(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

Tvoje sličice uvažavaju "širenje prostora", a ne razmicanje vasionskih objekata u prostoru kojem proizvoljno pripisuješ atribute - čas kontrakcije čas širenja - kako ti kad šta odgovara da bi spasio TR.

Je li? Eno pogledaj sličice opet, bez ikakvog širenja prostora. Recimo da je svaki pokret neka sila u prostoru. Zaključak i dalje važi.

I ovo nije potrebno za spasavanje TR. Ovo je potrebno za spasavanje celokupne fizike, koja inače kompletno pada u vodu (počevši sa zakonom očuvanja energije).

I nema čas kontrakcije čas širenja. Zaboga! Slike sam ti dao kao ilustraciju: šta bi smo videli ako se univerzum sada u ovom trenutku širi, a šta bi smo videli da se on sada u ovom trenutku sažima. Ono što vidimo kroz teleskope se uklapa u širenje, a nikako se ne uklapa u ono što bi smo trebali da vidimo u slučaju sažimanja.

Da li ja ovde govorim kineski, ili me namerno ne razumeš?

Da, ali ti nisi govorio o takvom kretanju u vasioni već o sažimanju prostora. Što ja da trčim prema zastavici kad će mesto gde se nalazi zastavica i mesto gde se nalazim ja početi da se približavaju (sažimaju). Kamen može po tvojoj teoriji jače da me zvekne, ali bar ne moram da trčim.

Ne moraš. Trčao ne trčao, kamen će ti reći da li se udaljavaš ili se približavaš zastavici.

Da ako se vasionski objekti međusobno ne kreću nego su jednostavno nošeni tim tvojim prostorom - odnosno kretanje vasionskih objekata na drugi način je beznačajno.

Ne. Bez obzira kako se kreću objekti, bez obzira da li se prostor širi ili sažima, ili ostaje apsolutno isti. Pomak ti govori da li se ti približavaš ili udaljavaš od tačke x.

Uzmimo onaj tvoj primer opet. Tvoj prijatelj ugasi svetlo u sobu, stavi zastavicu na mesto na kome se nalazi, i onda (on ima, valjda, uređaj za noćni vid) baci kamen na tebe. Taj tvoj prijatelj, nakon što baci kamen može da trči, može da stoji, može da sedne. Ti na osnovu kamena nemaš pojma šta se sa prijateljem desilo. Znači, njegovo kretanje može da bude veoma značajno, ili nepostojeće. Ti o tome ništa ne znaš.

Takođe, soba može da se rasteže, može da se skuplja. Ti možeš da trčiš, možeš da stojiš, možeš da sediš. Uopšte nije bitno.

Kada te kamen lupi, ti u tom trenutku znaš koja je tvoja brzina u odnosu na zastavicu. U tom trenutku, u toj sekundi - ne u trenutku kada je kamen bačen.

Isto tako, mi na osnovu crvenog pomaka znamo da se univerzum sada, ove sekunde, i dalje širi.

Što se tiče geometrije - potpuno si omanuo. Razmisli malo bolje i ispravi se, inače ću morati ja.

Uh, kakva pretnja. :roll:

Ok, evo da razmislimo, sa sve još jednom sličicom:

picture.php


Na slici levo vidiš univerzum koji se širi onako kao što si ti opisao. Zemlja je označena zelenom tačkom i slovom Z, uzmimo na rastojanju od 8 nekih jedinica od centra. Dve jedince dalje od centra, po istoj liniji (znači deset jedinica od centra), je jedan objekt, označimo ga narandžastom tačkom i slovom A. Uzmemo liniju 45 stepeni dalje od centra, i tamo označimo na deset jedinica objekt B.

Dakle, CA = CB. Oba objekta se moraju kretati istim brzinama od centra.

Sad, pogledajmo na desno kako to izgleda iz perspektive Zemlje. Kada sa Zemlje gledamo ka tački B, ona se od nas kreće brzinom v. Kada gledamo ka tački A, ona se od nas kreće brzinom v[SUB]1[/SUB], dok se istovremeno kreće brzinom v[SUB]2[/SUB] pod pravim uglu na našu tačku gledišta. Ako izračunaš, videćeš da je v[SUB]1[/SUB] = 0.6 v.

Sad uzmi i izračunaj šta se događa sa tačkom D. Njena udaljenost (kako god birao stvari) mora biti manja od CZ, i značajno manja od CA. Da kažemo sedam jedinica (mrzi me da se podsećam trigonometrije) daleko od centra.

Ako uzmemo ravnomerno povećanje brzine od centra ka ivicama, v[SUB]D[/SUB] mora biti manje ili jednako 0.8 v. Ako je ubrzanje nelinearno, kao u eksplozijama, v[SUB]D[/SUB] će biti još značajno manje od toga.

Kolika je brzina D u odnosu na Zemlju? Mali deo v[SUB]D[/SUB], oko jedne trećine (opet, mrzi me da računam precizno, a ti možeš da proveriš pa da me...ispraviš). Dakle, brzina kojom se D udaljava od Z je oko 0.2 v.

Time imamo objekt A, koji se udaljava jednom brzinom, i objekt D, koji se udaljava drugom, iako su oba na istoj distanci od zemlje. Jedini objekti koji su iste distance od Zemlje i koji se udaljavaju istom brzinom su oni koji su udaljeni od zemlje isto koliko i centar eksplozije.

Eto, a sad ispravi greške. :)

Naravno da postoji

? Šta postoji? Tvoj odgovor na ovaj problem? Nisam video nikakve dokaze za postojanje tako nečeg.

To ne znam - nisam bio tamo u to vreme, a o singularitetu, prasku, stvaranju materije, prostora i vremena ni iz čega i iz jedne tačke pričaju ljudi koji su bili tamo i posle, reinkarnirani, došli kod nas.

Jeste, Galet. Isto kao što nam danas podatke o Andromedi donose ljudi koji su bili tamo i posle, reinkarnirani, došli kod nas.

Ili možda mi vidimo mikrotalasnu pozadinu, i njenu anizotropiju? Isto onoliko direktno koliko i Andromedu?

Ti modeli mogu se dobiti i bez TR,

Modeli koji se ne uklapaju u rezultate se mogu dobiti na različite načine. Ali ovde ne znam, tako da neću ni da pričam.

Pa onda to mirovanje nije uzajamno nego u odnosu na prostor.
...
Ali onda bar jedno telo ne miruje "u odnosu na tvoj prostor"

Upravo tako. Ako se ne krećeš kroz prostor, krećeš se usled širenja. Ako se ne krećeš usled širenja, krećeš se kroz prostor. I šta sada?

Ovo je fenomenalno "otkriće". Nema relativne brzine, ali ima promene rastojanja!!! Vama relativistima je sve dozvoljeno u izmišljanju i širenju religioznih nebuloza. Nema Boga ni logike, ali ima Ajnštajna koga ste prevazišli krpeći rupe u njegovoj teoriji zakrpama koje ni njemu nisu padale napamet.

? Opet, koji deo ovoga je nelogičan? Čak i ako je netačan, ovaj opis univerzuma je logički konzistentan.

A ovo, po hiljaditi put, nema nikakve veze sa krpljenjem Ajnštajnove teorije. prosto su u pitanju obzervacije za koje nema drugogo objašnjenja.

Ali na osnovu crvenog pomaka računa se i brzina i udaljenost.

:eek: Zaista? Ok, objasni mi sada lepo šta je paralaksa, i zašto nam ona ne daje udaljenost? Takođe mi objasni zašto se "standard candle" (ne znam reč na srpskom, ali radi se o objektima koji ispuštaju stabilnu količinu zračenja gde god da se nalaze, i otud se mogu koristiti za merenje daljine kroz merenje intenziteta) ne može koristiti, i zašto se on slučajno poklapa sa merenjima koja uzimaju u obzir širenje prostora? Isto pitanje onda za Ia supernove?

Bilo bi lepo da pokažeš tu računicu na nekom konkretnom primeru, a ne da samo pričaš. Evo na primer: Ako se ti nalaziš na ogromnoj udaljenosti od naše galaksije i to tako da je Andromeda između t.j. bliže tebi. Budući da Andromeda ima crveni pomak zbog "širenja" prostora ali i zbog približavanja Mlečnoj stazi koja ima, recimo, crveni pomak samo zbog "širenja" prostora - može se desiti da je ukupan crveni pomak Andromede za tebe veći nego onaj koji ima Mlečna Staza pa možeš da zaključiš da je Andromeda dalje od tebe iako ustvari nije

Udaljenost Andromede mogu da izračunam kroz bilo koji način koji ne koristi pomak. Iz ljubičastog pomaka mogu da izračunam brzinu prema nama. A iz brzine širenja prostora, koju sam ustanovio poređenjem brzine udaljavanja objekata različitih distanci, mogu da izračunam koji je teorijski crveni pomak. Na osnovu toga, mogu da znam koja je realna brzina kretanja kroz prostor (tako što dodam brzinu crvenog na ljubičasti).
 
Time imamo objekt A, koji se udaljava jednom brzinom, i objekt D, koji se udaljava drugom, iako su oba na istoj distanci od zemlje. Jedini objekti koji su iste distance od Zemlje i koji se udaljavaju istom brzinom su oni koji su udaljeni od zemlje isto koliko i centar eksplozije.

Eto, a sad ispravi greške. :)

Doh! Da ja ispravim jednu. Zaboravih da uključim ubrzanje Zemlje, koje menja ovaj balans: oduzima relativnu brzinu od v[SUB]1[/SUB], a dodaje relativnu brznu v[SUB]3[/SUB]. Ali ovo samo menja balans, čineći v[SUB]3[/SUB] > v[SUB]1[/SUB], tako da ostaje isti problem.
 
Овде морам да убацим још једну смицалицу. Ако је светлосна зрака закривљена, уместо простора. да ли би добили исте резултате у црвеном и љубичастом помаку? Мислим да ли би светло због своје закривљености добило промену боје, јер у сваком моменту мења положај према посматрачу? Поред тога ја сматрам да је логичнија закривљеност светлосних зрака него простора.
 
Овде морам да убацим још једну смицалицу. Ако је светлосна зрака закривљена, уместо простора. да ли би добили исте резултате у црвеном и љубичастом помаку? Мислим да ли би светло због своје закривљености добило промену боје, јер у сваком моменту мења положај према посматрачу? Поред тога ја сматрам да је логичнија закривљеност светлосних зрака него простора.

Kao što je već napisano, crveni odnosno plavi pomak su posledica promene frekvencije usled Doplerovog efekta.
Vrati se nazad na poruke koje objašnjavaju Doplerov efekat, jer ti isti još uvek nije jasan, obzirom da razmišljaš još uvke o položaju, a ne o frkevenciji.
Zakrivljenost prostora je logičnija. Možda je teže da se razume ili prihvati, ali je logičnija.
Kao što sam ti već napisao, na svetlost zbog svojih osobina, u vakuumu, ne utiču sile koje bi mogle da promene pravac kretanja, odnosno zakrive svetlosni zrak.
Sa druge strane zakrivljenje prostora u prisustvu mase veoma elegantno i tačno objašnjava veliki broj merenja.
 
Kao što je već napisano, crveni odnosno plavi pomak su posledica promene frekvencije usled Doplerovog efekta.
Vrati se nazad na poruke koje objašnjavaju Doplerov efekat, jer ti isti još uvek nije jasan, obzirom da razmišljaš još uvke o položaju, a ne o frkevenciji.
Zakrivljenost prostora je logičnija. Možda je teže da se razume ili prihvati, ali je logičnija.
Kao što sam ti već napisao, na svetlost zbog svojih osobina, u vakuumu, ne utiču sile koje bi mogle da promene pravac kretanja, odnosno zakrive svetlosni zrak.
Sa druge strane zakrivljenje prostora u prisustvu mase veoma elegantno i tačno objašnjava veliki broj merenja.

Опет ја питам једно, а ти одговараш друго. Ја питам да ли би светлосни зрак променио боју због своје закривљености? А ти ми објашњаваш шта је Доплеров ефекат. Ово није повезано једно са другим.
 
Poslednja izmena:
Опет ја питам једно, а ти одговараш друго. Ја питам да ли би светлосни зрак променио боју због своје закривљености? А ти ми објашњаваш шта је Доплеров ефекат. Ово није повезано једно са другим.

Vujadine upravo sam ti odgovorio na ono što si pitao i jeste povezano, nego nisi savladao gradivo kako treba, a već si nestrpljiv da pređeš na sledeću lekciju.
Promena boje je posledica promene frekvencije, a promena frekvencije je posledica Doplerovog efekta.
U vakuumu svetlosni zrak ne može biti zakrivljen.
Drugim rečima, da si razumeo Doplerov efekat, ovo pitanje ne bi ni postavio.
Da je moguće zakriviti svetlosni zrak gravitacionim ili elektromagnetnim poljem... pitanje je da bi Univerzum uopšte postojao... :think:
Čak i kada bi postojao... to bi bilo veoma drugačije mesto od ovoga koji imamo trenutno.
 
Vujadine upravo sam ti odgovorio na ono što si pitao i jeste povezano, nego nisi savladao gradivo kako treba, a već si nestrpljiv da pređeš na sledeću lekciju.
Promena boje je posledica promene frekvencije, a promena frekvencije je posledica Doplerovog efekta.
U vakuumu svetlosni zrak ne može biti zakrivljen.
Drugim rečima, da si razumeo Doplerov efekat, ovo pitanje ne bi ni postavio.
Da je moguće zakriviti svetlosni zrak gravitacionim ili elektromagnetnim poljem... pitanje je da bi Univerzum uopšte postojao... :think:
Čak i kada bi postojao... to bi bilo veoma drugačije mesto od ovoga koji imamo trenutno.

Као прво ниси одговорио, јер одговор није тачан. Кад би било тако онда би то значило да су сви светлосни зраци у поласку били бели, исте фреквенције и да им је нешто на њиховом путу мењало фреквенцију и претварало у спектар. Е да си тако одговорио и потврдио да су били бели и да их је Доплер пофарбао променивши им френквенцију постављањем призме, или на теби познати начин, испред њих на њиховом путу према мени, онда би то био прихватљив одговор. Ја у мом соларскопу ја не видим свтло у боји него различитог угла од онога светла којега сам посматрао три сата раније, и оно је исте боје али није дошло са истог угла посматрања, и ако је исто светло.
 
Као прво ниси одговорио, јер одговор није тачан. Кад би било тако онда би то значило да су сви светлосни зраци у поласку били бели, исте фреквенције и да им је нешто на њиховом путу мењало фреквенцију и претварало у спектар. Е да си тако одговорио и потврдио да су били бели и да их је Доплер пофарбао променивши им френквенцију постављањем призме, или на теби познати начин, испред њих на њиховом путу према мени, онда би то био прихватљив одговор. Ја у мом соларскопу ја не видим свтло у боји него различитог угла од онога светла којега сам посматрао три сата раније, и оно је исте боје али није дошло са истог угла посматрања, и ако је исто светло.

Eh, Vujadine, crni Vujadine, šta da radim sa tobom? :( Najgori si đak od sve dece... :sad2:
Moj odgovor je potpuno tačan, a to što tvrdiš da nije jer ne razumeš materiju o kojoj pišeš.
Niko ne tvrdi da su svetlosni zraci beli pri polasku, jer u opštem slučaju ne mora da bude, već samo da dolazi do pomaka.
Ništa ne "pretvara" belu svetlost u spektar, niti "dodaje osobinu", niti šta god ti je već palo na pamet.

Frekvencija je osobina talasa[SUP]1[/SUP]).
Svetlost je talas.
Boja svetlosti je određena frekvencijom.
Usled Doplerovog efekta dolazi do promene frekvencije, dakle dolazi do promene boje.

Zbog čega je ovo toliko teško shvatiti? :dontunderstand:

Dopler ne postavlja prizmu na put svetlosnim talasima, niti ih "farba", niti je svetlost nužno bela.

To što ti vidiš u tvom solaroskopu nema nikakve veze sa Doplerovim efektom, koji ni ne možeš da uočiš solaroskopom, jer su efekti Doplerovog efekta na svetlost koja nam dolazi sa Sunca praktično nemerljivi.
Ovde razmatramo Doplerov efekat u vezi objekata sa kojih svetlosti treba desetine, hiljade pa i milione godina da stigne do nas, a ne osam i po minuta.

Probaj da shvatiš da solaroskop služi samo i isključivo za posmatranje Sunca i da je veoma ograničen u opsegu fenomena na koje može biti primenjen.

[SUP]1[/SUP])Najjednostavniji talas izgleda ovako:
Wave.png

To je ona jedna spektralna linija koju sam ti pokazao u vezi atoma vodonika.
Dakle, amplituda i frekvencija (tj. talasna dužina).
 
Eh, Vujadine, crni Vujadine, šta da radim sa tobom? :( Najgori si đak od sve dece... :sad2:
Moj odgovor je potpuno tačan, a to što tvrdiš da nije jer ne razumeš materiju o kojoj pišeš.

Па полако почимљеш да схваташ шта ме интересује, али покушај разумети и да ме Доплер не интересује. Ја посматрам само светлосне зраке које ми долазе са Сунца. То ме интересује и ништа друго у вези светла. Јер сам добио различите углове истог светла и занима ме зашто?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ја посматрам само светлосне зраке које ми долазе са Сунца. То ме интересује и ништа друго у вези светла. Јер сам добио различите углове истог светла и занима ме зашто?
Pa za odgovor moras da das detalje tvog osmatranja da bi neko mogao da ti kase sta se desava. Od podataka su potrebni bar tacno vreme i datum merenja, izmereni uglovi i geografski polozaj odakle posmatras.
Posto kazes da si pravac sever-jug odredio magnetnim kompasom tu je vec prvi razlog za odstupanje jer ti je potrebna orijentacija prema geografskim polovima. Geografski polozaj je bitan jer od toga zavisi da li je kod tebe Sunce u najvisoj tacki bas u 12:00. I jedan i drugi problem bi resio ako uzastopnim merenjima oko podneva odredis kada je kod tebe Sunce u najvisoj tacki i tako utvrdis gde je tacno geografski jug i kada je tacno "podne".
 
Па полако почимљеш да схваташ шта ме интересује, али покушај разумети и да ме Доплер не интересује.

Kako te ne interesuje kada si postavio ono pitanje koje si postavio?

Svetlost putuje pravo kroz prostor. Ako želiš da tvrdiš suprotno, moraš da objasniš zašto su svi eksperimenti na ovu temu pogrešni, i zašto su sve obzervacije svih astronoma pogrešne.

Ја посматрам само светлосне зраке које ми долазе са Сунца. То ме интересује и ништа друго у вези светла. Јер сам добио различите углове истог светла и занима ме зашто?

Zato što si pogrešno podesio aparat, nisam siguran da koristiš pravo vreme merenja, i (verovatno) zato što praviš ko zna kakve sistemske greške.

Možeš li da pošalješ ovde rezultate, recimo? Recimo, zadnjih deset merenja - napiši šta bi trebala da budu, a šta si stvarno izmerio.
 
Pa za odgovor moras da das detalje tvog osmatranja da bi neko mogao da ti kase sta se desava. Od podataka su potrebni bar tacno vreme i datum merenja, izmereni uglovi i geografski polozaj odakle posmatras.
Posto kazes da si pravac sever-jug odredio magnetnim kompasom tu je vec prvi razlog za odstupanje jer ti je potrebna orijentacija prema geografskim polovima. Geografski polozaj je bitan jer od toga zavisi da li je kod tebe Sunce u najvisoj tacki bas u 12:00. I jedan i drugi problem bi resio ako uzastopnim merenjima oko podneva odredis kada je kod tebe Sunce u najvisoj tacki i tako utvrdis gde je tacno geografski jug i kada je tacno "podne".[/QUOTE

Једном сам мерио и на Гринвич меридијану у Лондону. зато јер ми је било погодније због тачности времена и меридијана. Сад већином мерим у близини
истог меридијана који пролази својим јужним делом од Лондона покрај Бордоа. Све грешке које могу настати тако могу се отклонити рачуном. Према томе то није проблем. Мој проблем је тај што сам ја закључио да је светло закривљено и да због те закривљености ја добијам друкчији лом светла после подне него пре подне. То нема никакве везе ни са Доплером ни са галаксијама ни са мојим познавањем српског језика или било чега што се школовања тиче. Ово што ја радим је практичан рад а не теорија.
 
Јер сам добио различите углове истог светла и занима ме зашто?

Zbog greške u merenju, nepravilne upotrebe aparature ili zato što uređaj nije kalibrisan.


Све грешке које могу настати тако могу се отклонити рачуном. Према томе то није проблем. Мој проблем је тај што сам ја закључио да је светло закривљено и да због те закривљености ја добијам друкчији лом светла после подне него пре подне. То нема никакве везе ни са Доплером ни са галаксијама ни са мојим познавањем српског језика или било чега што се школовања тиче. Ово што ја радим је практичан рад а не теорија.

Inače praktičan rad nema nikakve veze sa tom prljavom teorijom (odoh da operem ruke sapunom posle pisanje te zle reči) i zakoni koje teorija opisuje nemaju nikakve veze sa rezultatima praktičnih merenja... :roll:
Tvoj zaključak je zasnovan na rezultatima koji nisu tačni u sprezi sa nepoznavanjem fenomena koji meriš.
I daleko od toga da se sve greške mogu otkloniti računskim putem. Ne mogu. Bilo ko se bavio praktičnim radom če ti to isto reći.


Nego kad već meriš toliko, zašto ti je problem da navedeš osnovne podatke koje ti tražimo? :dontunderstand:
 
Zbog greške u merenju, nepravilne upotrebe aparature ili zato što uređaj nije kalibrisan.




Inače praktičan rad nema nikakve veze sa tom prljavom teorijom (odoh da operem ruke sapunom posle pisanje te zle reči) i zakoni koje teorija opisuje nemaju nikakve veze sa rezultatima praktičnih merenja... :roll:
Tvoj zaključak je zasnovan na rezultatima koji nisu tačni u sprezi sa nepoznavanjem fenomena koji meriš.
I daleko od toga da se sve greške mogu otkloniti računskim putem. Ne mogu. Bilo ko se bavio praktičnim radom če ti to isto reći.


Nego kad već meriš toliko, zašto ti je problem da navedeš osnovne podatke koje ti tražimo? :dontunderstand:

То сам већ објаснио, нисам књижио резултате. У ово доба године не мерим јер се Сунце нагло враћа према југу и морам стално одређивати подне. Да се враћам у школу или да читам и проучавам ваше радове требало би ми много времена, којега не би имао, с обзиром на године. Али пошто сте ви сигурни да светло није закривљено и да долази у правој линији, онда нема смисла више тражити да ли је то доказано и како. Ја сам себи предочио да је фотон честица и да се креће и увеличава брзину око електрона у виду опруге и кад постигне критичну брзину светлости он се одвоји од електрона и отпутује у празан простор у виду испружене спирале са постигнутом брзином коју више не мења док не наиђе на нешто што делује на ту његову брзину. Тако све до мог телескопа који види део те опруге каја има облик и спирале више него опруге јер се стално шири а талас остаје исти као и закривљеност истог, што значи да наставља да се креће као што се кретао око електрона, али сада у слободном простору и закривљеној линији коју му одређује спирала.. Ово због тога постаје логичније од фотона облака који је избачен у простор као вишак енергије и таласа са почетном светлосном брзином. Друго простор није дводимензионалан и не може се дводимензијом објаснити.
 
Poslednja izmena:
Treba da ispraviš sve.

:D Zaboravih trigonometriju, odavno se njom nisam služio. Pošto nemam vremena da proveravam, ok, da kažemo da sam potpuno pogrešio, i da bi se baš tako videlo sa Zemlje kao što ti kažeš. Može? Eto, ispravio si me, i pokazao si mi da je tvoj matematički model konzistentan sa jednom od obzerviranih činjenica.

E, sad, objasni mi još par stvari.

- kako to da je pozadinsko zračenje jednako u svim pravcima od Zemlje? Mislim, zar ne bi trebalo da bude jače na strani prema centru eksplozije, a slabije na suprotnoj?

- kako to da je gustina materije veća u svim pravcima, kada se gleda unazad kroz vreme, i jednaka na svim stranama. Recimo, pogledamo na jednu stranu tri milijarde svetlosnih godina u prošlost, i tamo vidimo gustu materiju. Pogledamo na suprotnu stranu, materija iste starosti je iste gustine. Kako to? Zar ne bi trebalo da materija bude gušća u prošlosti na strani sa koje se desila eksplozija

- da bi ovo bilo tačno, daleke galaksije bi morale da se od nas udaljavaju brzinom većom od svetlosne. U tom slučaju, zakoni elektromagnetizma ili ne funkcionišu uopšte, ili su potpuno drugačiji na dalekim objektima (što onda proizvodi dalja pitanja, na primer kako to da vidimo iste procese fuzije u dalekim objektima). Kako rešavaš ovaj problem?

- uzimajući matematiku Velikog Praska, iz izmerenih fluktuacija u CMB se može izračunati odnos bariona i fotona. Iz ovoga se, jednačinama ove teorije, može izračunati relativan odnos prvih elemenata. Ove kalkulacije se uklapaju sa merenjima. Kako to?

- gledajući unazad, vidimo sekvencu nukleosinteze u zvezdama. Ovo se savršeno uklapa sa jednačinama teorije Velikog Praska. Kako to, kada Velikog Praska nije bilo?

Za početak, da vidimo kako se tvoj model uklapa u druge obzervacije.

Što se tiče paralakse ona ti može poslužiti za određivanje udaljenosti neznatnog procenta zvezda čak i u našoj galaksiji.

A standardni izvori? A Ia supernove? A intenzitet pulsara (nezavisno od njihove frekvencije)? Njihova snaga opada po kvadratnom zakonu, upravo kao da je reč o udaljenosti...ali ovo nije udaljenost, nego?

Trenutno nemam vremena za ostale tvoje greške

Mhm. Nego, eno, ja sam ti priznao ispravku. Da li ćeš ti, međutim, da priznaš da na osnovu Doplerovog efekta mi znamo da se danas univerzum i dalje širi danas, ili još uvek pokušavaš da izbegneš ovu činjenicu?
 
: Nego, eno, ja sam ti priznao ispravku. Da li ćeš ti, međutim, da priznaš da na osnovu Doplerovog efekta mi znamo da se danas univerzum i dalje širi danas, ili još uvek pokušavaš da izbegneš ovu činjenicu?

Moram da priznam da napreduješ. Želim da tako i nastaviš. U tom smislu bih ti preporučio
da preispitaš tvoju tvrdnju o tome da na osnovu Doplerovog efekta možemo reći da se
Univerzum širi ovog momenta t. j. SADA.
Ja sam u potpunosti razumeo šta si hteo da kažeš: Na osnovu promene frekvencije davno
poslate svetlosti ti smatraš da bi trebalo istog momenta da znamo da je sažimanje u toku
čim bi konstatovali u toj davno poslatoj svetlosti ljubičasti pomak. Dakle ti ne čekaš svetlost
koja je sada poslata sa nekog dalekog izvora nego konstatuješ kretanje Zemlje prema davno
poslatoj svetlosti i to tako da joj Zemlja ide u susret i opažamo ljubičasti pomak u svetlosti
koja je tu kod nas i pošto bi sažimanje počelo u celom univerzumu odmah bi ga
konstatovali i na Zemlji.

Izgleda sasvim logično, ali nije.

Budući da ti razmatraš davno poslatu svetlost koja SADA stiže do nas onda moraš uzeti
u obzir i svetlost iz dijametralno suprotnih dalekih izvora

Ako se Zemlja kreće tako da davno poslata pristigla svetlost sa dalekog izvora dobije
ljubičasti pomak onda pristigla svetlost sa dalekog dijametralno suprotnog izvora ne može
imati ljubičasti pomak nego još veći crveni pomak, ako su se oba izvora u dalekoj prošlosti
u trenutku emisije svetlosti koja je sada kod nas udaljavala od nas.
Prema tome sažimanje Univerzuma možemo konstatovati samo onda kad sa svih izvora
oko nas dobijemo svetlost sa ljubičastim pomakom, a ne samo s jedne strane.
A to i ako se događa ne možemo odmah znati već treba debelo sačekati.

Za sad toliko - da korigujemo greške jednu po jednu.
 
Budući da ti razmatraš davno poslatu svetlost koja SADA stiže do nas onda moraš uzeti u obzir i svetlost iz dijametralno suprotnih dalekih izvora

Ako se Zemlja kreće tako da davno poslata pristigla svetlost sa dalekog izvora dobije
ljubičasti pomak onda pristigla svetlost sa dalekog dijametralno suprotnog izvora ne može
imati ljubičasti pomak nego još veći crveni pomak, ako su se oba izvora u dalekoj prošlosti
u trenutku emisije svetlosti koja je sada kod nas udaljavala od nas.

Uhm, ne.

Ako postoji širenje/sažimanje univerzuma, prostor između izvora na svim stranama se širi ili sažima jednako. Tako da bi smo videli ljubičasti pomak sa svih strana.

Da je onaj tvoj gornji model tačan, prilikom "eksplozije" bi imao ravnomerno udaljavanje objekata na svim stranama, i otud crveni pomak. Ali prilikom skupljanja, daljine bi se smanjivale proporcionalno, i imao bi ljubičasti pomak sa svih strana.

Konačno, ovo ne menja jednu osnovnu činjenicu: mi se trenutno udaljavamo od tačaka sa kojih su poslati svi talasi, na svim stranama Zemlje, proporcionalno udaljenosti. Dakle, da su se neki objekti udaljavali od nas u trenutku slanja talasa, ali se mi sada ponovo približavamo tački sa koje se to desilo, imali bi smo značajno manji crveni pomak. Štaviše, objekti bi morali da se kreću ogromnom brzinom od nas u trenutku slanja, čak i oni bliski, što bi smo u toku zadnjih sto godina obzervacije morali videti.

No, odgovori deder na one ostale stvari.
 
Uhm, ne.

No, odgovori deder na one ostale stvari.

Ne - pre nego nego što priznaš ovu grešku - jer onda prelazimo na druge greške bez izgleda
da ćeš objašnjenje razumeti jer ovu ili nisi razumeo ili namerno nećeš da je priznaš, a ako
tako raspravljamo čemu služi naš razgovor - zar da se nadmećemo u prikrivanju grešaka
umesto da pošteno i ljudski priznamo previde. A napravio si previd jer nisi jednako tretirao
svetlosti koje dolaze sa suprotnih strana. Učinilo ti se da si u pravu jer zaista bi tako izgledalo
i bilo bi tako kad ne bi bilo izvora sa dijmetralno suprotne strane. Ne krijem - i ja sam neko
vreme bio u nedoumici i problem je sam po sebi interesantan jer navodi na pogrešan
zaključak.

U tvom odgovoru - budi fer i reci - ne egzistira više reč SADA na kojoj si silovito insistirao.
 
Ne - pre nego nego što priznaš ovu grešku - jer onda prelazimo na druge greške bez izgleda da ćeš objašnjenje razumeti jer ovu ili nisi razumeo ili namerno nećeš da je priznaš, a ako tako raspravljamo čemu služi naš razgovor - zar da se nadmećemo u prikrivanju grešaka umesto da pošteno i ljudski priznamo previde. A napravio si previd jer nisi jednako tretirao
svetlosti koje dolaze sa suprotnih strana. Učinilo ti se da si u pravu jer zaista bi tako izgledalo
i bilo bi tako kad ne bi bilo izvora sa dijmetralno suprotne strane. Ne krijem - i ja sam neko
vreme bio u nedoumici i problem je sam po sebi interesantan jer navodi na pogrešan
zaključak.

U tvom odgovoru - budi fer i reci - ne egzistira više reč SADA na kojoj si silovito insistirao.


Drugim rečima, ne znaš da odgovoriš na:
- kako to da je pozadinsko zračenje jednako u svim pravcima od Zemlje? Mislim, zar ne bi trebalo da bude jače na strani prema centru eksplozije, a slabije na suprotnoj?

- kako to da je gustina materije veća u svim pravcima, kada se gleda unazad kroz vreme, i jednaka na svim stranama. Recimo, pogledamo na jednu stranu tri milijarde svetlosnih godina u prošlost, i tamo vidimo gustu materiju. Pogledamo na suprotnu stranu, materija iste starosti je iste gustine. Kako to? Zar ne bi trebalo da materija bude gušća u prošlosti na strani sa koje se desila eksplozija

- da bi ovo bilo tačno, daleke galaksije bi morale da se od nas udaljavaju brzinom većom od svetlosne. U tom slučaju, zakoni elektromagnetizma ili ne funkcionišu uopšte, ili su potpuno drugačiji na dalekim objektima (što onda proizvodi dalja pitanja, na primer kako to da vidimo iste procese fuzije u dalekim objektima). Kako rešavaš ovaj problem?

- uzimajući matematiku Velikog Praska, iz izmerenih fluktuacija u CMB se može izračunati odnos bariona i fotona. Iz ovoga se, jednačinama ove teorije, može izračunati relativan odnos prvih elemenata. Ove kalkulacije se uklapaju sa merenjima. Kako to?

- gledajući unazad, vidimo sekvencu nukleosinteze u zvezdama. Ovo se savršeno uklapa sa jednačinama teorije Velikog Praska. Kako to, kada Velikog Praska nije bilo?

:think:

Zbog čega ne znaš da odgovoriš ukoliko je tvoj pristup bolji? :dontunderstand:
 
Ne - pre nego nego što priznaš ovu grešku - jer onda prelazimo na druge greške bez izgleda da ćeš objašnjenje razumeti jer ovu ili nisi razumeo ili namerno nećeš da je priznaš, a ako tako raspravljamo čemu služi naš razgovor - zar da se nadmećemo u prikrivanju grešaka umesto da pošteno i ljudski priznamo previde. A napravio si previd jer nisi jednako tretirao svetlosti koje dolaze sa suprotnih strana.

???

Ako se univerzum sažima prostorno (kao što se trenutno širi prostorno), onda sada zbog toga sa svih strana dolazi svetlo u crvenom pomaku. U slučaju sažimanja prostora, tačke sa kojih je svetlost poslata bi nam se približavale, i sa svih strana bi smo imali ljubičasti pomak.

U tvom "eksplozivnom" modelu, svetlost sa svih strana dolazi u crvenom pomaku pošto se svi objekti udaljavaju jedni od drugih (usled "odbojnih sila"). Ako univerzum danas počne da se sažima, mi bi smo morali da počnemo da se krećemo nazad prema centru. U tom slučaju, svetlost iz oblasti centra bi smo hvatali u ljubičastom pomaku, a svetlost sa suprotne strane (na strani suprotnoj od centra eksplozije) u još većem crvenom pomaku.

Mi danas vidimo crveni pomak sa svih strana.

Prema tome, danas, SADA, mi se i dalje udaljavamo od tačaka sa kojih su svi talasi sa svih strana poslati.

Da se univerzum sada sažima, u bilo kom modelu, mi bi smo morali da negde vidimo ljubičasti pomak dalekih objekata. Tako nečega prosto nema.
 
Ја не знам да ли ви можете предочити себи слику о томе шта причате? Мислим ако узмемо наш властити положај у нашој галаксији ми морамо видети где се сва тела наше галаксије крећу у различитим правцима и брзинама у односу на нас. Тако некако ја замишљам да се мора дешавати и са универсумом ако узмемо себе за полазну тачку свих кретања?
 

Back
Top