(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

Nisu sve takve a uopste nije cudno sto mnoge jesu jer su skoro sve za koje znamo u nasoj galaksiji.

Koliko ja znam gotovo sve dvojne zvijezde tipa Algol imaju manje ili više promjenjiv sjaj,i
period od nekoliko sati pa do nekoliko mjeseci.
Nevolja je u tome što su ovakve najbliže dvojne zvijezde razbacane naokolo sunčeva sistema,i u odnosu na nas zatvaraju velike uglove sa galaktičkom ravni.Nisu im ravni rotacije paralelne sa galaktičkom već iz nekog čudnog razloga žele baš da za nas prave pomračenja i žmirkaju.

Ako dozvolimo samo mogućnost da brzina svjetlosti nije konstantna, možemo lako napraviti modele koji se poklapaju sa astronomskim opservacijama.

Evo jedne grube sličice mogućeg izgleda dvojne zvijezde Algol.Naknadno ću dati opis
izračunavanja parametara modela iz sirovih astronomskih podataka.
 

Prilozi

  • Algol_Ritz.JPG
    Algol_Ritz.JPG
    24,8 KB · Pregleda: 8
Poslednja izmena:
1)Kod svih imamo periodičnu promjene sjaja u većoj ili manjoj mjeri.To se objašnjava međusobnim zaklanjanjem jedne zvijezde drugom.
-Zar nije čudno da većina ovih sistema ima ravan rotacije usmjeren ka nama?

Najveći broj ravni rotacije nije usmeren prema nama, već se uklapa u očekivane parametre. Ono što se događa je da zbog bliskosti zvezda mi ne možemo da ih razlučimo. Ako osa rotacije ide pravo prema Zemlji, tada bi smo možda i mogli za bliže zvezde, ali čim postoji i malo odstupanje, mi vidimo nešto što liči na jedan objekt koji periodično menja sjaj.

2)Kod Algol dvojne zvijezde,svjetlija (i mlađa) zvijezda ima znatno manju masu od tamnije.
-Teorija o nastanku,razvoju i umiranju zvijezda koja je prilično pouzdana predviđa suprotno.
Da li je hipoteza o prelazu materije sa svetlije na tamniju ubjedljiva?

Prvo, mi imamo emisione linije obe zvezde, i otud znamo da nismo pogrešili povodom njihovog tipa.

Drugo, teorija o nastanku, razvoju i umiranju zvezda zavisi od kvantne mehanike i standardnog modela. Kvantna mehanika na nekoliko odvojenih načina zavisi od konstantnosti brzine svetlosti, a standardni model zavisi od konstante fine strukture, koja je definisana na osnovu konstantne brzine svetlosti.

Ovo što govoriš je kao da pokušavaš da dokažeš da u matematici sabiranje nije tačno, tako što koristiš rezultate sabiranja (i za njih kažep da su prilično pouzdani). Ne možeš zastupati i jedno i drugo. Ako je tvoj stav tačan, onda teorija o nastanku, razvoju i umiranju zvezda ne može biti tačna uopšte.

3)Doplerov pomak zbog znatne brzine rotacije nije u skladu sa ovom brzinom,već je nekoliko puta manji.

? Objasni ovo malo bolje?

4)Uočavaju se dvostruke emisione linije,kao da istovremeno imamo i crvrni i plavi pomak.
-Hipotezom o postojanju akrecionog diska pokušavaju se pokrpati problemi oko ovog.Kad se i uspije nešto uštimati za jedan dvojni sistem,za drugi taj algoritam ne vrijedi.Svi ovi problemi još su aktuelni.Prikupljaju se precizniji podaci i obrađuju na moderniji način.Vidjećemo.

? Krpljenje problema? Šta sa Dopler tomografijom koja ne samo što pokazuje, već daje i mapu akrecionog diska?

Ili hajde da probamo da ovo okrenemo u malo drugačiju perspektivu. Uzmi poznatu gustinu i gravitacionu snagu ove dve zvezde. Izračunaj mi, iz osnovnih principa (nije ti potrebna brzina svetlosti uopšte) kako dve zvezde mogu da dođu toliko blizu jedna drugoj, a da pritom ne nastane akrecioni disk?

Ritz-ova teorija ova 4 problema lako rješava !
1-ravni rotacije zvijezda leže nasumično,ali se mogu izračunati na osnovu astr.pokazatelja.
2-Kod Algola je plava zvijezda veća od crvene i znatno bliža baricentru rotacije.
3-Doplerov pomak je u skladu sa relativnom brzinom između izvora i prijemnika.
4-Dvostruke emisione linije su predvidive.Nema potrebe uvoditi pojmove transfera
materije i akrecione diskove.

Pre nego što uopšte uđemo u analizu muljanja potrebnog da se proizvedu ovakve tvrdnje, kako bi bilo da nam lepo objasniš tvoje rešenje za osnovne probleme Ritzove ideje:

?Šta ono bi najteže za održanje ove teorije,može li jasnije?

Galet, obrati i ti pažnju na sledeće, pošto se radi o generalnim argumentima zašto je brzina svetlosti konstantna.

- Svetlost različitih brzina ne može da pređe istu udaljenost u istom periodu vremena. Otud, svetlost koja dolazi iz čestica koje se kreću različitim brzinama mora doći do nas u različitim trenucima. Umesto toga, svetlost iz izvora iste udaljenosti koji se kreću veoma različitim brzinama u odnosu na nas stiže do nas u istom trenutku.

Pored svih primera koje sam već naveo Galetu (recimo, onaj iznad sa V838 Mon), postoje i mnogi drugi. Na primer, uzmi bilo koju udaljenu galaksiju čija osa rotacije nije usmerena pravo prema nama. Povuci liniju kroz centar te galaksije pod pravim uglom na svoju liniju posmatranja. Uzmi dve relativno jednake zvezde sa dva kraja bilo koje od tih galaksija. Te dve zvezde se oko galaktičkog centra kreću u različitim pravcima, veoma značajnom brzinom; otud, njihova brzina u odnosu na nas je takođe veoma značajno različita.

Ako je brzina svetlosti različita, mi bi smo videli bržu svetlost (od zvezda koje se kreću ka nama) daleko ranije nego sporiju svetlost (od zvezda koje se kreću od nas). Može se dati milion različitih primera.

- Obzervacije materijala izbačenog u toku supernovi. Ovi materijali se kreću brzinama i do 10000 km/s relativno u odnosu na Zemlju. Svetlost od materijala izbačenog suprotno našoj liniji pogleda, i materijala izbačenog u pravcu naše linije pogleda bi do nas stizala nakon veoma različitih perioda vremena (opet, svetlosti različitih brzina prelaze istu distancu za različito vreme).

- Bezbroj eksperimenata na Zemlji pokazuje da se brzina svetlosti nikada ne razlikuje, bez obzira na relativnu brzinu izvora ili prijemnika. Između ostalih:

* U akceleratorima su još tokom 1960-tih proizvedeni neutralni pioni, i ubrzani do brzine od 0.99975c. Ove čestice se zatim raspadaju, oslobađajući svetlost (u vidu gama-zraka). Brzina ove svetlosti nije 1.99975c, već je tačno c, izmereno sa preciznošću od 0.1%.

* Eksperimenti sa laserskom interferencijom pokazuju da relativna brzina izvora i primaoca ne može promeniti brzinus svetlosti za više od tri kvintilionita dela.

* Rotacioni optički rezonatori pokazuju da relativna brzina izvora, relativna brzina primaoca, ili relativna brzina oba učesnika ne može promeniti brzinu svetlosti za više od 1e-18 (dakle, ako se brzine svetlosti razlikuju, najveća moguća brzina svetlosti je c + 0.000000000000000001 m/s, a najmanja moguća je c - 0.000000000000000001)

* FLASH laser, u kome relativistički elektroni izazivaju emisiju x-zraka paralelno pravcu njihovog kretanja. Iako se izvor kreće ogromnom brzinom, brzina zraka je c (sa mogućom greškom od 2.5e-7.

* Merenja brzine radio-talasa sa orbitalnih letelica u različitim stadijumima orbite. Dve letelice čija se brzina u odnosu na prijemnik razlikuje za par kilometara u sekundi istovremeno emituju signal. Oba signala bivaju istovremeno primljena od strane prijemnika, sa preciznošću od 25 fs.

* Ultracentrifugalna merenja, u kojima relativne brzine primaoca i pošiljaoca mogu da variraju za desetine kilometara u sekundi pokazuju da ne postoji merljiva razlika u brzini svetlosti.

Takođe, par dubljih fizičkih problema:

- Konstanta fine strukture prostora je definisana na osnovu konstantne brzine svetlosti:

0d79b9165fe591c84230ab1069730943.png


Ova konstanta je onda nezavisno potvrđena (recimo, kroz kvantni Hall efekt), a rezultati koji iz nje proističu su apsolutno tačni (tj. ako prestaju da budu tačni na nekoj decimali, to je van nivoa detekcije naših današnjih instrumenata).

- Zakoni elektromagnetizma zahtevaju konstantnu brzinu kretanja svetlosti. Ako brzina svetlosti nije konstantna, oni padaju u vodu.

Itd. Ali ovo je valjda dosta?

Ako dozvolimo samo mogućnost da brzina svjetlosti nije konstantna, možemo lako napraviti modele koji se poklapaju sa astronomskim opservacijama.

U stvari, ne možemo. Čak i relativno osnovne obzervacije se uopšte ne mogu uklopiti u ideju nekonstantne brzine svetlosti.
 
Galet, obrati i ti pažnju na sledeće, pošto se radi o generalnim argumentima zašto je brzina svetlosti konstantna.
Obratio sam

- Svetlost različitih brzina ne može da pređe istu udaljenost u istom periodu vremena.

U odnosu na šta? Kako možeš govoriti samo o brzinama?

Otud, svetlost koja dolazi iz čestica koje se kreću različitim brzinama mora doći do nas u različitim trenucima.

Ne mora ako ima različite brzine u odnosu na čestice (ako su čestice na
istoj udaljenostiod nas) a istu u odnosu na nas


Umesto toga, svetlost iz izvora iste udaljenosti koji se kreću veoma različitim brzinama u odnosu na nas stiže do nas u istom trenutku.

Ovo nije u suprotnosti s mojom hipotezom

Ako je brzina svetlosti različita, mi bi smo videli bržu svetlost (od zvezda koje se kreću ka nama) daleko ranije nego sporiju svetlost (od zvezda koje se kreću od nas). Može se dati milion različitih primera.

Možda se mogu dati razni primeri, ali ovaj ti je pogrešan. Ako se zvezda
kreće ka nama onda detektujemo sporiju svetlost sa zvezde jer tek sabrana s našom
brzinom daje vrednost c, a ako se zveda kreće od nas onda detektujemo bržu svetlost u
odnosu na zvezdu jer kad od te svetlosti oduzmemo brzinu našeg udaljavanja dobijemo
vrednost c. Razmisli malo detaljnije o sabiranju brzina.


- Obzervacije materijala izbačenog u toku supernovi. Ovi materijali se kreću brzinama i do 10000 km/s relativno u odnosu na Zemlju. Svetlost od materijala izbačenog suprotno našoj liniji pogleda, i materijala izbačenog u pravcu naše linije pogleda bi do nas stizala nakon veoma različitih perioda vremena (opet, svetlosti različitih brzina prelaze istu distancu za različito vreme).

Ne! Nije tako. Sa onih delova koji se udaljavaju brzinom od 10 000 km/sec
detektujemo svetlost koja ima brzinu c + 10 000 km/sec u odnosu na te delove zato što
onda imaju brzinu c prema nama i obrnuto - sa onih delova koji nam se približavaju
brzinom od 10 000 detektujemo sporiju svetlost u odnosu na te delove jer brzina
približavanja od 10 000 km/s dopunjava svetlost brzine c - 10 000 km/s na vrednost c.


- Bezbroj eksperimenata na Zemlji pokazuje da se brzina svetlosti nikada ne razlikuje, bez obzira na relativnu brzinu izvora ili prijemnika. Između ostalih:
Dodao bih " u odnosu na detektor" .To je u saglasnosti sa mojom
hipotezom
 
U odnosu na šta? Kako možeš govoriti samo o brzinama?

Ne govorim "samo o brzinama". Podrazumevam da postoji izvor svetlosti i prijemnik svetlosti, koji imaju određenu brzinu jedan prema drugome, i koji se nalaze na određenoj razdaljini jedan od drugog.

Ne mora ako ima različite brzine u odnosu na čestice (ako su čestice na istoj udaljenostiod nas) a istu u odnosu na nas

Tačno, ali to bi zahtevalo da sve čestice u univerzumu automatski računaju koja je njihova brzina u odnosu na posmatrača na Zemlji, i da onda ka tom posmatraču emituju svetlost tačno odgovarajuće brzine.

Ovo nije u suprotnosti s mojom hipotezom

U stvari, jeste, kao što smo videli na prošllim primerima (sa istovremenim posmatranjem sa Zemlje i sa Habla, na primer).

Tvoja hipoteza jeste veoma kreativan način da se izbegnu očigledni problemi sa konceptom promenjive brzine svetlosti. Međutim, ona i dalje ne može da prevaziđe osnovni problem.

Možda se mogu dati razni primeri, ali ovaj ti je pogrešan. Ako se zvezda kreće ka nama onda detektujemo sporiju svetlost sa zvezde jer tek sabrana s našom brzinom daje vrednost c, a ako se zveda kreće od nas onda detektujemo bržu svetlost u odnosu na zvezdu jer kad od te svetlosti oduzmemo brzinu našeg udaljavanja dobijemo vrednost c. Razmisli malo detaljnije o sabiranju brzina.

? Zar smo već zaboravilo prethodno pokazano po pitanju "sabiranja brzina"?

Razmisli kako bi daleke zvezde izgledale posmatračima čija je relativna brzina u odnosu na njih različita za samo par metara u sekundi. A onda razmisli kakve bi razlike bile u posmatranju sa, recimo, Habla?

Ili moramo ponovo? Ok, evo:

Uzmi galaksiju koja je od nas udaljena pet milijardi svetlosnih godina, i koju vidimo "po obodu" (dakle, naš ugao posmatranja je pod otprilike pravim uglom u odnosu na njenu osu rotacije). Uzmi da ona rotira otprilike istom brzinom kao Mlečni Put (220 km/s). Dakle, relativna brzina zvezda sa jedne strane galaksije i zvezda sa druge strane te galaksije u odnosu na nas je različita za 440 km/s.

Po tvojoj hipotezi, posmatrač sa Zemlje gleda tu galaksiju i vidi svetlost koja u odnosu na njega ima brzinu c. Ali da bi to bilo tako, svetlost sa jedne strane galaksije mora biti 440 km/s brža nego svetlost sa druge strane galaksije. Preko distance of pet milijardi ly, ovo bi značilo da mi vidimo vremenski razmak od sedam i po miliona godina: tj. svetlost koja je sa jedne strane galaksije krenula sedam i po miliona godina kasnije nego sa druge.

Pošto se galaksije takođe kreću translaciono u odnosu na nas, ovo bi proizvelo efekt izduživanja - galaksije nikada ne bi bile oble ili simetrične, već bi uvek postojala jasno vidljiva deformacija.

Treba li da crtam?

Ne! Nije tako. Sa onih delova koji se udaljavaju brzinom od 10 000 km/sec detektujemo svetlost koja ima brzinu c + 10 000 km/sec u odnosu na te delove zato što onda imaju brzinu c prema nama i obrnuto - sa onih delova koji nam se približavaju brzinom od 10 000 detektujemo sporiju svetlost u odnosu na te delove jer brzina približavanja od 10 000 km/s dopunjava svetlost brzine c - 10 000 km/s na vrednost c. [/COLOR]

I opet ista stvar. Znači, iako ti je pokazano da je tvoja teorija netačna, ti i dalje insistiraš na njoj? Ok, i ovde ćemo ponovo analizu, pa ako to ne uspe, onda ću morati opet da crtam, izgleda.

Ako se zvezda nalazi na, recimo, milion ly od nas. I eksplodirala je, i poslala front koji se kreće brzinom od 10,000 km/s.

Ako jedan detektor posmatra tu zvezdu on po tvojoj hipotezi, kao što si lepo rekao, vidi svetlost brzine c + 10,000 km/s sa fronta koji se udaljava od nas, i svetlost brzine c-10,000 km/s sa fronta koji se približava nama.

Svetlosti brzine c+10,000 km/s je potrebno 967720 godina da prevali razdaljinu od jednog miliona svetlosnih godina. Svetlosti brzine c-10,000 km/s je potrebno 1034507 godina da prevali razdaljinu od jednog miliona svetlosnih godina.

Dakle, posmatrač na Zemlji bi video front koji se udaljava od nas, ali nikada ne bi video front koji se približava nama. Prosto, svetlost koju on može da detektuje sa fronta koji se kreće ka nama (tj. svetlost sa tog fronta koja u odnosu na njega ima brzinu c) neće stići do njega za još skoro sedamdeset hiljada godina.

Ovo je deo koga uporno preskačeš: ako se svetlost kreće različitom brzinom, onda joj mora biti potrebno različito vreme da pređe istu distancu.

Dodao bih " u odnosu na detektor" .To je u saglasnosti sa mojom hipotezom

I opet nije. (Mada ne znam zašto ovo uopšte obrađivati, kada prethodni primeri definitivno obaraju tvoju hipotezu. Ali ajde, zakucavanje eksere u kovčege, i tako to...)

Vratimo se za trenutak na ono pitanje energije, koje nikada nismo uspeli da ti objasnimo. Možda će sada moći?

Imaš radio-predajnik na satelitu (recimo, Sirius XM kompanije). On emituje muziku koju ja slušam na mom satelitskom prijemniku u kolima, na parkingu. Do mog prijemnika, dakle, stižu fotoni poslati sa satelita (po tvojoj hipotezi, brzinom c u odnosu na moj prijemnik). Da bi prijem bio dobar, ova emisija mora biti određene snage: dakle, mora postojati određena gustina fotona.

Svaki foton nosi energiju, i potrebna je energija da se on proizvede, tu valjda ne moramo da se prepiremo?

Ja sad pustim kočnicu, i počnem da se kotrljam sa parkinga. Moja brzina u odnosu na satelit se menja za 0,5 m/s. Da bi sada imao dobar prijem, mora postojati određen intenzitet fotona koji dolaze do mog radija, a čija brzina je c-0,5. Ovi fotoni takođe moraju biti emitovani sa satelita, koji u to mora da utroši energiju.

Onda stanem na pedalu, i počnem da idem kući. Tokom celog puta, slušam radio. Moja brzina u odnosu na satelit se menja - 1 m/s, 5 m/s, 3 m/s, 0 m/s, 7 m/s, 10 m/s. U svakom trenutku, dakle, satelit mora da emituje fotone svih mogućih brzina, inače bi u određenim trenucima, u zavisnosti od mog pravca i ubrzanja, moj radio gubio signal.

I sad imaš stotine hiljada automobila u Americi koji takođe slušaju radio sa istog satelita. I svi se kreću u različitim pravcima.

Dakle, satelit mora istovremeno da emituje dovoljan intenzitet fotona svih mogućih brzina eda bi ga svi mogli primiti (da bi uvek postojali fotoni koji se kreću brzinom c u odnosu na dati prijemnik). Pošto za emisiju svakog fotona treba energija, ovo bi značilo da je satelitu potrebna beskonačna količina energije eda bi mogao da funkcioniše onako kako funkcioniše.

Možemo i drugi primer.

Neutralni pioni se raspadaju, i u raspadu oslobađaju tačno dva fotona. Imaš akcelerator, u kome su pioni ubrzani do 0.99975c, iliti 299717509.8855 m/s. Oni se raspadnu, i detektori ispred i iza (dakle, oni prema kojima se pioni kreću i oni od kojih se pioni kreću) detektuju fotone u tačno istom trenutku.

Drugim rečima, da bi tvoja teorija bila tačna, pioni bi morali da budu svesni detektora, i da namerno prema detektoru koji se nalazi ispred njih izbace foton brzinom 0.00025c u odnosu na sebe, a da prema detektoru koji se nalazi iza njih izbace foton brzinom 1.99975c.

Jedina alternativa je da pioni izbace sve moguće fotone svim mogućim brzinama, što bi zahtevalo beskonačnu količinu energije (opet).

Da li je problem sa energijom sada jasniji? Ili su i dalje prihvatljivi samo oni dokazi koji su bazirani na osnovnoj geometriji i algebri?

Možemo i tako, ali da prvo vidimo šta ćeš uraditi sa ovim iznad. Ako i dalje ne pali, crtaćemo eksperiment sa ultracentrifugama. :D
 
Tačno, ali to bi zahtevalo da sve čestice u univerzumu automatski računaju koja je njihova brzina u odnosu na posmatrača na Zemlji, i da onda ka tom posmatraču emituju svetlost tačno odgovarajuće brzine.

Ne bi. Ako su čestice elementarni izvori i ako emituju svetlost brzine c
u odnosu na njihov trenutni inercijalni sistem onda bismo videli samo one elementarne
izvore koji su u trenutku emisije elementarne svetlosti bili u istom inercijalnom sistemu kao i detektor.


U stvari, jeste, kao što smo videli na prošllim primerima (sa istovremenim posmatranjem sa Zemlje i sa Habla, na primer).

Nisam rekao da je ovo dokaz protiv moje hipoteze već da je to samo
primedba vredna pažnje i zaista jeste, ali ako razmislimo šta je Supernova onda ova
primedba ne stoji. Kao i što si sam rekao delovi Supernove imaju ogromne bzine
(i do 10 000km/sek) i prema nama i od nas. Pre eksplozije ta zvezda je bila mnogo
masivnija od našeg Sunca pa možemo reći da su u toku eksplozije zastupljene sve
moguće brzine širenja materije u odnosu na centar zvezde.
Tvoja tvrdnja da bismo videli sa velikim vremenskim razmakom isti događaj samo ako bi
se brzina teleskopa razlikovala makar i za jedan metar je potpuno u redu, ali,nažalost, ona
nije moguća. Zašto? Zato što naši teleskopi, ma kako se kretali, imaju istu brzinu kao i
ogromna količina nekih delova materije Supernove. To se, naravno, odnosi i na Habl jer
šta je brzina od 7,5 do 8 km/s u odnosu na brzine materije Supernove - ili brzina Zemlje
oko Sunca.
Prema tome od samog starta stvaranja Supernove mi posmatramo ogroman broj izvora
svetlosti koji se kreću i prema nama i od nas i kao mi - bez obzira na našu ili Hablovu
brzinu u odnosu na inercijalni sistem bivše zvezde.



Tvoja hipoteza jeste veoma kreativan način da se izbegnu očigledni problemi sa konceptom promenjive brzine svetlosti. Međutim, ona i dalje ne može da prevaziđe osnovni problem.

Možda, ali zasad nema valjanog dokaza

? Zar smo već zaboravilo prethodno pokazano po pitanju "sabiranja brzina"?

Izgleda da ti imaš problem u razumevanju jednostavnih stvari kao što je sabiranje brzina.
Ako se dva automobila kreću brzinom od 80 km/s u susret jedan drugom onda će se
sudariti brzinom od 160 km/s, a ako se kreću u istom smeru neće se sudariti ili da
figurativno kažemo brzina sudara je 0 km/s.
Generalno važi: Brzina sudara nekih tela jednaka je vektorskoj razlici brzina tih tela u
odnosu na bilo koji inercijalni referentni sistem


Razmisli kako bi daleke zvezde izgledale posmatračima čija je relativna brzina u odnosu na njih različita za samo par metara u sekundi. A onda razmisli kakve bi razlike bile u posmatranju sa, recimo, Habla?

Jednako

Dakle, relativna brzina zvezda sa jedne strane galaksije i zvezda sa druge strane te galaksije u odnosu na nas je različita za 440 km/s.

Opet smatraš da su zvezde glatke ispolirane kugle sa fikskom površinom. I ostatak teksta o ovoj galaksiji sadrži istu grešku.

I opet ista stvar. Znači, iako ti je pokazano da je tvoja teorija netačna, ti i dalje insistiraš na njoj? Ok, i ovde ćemo ponovo analizu, pa ako to ne uspe, onda ću morati opet da crtam, izgleda.

Upravo sam ti pokazao da nisi dokazao neispravnost moje hipoteze

Ako jedan detektor posmatra tu zvezdu on po tvojoj hipotezi, kao što si lepo rekao, vidi svetlost brzine c + 10,000 km/s sa fronta koji se udaljava od nas, i svetlost brzine c-10,000 km/s sa fronta koji se približava nama.
Svetlosti brzine c+10,000 km/s je potrebno 967720 godina da prevali razdaljinu od jednog miliona svetlosnih godina. Svetlosti brzine c-10,000 km/s je potrebno 1034507 godina da prevali razdaljinu od jednog miliona svetlosnih godina.
Ovo je deo koga uporno preskačeš: ako se svetlost kreće različitom brzinom, onda joj mora biti potrebno različito vreme da pređe istu distancu.


Ništa ja ne preskačem nego ti uporno grešiš. Uporno ne govoriš o tome na šta se te
brzine odnose. Brzina c + 10 000 km/s je u odnosu na izvore koji se od nas udaljavaju
brzinom od 10 000 km/s pa ta svetlost u odnosu na nas ima brzinu c, a svetlost
c - 10 000 je u odnosu na izvore koji nam se približavaju brzinom od 10 000 km/s pa ta
svetlost takođe u odnosu na nas ima brzinu c
Dakle ka nama dolaze svetlosti koje imaju potpuno jednake brzine u odnosu na nas iako
nemaju jednake brzine u odnosu na svoje izvore
Tvoja tvrdnja da svetlostima različitih brzina treba i različito vreme da bi prešle istu distancu
apsolutno stoji, ali detektabilna svetlost ima jednu jedinu brzinu


I opet nije. (Mada ne znam zašto ovo uopšte obrađivati, kada prethodni primeri definitivno obaraju tvoju hipotezu. ...)

Kao što vidiš ne obaraju.

Vratimo se za trenutak na ono pitanje energije, koje nikada nismo uspeli da ti objasnimo. Možda će sada moći?
Dakle, satelit mora istovremeno da emituje dovoljan intenzitet fotona svih mogućih brzina eda bi ga svi mogli primiti (da bi uvek postojali fotoni koji se kreću brzinom c u odnosu na dati prijemnik). Pošto za emisiju svakog fotona treba energija, ovo bi značilo da je satelitu potrebna beskonačna količina energije eda bi mogao da funkcioniše onako kako funkcioniše.

Kažu da čak ni na apsolutnoj nuli ne bi bilo potpunog mirovanja elementarnih čestica
materije.
Elementarni detektor sigurno ne miruje nego osciluje oko nekog ravnotežnog položaja.
Oscilovanje nije uniformno kretanje pa prema tome elementarni detektor u toku samo
jedne oscilacije zauzima beskonačno mnogo brzina. Dovoljno je da postoji samo jedan
svetlosni (ili drugi) zrak koji će u toku samo jedne oscilacije u nekom trenutku imati
brzinu c u odnosu na elementarni detektor i interakcija odnosno detekcija će biti ostvarena
Dakle izvor svetlosti ne mora emitovati zrake takvih brzina da svakoj brzini elementarnog
detektora odgovara po jedan zrak već samo jedan jer će ga elementarni detektor
"naći" u toku samo jedne oscilacije. Dakle, beskonačan skup brzina elementarnog
detektora "pokriven" je samo jednim zrakom. Iako je ovaj skup brzina veoma mali u njemu
ipak postoji beskonačno mnogu brzina unutar određenog uzanog intervala.
Prema tome, izvor ne mora da emituje beskonačno veliku energiju za skup svih mogućih
brzina već samo određenu energiju za svaki podskup definisan brzinama elementarnog
detektora. Iako je skup svih brzina beskonačan on ipak sadrži konačan broj podskupova
koji takođe sadrže beskonačno mnogo brzina. Prema tome izvor ne mora da emituje
beskonačno veliku energiju.
Ovo je samo jedan hipotetički model detekcije koji možda ima nedostataka, ali mogući su
verovatno i drugi.


Jedina alternativa je da pioni izbace sve moguće fotone svim mogućim brzinama, što bi zahtevalo beskonačnu količinu energije (opet).

Ja zaista ne znam šta je foton, a čisto sumnjam da je to bilo kome jasno

Da li je problem sa energijom sada jasniji?

Ja se nadam da jeste

Možemo i tako, ali da prvo vidimo šta ćeš uraditi sa ovim iznad. Ako i dalje ne pali, crtaćemo eksperiment sa ultracentrifugama.

Samo crtaj - bar tu nema problema
 
Poslednja izmena:
Da si kojim slucajem u pravu onda bi relativno lako mogao da se napravi eksperiment u kojem bi izvor isao ka detektoru, relativno malom brzinom, a bio bi nevidljiv za detektor.
Takodje bi se bar neke zvezde pojavljivale i nestajale na nebu u dugim intervalima, videli bi ih u istom trenutku na vise mesta na nebu istovremeno ili bi ih videli kao linije a ne kao tacke. Od svega toga jedino postoje slucajevi da istu galaksiju vidimo na dva mesta ali razlog za to su "gravitaciona sociva" a ne razlicite brzine svetlosti.
 
Oscilovanje nije uniformno kretanje pa prema tome elementarni detektor u toku samo jedne oscilacije zauzima beskonačno mnogo brzina.

A energija potrebna za tako nešto je takođe beskonačna, odnosno svaki elementarni detektor ima beskonačnu energiju u svakom trenutku.
Direktna posledica ove tvrdnje je perpetuum mobile I vrste, da ne govorim da je potpuno suprotna svemu što opažamo u vezi fenomena od interesa. :roll:


Dovoljno je da postoji samo jedan svetlosni (ili drugi) zrak koji će u toku samo jedne oscilacije u nekom trenutku imati brzinu c u odnosu na elementarni detektor i interakcija odnosno detekcija će biti ostvarena

Ako elemtarni detektor u toku jedne oscilacije uzima vrednosti beskonačno mnogo brzina, onda može da registruje svetlosti koje se kreću sa beskonačno mnogo brzina.
To se ne dešava.
Merimo samo svetlost koja ima brzinu c u vakuumu.


Dakle izvor svetlosti ne mora emitovati zrake takvih brzina da svakoj brzini elementarnog
detektora odgovara po jedan zrak već samo jedan jer će ga elementarni detektor
"naći" u toku samo jedne oscilacije. Dakle, beskonačan skup brzina elementarnog
detektora "pokriven" je samo jednim zrakom.

Kao što sam već napisao, u tom slučaju bi smo registrovali postojanje svetlosti koje se kreću brzinama različitim od brzine c u vakuumu.




Iako je ovaj skup brzina veoma mali u njemu
ipak postoji beskonačno mnogu brzina unutar određenog uzanog intervala.
Prema tome, izvor ne mora da emituje beskonačno veliku energiju za skup svih mogućih
brzina već samo određenu energiju za svaki podskup definisan brzinama elementarnog
detektora. Iako je skup svih brzina beskonačan on ipak sadrži konačan broj podskupova
koji takođe sadrže beskonačno mnogo brzina. Prema tome izvor ne mora da emituje
beskonačno veliku energiju.

U redu.
Zbog čega onda energetski bilans važi, iako uočavamo samo svetlost brzine c u vakuumu? :dontunderstand:



Ja zaista ne znam šta je foton, a čisto sumnjam da je to bilo kome jasno

Vrati se nazad par strana, imaš dato objašnjenje. :roll:


Ja se nadam da jeste

Očigledno nije. :roll:
 
Nisam rekao da je ovo dokaz protiv moje hipoteze već da je to samo primedba vredna pažnje i zaista jeste, ali ako razmislimo šta je Supernova onda ova primedba ne stoji.


Osim što ovde opet činiš istu osnovnu grešku. U slučaju da supernova izbaci čestice drastično različitih brzina, te čestice bi prešle različite puteve.

Uzmi ovako. Zvezda eksplodira, i (po tvojoj tezi) izbaci čestice najrazličitijih brzina. Neke se kreću 1000 km/sm, neke 5000 km/s, neke 10000 km/s. Godinu dana kasnije, šta imamo?

Najsporije čestice se sada nalaze 31 milijardi km od ostatka zvezde. Najbrže se nalaze preko 300 milijardi km od ostatka zvezde. Prema tome, mi bi smo videli neke čestice koje zrače iz oblasti mnogo bliže zvezdi, a neke koje zrače iz oblasti daleko od zvezde.

Umesto toga, mi vidimo diskretan talas: cela gomila odbačene materije napreduje u jednom talasu. Čestice tog talasa nisu sve apsolutno iste brzine (i zato se talas polako širi kroz vreme), ali su u početku veoma, veoma sličnih brzina.

Tvoja zamerka ne stoji, i ovo ostaje kao direktan dokaz protiv tvoje teorije. No, ima i boljih, tako da hajde da pogledamo ovaj deo priče ovde:

Dakle, relativna brzina zvezda sa jedne strane galaksije i zvezda sa druge strane te galaksije u odnosu na nas je različita za 440 km/s.

Opet smatraš da su zvezde glatke ispolirane kugle sa fikskom površinom. I ostatak teksta o ovoj galaksiji sadrži istu grešku.

Zaista? U stvari, ova tvoja postavka čini tvoju grešku još daleko većom!

Evo, uzmimo ovu tvoju priču o česticama u okviru zvezde, i kako se one kreću različitim brzinama. Koje su posledice toga? U okviru zvezda postoje čestice koje se kreću skoro relativističkim brzinama. Ali uzmimo, radi jednostavnosti, samo veliki deo čestica koji se kreće brzinama koje se mere u hiljadama km/s. Ti svakako priznaješ da takve čestice postoje u okviru zvezda?

Uzmimo sada jednu prosečnu galaksiju, udaljenu recimo pet milijardi svetlosnih godina. Ta galaksija sadrži milione zvezda, u kojima se deo čestica kreće prema nama brzinama od više hiljada km/s, a takođe sadrže i razne čestice koje se kreću od nas brzinama od više hiljada km/s.

Ova galaksija se udaljava od nas, ali se takođe i kreće preko neba (zato što ima svoju translacionu brzinu, i zato što se Mlečni put kreće, a i Zemlja se kreće oko Mlečnog puta): dakle, njena pozicija na nebu se polako pomera. (Ako nije jasno o čemu govorim: pogledaj u nebo pravo uvis danas, pa zamisli da odeš i pogledaš u nebo sto hiljada godina kasnije - ništa neće biti na istom mestu kao danas, pošto se naša pozicija promenila.)

Uzmimo sada jednu veoma prostu računicu. Uzmimo sve čestice iz svih zvezda u toj galaksiji koje se kreću brzinom od 1000 km/s prema nama. Po tvojoj postavci, mi ćemo od njih detektovati onu svetlost koja se kreće prema nama brzinom od c-1000 km/s. Jel tako?

Ok. Dakle, ove čestice su sve oslobodile svetlost koja se kreće brzinom od c-1000 km/s. Ovoj svetlosti (nazovimo ovo svetlost A) će trebati pet milijardi i šesnaest miliona godina da stigne do nas.

Uzmimo sada sve čestice iz svih zvezda u toj galaksiji koje se kreću brzinom od 1000 km/s od nas. Iz tih čestica, po tvojoj postavci, mi ćemo videti onu svetlost koja se kreće prema nama brzinom od c+1000 km/s. Tačno?

Ok. Dakle, ove čestice su oslobodile svetlost koja se kreće brzinom od c+1000 km/s. Ovoj svetlosti (nazovimo ovo svetlost B) će trebati četiri milijarde, devetsto osamdeset i tri miliona godina da stigne do nas.

Ovo prethodno se sve uklapa u tvoju postavku, zar ne? Pogledajmo sada posledice.

Mi danas posmatramo parče neba. I tamo vidimo sledeće: do nas dolazi svetlost B (koja u odnosu na nas ima brzinu c) iz pozicije na kojoj se galaksija nalazila pre 4.983 milijardi godina. Istovremeno, do nas dolazi svetlost A (koja u odnosu na nas takođe ima brzinu c) iz pozicije na kojoj se galaksija nalazila pre 5.016 milijardi godina.

Mi ne bi smo videli galaksiju - videli bi smo jednu prugu svetlosti preko neba (u stvari spiralu). Jer kao što sam kažeš, galaksija se sastoji od raznih čestica, koje se kreću svim mogućim brzinama u odnosu na nas.

Razumeš li, Galet?

U slučaju supernova stvari postaju još gore. Uzmi supernovu udaljenu samo milion svetlosnih godina, koja je izbacila talase koji se kreću 10,000 km/s. Supernova nije fiksna u prostoru u odnosu na nas, ona se kreće preko neba, usled kretanja Zemlje oko Sunca, i Sunca oko centra Mlečnog puta (ako ignorišemo i sve druge pokrete).

Čestice koje su se kretale 10,000 km/s prema nama bi poslale svetlost koja se kreće c-10,000 km/s. Toj svetlosti bi trebalo 1034500 godina da pređe put od supernove do nas. Čestice koje se kreću od nas bi poslale svetlost koja se kreće c + 10,000 km/s. Toj svetlosti bi trebalo 996675 godina da pređu put od supernove do nas.

Mi bi smo danas videli svetlost koju su čestice koje se kreću od nas poslale sedamdeset hiljada godina kasnije nego čestice koje se kreću prema nama. Svetlost od čestica koje se kreću od nas bi dolazila sa jedne tačke na nebu, a svetlost od čestica koje se kreću prema nama sa potpuno druge - pošto se naša pozicija promenila.

Sve zvezde i galaksije bi bile vidljive kao spiralne linije svetlosti, u kojima ništa ne bi smo mogli da razaznamo.

Elementarni detektor sigurno ne miruje nego osciluje oko nekog ravnotežnog položaja.

Da. I mi znamo koji je spektar brzina tu umešan. Ali to ti niko ne može dokazati, pošto ti veruješ da niko ne zna šta je to foton.

Ja zaista ne znam šta je foton, a čisto sumnjam da je to bilo kome jasno

Naravno. Šta bre znaju ti fizičari, kada im osnovna algebra nije jasna.

Samo crtaj - bar tu nema problema

Ima li svrhe? Koliko vidim iz prethodnog, ti ni najosnovnije stvari nikada nećeš uzeti u obzir, već ćeš, ako si sateran u ćošak, da počneš da se pozivaš na stvari koje uopšte ne razumeš (oscilacije čestica), misleći da tu ima nekakva misterija koja može da spase tvoju hipotezu (ili ideju da brzina svetlosti nije fiksna generalno).

Ajde da završimo prvo sa ovim gore, pa ćemo preći na ultracentrifuge ako bude bilo svrhe.
 
Па добро, да опет упитам нешто што ме занима. Како се односи она формула о енергији и маси ако светлост није сталне брзине, а ако јесте како настају боје светлости?
 
Како се односи она формула о енергији и маси ако светлост није сталне брзине,

To je jedno od pitanja na koje nikako ne možemo da izvučemo odgovor od zastupnika "nekonstantne" brzine svetlosti na ovom forumu. Možeš to da vidiš i u prethodnih par poruka - recimo, ako se brzina svetlosti menja, menja se i konstanta fine strukture, što bi dovelo do katastrofalnih promena u osnovnim zakonima hemije i fizike. Ali pošto naši kritičari ne razumeju fiziku na tom nivou uopšte, to njima prosto ništa ne znači...

а ако јесте како настају боје светлости?

Boje svetlosti nemaju nikakve veze sa brzinom, već sa frekvencijom. Svetlost nižih frekvencija (veće talasne dužine) je u crvenom delu spektra, a viših frekvencija (niže talasne dužine) je u ljubičastom delu spektra.

Ako nastaviš od vidljive svetlosti prema nižim frekvencijama tu nalaziš prvo infracrvenu svetlost, pa mikrotalase/radar, pa TV i radio talase. Ako nastaviš prema višim, prvo ulaziš u ultraljubičastu svetlost, onda u x-zrake (rendgenski spektar), pa u gama-zrake, pa u gama-zračenje visokog intenziteta (kosmičko zračenje).
 
Boje svetlosti nemaju nikakve veze sa brzinom, već sa frekvencijom.

Тако да, али како онда објаснити разлику фреквенције и брзине светла у истом простору? И у стварању слике у истим условима свих зрака, и пролаза кроз различите просторе истим временским раздобљем?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Тако да, али како онда објаснити разлику фреквенције и брзине светла у истом простору? И у стварању слике у истим условима свих зрака, и пролаза кроз различите просторе истим временским раздобљем?

? Nisam siguran da razumem ova pitanja?

Brzina svetlosti je ista u istom prostoru (izuzimajući materijalne i waveguide disperzione efekte, koji nisu povezani sa brzinom svetlosti, već sa atomskom struktom materije kroz koju svetlosti prolazi, ili sa geometrijskim ograničenjima prostora u kome se događa refleksija/refrakcija, respektivno).

Ne razumem šta misliš kad kažeš "stvaranju slike u istim uslovima svih zraka" ili "prolaza kroz različite prostore istim vremenskim razdobljem"?
 
? Nisam siguran da razumem ova pitanja?

Brzina svetlosti je ista u istom prostoru (izuzimajući materijalne i waveguide disperzione efekte, koji nisu povezani sa brzinom svetlosti, već sa atomskom struktom materije kroz koju svetlosti prolazi, ili sa geometrijskim ograničenjima prostora u kome se događa refleksija/refrakcija, respektivno).

Ne razumem šta misliš kad kažeš "stvaranju slike u istim uslovima svih zraka" ili "prolaza kroz različite prostore istim vremenskim razdobljem"?

Ево зашто питам па можда будеш разумео шта ме интересује. Не знам како се зове она справа у којој се може добити слика без објектива, тј без сабирне леће. Него уместо тога има црна кутија и на дно кутије се метне филм а на супротном делу кутије има округли отвор кроз који се пусти светло, и добије се слика коју је то светло донело, да ли црно бела или у боји? Под условом да се апарат постави у вакуму у свемиру и са филмом у боји.
 
Poslednja izmena:
Не знам како се зове она справа у којој се може добити слика без објектива, тј без сабирне леће. Него уместо тога има црна кутија и на дно кутије се метне филм а на супротном делу кутије има округли отвор кроз који се пусти светло, и добије се слика коју је то светло донело, да ли црно бела или у боји? Под условом да се апарат постави у вакуму у свемиру и са филмом у боји.

Nije ti potreban svemir, možeš ovo napraviti jako lako i brzo kod kuće. Zove se camera obscura.

Sve što ti je potrebno je mračna soba (ili kutija), sa malom rupicom u jednom zidu (rupica od igle, ako koristiš kutiju; što je rupica manja, to će slika biti oštrija).

Ono što se događa je sledeće:

Camera_obscura_1.jpg


Svetlost od Sunca (ili sijalice, ili bilo kakvog izvora) se kreće po pravoj liniji. Ona pogodi atome sveće, i onda se odbije u svim pravcima. Uzmi ovde dno sveće.

Svetlost će se od dna sveće odbiti u svim pravcima, ali jedina svetlost koja će proći kroz rupu je ona koja je na pravoj liniji između rupe i dna sveće. Zato što je rupica mala, svetlost koja se kreće pod drugim uglovima će pogoditi zid kutije, i neće uspeti da uđe. Efekt je da svetlost sa dna sveće pogađa vrh slike unutar kutije.

Obrnuto se događa sa vrhom sveće. Svetlost odatle takođe ide u svim pravcima, i opet samo ona koja se kreće pravom linijom kroz rupicu može da prođe i dođe do slike na zidu iza; ali ona tamo udara u dno slike.

Po istom principu se stvari događaju i sa svim tačkama između. Pošto većina svetlosti biva eliminisana, slika je bleda (opet, što je rupica manja, slika je oštrija, ali je i bleđa). I izvrnuta je naopačke. Ali je u boji, i sa zadržanom perspektivom.
 
Nije ti potreban svemir, možeš ovo napraviti jako lako i brzo kod kuće. Zove se camera obscura.

Хвала, одлично објашњење. Ипак ниси ми рекао да ли би се исто десило, и у боји, ако би поставили кутију у вакуму у свемиру? Ако би, онда се нешто не слаже у разним објашњењима о брзинама и лому светлосних зрака?
 
Хвала, одлично објашњење. Ипак ниси ми рекао да ли би се исто десило, и у боји, ако би поставили кутију у вакуму у свемиру? Ако би, онда се нешто не слаже у разним објашњењима о брзинама и лому светлосних зрака?

Isto bi se desilo i u svemiru.
Šta se ne slaže? :dontunderstand:
 
Uzmimo sada jednu veoma prostu računicu. Uzmimo sve čestice iz svih zvezda u toj galaksiji koje se ere brzinom od 1000 km/s prema nama. Po tvojoj postavci, mi ćemo od njih detektovati onu svetlost koja se kreće prema nama brzinom od c-1000 km/s. Jel tako?
Pa nije tako pobogu čoveče!!! Ne mogu da verujem da ovo ne razumeš. Radije ću da
verujem da si krivo razumeo, odnosno da je u pitanju nesporazum.

Molim te da zamisliš ovakvu situaciju:
Ti se voziš nekim putem u automobilu brzinom od 25 km/sat. Na tom putu na nekoj
udaljenosti ispred tebe stoji čovek. Ti uzmeš jabuku i baciš je prema tom čoveku. Ta
jabuka ima brzinu od 5 km/sat u odnosu na automobil u kom se ti nalaziš.
Molim te - zaboravi sujetu i odgovori mi pošteno kojom brzinom će jabuka udariti čoveka
na putu! Takođe te molim da ništa ne komentarišeš - samo mi kaži rezultat.
 
Pa nije tako pobogu čoveče!!! Ne mogu da verujem da ovo ne razumeš. Radije ću da
verujem da si krivo razumeo, odnosno da je u pitanju nesporazum.

Molim te da zamisliš ovakvu situaciju:
Ti se voziš nekim putem u automobilu brzinom od 25 km/sat. Na tom putu na nekoj
udaljenosti ispred tebe stoji čovek. Ti uzmeš jabuku i baciš je prema tom čoveku. Ta
jabuka ima brzinu od 5 km/sat u odnosu na automobil u kom se ti nalaziš.
Molim te - zaboravi sujetu i odgovori mi pošteno kojom brzinom će jabuka udariti čoveka
na putu! Takođe te molim da ništa ne komentarišeš - samo mi kaži rezultat.

Мислим да ти на то могу одговорити и ја, ако сам разумео питање, она ће погодити човека са брзином од 30 километара на сат, ако се те две брзине сабирају. Али, да ли се то може применити и на звезде и светло?
 
Isto bi se desilo i u svemiru.
Šta se ne slaže? :dontunderstand:

Па ако је светло емитовано из неког извора који није вакум, онда оно добија особине простора према извору, и са тим особинама после улази у вакум. Да ли са прелазом у вакум мења и особине са којима је дошла до вакума? После пролаза кроз вакум улази у наш простор и мења особине према нашем простору. Да ли се то дешава? Ако да које су те особине на звездама а које су коначне у нашем простору? Мислим да се у томе нешто не слаже. Било брзина, било боја, било фреквенција, или можда све?
 
Pa nije tako pobogu čoveče!!! Ne mogu da verujem da ovo ne razumeš. Radije ću da verujem da si krivo razumeo, odnosno da je u pitanju nesporazum.

Ok, onda objasni svoju hipotezu ponovo. Koju mi to svetlost detektujemo, a kojom brzinom se ona "u stvari" kreće. Uzmi gornji primer sa galaksijom, i objasni mi šta zrači, kojom brzinom se svetlost kreće, i ko tu svetlost detektuje.

Molim te da zamisliš ovakvu situaciju:
Ti se voziš nekim putem u automobilu brzinom od 25 km/sat. Na tom putu na nekoj
udaljenosti ispred tebe stoji čovek. Ti uzmeš jabuku i baciš je prema tom čoveku. Ta
jabuka ima brzinu od 5 km/sat u odnosu na automobil u kom se ti nalaziš.
Molim te - zaboravi sujetu i odgovori mi pošteno kojom brzinom će jabuka udariti čoveka
na putu! Takođe te molim da ništa ne komentarišeš - samo mi kaži rezultat.

Ako je čovek statičan u odnosu na put, a brzina od 25 km/s je u odnosu na put, jabuka će udariti čoveka brzinom od 30 km/s. I šta sada?
 
Па ако је светло емитовано из неког извора који није вакум, онда оно добија особине простора према извору, и са тим особинама после улази у вакум.

? Svetlost je svetlost, i ona nema nikakve "osobine prostora". Ako u vakuumu upališ šibicu, ili aktiviraš LED laser, ili upališ električnu lampu, ili izazoveš električno pražnjenje...nije bitno kakav je izvor, svetlost će se kretati kroz vakuum na apsolutno isti način.
 
endonuclease:
Uzmimo sada jednu veoma prostu računicu. Uzmimo sve čestice iz svih zvezda u toj galaksiji koje se ere brzinom od 1000 km/s prema nama. Po tvojoj postavci, mi ćemo od njih detektovati onu svetlost koja se kreće prema nama brzinom od c-1000 km/s. Jel tako?

Pa nije tako pobogu čoveče!!! Ne mogu da verujem da ovo ne razumeš. Radije ću da verujem da si krivo razumeo, odnosno da je u pitanju nesporazum.

Sad sam otišao i pogledao tvoje prethodne poruke, i osim ako nisi promenio svoju postavku, ovo gore jeste tačno.

Po tvojoj hipotezi, naša relativna brzina u odnosu na česticu koja emituje svetlost utiče na brzinu svetlosti prema nama. Po toj pretpostavci, ako se čestice kreću 1000 km/s prema nama, i ako oslobode svetlost brzine c, ta svetlost se prema nama kreće brzinom od c+1000 km/s. Po tvojoj hipotezi, mi tu svetlost uopšte nećemo videti.

Jedina svetlost koju ćemo da vidimo je svetlost oslobođena sa tih čestica brzinom od c - 1000 km/s, pošto je c - 1000 km/s + 1000 km/s = c.

Ako ovo nije tvoja hipoteza, zašto si se onda složio da jeste nekoliko puta u prošlim porukama? Šta uopšte onda jeste tvoja hipoteza?
 
? Svetlost je svetlost, i ona nema nikakve "osobine prostora". Ako u vakuumu upališ šibicu, ili aktiviraš LED laser, ili upališ električnu lampu, ili izazoveš električno pražnjenje...nije bitno kakav je izvor, svetlost će se kretati kroz vakuum na apsolutno isti način.

Има мали неспоразум. У свемирском вакуму се не производи светло које долази до нас са Сунца или Звезда. Нити може доћи до нас без да прође кроз материјални део простора који омотава Земљу. На те особине сам мислио. Светло јест светло, али је друкчије у свемирском вакуму него у нашој средини. Верујем да је било друкчије и у сунчевој, или звезданој средини пре него је прешло у свемирски вакум. За вакум си у праву, али ниси рекао какво је пре вакума и после вакума, а мене то интересује.
 

Back
Top