Filzofija u odnosu na priodne nauke

filozofija je bolja od nauke jer se filozofija (dobra filozofija barem..) bavi velikom slikom dok se nauka bavi detaljima. filozof je onaj koji zna o svemu po malo, naucnik je onaj koji se drzi svoje oblasti i iz nje ne izvlaci glavu (i ponekad tripuje da je najpametniji i da zna vise nego filozof :lol:)

Uostalom, Vitgenštajn je priznao: "Jedini zadatak koji je filozofiji preostao je analiza jezika..."

i zato imamo smarace kao sto je Zak Derida.
 
filozofija je bolja od nauke jer se filozofija (dobra filozofija barem..) bavi velikom slikom dok se nauka bavi detaljima. filozof je onaj koji zna o svemu po malo, naucnik je onaj koji se drzi svoje oblasti i iz nje ne izvlaci glavu (i ponekad tripuje da je najpametniji i da zna vise nego filozof :lol:)



i zato imamo smarace kao sto je Zak Derida.
Bravo. Komentar i nije neki naučni, ali je precizan.Svako ima svoje mišljenje i ja želim svako da čujem.

Recimo neki dan sam pričao sa profesoricom Fizike o tim stvarima, vidi se da žena nema pojma o filozofiji i da je prilično zatupljena, recimo ona meni navodi za genija Johana Keplera koji je proučavajući 20 godina Knjige od Tiho brohea utvrdio da se sva nebeska tjela uključujući i zemlja kreću oko sunca eliptičnim putanjama. Mislim svaka njemu čast, ali za mene je ipak Šopenhauer ili Kant, nešto uzvišenije od tih naučnika, koji su neplodni što reče Niče.

Takodje sam primjetio da sofisti koji mi predaju Hemiju i Matematiku takodje nemaju veze o bilo čemu osim njihovih predmeta a to je za mene nešto najgore, Mogu se porediti sa nojem zabio glavu u pesak i nema dalje, a vamo se rasipaju znanjem...

Ima tu i treća vrsta, koji vole i jedno i drugo, imamo jednog takvog na forumu, plazi se anštajn, ali i on je skučen u dogmatizam nauke, tako da ni u njemu ne vidim nešto izuzetno.
 
Дакле, што се тиче баналних, практичних открића... научник ту влада. Али што се тиче питања суштине света и живота то је посао филозофа. Тим је више иритантно када се у данашње време о сушитнским питањима метафизике, о животу псоле смрти, и слично, питају научници типа Хокинг и слични који о томе немају благе везе нити могу имати.

hmm..a, recimo ovako, da li u poimanje pitanja "sustine sveta i zivota" smeju/mogu da se umesaju i naucnici sa istrazivanjima na temu kosmosa, velikog praska, stvaranja planeta, porekla zivota, rodjenja, smrti, misli....ili je to "posao" reyervisan iskljucivo za filozofe?
 
Prvo ne postoje glupa pitanja nego glupi odgovori.
Ne mogu ja znati koliko je ko i da li je uopšte bolji od ovog drugog.
Kao da ste prvi put čuli za ta zanimanja ( ako se uopšte tako mogu nazvati)

Znamo svi čime se bavi jedni a čime drugi, pitanje je prosto, šta vam se više svidja, i zašto :)

ja nisam ni rekla da je pitanje glupo, ali takva tvoja definicija ocigledno govori o tvom unutrasnjem osecaju povodom samog pitanja
ako ne mozes znati, zasto tako postavljas pitanje, tj. zasto je ono definisano bas na taj nacin, koji je u startu diskriminisuci?
kakve veze ima kada smo i koliko puta "culi" za ta zanimanja sa time sta mislimo na ovu temu i zasto je neko "bolji"? molim, pojasni vezu izmedju ova dva, ja sam licno nesposobna da shvatim link izmedju "kad sam cula za ova zanimanja-koje je "bolje" "
sasvim je drugo pitanje "sta nam se vise svidjja?", ako si to hteo da pitas, onda si tako i trebao da postavis pitanje
elem, vise mi se svidja da budem neko ko se bavi prirodnim naukama, no filozofijom, ali licno ne vidim zasto se malo te "nauke" ne bi i mesale, tj. mislim da bilo ko, ko zeli da se ozbiljno bavi "jednim" ili 'drugim" naukama, mora i treba znati i prihvatiti nesto i od one "druge vrste", jer zadrtost po pitanju bilo cega nije dobra
tj, ako ja kao prirodnjak slepo i iskljucivo verujem samo u svoje prirodne nauke, a filozofiju smatram glupom, beskorisnom i nepotrebnom, to je znak da bas neki naucnik i nisam
i obrnuto
a, na zalost, cesto smo skloni da pravimo ovakve generalizacije
 
hmm..a, recimo ovako, da li u poimanje pitanja "sustine sveta i zivota" smeju/mogu da se umesaju i naucnici sa istrazivanjima na temu kosmosa, velikog praska, stvaranja planeta, porekla zivota, rodjenja, smrti, misli....ili je to "posao" reyervisan iskljucivo za filozofe?

Само за филозофе јер научни метод никада не иде до основе ствари да би зашао на терен где на таква питања постоје одговори. Научни метод једино се бави појавом, тражи узрок дате последице и мисли да је тиме дао асполутно објашњење. Јесте, дао је нешто. Дао је проблематичан суд изведен индукцијом који онда зове "природни закон", али тиме није додирнуо суштину појаве коју је наводно објаснио. И даље су остала питања без одговора или ткз. "непознати квалитети"

Узмимо један пример: То што јабука пада са гране приписано је сили гравитације.И то је то. Наводно објашњено. А ако сада питам. Зашто сила гравитације привлачи а не одбија. Или зашто уопште силе делују тако како делују . Нема одгвора. Јер таква питања нису у области научног метода. Наука констатује, индукцијом изводи правила, и претпоставља да ће та правила важити и у будућности (иако не може бити сигурна у то) али не иде до објашњења суштине.

Друга је ствар што је у овом декадентном времену филозофија смишљено гурнута на маргину а сирови материјализам и позитивизам издигнут на пиједестал.
 
Nema univerzalnog odgovora, zavisi šta upoređujemo. Filozofija postavlja bolja pitanja, nauka daje bolje odgovore.

Sad će Ozi opet ponoviti priču kako filozofija ima apodiktičkih istina, sviđalo se to meni ili ne. Ne, nema ih ni nauka ni filozofija. Fora je što čovek shvata svet kroz prizmu razuma. Taj um je vrlo sličan kompjuterskom, nešto kreativniji, ali ipak funkcioniše po zacrtanim algoritmima. Indukcija, dedukcija, analogija- gomila logičkih šablona kojim dokazujemo sve i svašta. Ozi, da li si nekad razmišljao o tome da se svi tvoji dokazi baziraju na VERI U RAZUM? I nauka sadrži takvu vrstu vere, ali potpuno pouzdanih znanja nema ni u filozofiji, ni bilo gde. Tu se skepticima ne može prigovoriti.

Da, nauka se bavi pitanjem "kako?" i na njega daje prilično dobre odgovore. Filozofija postavlja fundamentalnije pitanje ("zašto?") ali daje toliko (često uzajmno protivrečnih) odgovora da se tu gubi sistematičnost (usaglašenost, koherencija) koju nauka ima. Ti se doduše držiš isključivo idealizma, ali "zvanična" filozofija obično nudi gomilu objašnjenja, pa bi nekom studentu bila ponuđena gomila materijala- pa biraj šta ti se svidi. :lol: U nauci se tačno zna šta je recimo impuls, dok ćeš oko same definicije života ili istine moći da raspravljaš satima i da daješ gomilu svojih interpretacija. Mogu se i fizički fenomeni često objasniti na više načina, a definicije podešavati kako poželimo, ali zato postoje konvencije kojim se stvara usaglašenost, filozofija ih ima, mada manje, ali barata i terminima kojima je teško dati toliko precizna određenja. I što se kauzalnosti tiče, to je širok pojam, Aristotel je razlikovao četiri vrste kauzalnosti (od kojih se trenutno značaj pridaje samo jednoj :lol:), a finalna kauzalnost koju ti pokušvaš da provučeš sa pitanjem svrhe je sa razlogom otpala prva.

Što se induktivizma tiče, istina je, nauka obiluje od indukcije. I bilo je pokušaja među filozofima da se ta činjenica opravda. Džon Stjuart Mil je smatrao da se princip indukcije može opravdati inudktivno- što je doduše kružno objašnjenje. Dedukcijom se on ne može dokazati. Bilo je pokušaja da se indukcionizam opravda verovatnoćom- ne možemo govoriti o potpunoj tačnosti zaključaka, ali možemo neke od njih smatrati verovatnim. Takav koncept je i meni blizak, mada ja naginjem Hjumovom induktivistčkom objašnjenju- konceptu uniformnosti prirode.
 
Što se toliko trzaš i brineš o svojim potezima
Stalno preispituješ samog sebe preko ovakvih pitanja
Ti si pametan momak
Fali ti malo vise samopouzdanja i vere u sebe
A, to donosi rezultat dugorocno, bez obzira sta ćeš izabrati kao poziv
Nauka je zapala u problem, to se vidi i sledi nam mračno doba,
Dokle god ima magije religije, etike, filozofije i sl... ima neke nade za budućnost
 
Kako god... harmonizacija je nešto što sputava dijabolike ovog sveta da pretvore svaki delić materije i PV u energiju, a potom u entropiju katastrofalne razmere.

Ja se potpuno slažem sa nadom, sa iracionalnim...

Onaj ko prijanja uz ovaj svet treba da ide na Zapad. Tamo je nagomilavanje tog otaljavanja.

Ako ti se ne otaljava , idi na Istok
 
Filosofija je ljubav prema mudrosti a ima li sta lepse od mudrosti? Kad neko razume jednu mudrost u poptpunosti njegovo znanje ne ide dalje od toga,tu staje,ostaje konstanto kao pi , ali zato postoje nove mudrosti i nova znanja,tako se samo povecava broj konstantnih znanja.Najveca mudrost je spoznati sebe jer onaj ko spozna sebe vrlo potencijalno moze spoznati i sve ostalo. Naucna znanja su paradoksalna.Onaj ko vise zna samim tim i vise ne zna.Nauka pociva na brojevima a sami brojevi nisu nista drugo nego krug.Kada krenemo od nule u pozitivnom smeru to je beskonacnost,kada krenemo od nule u negativnom smeru to je opet beskonacnost,dakle u oba slucaja krug - beskonacnost. Nauka pociva na brojevima i tako se non-stop vrti u krug ne otkrivajuci nista novo konacno,ona samo novo otkriva trenutno a to je lose.Ne eksperimentise dovoljno ljudskim misljenjem i zadovoljava se normom a to je lose.
Nauka mozda jeste otkrila penicil ali je isto tako fizika kao nauka stvorila masovna nuklearna naoruzanja koja su odnela milione zivota u prvom i drugom a odnece i u trecem svetskom ratu.Ne moze penicilin toliko izleciti koliko rat moze odneti ljudi.
 
Najbolji nacin sakrivanja istine je zloupotrebom nacina komunikacije, nevazno da li je to govorni jezik, mrtvi jezik, programski jezik, jezik simbola ili nauke. Poredjenje ovakvih istina je ringispil za mase iliti petlja skretanja otvorene misli, gde je cak i misao o zaveri deo te iste petlje.
 
Filosofija je ljubav prema mudrosti a ima li sta lepse od mudrosti? Kad neko razume jednu mudrost u poptpunosti njegovo znanje ne ide dalje od toga,tu staje,ostaje konstanto kao pi , ali zato postoje nove mudrosti i nova znanja,tako se samo povecava broj konstantnih znanja.Najveca mudrost je spoznati sebe jer onaj ko spozna sebe vrlo potencijalno moze spoznati i sve ostalo. Naucna znanja su paradoksalna.Onaj ko vise zna samim tim i vise ne zna.
Nauka mozda jeste otkrila penicil ali je isto tako fizika kao nauka stvorila masovna nuklearna naoruzanja koja su odnela milione zivota u prvom i drugom a odnece i u trecem svetskom ratu.Ne moze penicilin toliko izleciti koliko rat moze odneti ljudi.

Jest, zato se broj ljudskih bića na Zemlji povećao na 7 milijardi. Posle svakog svetskog rata, sve veći broj ljudi??
 
samo je pitanje formulacije, ne treba se zagristi u predodžbu tko je bolji/lošji.
mogao se kao naslov postaviti odnos i interakcija filozofije prema nauci. ali to nije odnos jednog prema drugom, nego odnos jednog dijela i spektra prema drugom.
jednog dijela čega prema drugom? prepoznavanja i razumijevanja naše životne okoline i procesa po kojem se odvijaju promjene.

tko vozi dobro automobilom, taj nije nužno i dobar mehaničar. ali sigurno je dobrom vozaču od koristi, ako zna kako i zašto vozilo funkcionira. jedan mehaničar ne treba uopće znati voziti automobil, osim ga u okrugu svoje radione manevrirati. tak se postavlja i pitanje svrhe i smisla jednog automobila. pa kad promatramo svrhu i smisao, mehaničar, onaj koji o autu najviše zna, samo je mehaničar. on če biti mehaničar i za svaku drugu svrhu i predmet, bez obzira na smisao. uostalom, kao mehaničar mogu popraviti ili uspostaviti svaku željenu funkciju jednog postrojenja, a da ne znam, šta ono zašto čini i čemu služi.

ispred smisla mehaničara stoji smisao onoga koji želi voziti. a mehaničar je sredstvo (jedno od).
 

Back
Top