Forsiranje deteta i stvaranje trauma

„Mislim da je forsiranje dece stvar izvlačenja iz njihove zone udobnosti, a zatim pomeranja te zone sve dalje i dalje“, kaže dr Harold S. Koplevič, dečji i adolescentni psihijatar i osnivač Instituta za dečji um. „Znamo da je sposobnost tolerisanja nelagodnosti divna životna osobina, a pored toga, čini ih hrabrijim i otpornijim.“

Dete kada se zaceni od plakanja, ono vise ne cuje ni ne vidi nista.
Jedino sto mu tad prija i sto moze da ga smiri je zagrljaj i umirujuci glas roditelja, a ne vikanje i teranje da nastavi sa onim sto ga ne dovelo u stanje prestravljenosti.
Ima roditelja koji puste dete da se isplače i ono se nakon toga smiri i prihvati situaciju.

Kakav ćeš pristup detetu da imaš zavisi i od tebe i od deteta i od toga kako si i šta pre toga radio. Kako bilo, ne postoji "one size fits all"
 
„Mislim da je forsiranje dece stvar izvlačenja iz njihove zone udobnosti, a zatim pomeranja te zone sve dalje i dalje“, kaže dr Harold S. Koplevič, dečji i adolescentni psihijatar i osnivač Instituta za dečji um. „Znamo da je sposobnost tolerisanja nelagodnosti divna životna osobina, a pored toga, čini ih hrabrijim i otpornijim.“


Ima roditelja koji puste dete da se isplače i ono se nakon toga smiri i prihvati situaciju.

Kakav ćeš pristup detetu da imaš zavisi i od tebe i od deteta i od toga kako si i šta pre toga radio. Kako bilo, ne postoji "one size fits all"

Izvlacenje iz zone komfora je nesto sto ja radim skoro svakodnevno sa svojim detetom, ali to nema nikakve veze sa time da dovodis dete u stanje prestravljenosti, i da ga forsiras da ostane u tom stanju.

Ovo je imbecilno ponasanje.
Ali rekoh, tesko to moze da se ukapira ako nisi roditelj, a jos teze ako si operisan od empatije.
 
Izvlacenje iz zone komfora je nesto sto ja radim skoro svakodnevno sa svojim detetom, ali to nema nikakve veze sa time da dovodis dete u stanje prestravljenosti, i da ga forsiras da ostane u tom stanju.

Ovo je imbecilno ponasanje.
Ali rekoh, tesko to moze da se ukapira ako nisi roditelj, a jos teze ako si operisan od empatije.
Opet ponavljam, ne znaš dinamiku u toj porodici. Možda je dete histerično i inače. Možda je razmaženo. Možda se zacenjuje i na najmanju stvar?
 
Opet ponavljam, ne znaš dinamiku u toj porodici. Možda je dete histerično i inače. Možda je razmaženo. Možda se zacenjuje i na najmanju stvar?

Tek tada ne sme da se tako radi.

Bar u Nemackoj postoje sistemi strucne podrske porodicama za svaki vid problema koji mozes i ne mozes da zamislis u vezi psihickog ili fizickog zdravlja dece (i da, apsolutno sve je besplatno).

Ovo sto je ovaj uradio je najpogresnije moguce.
 
Tek tada ne sme da se tako radi.

Bar u Nemackoj postoje sistemi strucne podrske porodicama za svaki vid problema koji mozes i ne mozes da zamislis u vezi psihickog ili fizickog zdravlja dece (i da, apsolutno sve je besplatno).

Ovo sto je ovaj uradio je najpogresnije moguce.
Ti sada već zalaziš u domen gde država propisuje kako ćeš da podižeš dete a a ko ne radiš kako ti je rečeno mogu da ti ga uzmu i daju u starateljsku porodicu.
Vrlo klizav teren.
 
Ti sada već zalaziš u domen gde država propisuje kako ćeš da podižeš dete a a ko ne radiš kako ti je rečeno mogu da ti ga uzmu i daju u starateljsku porodicu.
Vrlo klizav teren.
Em što si otišao predaleko em braniš jedan krajnje neefikasan, neracionalan i u osnovi nehuman pristup vaspitavanju dece

Ništa dobro u životu ne proizilazi iz straha i prinude, kad je roditeljstvo i porodica u pitanju pomnoži to sa 20
 
koji je široko rasprostranjen i ne samo da nije zakonom zabranjen nego nema dokaza da je definitivno štetan (ostavlja traume)
To što je rasprostranjeno više govori o ljudima a ne o onome što je ispravno, ovo sa zakonom da ni ne komentarišem. Kome zakon treba da reguliše porodične odnose i ko se drži toga da je u ovom pogledu ispravno sve što je u okviru zakona već ima problem.

Naravno da ima dokaza, istraži malo temu. Ako misliš na nauku uopšte.
 
To što je rasprostranjeno više govori o ljudima a ne o onome što je ispravno, ovo sa zakonom da ni ne komentarišem. Kome zakon treba da reguliše porodične odnose i ko se drži toga da je u ovom pogledu ispravno sve što je u okviru zakona već ima problem.

Evo ti primer: U Evropi je sasvim normalno da deca idu na plažu potpuno gola kao i to da se brat i sestra kupaju zajedno u kadi goli. To je u americi problem. Do te mere da mogu da ti uzmu decu. Desilo se jednom našem paru pre desetak godina. Na jedvite jade su posle nekog vremena dobili decu nazad.

Toliko o tome da li se država meša u odgoj dece.

Naravno da ima dokaza, istraži malo temu. Ako misliš na nauku uopšte.
Ima dokaza i za jednu i za drugu stranu (da pustiš dete da bude plašljivo celog života ili da ga forsiraš da prebrodi strah). Zato stručnjaci kažu da je to iundividualno i generalno se ne mešaju osim ako svojim postupcima ne ugrožavaju sigurnost deteta.
 
Evo ti primer: U Evropi je sasvim normalno da deca idu na plažu potpuno gola kao i to da se brat i sestra kupaju zajedno u kadi goli. To je u americi problem. Do te mere da mogu da ti uzmu decu. Desilo se jednom našem paru pre desetak godina. Na jedvite jade su posle nekog vremena dobili decu nazad.

Toliko o tome da li se država meša u odgoj dece.
Ovo nema nikakve veze s temom. Pročitaj naslov ponovo ako ništa drugo.

Ima dokaza i za jednu i za drugu stranu (da pustiš dete da bude plašljivo celog života ili da ga forsiraš da prebrodi strah). Zato stručnjaci kažu da je to iundividualno i generalno se ne mešaju osim ako svojim postupcima ne ugrožavaju sigurnost deteta.
Nas par ovde izgleda priča u vetar.

Evo treći (ili koji put već?) da pokušam da nacrtam da se ne radi o tome da treba dete preterano štititi (ili uopšte) od svega i svačega nego o načinu na koji će ono da izlazi iz zone komfora i učiti stvari.

Bukvalno sve što pišeš je promašena tema, ako ti ni sad nije jasna poenta ja tu zaista ne mogu ništa.
 
Ovo nema nikakve veze s temom. Pročitaj naslov ponovo ako ništa drugo.
Ima veze sa onim što si ti pisala, a to je mešanje države u uzgoj deteta.
Nas par ovde izgleda priča u vetar.

Evo treći (ili koji put već?) da pokušam da nacrtam da se ne radi o tome da treba dete preterano štititi (ili uopšte) od svega i svačega nego o načinu na koji će ono da izlazi iz zone komfora i učiti stvari.

Bukvalno sve što pišeš je promašena tema, ako ti ni sad nije jasna poenta ja tu zaista ne mogu ništa.
Da sumiramn. Ti i otvarač teme oštro osuđujete kako je taj otac reagovao. Ja, sa druge strane, kažem da ne znajući pozadinu i odnos u toj porodici, ne treba donositi tako drastične zaključke. Sve ostalo što sam pisao je razrada o tome.
 
Ima veze sa onim što si ti pisala, a to je mešanje države u uzgoj deteta.
Ja to ni spomenula nisam.

Da sumiramn. Ti i otvarač teme oštro osuđujete kako je taj otac reagovao. Ja, sa druge strane, kažem da ne znajući pozadinu i odnos u toj porodici, ne treba donositi tako drastične zaključke. Sve ostalo što sam pisao je razrada o tome.
Ovo je kao da si rekao - otac isprebijao dete koje je završilo u bolnici, ali ti ne bi da donosiš zaključke jer ne znaš pozadinu priče. Koja tačno pozadina priče je neophodna kad je potpuno očigledno da je dete na ovaj ili onaj način ugroženo?

Suština problema i na ovoj temi a i generalno je to što se psihičko nasilje uopšteno u narodu ne prepoznaje i ne priznaje kao takvo. Kod nas (posebno) je i socijalno prihvatljivo, čak se i podstiče izjavama i stavovima nalik tvojim, da je to neko tobož čeličenje i za detetovo dobro. I kako sad nekome takvom objasniti da to baš nije tako, pa nikako. Nego verujem u moć informacija, znanja i obrazovanja pa pišem zbog onih koji će možda staviti prst na čelo ili se zainteresovati dalje, inače je ova rasprava potpuno besmislena.
 
Ti sada već zalaziš u domen gde država propisuje kako ćeš da podižeš dete a a ko ne radiš kako ti je rečeno mogu da ti ga uzmu i daju u starateljsku porodicu.
Vrlo klizav teren.

Ne, vec ti odgovaram na pitanje "sta ako je dete histericno, razmazeno i zacenjuje se na svaku stvar.
To znaci da je detetu potrebna strucna pomoc, a drzava ima mehanizme da pomogne.
 
Ima veze sa onim što si ti pisala, a to je mešanje države u uzgoj deteta.

Da sumiramn. Ti i otvarač teme oštro osuđujete kako je taj otac reagovao. Ja, sa druge strane, kažem da ne znajući pozadinu i odnos u toj porodici, ne treba donositi tako drastične zaključke. Sve ostalo što sam pisao je razrada o tome.

Uopste nije drastican nego elementaran zakljucak.
Bukvalno, nema elementarnije od toga da prestraseno (dakle ne uplaseno, nego prestraseno) dete ni po koju cenu ne smes da forsiras i dalje u situaciju koja je dovela do tog stanja.
 
da noleta nisu forsirali i pustili ga da trenira "koliko mu prija" ne bi danas bio to sto jeste


just sayin'
Nole je jedva čekao da ode na teren, i jedina stvar koju je tražio za rođendan kad je bio mali jeste teniski reket.

Ovo dete se očigledno plaši visine (moja pretpostavka), i ovakvo forsiranje samo pojačava detetovu traumu, a roditelj koji ovo radi je budala.
 

Back
Top