To da novac ne kupuje sreću je romantizacija sreće, nije baš istina. Kada sebi kupimo nešto lepo srećni smo a to smo priuštili novcem, tako da se može reći i da je novac kupio tu sreću.
Međutim, mi volimo više da kažemo da novac ne kupuje sreću u kontekstu toga da sreća ima svoje pokriće i u nekim stvarima koje nemaju pokriće u novcu, i to je tačno podjednako.
Jel ono beše Diogen živeo u buretu... Eto on je težio siromaštvu baš kao ultimativnoj vrlini i bio je srećan verovatno.

A danas, pa nekako je najrealnije posmatrati novac i sreću kao jedan tas, čiji balans zavisi od čoveka do čoveka, neko ima mnogo kupljene i osigurane sreće pa može da mu tas bude neizblansiran jer mu fali nešto što novac ne kupuje, isto kao što onaj sa mnogo manje novca na jednoj strani može imati bolji balans jer ima više sreće njemu svojstvene na drugoj strani.
Teško je odgovoriti sa da ili ne, opet zavisi od toga da li ćeš da izabereš kontekst toga da si srećan ako imaš da kupiš patike ili si srećan jer imaš dve zdrave noge, pa o tome misliš i kad si bos.