Filozofija religioznog

Nekada davno ljudi nisu mogli objasniti udar groma ili pomracenje sunca ili citav niz razlicitih prirodnih katastrofa. Verovali su da neka visa sila upravlja tim dogadjajima. Onda su se pocela stvarati ljudska drustva i citav niz nepravdi i nejednakosti nastalih kao proizvod ljudskog delovanja dobise pozitivno razresenje u zivotu posle smrti. U homogenom praznom srednjovekovnom vremenu moc i bratsvo koje su nudili boziji vladar i crkva nisu imali alternativu.
Onda je Gutenberg svojim izumom preokrenuo svet. Prosvetiteljstvo je rasedlalo bozanske monarhe, crkvene dogme postase prozirne a moderna drzava zajedno sa naukom posta horizontalna zamena za raniju povezanost. Nauka je obezbedila novu kratologiju i novi drustveni poredak, nacija preko etnije delimicnu zamenu za religiju i vezu sa simbolima i mitovima nasih predaka. Sto je drustvo razvijenije i obrazovanije religiozni mit je slabiji, no stoji i da su razlicita drustva i njihova kultura nejednako napredovala.

Mene interesuje kako Vi objasnjavate svakodnevne primere iz zivota i sa foruma, da osobe koje su visokoobrazovane, racionalne, razlozne i prakticne, zestoko brane svoja religiozna ubedjenja? Razumem da je verovanje u covekovoj ontoloskoj prirodi i da je religioznost usud, ali postoji citav niz razlicith nacina da se religioznost ispolji i mimo hriscanstva, islama, judaizma etc. Naravno, ne osporavam verovanje u Boga i spasenje koje crkva nudi sirokim masama, ali kako nekom akademskom gradjaninu koji je svestan bioloskih mogucnosti coveka mozes prodati pricu o raju?
Da li je dovoljno klasicno sociolosko objasnjenje tipa kako "otudjenosti i neuroza modernog coveka.. bla, bla" i koliko je takvo ponasanje povezano sa arhetipom u nama? Sta tera jednu takvu osobu na redukcionizam?

Nastavak diskusije na
http://forum.krstarica.com/showthre...-religioznog-kod-visokoobrazovanih-pojedinaca
 
Strah od letenja.
Iliti
ničim, od malog sitnog svesnog ega zahtevano, a ipak u današnje dane velikodušno ponuđeno, zasluživanje slobode.
Sramota ga da odbije tako nešto epohalno.
Sramota ga da se kao "odrastao" privije mami uz suknju
pa se uvatio za krstaču, to je još mnogo bolje nego za flašu i mnogo časnije nego za cuclu.
i za mantiju, to je malo kao mamina suknja, ali se ipak razlikuje dovoljno da ga ne ukebaju.

Ej Hombre...
 
Moj otac je, kao i ja, ceo zivot bio ateista.....Onda se razboleo tesko i pao u krevet....Piblizio mu se zadnji dan....Sedeo sam jednom sam pored njega, a on je gledao u plafon i rekao: "Znas, mislim da smrt ipak nije kraj!".....Zapanjio sam se...To od njega nikada ne bih ocekivao da kaze.......Tada sam shvatio da se on plasi....ZATO je poverovao. Iako je bio vrlo obrazovan.....
Ljudi veruju iz STRAHA....Iz NADE....Da ipak postoji NEKO, da tamo gore IMA NESTO i da kada stignu tamo zivot ce se na neki nacin nastaviti...Religija...je STRAH OD SMRTI u osnovi...
 

Back
Top