru komentarisanih fotografija je da te komentare usvoji, odbaci ili ignoriše, ali rekao bih da mesta ljutnji nema.

Možda je pisana komunikacija nekad takva da deluje oštrije nego što je autor kritike predvideo, ali uveravam Te da niko, ali baš niko od članova koji su se javili sa nekom vrstom kritike u ovoj temi, nije imao bilo kakve loše namere. Naprosto, postovanjem fotografija na fotografski forum, autor se smatra saglasnim i sa iznošenjem kritika za svoje fotografije. Ali - ne i ličnost. Posebno što je pojam "ličnosti" ovde vrlo relativan. Malo ljudi se poznaje u životu van foruma (mada ima i takvih poznanstava), što celoj priči daje sasvim drugačiju prirodu, lišenu ličnih animoziteta.

Sugestije i kritike su, po mom ličnom shvatanju, uglavnom išle u pravcu popravljanja očigledno lošeg, ne iz poriva nipodaštavanja truda, nego podizanja kvaliteta. Bez obzira na pretenzije (fotograf ili ne, umetnik ili ne), viši kvalitet jeste, ili barem trebao biti, ono čemu svi mi težimo. I ne samo po pitanju fotografije, nego i uopšte.

Zato apelujem za malo više razumevanja, jer svi mi ovde forum pre svega smatramo mestom za druženje i razmenu iskustava, deljenja znanja itd.

Hvala na razumevanju i želim prijatan boravak na forumu! Nema potrebe da se rastajemo, niti privremeno, niti trajno. Samo opušteno. :)


Dokumentovanje Beograda je plemenit cilj - to imaš. Fotografskog znanja ti manjka - to nemaš.
Iskoristi forum i budi kompletna!
Nema lepše dokumentarne fotografije, od one na kojoj su ispoštovana pravila fotografisanja ;)


Moj komentar je napisan sa idejom da budem iskren i da ne uvijam u oblande neke stvari.Mogao sam jednostavno da napišem sjajno,bajno.....ali nisam jer bi to bilo licemerno.Ljudskoj sujeti svakako prijaju hvalospevi,ali gde to onda vodi.Poštujem i pohvaljujem posvećenost nekoj ideji,cilju...Ono što ne poštujem je nipodaštavanje bilo kakvog kritičkog stava na realizaciju ideje.

Samo potreba da se fotografije objašnjavaju dovoljno govori o njima.Dobroj ili solidnoj fotografiji nije potrebno nikakvo objašnjenje.Akcenat na dokumentarnosti i stavljanje tehničkih i drugih aspekata u drugi plan je totalno pogrešan.Istina,fotografija se nekom pričom se ne gleda kroz tehnički aspekt,ali uslov je ipak da nosi određenu priču.


Mržnja, zar ne?Mržnja pršće na sve strane, zar ne? Onda si se ti našla iznenaĐenom i uvreĐenom, pa si napisala ovo, prešavši na lični nivo:

Пошто вама, као фотографским професионалцима недостаје мало више опуштености и неоптерећености, а мени аутоцензуре и селективности, и пошто се у неким основним, а битним погледима на ствари непремостиво разликујемо, биће боље за све да се на извесно време растанемо.
 
A kad si se blagoizvolela vratiti na forum dobila si sledeće komentare:

dobrodosla nazad na forum! ;)

Takođe, a i vidim izvežbala si oko ;)

au koji napredak :o svaka cast! :)


Zvezdarka, da bi izbegla opet situaciju zbog koje si vec jednom otisla, valjalo bi da poradis na selekciji onoga sto kacis na forum. Krosnja kao i ova poslednja sa terasom, ne samo da svojim motivom ne zasluzuju da se u njih uperi objektiv, vec nisu ni za prenos sa kartice na racunar.. .a jos manje za kacenje na forum.

Pticica ili Pobednik svakako da odskacu po kvalitetu od onoga sto si do sada kacila, ali bih voleo da koliko toliko ispratis taj nivo kvaliteta ... uz odredjenu dozu samokontrole. Ja sam se prosli put uzdrzavao od komentarisanja tvojih radova, ocekujuci od tebe kao autora da sama kroz komentare drugih uvidis gde gresis i u cemu preterujes... sto sada vec ne mogu obecati, jer mislim da ipak trebas biti jednaka sa svima nama na ovom forumu...dakle, spremna da das i primis kritiku.
Ja se iskreno nadam da necu biti svedok jos jednog pateticnog demonstrativnog odlaska sa foruma, i da ces moju kritiku prihvatiti na pravi nacin.


Onda si napisala, sa svojih inteletualnih visina:

Што се тиче голубова на тераси, то је био један од више могућих кропова. Мени се учинио занимљивим баш овакав, због неке врсте релације између живих птица, и цртежа птице доле.
На неким другим форумима (управо и озбиљним фотографским) био је баш топло поздрављен.
Иначе, сад и овде стављам оне фотографије које су добро прошле на другим форумима, тако да се не ослањам увек само на сопствени осећај.
Но, како знамо, и укуси су различити, па се каткад може и расправљати шта ће ког посматрача да заинтересује.

...pa si zasluženo dobila ovo:


... da je cenjeni autor, poceo PONOVO da kaci slike koje smo vec imali prilike da vidimo u istoj ovoj temi, pre vise od godinu dana, poput ove...


... i da na kraju tema lici na klasicno istovarivanje, poput onog koji se vrsi samo u WC-u, mislim da bi je definitivno trebalo zakljuciti, i sto pre zaboraviti.


Kao neko ko je rodjen i odrastao u ovom gradu, apelujem da se na ovakvo skrnavljenje vec jednom stavi tacka.

Eto, čisto zbog toga da se vidi i druga strana medalje koju ti opisuješ.

Dobro, Milunka, ne bih te ja više zadržavao. Vidim po temi ovde i na onom drugom forumu (gde si ostala dužna odgovor na pitanje koji su to ozbiljni fotografski forumi na kojim se tvoj...rad ceni, i na kom si izjavila da prezireš kompoziciju, prezireš pravila, čime si pljunula na milion dobrih ljudi koji po internetu i knjigama pokušavaju da objasne šta je dobra fotografija takvima kao što si ti), a i onom trećem forumu gde su tvoje fotografije nemilosrdno zgazili pa više i ne objavljuješ tamo. No dobro, mi fotografski policajci ostaćemo iza tvog nemerljivog doprinosa istoriji Beograda u svom gnevu i svojoj gorčini i svojoj opsesiji, neka ti bude. Ali moram da kažem samo još jednu stvar: uvideo sam, po tvojim fotografijama, da nemaš nameru da to uradiš, ali te ovim putem umoljavam da ne počneš da sknaviš i Zemun. To Zemun zaista ne zaslužuje.Ostani u granicama tvog Beograda.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top