Sibyla
Zainteresovan član
- Poruka
- 174
Mozda je ovo off topic ali jos malo o vaznosti spoljasnjeg izgleda.
Zbog posla morala sam da odradim dosta obuka izmedju ostalih i obuku za PR-a. Necu vas gnjaviti i prepricavati kako je tekla obuka, samo cu se zadrzati na jedan mali detalj koji je u vezi s ovom temom.
Na toj obuci koju je vodio profesionalni trener inace poznati novinar, imala sam za zadatak da sama sebi budem PR, tj da odrzim konferenciju na koju cu predstaviti svoj rad. Znaci malo izlaganje, pitanje od strane novinara i drugih ucesnika skupa, snimanje i kasnije pregledavanje snimnjenog materijala.
Moram napomentu da pre obuke nisam tacno znala sta ce se desavati, tako da sam otisla skroz ne pripremnjena. Bilo je leto. Nosila sam majcu bez jednog rukava, kosa mi je bila nesto bezveze skupjena, imala nesto malo sminke koja se u medjuvremenu rastekla, jaka boja laka na nogama i rukama...ukratko vise sam licila na nekog ko ispija pivo ispred birtije, nego na ozbiljnu osobu koja ima zajednici da kaze nesto jako vazno.
Pri plegedavanju snimnjenog materijala niti ja niti bilo ko iz grupe nije cuo sta to ja pricam. Moje reci su postale bez znacanja. Svi su komentarisali moj izgled. Prosto za ne poverovati. Ali to je to. Ni nakon drugog pregledavanja niko nije mogao da se seti sta sam ja rekla. Cak ni ja sama.
Ljudi su uspeli da cuju moj govor tek nakon sto smo pustili konverzaciju bez slike.
Ducic u svojoj knjizi "Blago cara Radovana" kaze da muskarci vole gledajuci, a zene slusajuci...
Nekako mi se cini da smo svi postali vizualisti. Sve vise gledamo i sve manje slusamo.
Zbog posla morala sam da odradim dosta obuka izmedju ostalih i obuku za PR-a. Necu vas gnjaviti i prepricavati kako je tekla obuka, samo cu se zadrzati na jedan mali detalj koji je u vezi s ovom temom.
Na toj obuci koju je vodio profesionalni trener inace poznati novinar, imala sam za zadatak da sama sebi budem PR, tj da odrzim konferenciju na koju cu predstaviti svoj rad. Znaci malo izlaganje, pitanje od strane novinara i drugih ucesnika skupa, snimanje i kasnije pregledavanje snimnjenog materijala.
Moram napomentu da pre obuke nisam tacno znala sta ce se desavati, tako da sam otisla skroz ne pripremnjena. Bilo je leto. Nosila sam majcu bez jednog rukava, kosa mi je bila nesto bezveze skupjena, imala nesto malo sminke koja se u medjuvremenu rastekla, jaka boja laka na nogama i rukama...ukratko vise sam licila na nekog ko ispija pivo ispred birtije, nego na ozbiljnu osobu koja ima zajednici da kaze nesto jako vazno.
Pri plegedavanju snimnjenog materijala niti ja niti bilo ko iz grupe nije cuo sta to ja pricam. Moje reci su postale bez znacanja. Svi su komentarisali moj izgled. Prosto za ne poverovati. Ali to je to. Ni nakon drugog pregledavanja niko nije mogao da se seti sta sam ja rekla. Cak ni ja sama.
Ljudi su uspeli da cuju moj govor tek nakon sto smo pustili konverzaciju bez slike.
Ducic u svojoj knjizi "Blago cara Radovana" kaze da muskarci vole gledajuci, a zene slusajuci...
Nekako mi se cini da smo svi postali vizualisti. Sve vise gledamo i sve manje slusamo.
, ima i toga. Kod odraslih to su pre titule, novčanici, poreklo tj. od koga bi čovek imao vajde
. Ja bih stvarno bila zabrinuta za ovaj svet da je takav odabir medju odraslima prisutan u velikoj meri. Nekako treba da idemo na to da je fizički izgled prevazidjena stvar
.




